Objavljeno

Odustati od predloženih izmjena Zakona o lokalnoj samoupravi

Apelujemo na poslanike i poslanice da odustanu od planiranih izmjena i dopuna Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima se dodatno urušava sistem zapošljavanja u javnom sektoru i ignorišu preporuke Evropske komisije i principi javne uprave za zemlje proširenja.

Predloženim izmjenama spustili bi se uslovi za zapošljavanje u organima lokalne uprave i službama, a takođe bi se brisalo pravilo da se vršioci dužnosti određuju iz reda već zaposlenih u organu ili službi.

Dvije godine nakon što su bez javne rasprave i uprkos apelima Instituta alternativa da sistemski priđu regulisanju zapošljavanja u javnom sektoru izmijeniliZakon o državnim službenicima i namještenicima na sličan način, poslanici i poslanice tzv. stare parlamentarne većine su se na ovaj potez odlučili uz obrazloženje da organi lokalne uprave i pored brojnih pokušaja unapređenja sistema zapošljavanja i napredovanja nijesu ostvarili neophodan nivo integriteta i profesionalizacije. Podsjećamo, Evropska komisija je u izvještajima o Crnoj Gori i za 2022. i za 2021. godinu upozorila da su izmenama i dopunama Zakona o državnim službenicima i namještenicima usvojenim 2021. godine smanjeni uslovi za prijem državnih službenika, što je uticalo na sistem zapošljavanja na osnovu zasluga kao i na ukupnu kompetentnost i nezavisnost javne službe.

Dodatno, Vlada je najavila izmjene Zakona o državnim službenicima i namještenicima, što poslanici i poslanice u svojoj namjeri ne uzimaju u obzir, dok Ministarstvo javne uprave takođe radi na nečemu što je najavljeno kao sveobuhvatna analiza funkcionisanja sistema lokalne samouprave. Ova zakonodavna inicijativa poslanika/-ca, koja ne podliježe obavezi organizovanja javne rasprave i sprovođenja analize uticaja propisa, u potpunosti ignoriše ove paralelne procese.

Institut alternativa je nedavno sproveo sveobuhvatnu analizu pravnog okvira i praksi kada je u pitanju zapošljavanje u javnom sektoru. Rezultati istraživanja su predstavljeni u interaktivnoj formi na Internet adresi https://mapa-rizika.me i pokazuju da u državnoj i lokalnoj administraciji, javnim preduzećima i javnim ustanovama uglavnom nisu ispunjeni osnovni preduslovi za sprječavanje korupcije i neprimjerenih uticaja prilikom zapošljavanja. Lokalni nivo je, uslovno rečeno, “najbolje ocijenjen”, upravo zbog toga što su izostale zakonske izmjene koje bi dodatno narušile institut v.d. stanja i uslove za zapošljavanje.

Umjesto da se pozabave „crvenim lampicama“ koje praktično ozakonjuju razne vidove nekonkurentnog zapošljavanja, koje nije zasnovano na zaslugama, predloženim izmjenama, naročito u trenutnim uslovima političke krize, poslanici i poslanice tzv. stare većine unazađuju i rijetka dobra ili djelimično dobra zakonska rješenja.

Milena Muk

Institut alternativa

Objavljeno

Saradnja Crne Gore i Srbije u borbi protiv organizovanog kriminala

Pomalo sarađuju, ali suštinske bitke nema

Politika igra važnu ulogu kad je u pitanju borba protiv organizovanog kriminala u Srbiji i Crnoj Gori, a taj faktor i kreira tu borbu, piše u analizi – Saradnja Crne Gore i Srbije u borbi protiv organizovanog kriminala, na kojoj su radili saradnica na projektima u Institutu alternativa Dragana Jaćimović i Miloš Jovanović, a u okviru regionalnog projekta “Radar organizovanog kriminala na Zapadnom Balkanu”.

Na osnovu dostupnih i komparativnih podataka dviju zemalja, autori su došli do zaključka da se pravosudni organi Crne Gore češće obraćaju srpskim kolegama u vezi sa predmetima vezanim za organizovani kriminal i da u tom aspektu postoji mogućnost da se saradnja između tužilaštava unaprijedi.

Nakon referenduma 2006. godine, bilaterarni sporazumi o saradnji ove dvije zemlje potpisani su 2009. godine, a prvi veliki test primjene bila je međunarodna policijska akcija “Balkanski ratnik” kada je, uprkos potpisanim sporazumima, postojalo određeno nepovjerenje, zbog čega je došlo do propusta u postupanju nadležnih institucija u međunarodnom predmetu šverca preko 2,1 tone kokaina.

Policije Crne Gore i Srbije su u periodu od 2010. do prve polovine 2022. godine sprovele 21 zajedničku akciju u predmetima organizovanog kriminala, a najviše ih je bilo tokom 2020. godine kada je zajednički rađeno u okviru četiri istrage. Policijske organizacije u Podgorici i Beogradu u proteklih 12 godina zajednički su bile uključene u 21 međunarodnu istragu, a najviše ih je bilo tokom 2011. i 2020.

Dragana Jaćimović kazala je “Vijestima” da podaci do kojih su uspjeli da dođu ukazuju na to da policija i tužilaštavo Crne Gore i Srbije sarađuju, ali da je ta saradnja više formalne prirode i uglavnom se odnosi na pravnu pomoć, te da nedostaje suštinska u fazi istraga organizovanog kriminala.

”Iako je prvobitna ideja bila da se analiza fokusira ne samo na statističke podatke o saradnji između institucija Crne Gore i Srbije kada je u pitanju borba protiv organizovanog kriminala, već da obuhvati i konkretne podatke na šta su se razmijenjene zamolice odnosile, odgovori institucija do kojih smo uspjeli da dođemo, kao i nivo javno dostupnih informacija, uticali su na obuhvat analize. Podatke koje posjeduju institucije obje države takođe nije bilo moguće uporediti, budući da zvanični izvještaji institucija ne sadrže istu vrstu informacija, kao i da je izostao zvaničan odgovor, ili je odbijen pristup informacijama, od strane većeg dijela institucija. Saradnja je više formalne prirode i uglavnom se odnosi na pravnu pomoć, te da nedostaje suštinska saradnja u fazi istraga organizovanog kriminala. Ovo može biti posljedica i nepovjerenja, ali i političkih prilika između dvije države. Analiza je pokazala i da formalni preduslovi za saradnju između institucija postoje, ali da to nije uvijek dovoljno za izvršavanje obaveza preuzetih ugovorima, te da zavise od političke volje, pogotovo kada se radi o politički osjetljivim predmetima, pokazuje i slučaj neizručivanja Svetozara Marovića”, navela je Jaćimović.

Praćenje saradnje ove dvije zemlje u ovoj oblasti onemogućile su različite evidencije tužilačkih organizacija i nemogućnost pretraživanja postojećih evidencija po vrsti međunarodne pravne pomoći, odnosno po vrsti krivičnih djela.

”Potrebno je da se zaposleni u tim institucijama više angažuju kako bi saradnja mogla da bude kvalitetnija. Ukoliko do toga ne dođe, nastaviće da važi zaključak da kriminalci iz regiona sarađuju bolje nego što to čine državne institucije. Državni organi Srbije i Crne Gore svakako djeluju protiv organizovanih kriminalnih grupa, ali je zaključak da se podaci ne razmjenjuju u dovoljnoj mjeri i da institucije ne sarađuju u realnom vremenu, što bi moglo da bude posljedica nepovjerenja, ali i političkih prilika između ove dvije države”, piše u preporukama analize.

Autori analize navode da bi trebalo da Srbija i Crna Gora formiraju stalne zajedničke istražne timove – za čije formiranje su već stvoreni zakonski preduslovi – kako bi konstantno radili na suzbijanju i sprečavanju djelovanja organizovanih kriminalnih grupa.

Na osnovu komparativnih podataka oni navode da bi komšijske zemlje trebalo i da unaprijede saradnju u dijelu koji se odnosi na korišćenje mjera tajnog nadzora, odnosno korišćenje prikrivenih isljednika, i da, ukoliko okolnosti operativne istrage to dozvoljavalju, zajednički sprovode kontrolisane isporuke i druge aktivnosti od značaja za istragu u predmetima iz oblasti organizovanog kriminala.

”U odgovoru koji nam je dostavila Uprava policije navodi se da policija Crne Gore, u dijelu koji se odnosi na prikrivene isljednike u kontinuitetu ostvaruje različite oblike saradnje sa partnerskim zemljama regiona, kao i sa drugim državama. Koliko se prikriveni isljednici koriste, odnosno da li su oni razmjenjivani između Srbije i Crne Gore, nismo bili u mogućnosti da utvrdimo jer se radi o visokorizičnim policijskim poslovima, tako da su podaci, čak i oni statistički, obilježeni – oznakom tajnosti.

Po potjernicama koje je srpska policija raspisala zbog djela u vezi sa organizovanim kriminalom, u periodu od 2013. do 25. jula 2022. godine, na teritoriji Crne Gore uhapšene su četiri osobe. Tokom istog perioda, a po potjernicama koje je raspisala policija Crne Gore, uhapšeno je 13 osoba u Srbiji.

”Tokom tog perioda Srbija je Crnoj Gori izručila šest lica u vezi sa djelima organizovanog kriminala, dok je Crna Gore Srbiji izručila tri lica”, piše u analizi.

Marović kao prepreka

Autori analize navode da Srbija treba da postupi po zamolnici Crne Gore i izruči Svetozara Marovića, kako ovaj slučaj ne bi postao prepreka za pružanje međunarodne pravne pomoći u drugim predmetima iz ove oblasti.

”Slučaj Marovića je pokazatelj da se obaveze iz međunarodnih ugovora

ne primjenjuju uvijek, već da to ponekad zavisi i od političke volje. Crna Gora je 2017. raspisala potjernicu za nekadašnjim visokim funkcionerom Demokratske partije socijalista i predsjednikom državne zajednice Srbije i Crne Gore, zbog izdržavanja zatvorske kazne”, navode u analizi.

Marović je pravosnažno osuđen 2016. godine, nakon što je potpisivanjem sporazuma o priznanju krivice priznao da je bio na čelu organizovane kriminalne grupe koja je budžetu Budve malverzacijama nanijela višemilionsku štetu. Ministarstvo pravde Crne Gore je u aprilu 2019. godine uputilo zamolnicu Ministarstvu pravde Srbije za izručenje Marovića, odluka u ovom predmetu još uvijek nije donijeta, niti je u vezi sa zamolnicom dostavljena povratna informacija.

Crna Gora je krajem 2020. godine obnovila molbu za izručenje Marovića. Tada je naglašeno da su nakon slanja prve zamolnice poslate i dvije urgencije.

Zaštita svjedoka

Jedna od aktivnosti koje su bilateralnim sporazumima predviđene u vezi sa međunarodnom pravnom pomoći jeste i pružanje asistencije prilikom zaštite svjedoka.

”Odsjek za zaštitu svjedoka Crne Gore je tokom perioda od 2010. do polovine 2022. na zahtjev kolega iz Srbije pružio ukupno šest asistencija – po jednu tokom 2011, 2012, 2014. i 2019. godine, dok ih je u 2013. godini bilo dvije. Jedinica za zaštitu svjedoka Srbije je na zahtjev Podgorice pružila jednu takvu asistenciju, i to tokom 2022. godine”, navodi se u analizi.

Prema evidenciji o komunikaciji sa stranim partnerskim službama, u periodu od 2017. do 25. jula 2022. godine, NCB Podgorica i NCB Beograd su razmijenili ukupno 14.310 komunikacija u predmetima organizovanog kriminala.

Autorka: Biljana Nikolić, novinarka Vijesti

Tekst je originalno objavljen u Dnevnim novinama Vijesti, kao i na portalu Vijesti. 

Objavljeno

Održana tribina u Bijelom Polju: Otvorena uprava za sve – Ka zajedničkim prioritetima

Prioritetne izmjene Zakona o slobodnom pristupu informacijama, slaba iskorišćenost EU fondova, marginalizovanje osoba sa invaliditetom i izostanak povratnih informacija nakon javnih rasprava – istaknuti su kao ključni problemi za suštinsku saradnju Vlade i civilnog društva.

Tribinu „Otvorena uprava za sve: Ka zajedničkim prioritetima“ organizovao je Institut alternativa 5. decembra u Bijelom Polju, uz podršku Nacionalnog demokratskog instituta (NDI) i u saradnji sa Ministarstvom javne uprave.

Maka Mashveliani, rezidentna programska menadžerka u Crnoj Gori iz Nacionalnog demokratskog instituta (NDI) istakla je da je Crna Gora jedna od prvih zemalja u svijetu koja se pridružila globalnoj inicijativi Partnerstvo za otvorenu upravu (Open Government Partnership – OGP) 2012. godine obavezujući se na otvorenije i transparentnije principe upravljanja i da je trenutno u procesu pripreme trećeg Nacionalnog akcionog plana (NAP) za OGP za period 2023-2024. godine. Naglasila je da je, prema pravilima ove međunarodne inicijative, Ministarstvo obavezno da objavi pregled svih prispjelih sugestija i preporuka i odgovori na svaku od njih, uz obrazloženje zašto se određene obaveze ne mogu preuzeti.

Ljiljana Novović, iz Ministarstva javne uprave, je predstavila ključne tematske prioritete plana, koji uključuju učešće građana, upravljanje otvorenim podacima i slobodan pristup informacijama, fiskalnu transparentnost, jačanje integriteta i javne odgovornosti u borbi protiv korupcije i otvorenost lokalnih samouprava.

Milena Muk iz Instituta alternativa kazala je da je velika manjkavost akcionog plana to što ne sadrži mjere koje se tiču unapređenja pristupa informacijama, i podsjetila da se već predugo čeka da se brišu neopravdana ograničenja koja su unazadila stanje u ovoj oblasti, a to su u prvom redu poreska i poslovna tajna.

Takođe je naglasila da objavljivanje transakcija iz državnog budžeta, što je bila praksa 42. i sporadično 43. Vlade Crne Gore, treba da bude osnaženo kroz odgovarajući strateški okvir, za šta priliku nudi upravo i Nacionalni akcioni plan za sprovođenje OGP inicijative.

Dodala je da postoji prostor da se mjere koje se odnose na ključne tematske prioritete formulišu na način da se bolje odgovori na suštinske probleme.

„Institut alternativa sprovodi analizu predloženih mjera sa aspekta njihove rodne dimenzije, tj. odgovora na specifične potrebe muškaraca i žena“, objasnila je ona, dodajući i da postoji veliki potencijal da se unaprijedi transparentnosti vlasništva kompanija u Crnoj Gori, jer je postojeći registar stvarnih vlasnika pun praznina i prostora za zloupotrebe.

Zdravko Janjušević, iz nevladine organizacije Bjelopoljski demokratski centar, kazao je da su na nivou lokalne samouprave kreirani brojni mehanizmi za učešće građana u odlučivanju ali da su oni jako komplikovani i da mali broj nevladinih organizacija stvarno učestvuje u kreiranju politika na javnom nivou.

„Mogu se na prstu jedne ruke izbrojati nevladine organizacije koje su koristile institut slobodne stolice“, rekao je Janjušević, naglasivši i da neobjavljivanje izvještaja sa javne rasprave i neuvažavanja argumenata koje daju nevladine organizacije, odvraćajuće djeluju na učešće javnosti u odlučivanju.

„Na državnom nivou imamo situaciju da se sada nude izmjene Zakona o nevladinim organizacijama kako bi se ukinuo procenat izdvajanja iz budžeta za njihov rad“, dodao je on. Janjušević je podsjetio i da je Opština Bijelo Polje objavila lokalni plan za borbu protiv korupcije, ali da su brojne mjere ostale nerealizovane.

Nakon uvodnih izlaganja, učesnici tribine su istakli manjkavosti Zakona o slobodnom pristupu informacijama, koji predstavlja veliku barijeru za učešće u donošenju javnih odluka ali i kontroli vlasti.

Ukazano je na nepreglednost sajtova ministarstava i Vlade i njihovo neažuriranje, ali i na izostanak utvrđivanja lične materijalne odgovornosti zaposlenih u upravi za određene propuste.

Kao primjer pozitivne prakse, na tribini je istaknuta afirmativna akcija prema organizacijama koje okupljaju osobe sa invaliditetom u Bijelom Polju, kojima je obezbijeđen prostor za rad i određeni nivo finansiranja na mjesečnom nivou, što može biti preuzeta praksa i na nacionalnom nivou, u odnosu na reprezentativne organizacije osoba sa invalidititetom.

Slično tribini u Baru, učesnici su istakli da mjesne zajednice funkcionišu kao partijske ćelije. Prepoznata je i potreba da se građanima/-kama da direktna mogućnost da vrše nadzor nad funkcionisanjem javnih ustanova i preduzeća, kroz, primjera radi, postupak utvrđivanja njihovog direktnog članstva u upravnim odborima.

Izvršenje lokalnih budžeta je netransparentno, što se vidi na konkretnim primjerima izostavljanja dodatnih informacija o potrošnji na određenim linijama ili ograničenom pristupu informacijama o zaposlenima u lokaknoj administraciji, kojima je subvencionisana kamata za stambene kredite.

Neke od preporuka sa tribine su da treba razmotriti uvođenje tematike participacije građana i građanki u škole kroz obrazovni sistem, ali i da treba raditi na osnaživanju NVO sektora na sjeveru. Mobilne aplikacije kao način da se građani oslobode brojne papirologije za interakciju sa upravom su takođe jedno od rješenja, dok su se učesnici saglasili da je neophodno uvesti sistem praćenja iskorišćenosti EU fondova, u svim oblastima i da, slično tome, treba pratiti izvršenje dijela budžeta koji ide na finansiranje NVO sektora, s obzirom na to kašnjenja i probleme u sprovođenju konkursa za projekte od strane resornih ministarstava.

Tim Instituta alternativa

Objavljeno

Održana tribina u Baru: Otvorena uprava za sve – Ka zajedničkim prioritetima

Nepoštovanje razmjene podataka po službenoj dužnosti između institucija prilikom pružanja usluga, politizacija mjesnih zajednica, administrativno opterećenje za učešće u donošenju odluka na lokalnom nivou – neke su od prepreka na koje su učesnici i učesnice tribine ukazali u nastojanju da se unaprijedi sprovođenje Inicijative partnerstva za otvorenu upravu u Crnoj Gori.

Tribinu „Otvorena uprava za sve: Ka zajedničkim prioritetima“ organizovao je Institut alternativa 30. novembra u Baru, uz podršku Nacionalnog demokratskog instituta (NDI) i u saradnji sa Ministarstvom javne uprave.

Maka Mashveliani, rezidentna programska menadžerka u Crnoj Gori iz Nacionalnog demokratskog instituta (NDI) istakla je da je Crna Gora jedna od prvih zemalja u svijetu koja se pridružila globalnoj inicijativi Partnerstvo za otvorenu upravu (Open Government Partnership – OGP) 2012. godine obavezujući se na otvorenije i transparentnije principe upravljanja. Crna Gora je od tada razvila dva Nacionalna akciona plana (NAP) za OGP. Događaj u Baru ima za cilj da se što veći broj građana uključi u ko-kreiranje trećeg po redu Nacionalnog akcionog plana za OGP za period 2023-2024. godine.

Ona je istakla da je dosadašnji proces pripreme trećeg Nacionalnog akcionog plana u velikoj mjeri komplementaran sa procesom pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji, jer se nacrt obaveza u okviru OGP-a odnosi i na borbu protiv korupcije i veće učešće građana u odlučivanju.

Ana Gojković, iz Ministarstva javne uprave, je predstavila ključne tematske prioritete plana, koji uključuju poboljšanje portala eParticipacija, podsticanje učešća mladih u zelenim politikama, bolju kontrolu kvaliteta javnih rasprava, upravljanje otvorenim podacima i slobodan pristup informacijama, objavljivanje više informacija o radu Vlade, poput cjelovitih dnevnih redova sjednica, u mašinski čitljivom formatu. Predviđene su i mjere usmjerene na jačanje integriteta i borbe protiv korupcije, kroz veću informisanost državnih službenika i službenica, dok je najveći broj mjera, njih sedam, posvećen većoj otvorenosti lokalnih samouprava.

Milena Muk iz Instituta alternativa kazala je da svi treba da imamo u vidu da veći pritisak za nominalnom transparentnošću može često voditi ka neformalnim kanalima, suštinskom isključivanju građana i građanki i novom prostoru za skrivanje procesa donošenja odluka.

„To smo imali prilike da vidimo i sa posljednjim otvaranjem sjednica Vlade za javnost, koje su otvorene sve do momenta dok se ne proglase radne pauze za razmatranje tačaka označenih stepenom interno ili ne razmotre određena politički osjetljiva pitanja“, ukazala je ona, uz napomenu da su posljednje dvije godine pokazale i potrebu da se bolje normira proces izrade zakona u Skupštini, koji je „oslobođen“ javnih rasprava i prethodnih analiza uticaja.

Osim veće otvorenosti Skupštine u tom smislu, akcioni plan treba da uključi i izmjene Zakona o slobodnom pristupu informacijama, koje su već predugo „na čekanju“, i da potencijalno, u nedostatku drugog strateškog okvira, uključi mjere koje se odnose na veću otvorenost i odgovornost u upravljanju javnim preduzećima.

Ona je ukazala i na nedorečenost mjera koje se odnose na lokalni nivo, naročito u smislu troškovne strane, i naglasila da Institut alternativa sprovodi analizu sa ciljem da se utvrdi potencijal za unapređenje transparentnosti vlasništva kompanija u Crnoj Gori.

Džemal Perović, iz nevladine organizacije MOGUL, kazao je da su strategije, akcioni planovi, Ustav, zakoni važni, ali samo ako se poštuju, jer svjedočimo apsurdima.

„Praksa je u Ulcinju unazađena. Bliža je bila građanima lokalna uprava prije dvadeset godina. Postizali smo uspjehe u pritiskanju lokalne uprave, da bi danas bila najveća distanca“, kazao je on, objašnjavajući da je korišćenje određenih mehanizama, poput instituta slobodne stolice, otežano lokalnim nevladinim organizacijama, jer da bi se prijavile za učešće u raspravi o određenoj temi moraju da prikupe „brdo dokumenata“.

On je na primjeru zaštite uvale Valdanos od gradnje, pokazao na koji način oprečni interesi različitih udruženja tokom javne rasprave i nedovoljno proaktivna uloga lokalne uprave mogu udaljiti građane i građanke od procesa donošenja odluka.

Tokom prateće diskusije, učesnici i učesnice su ukazali na ostale prepreke ka uspostavljanju otvorenije uprave u Crnoj Gori, u prvom redu, na izuzetno slabu preglednost portala Vlade, biblioteke i pretraživača, dok organi uprave i agencije „lebde“ u pogledu dostupnosti sajtova i da je velilki problem doći do kontakata za odnose sa javnošću. Prilikom podnošenja određenih inicijativa ka lokalnim skupštinama, prepreku predstavlja i nepostojanje kontakt podataka lokalnih odbornika i odbornica.

Uloga mjesnih zajednica u podsticanju građanskog aktivizma takođe se istakla kao značajna tema, uz naglasak da se uglavnom radi o fantomskim, nevidljivim organizacijama. U pogledu uzroka politizacije mjesnih zajednica, naročito je istaknuto, na primjeru Bara, da se propuštanjem prilike da se na zboru građana izabere rukovodstvo mjesne zajednice, taj izbor dijeli među partijama.

Učesnici su ukazali na činjenicu da institucije i dalje ne vjeruju jedne drugima, čime se ne poštuje obaveza razmjene podataka po službenoj dužnosti, koja je uvedena Zakonom o upravnom postupku. Na drugoj strani, iako je digitalizacija važna, otvoreno je i pitanje ponovljenih hakerskih napada i bezbjednosti komunikacija u tom i u sličnim slučajevima.

Ana Gojković, iz Ministarstva javne uprave, najavila je da će Nacionalni akcioni plan za sprovođenje Inicijative partnerstva za otvorenu upravu biti donijet do kraja godine, ali da će već naredne biti revidiran kada će, neke od mjera koje eventualno ne budu uključene u ovoj fazi, biti dodatno razmotrene.

Institut alternativa će nastaviti da se zalaže za unapređenje plana, kroz kritičko sagledavanje predloženih mjera, ali i kroz aktivno praćenje njegovog sprovođenja.

Tim Instituta alternativa

Objavljeno

I podaci i svijest na niskom nivou za orodnjavanje javnih politika

U Crnoj Gori postoji nedostatak podataka i svijesti kako bi se uticaj na rodnu ravnopravnost na odgovarajući način definisao tokom izrade, primjene i procjene učinka zakona i strategija, zaključeno je na konferenciji u organizaciji Instituta alternativa.

Na konferenciji „Rodna dimenzija zakona i strategija: Šta smo naučili?“, organizovanoj uz podršku Ministarstva ljudskih i manjinskih prava, Nikoleta Pavićević iz Instituta alternativa predstavila je nalaze o integrisanju rodne perspektive u proces pripreme ukupno 57 sektorskih strategija koje se primjenjuju u Crnoj Gori.

„Od ovog broja, tri strategije su rodno transformativne, što znači da za glavni cilj imaju postizanje rodne ravnopravnosti“, naglasila je ona, uz napomenu da više od 60 odsto strategija (njih 36) ne sadrži nijedan rodno odgovorni element – cilj, mjeru, aktivnost ili pokazatelj uspjeha.

„Za 14 se može reći da su uglavnom orodnjene, dok su četiri strategije djelimično integrisale rodnu perspektivu“, kazala je Pavićević, naglasivši da svega 0.26% ukupnih finansijskih sredstava za primjenu svih strategija, koje se trenutno sprovode, odlazi na aktivnosti unapređenja položaja žena i rodne ravnopravnosti, uključujući i budžete za rodno transformativne strategije, kao što je Nacionalna strategija rodne ravnopravnosti.

Ona je zaključila da institucionalna podrška za orodnjavanje ne postoji u dovoljnoj mjeri, i da obaveza integrisanja rodne perspektive nije do kraja izvedena s obzirom na to da nije praćena odgovarajućim analitičkim kapacitetima, niti praktičnim mehanizmima, poput izvještaja o sprovedenoj rodnoj analizi i odgovarajućih obrazaca za davanje mišljenja na predloge zakona i strategija.

Boris Marić, generalni sekretar Vlade, kazao je da podaci kojima raspolaže ova služba su na sličnom nivou kao i podaci Instituta alternativa, s obzirom na to da je analiza rađena za potrebe Generalnog sekretarijata 2021. godine pokazala da samo 8% strateških dokumenata djelimično ili u potpunosti orodnjeno. On je naglasio važnost uvođenja programskog budžetiranja, odnosno budžetiranja zasnovanog na jasno planiranim učincima po određenim sektorima javnih politika, kao važnog podsticaja za rodno senzitivne politike, ali i transparentnost, efektivnost, odgovornost.

Odgovarajući na pitanje o nedostatku jasnog programa rada aktuelne Vlade, Boris Marić je naglasio da je politička dinamika bila takva da postoje i objektivne i subjektivne okolnosti zašto nemamo Program rada Vlade. „Mi u najvećoj mjeri sada radimo po Programu koji smo zatekli. Nismo uspostavili koordinaciju prioriteta između zaključka Vlade, resora i onoga na čemu je Generalni sekretarijat Vlade insistirao“, dodao je on.

Irena Radović, izvršna direktorica Investiciono-razvojnog fonda (IRF), kazala je da nije ohrabrujuće što imamo pad žena u odborima državnih kompanija i tim povodom uputila apel da se vodi računa o rodnoj perspektivi.

„Snažni smo kada je u pitanju deklarativna podrška, ali na terenu nemamo takvu situaciju“, naglasila je ona, uz podsjećanje da su žene u Crnoj Gori najmanje jednake u domenu moći i novca i to je jedno od ključnih pitanja.

„Na pozicijama moći ekonomskog i političkog odlučivanja, gotovo da ne postoje, sa zastupljenošću od 5,8% u odborima velikih preduzeća. Veliki dio odgovornosti nose političke partije kao centri moći“, kazala je ona, uz naglasak da kada je došla u IRF, u ovoj instituciji je bilo 20% žena, a sada ih je 50% na svim nivoima, odnosno uspostavljen je rodni paritet.

Dodala je i da izostaju snažne reakcije na kršenje zakona, poput kvota na izbornim listama na nedavno održanim lokalnim izborima. „Moramo da vodimo računa da budemo senzibilni. Crnogorske institucije ne vode računa o rodnoj ravnopravnosti i mora da se gleda i stepen implementacije“, zaključila je ona.

Božena Jelušić, predsjednica Odbora za rodnu ravnopravnost, osvrnula se na ulogu ovog skupštinskog radnog tijela. „Nama je najveća prepreka neutralnost zakona i mi smo normalizovali njihovu neutralnost i da smo svi jednaki, a nismo“, rekla je ona, prepoznajući potrebu poslanika i poslanica da nauče da čitaju zakone, koji su članovi rodno odgovorni i kako ih analizirati.

Da nema kvota žena, ne bi bilo nijedne žene u Parlamentu, a i kada im date bilo koje pravo, daćete im ono koje je najmanje“, dodala je Jelušić, i ukazala na važnost da se prepozna matičnost Odbora za rodnu ravnopravnost za više zakona.

Boris Mugoša, poslanik i pridruženi član Ženskog kluba, kazao je da je veoma pozitivna stvar što postoji Ženski klub i u ovih godinu dana smo uradili dosta toga kada je u pitanju emancipacija crnogorskog društva. „Svi naši predlozi se usvajaju sa 81 glasom, mada nisam siguran da su to sve iskreni glasovi, već više zbog pritiska javnosti“, dodao je, uz podsjećanje na niz inicijativa koje su pokrenute u prethodnom periodu, poput Zakona o privremenom izdržavanju djece, regulisanja putnih isprava tokom putovanja djece, uvođenja banke humanog mlijeka i polnih ćelija, unapređenja medicinski potpomognute oplodnje na račun države.

On je ukazao i da će se u narednom periodu insistirati na ekonomskom osnaživanju žena, ali da je potrebno posvetiti pažnju i lokalnom nivou. „Potrebno je jačati i ulogu muškarca nakon rođenja djeteta“, naglasio je Mugoša, a podsjetio je i na inicijativu da se izmijeni Zakon o radu i Opšti kolektivni ugovor, kako bi se omogućio balans između obaveza na poslu i porodičnog života. Ova inicijativa u osnovi ima kreiranje novih servisa podrške zaposlenim roditeljima u kompanijama i van radnog mjesta.

Maja Raičević, izvršna direktorica Centra za ženska prava, kazala je da je potrebno o rodnoj ravnopravnosti govoriti kao o ljudskom pravu jer ga garantuje i Ustav.

„Nedostaju nam ex-ante analize i to se odnosi na sve strategije. Problem jeste nedostatak podataka, ali i nedostatak svijesti. Onda se dešava da imamo zakone koji su štetni i koji mogu da uruše i budžet i sistem socijalne zaštite, kao što je Zakon o majkama. Takvi primjeri nas nisu naučili zašto je važna rodna perspektiva“, kazala je ona, podsjećajući da je proces orodnjavanja uzeo zamah kada je, prije petnaest godina, usvojen Zakon o rodnoj ravnopravnosti, ali onda je došlo do potpunog zastoja.

„Najveća neravnopravnost se uočava u porodičnom miljeu koji je posljedica strukturne nejednakosti, ali i u pristupu finansija, nasljeđivanju. Usluge kao što su transport koji više koriste žene, moraju da budu prepoznate“, dodala je ona, na praktičnim primjerima objašnjavajući značaj integrisanja rodne perspektive. Jedan od takvih primjera je i energetika, koja usljed aktuelne krize dobija na značaju, a upravo su žene, odnosno jednoroditeljske porodice najpogođenije tzv. energetskim siromaštvom.

Tokom prateće diskusije je ukazano na važnost jačanja analitičkih kapaciteta u javnoj upravi za integrisanje rodne politike u javnoj upravi. Sanja Elezović, nezavisna konsultantkinja, je u tom smislu ukazala na značaj formiranja ženskih studija u okviru sistema visokog obrazovanja. Angelina Šaranović, sekretarka Odbora za rodnu ravnopravnost, naglasila je da bi svaki zakon, koji dođe u Skupštinu, nezavisno od toga ko je predlagač, trebalo da sadrži analizu uticaja propisa, dok je Biljana Gligorić, iz NVO Expeditio, naglasila da su žene često predvodnice razvoja u Crnoj Gori, i ne treba o njihovom položaju govoriti u domenu socijalne zaštite i porodičnog života. Ranko Andrijašević iz Generalnog sekretarijata Vlade Crne Gore najavio je unapređenje metodologije za strateško planiranje i kontrole kvaliteta ovog procesa, kako bi, između ostalog, odgovorilo i na potrebu integrisanja rodne perspektive.

Tim Instituta alternativa

Objavljeno

Održana radionica “Zapošljavanje u javnom sektoru: Izvještavanje i ukazivanje na koruptivne prakse”

Institut alternativa organizovao je danas radionicu ”Zapošljavanje u javnom sektoru: Izvještavanje i ukazivanje na koruptivne prakse” za 20 građanskih aktivista/kinja i novinara/ki.

”Partijsko zapošljavanje” i ”uhljebljavanje” su izrazi koji su se odomaćili u javnom diskursu. Ipak, nedovoljno se pažnje posvećuje pravnim prazninama, lošim praksama i ostalim „nedorečenostima“ koji olakšavaju političkim partijama i drugim akterima da radna mjesta u javnom sektoru koriste za raspodjelu plijena.

Radionicu su održali Milena Muk, koordinatorka projekta i Ivan Šikmanović, ekspert u oblasti, koji su upravo ukazali na najčešće greške prilikom izvještavanja o zapošljavanju u javnom sektoru, predstavili pravni okvir za zapošljavanje u javnom sektoru i sistemske nedostatke koji otežavaju praćenje zapošljavanja u ovoj oblasti. Nakon upoznavanja sa navedenim temama, učesnici/ce radionice su u grupama identifikovali probleme pri zapošljavanju u različitim djelovima javne uprave, u odnosu na to da li se sprovodi planiranje zapošljavanja, kakve su procedure i da li su prava kandidata/kinja zaštićena.

Cilj radionice je bio upravo da osvijetlimo pravne praznine i loše prakse u zapošljavanju u javnom sektoru, koje smo sumirali u posebnim kontrolnim listama, a koje su dostupne i u interaktivnoj formi na adresi www.mapa-rizika.me. Po prvi put smo sveobuhvatno ukazali na planiranje, sprovođenje procedura i zaštitu prava u različitim segmentima javnog sektora, koji podliježu različitim pravilima i praksama kada je u pitanju zapošljavanje, kao što su:

• Državni organi;
• Organi lokalne uprave i službe;
• Agencije i druga regulatorna tijela;
• Javna preduzeća;
• Zdravstvo;
• Obrazovanje;
• Socijalna zaštita;
• Kultura.

Na pitanje kako planiraju da primijene stečeno znanje, novinari/ke i i aktivisti/kinje na radionici odgovaraju: ”Tema je sama po sebi primjenjiva kako smo svi pojedinačno svjedoci malverzacija i svakako ću stečena znanja primijeniti i na nepravilnosti ukazivati.” i ”Pozabavićemo se planovima integriteta da kroz ovaj institut učinimo pomake u transparentnosti zapošljavanja”.

Radionica je održana u okviru projekta ”Ni klijent, ni gazda! – Za integritet zapošljavanja u javnom sektoru”, koji je podržan u okviru programa ”OCD u Crnoj Gori – od osnovnih usluga do oblikovanja politika – M'Base”, koji sprovode Centar za građansko obrazovanje (CG), Friedrich-Ebert-Stifung (FES), Centar za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) i Politikon mreža. Projekat finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave.