Intervjui za rukovodeće pozicije u državnoj upravi: Daleko od procjene kompetencija

Predmet ove analize su javni konkursi za rukovodeće pozicije u crnogorskoj državnoj upravi, a naročito provjera kompetencija, koja bi trebalo da se sprovodi u odnosu na prethodno utvrđeni okvir – koji podrazumijeva inovativnost, liderstvo, orijentisanost na rezultate, komunikaciju i saradnju.

Nesačinjavanje zapisnika sa intervjua sprovedenih sa kandidatima i kandidatkinjama za ove pozicije predstavlja ograničavajući metodološki faktor u procjeni procedura i njihove primjene u praksi. Ipak, uspjeli smo da pregledamo izvještaje o provjeri znanja, sposobnosti, kompetencija i vještina sa ključnim pitanjima i ocjenama datih od strane članova tokom usmenih intervjua, kao dio procedure javnih konkursa, sprovedenih u periodu između septembra 2022. i septembra 2023. godine. Samim tim, ova analiza je jedinstvena prilika da se široj javnosti predstavi kako u praksi izgleda na osnovu dostavljenih izvještaja i pitanja koja su postavljena kandidatima i kandidatkinjama, ali i kako funkcioniše institut naknadnih razgovora, koji se vodi prije donošenja konačne odluke o izboru.

Izvještaji, u koje smo imali uvid pokazuju da procjena kompetencija nije zaživjela, što upućuje na potrebu dodatnog jačanja kapaciteta svih državnih organa i Uprave za ljudske resurse, a radi primjene okvira kompetencija kao alata koji može pomoći da se uspostavi sistem zapošljavanja na osnovu zasluga.

Prva epizoda našeg novog podkasta „(Re)Forma“: Institucije da ne rade sve da smanje konkurentnost zapošljavanja

Partije obećavaju meritokratiju, ali samo deklarativno. Šta treba da se promijeni u pravnom okviru i u praksi kako bi zapošljavanje u javnom sektoru bilo konkurentnije, u prvoj epizodi objašnjava Milena Muk.

Da se nije napravio pomak od promjene vlasti 2020. godine kada je u pitanju zapošljavanje u javnoj upravi pokazuje i najproblematičniji dio javnog sektora – javna preduzeća, u vezi kojih i dalje ne postoji sistemski zakon o privrednim društvima koji bi regulisao tu oblast.

Ipak, kako navodi gošća prve epizode podcasta (Re)Forma koji sprovodimo uz podršku Britanske ambasade u Podgorici, istraživačica javnih politika Milena Muk, ni kada govorimo o državnoj upravi, situacija nije mnogo bolja.

Iz tog razloga, Institut alternativa uputio je Poziv na poštovanje obećanja o raskidu sa partitokratijom, u kojem su predstavljene jasne smjernice i vremenski rokovi za ispunjenje onoga što je, do sada, bilo samo deklarativno zagovaranje parlamentarnih partija u okviru predizbornih kampanja.

U Pozivu, koji je adresiran na poslanike i poslanice 28. saziva Skupštine, kabinete predsjednika i premijera Crne Gore, IA navodi preporučene zakonodavne aktivnosti, kao što su, između ostalog, propisivanje obaveze izbora najbolje rangiranog kandidata/kinje, uspostavljanje pravila javnog oglašavanja u svim segmentima javnog sektora, ali i propisivanje trajanja javnog oglasa od minimum 15 dana, nezavisno od toga o kom segmentu javnog sektora je riječ.

Jasne preporuke, kako i do kada ih treba implementirati, biće predmet praćenja Instituta alternativa, o čijem statusu realizacije će povratno obavještavati javnost.

“Problemi su višestruki i u javnosti se često pojednostavljuju”, poručila je Muk, dodajući da postoje i povezani problemi loše kontrole – naročito inspekcijskog nadzora u dijelu koji se odnosi na propise o državnim službenicima i namještenicima.

Upitana da li se pomenuti problemi rješavaju boljim zakonom, Muk, koja je i članica Radne grupe koja radi na izradi novog Zakona o državnim službenicima i namještenicima, navodi da se na sastancima tog tijela najviše govori o vraćanju “starih kriterijuma”, koji su smanjeni izmjenama Zakona iz 2021. godine, dok se u magli pominju neke naprednije izmjene zakona koje ona zagovara.

Ona ukazuje na naročito problematičnu namjeru da se zadrži diskreciono pravo da se ne izaberu kandidati/-kinje koji su najbolje rangirani na prethodnom testiranju. Drugim riječima, uvodi se norma da se prvorangirani kandidati/-kinje zapošljavaju „po pravilo“, ali ne „nužno“ ili uvijek, naglašava Muk, čime se otvara prostor za izuzetke kakve smo imali do sada, koji nisu garancija meritokratije.

Institucije rade sve da smanje konkurentnost u javnom sektoru

Kao jasan indikator da je riječ o namještenom konkursu, Muk navodi i to da će institucije najčešće učiniti sve da odvrate kandidata/kinju da se prijave na sami konkurs, te da se aktivno radi na smanjenju konkurentnosti u javnom sektoru.

“Često se traži ta jedna fusnota u nekom pravilniku koja bi rekla da recimo nemate baš adekvatno ljekarsko uvjerenje ili laboratorijske nalaze, a kad zagrebete u pravilnike onda shvatite da je to bila njihova dužnost da ukažu koja su uvjerenja validna i potrebna”, ističe Muk.

Transparentnost samog procesa sprovođenja konkursa je problematična, s obzirom na to da su javnosti najčešće nedostupne informacije šta su kandidati odgovarali na pitanja, te kakva su pitanja postavljana.

“Često ukazujemo na to da se zapošljavanje po partijskoj, familijarnoj ili kumovskoj liniji ne dešava baš tako što neko donese partijsku knjižicu ili pokaže svoj rodoslov ministru ili ministarki, već se dešavaju najčešće u zakonskim okvirima, koji su toliko krhki, labavi i podležni zloupotrebama da je zapravo nekonkurentno zapošljavanje ozakonjeno“, poručila je Muk.

Pravda (ne)dostižna, čak i kad se presudi u korist oštećenih građana i građanki

Muk navodi da i u procesu zaštite prava građana i građanki koji smatraju da su oštećeni prilikom sporovođenja konkursa za posao u javnom sektoru postoji neujednačenost i diskriminacija.

“Okvirno ćemo reći da se propisi o državnim službenicima i namještenicima, uključujući i lokalni nivo, primjenjuju na oko četvrtinu javnog sektora. To znači da većina ostalih ustanova i preduzeća primjenjuje opšte propise o radu. Prosječna dužina trajanja upravnih sporova se drastično povećala, ona sada traje više od 500 i nešto dana, dakle praktično godinu i po, što nije efikasno čak i kada Upravni sud presudi u korist onih koji su pokrenuli upravne sporove”, navodi Muk.

Dodatan problem je i što Upravni sud najčešće ne donosi takozvane meritorne odluke, odnosno ne rješava sporove u konačnom, već ih vraća na ponovno odlučivanje.

“To su ping-pong situacije, gdje prvostepeni organi zapravo samo bolje uče kako da ozakone prvobitnu lošu praksu”, zaključuje Muk.

Prvu epizodu IA podcasta Re(Forma) možete pogledati u prilogu.

Ovaj podkast je nastao u okviru projekta Snaženjem zahtjeva građana i građanki do meritokratije, koji Institut alternativa sprovodi uz podršku Britanske ambasade u Podgorici. Sadržaj podkasta isključiva je odgovornost Instituta alternativa i nužno ne odražava stavove donatora.

Zašto je važno konačno usvojiti izmjene Zakona o slobodnom pristupu informacijama

Skupštinski Odbor za politički sistem, pravosuđe i upravu je organizovao konsultativno saslušanje o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama zakona o slobodnom pristupu informacijama – naš predstavnik, Marko Sošić, skrenuo je pažnju na probleme koje imamo u ostvarenju ovog prava zbog organa vlasti koje koriste Zakon kako bi sakrile informacije ili nam otežale pristup. Nažalost, veći dio rasprave na Odboru je posvećen zlouptrebama pojedinaca, advokata i nekih organizacija koje velikim brojem zahtjeva kroz postupke pred Agencijom i Upravnim sudom ostvaruju novčanu dobit, umjesto o ograničenjima u pristupu informacijama za koja su krivi sami organi vlasti.

Ovo je četvrti put za četiri godine da različite verzije ovog zakona dolaze do Skupštine i iz različitih razloga se njihovo razmatranje odlaže tako što budu arhivirani ili povučeni.

Sa kolegama iz MANS-a, ranije smo reagovali na dio normi u prijedlogu zakona koje bi valjalo unaprijediti. Sa druge strane, vrlo je važno konačno usvojiti ove izmjene, a za nas su ključne dvije novine: proširen opseg proaktivnog objavljivanja informacija i dodatno normiranje ograničenja pristupa informacijama, kroz uvođenje testa štetnosti i za poslovnu i poresku tajnu.

Na sjednici odbora smo upozorili na štetne posljedice po pristup informacijama koje su imale izmjene Zakona iz 2017. godine, posebno u pogledu uvođenja instituta poreske i poslovne tajne.

Cijelu raspravu možete pogledati ovdje

On the work of inspectorates and the coordination mechanisms in the countries of the region

The cross-section of the work of seven inspectorates in Montenegro and the inspections coordination mechanisms in Croatia and Serbia were the topic of the second meeting we held within the framework of the project Inspections without protection: Allies in the fight against corruption.

On March 27, Institute Alternative organised the second meeting of representatives of inspection bodies, civil society, the judiciary and other institutions in charge of preventing corruption.

At the meeting, we presented an analysis of the work of seven inspection bodies whose work we monitor as part of the project. The analysis includes inspections that operate within the Administration of Inspection Affairs – Labour Inspectorate, Public Procurement Inspectorate and Health and Sanitary Inspectorate, and inspectorates that are part of the ministries (Administrative Inspectorate, Budget Inspectorate, State Property Inspectorate, Urbanism and Spatial Planning Inspectorate).

During the second part of the meeting, experts from Croatia and Serbia presented different work models and coordination of inspection bodies, especially from the aspect of strengthening integrity and anti-corruption mechanisms.

The aim of the meeting was to deepen the discussion about the current situation, the future direction of regulation of inspection supervision and adaptation of the legal framework to a more effective role of inspections in the fight against corruption.

The meeting was organised within the framework of the project Inspect to Protect: Turning Inspectorates Into Anti-Corruption Allies supported by the Embassy of the United States in Montenegro, the State Department’s Bureau for International Narcotics and Law Enforcement Affairs (INL).

O radu inspekcija i mehanizmima koordinacije inspekcija u zemljama regiona

Presjek rada sedam inspekcija u Crnoj Gori i mehanizmi koordinacije inspekcija u Hrvatskoj i Srbiji su bili tema drugog sastanka koji smo održali u okviru projekta Inspekcije bez protekcije: Saveznici u borbi protiv korupcije.

Institut alternativa je 27. marta organizovao drugi sastanak predstavnika inspekcijskih organa, civilnog društva, pravosuđa i drugih institucija zaduženih za sprečavanje korupcije.

Na sastanku smo predstavili analizu rada sedam inspekcijskih organa čiji rad pratimo u okviru projekta. Analiza rada obuhvata inspekcije koje djeluju u okviru Uprave za inspekcijske poslove – Inspekcija rada, Inspekcija za javne nabavke i Zdravstveno-sanitarna inspekcija, i inspekcije koje su u sastavu ministarstava (Upravna inspekcija, Budžetska inspekcija, Direkcija za inspekcijski nadzor nad državnom imovinom, Urbanističko-građevinska inspekcija).

Tokom drugog dijela sastanka eksperti iz Hrvatske i Srbije su predstavili različite modele djelovanja i koordinacije inspekcijskih organa, a posebno s aspekta jačanja integriteta i antikoruptivnih mehanizama.

Cilj sastanka je bio da produbimo diskusiju o trenutnom stanju, budućem pravcu regulisanja inspekcijskog nadzora i prilagođavanja pravnog okvira učinkovitijoj ulozi inspekcija u borbi protiv korupcije.

Sastanak je organizovan u okviru projekta “Inspekcije bez protekcije: Saveznici u borbi protiv korupcije”, koji je podržala Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u Crnoj Gori, Biro Stejt dipartmenta za borbu protiv međunarodne trgovine drogom i sprovođenje zakona (INL).

Preko hiljadu novih zaposlenih u opštinama za godinu dana

Preko hiljadu novih zaposlenih u opštinama za godinu dana – pokazuju podaci Ministarstva finansija.

Na lokalnom nivou se broj zaposlenih za deset godina povećao za više od jedne trećine, iako nije bilo nikakvih novih nadležnosti koje su opštine dobile. Što bi se tek desilo sa ovom brojkom da krenemo putem decentralizacije, kojim se Ministarstvo javne uprave, uprkos očiglednim problemima u radu opština, zaputilo sigurnim korakom?

Od 15 869 zaposlenih, više od polovine ih je u lokalnim javnim preduzećima, što je brojka koju Ministarstvo javne uprave ne objavljuje u svojoj listi zaposlenih u javnom sektoru.

O tome kako se baza zaposlenih na lokalnom nivou ne ažurira i kako rijetko koga interesuju ti podaci, možete pročitati ovdje.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

X