Ni klijent, ni gazda! Ka većoj otpornosti na politički klijentelizam i korupciju pri zapošljavanju u javnom sektoru

Zapošljavanje u javnom sektoru je normativno zapuštena oblast, što dovodi do toga da su razni oblici nekonkurentnog zapošljavanja, koje nije zasnovano na zaslugama, pravilo u praksi, a ne izuzetak. Čak i u onim podsektorima, koji su bili pod većom lupom Evropske komisije i civilnog društva, pravila su toliko labava, a kriterijumi toliko niski, da nema garancija da će biti zaposlene osobe koje posjeduju neophodna znanja i vještine iz date oblasti.

Rijetka zelena polja, tj. ispunjenost osnovnih preduslova za sprečavanje neprimjerenih uticaja koje smo prepoznali, nisu dovoljna za suštinske pomake u ovoj oblasti, koji su prijeko potrebni i na koje konstantno upozorava i Evropska unija.

Čak i kad postoji kakvo-takvo testiranje, nema obaveze da se odaberu najbolje rangirani kandidati i kandidatkinje, što dovodi u pitanje svrsishodnost procedura koje prethode krajnjoj odluci o zasnivanju radnog odnosa. Obaveza javnog oglašavanja radnih mjesta u privrednom društvu, javnoj ustanovi i drugoj javnoj službi je postavljena uz brojne izuzetke, u koje spadaju i produžavanje ugovora o radu i preuzimanje zaposlenih. S obzirom na to da je obavezno trajanje javnog oglasa samo tri dana u ustanovama, preduzećima i pojedinim agencijama, ono definitivno nije garancija konkurentnosti popune radnih mjesta.

Više čitajte u našoj analizi, dok su detaljni nalazi dostupni na našoj mapi rizika od neprimjerenih uticaja i korupcije pri zapošljavanju u javnom sektoru, dostupnoj na linku.

Rodna perspektiva otvorenosti uprave

U Crnoj Gori je u toku izrada nacionalnog akcionog plana za sprovođenje inicijative Partnerstvo za otvorenu upravu (POU) u Crnoj Gori 2023.-2024, čiji nacrt je pripremljen u saradnji javne uprave i civilnog društva. Partnerstvo za otvorenu upravu je dobrovoljna međunarodna inicijativa koja promoviše multilateralnu saradnju, podržava i pomaže razvoj otvorenosti, transparentnosti i odgovornosti uprave kroz otvorenu saradnju predstavnika državne uprave sa civilnim društvom i drugim akterima, a u cilju aktivnog uključivanja i osnaživanja učešća građana i civilnog sektora u kreiranje javnih politika.

Polazeći od činjenice da javne politike mogu imati različit uticaj na građane i građanke, Inicijativa Partnerstvo za otvorenu upravu snažno zagovara uključivanje rodne perspektive od strane država prilikom izrade akcionih planova. Zato, POU naglašava važnost aktivnog konsultovanja žena i ženskih organizacija kako bi akcioni planovi sadržali rodno-informisane obaveze, ali i uključili obaveze koje se tiču smanjivanja rodno zasnovanog nasilja ili povećanja broja ugovora o javnim nabavkama sa preduzećima koje vode žene. Od osnivanja POU 2011. godine, 106 članica imalo je ukupno 432 obaveze koje se tiču inkluzivnosti, dok je od tog broja 63 članica imalo 181 obavezu koja se eksplicitno tiče rodne ravnopravnosti.

Prethodna dva nacionalna akciona plana POU u Crnoj Gori, iz 2012. i 2018. godine, nisu imala nijedan prioritet, mjeru/obavezu ili aktivnost koja se tiče rodne ravnopravnosti i položaja žena, pa je pred Crnom Gorom zadatak da se pridruži ostalim članicama POU koje su već integrisale rodnu perspektivu u proces kreiranja planova.

Partnerstvo za otvorenu upravu u Crnoj Gori: Osvrt na prioritete za period 2023-2024

U oktobru 2022. godine, Ministarstvo javne uprave utvrdilo je Nacrt nacionalnog akcionog plana (u daljem tekstu: NAP) za sprovođenje Inicijative partnerstvo za otvorenu upravu 2023-2024. godine. Institut alternativa je uzeo učešće u javnoj raspravi. Kroz projekat „Otvorena uprava za sve: Ka zajedničkim prioritetima“ organizovali smo i dvije tribine, u Baru i u Bijelom Polju, gdje smo okupili građane i građanke, naročito iz nevladinih organizacija, medija, političkih partija, lokalne samouprave, kako bismo proširili raspravu o ključnim tematskim prioritetima iz Nacrta NAP-a.

Imajući u vidu da je prethodni NAP za period 2018-2020. godine, prema ocjeni nezavisnog mehanizma za izvještavanje OGP-a, sadržao čak polovinu prioriteta, odnosno tri od šest obaveza, koje nijesu direktno relevantne ni za jednu od osnovnih vrijednosti Partnerstva za otvorenu upravu (transparentnost, građansko učešće ili javnu odgovornost), cilj nam je bio da kroz aktivni doprinos i organizaciju dodatnih događaja unaprijedimo sadržaj akcionog plana. Dodatno, cilj ovog papira je da utvrđene tematske prioritete za naredni dvogodišnji period stavi u širi kontekst reforme javne uprave, reforme javnih finansija i drugih preuzetih obaveza Crne Gore, naročito na putu ka Evropskoj uniji (EU), kako bi se bolje razumjela i unaprijedila relevantnost preuzetih obaveza, potencijalno i kroz planirano revidiranje akcionog plana tokom 2023. godine.

”Stvarno vlasništvo” kompanija: Kako do boljeg registra u Crnoj Gori

Prema podacima Svjetske banke, otprilike 70 odsto najvećih slučajeva korupcije između 1980. i 2010. uključivalo je anonimne kompanije, tj. kompanije koje se nisu mogle povezati sa stvarnim vlasnicima, koji su ubirale benefite od poslovanja i ultimativno držali kontrolu nad imovinom i prihodima kompanije. Upravo je to jedan od povoda da se na globalnom nivou počelo sve više pažnje posvećivati reformama u ovoj oblasti, i uvođenju registara stvarnih vlasnika (na engleskom „beneficial ownership“), kako bi se, umjesto nominalnih zastupnika, povećala transparentnost stvarne vlasničke strukture kompanija. Međunarodna inicijativa Partnerstvo za otvorenu upravu (Open Government Partnership – OGP) naročito se ističe među pokretačima promjena u ovoj oblasti. Od lansiranja ove inicijative u 2011. godini, jedna trećina nacionalnih članova OGP-a je preuzela 52 obaveze u vezi sa stvarnim vlasništvom.

U oktobru 2022. godine, Ministarstvo javne uprave utvrdilo je Nacrt nacionalnog akcionog plana za sprovođenje Inicijative partnerstvo za otvorenu upravu 2023-2024. godine. Institut alternativa je uzeo učešće u javnoj raspravi. Nacrt nije uključio temu stvarnog vlasništva, ali postoji veliki potencijal da se u narednom periodu ova oblast unaprijedi koristeći iskustvo OGP-a. Cilj nam je da kroz ovu analizu pružimo osvrt na status koncepta stvarnog vlasništva u Crnoj Gori i ukažemo na mogućnosti da se kroz OGP inicijativu unaprijedi njegova primjena.

Video: Građani Zapadnog Balkana o iskustvima sa javnom upravom

Šta građani zemalja Zapadnog Balkana kažu o svojim iskustvima sa javnom upravom?

Koliko su ta iskustva različita od zemlje do zemlje i koje probleme dijeli cijeli region?

Razgovarali smo sa građanima na tu temu – pogledajte šta su nam rekli:

Video je nastao u okviru WeBER 2.0 projekta. WeBER 2.0 projekat – Osnaživanje civilnog društva Zapadnog Balkana za refomisanu javnu upravu – posvećen je jačanju participativne demokratije kroz veće angažovanje civilnog društva u razvoju politika i sprovođenju reformi javne uprave u zemljama Zapadnog Balkana. WeBER u Crnoj Gori vodi Institut alternativa, a na regionalnom nivou ga čine partneri iz Think for Europe (TEN) mreže, uz podršku briselskog Centra za evropsku politiku (European Policy Centre – EPC).

Unapređenje Zakona o sprječavanju korupcije: Sugestije IA

U petak, 16. decembra 2022. godine, Ana Đurnić, istraživačica javnih politika u Institutu alternativa, učestvovala je u radu Odbora za antikorupciju, na kojoj je Odbor, u proširenom sastavu, razmatrao unapređenje Zakona o sprečavanju korupcije. Ukazali smo na ključne probleme koje smo prepoznali, ali i sami iskusili u nadzoru nad primjenom ovog Zakona i predložili načelna rješenja.

U nastavku je izlaganje u cjelosti.

Institut alternativa od uspostavljanja Agencije prati njen rad i kontinuirano ukazuje na propuste u radu, nedostatak rezultata ali i na manjkavost zakonskih rješenja. Uz to, Institut alternativa aktivno podnosi zahtjeve Agenciji za preispitivanje sukoba interesa javnih funkcionera i vodi postupke pred Upravnim sudom protiv njenih rješenja, a svaki od pokrenutih postupaka do sada je završen u korist naših tvrdnji. Ipak, ne možemo biti zadovoljni rezultatima, budući da ovi postupci traju beskrajno dugo, većinom još od 2018. godine. Sa druge strane, i oni završeni pokazali su ograničenost sistema da kazni javne funkcionere za kršenje zakona, ili zbog toga što je nastupila zastara, budući da su sva kršenja na nivou prekršaja, ili zbog nedostatka institucionalnih i zakonskih mehanizama koji bi obezbijedili da se nezakonit novac, stečen uz obavljanje nespojivih funkcija ili uz postojanje sukoba interesa, vrati u budžet.

Zbog toga podržavamo ideju da se Savjet Agencije uspostavi kao drugostepeno tijelo koje bi postupalo po žalbama na odluke direktora/ice Agencije, kako bi se proces ubrzao. Ipak, ističemo potrebu da se u tom slučaju Savjet profesionalizuje, kako bi imao pun kapacitet da odlučuje po podnijetim žalbama.

Brojni mehanizmi i oblasti date Agenciji u nadležnosti da njima prevenira korupciju, obesmišljeni su ili samim zakonskim rješenjima, ili načinom na koji ih Agencija tumači, a u krajnjem i slabim dometom skupih informacionih sistema kojima Agencija raspolaže i iz kojih prikuplja podatke, a koji i dalje ne omogućavaju automatizovan pristup podacima niti automatsko prikupljanje podataka od strane Agencije.

Primjera radi, imovinski kartoni su zamišljeni da izvijeste Agenciju za sprječavanje korupcije (ASK), a njenim posredstvom i druge organe i javnost o prihodima i imovini javnih funkcionera. Ipak, s pravom se može reći da sistem prijave prihoda i imovine, ovakav kakav je sada u Crnoj Gori, javnim funkcionerima omogućava da više informacija sakriju, nego što ugleda svjetlost dana. Sa druge strane, cijeli proces podrazumijeva veliku količinu birokratskih radnji i tzv. „papirologije“, kako na strani javnih funkcionera, tako i na strani Agencije koja bi trebalo da ih kontroliše, čime se bespotrebno unapređuje statistika koja zamagljuje suštinu. Idealno, kod urednih javnih evidencija i registara, ovi podaci koji se sada prijavljuju, bili bi po automatizmu povučeni iz drugih registara, čime bi se izbjegle nepotrebne administrativne neusaglašenosti, i postupci koji uvećavaju statistiku rada i rezultata, ali suštinski ne daju dodatnu vrijednost niti imaju uticaj na prevenciju korupcije.

Takođe, postoji niz ograničenja koja onemogućavaju ili ograničavaju dostupnost podataka i njihovu potpunu transparentnost. Oni se kreću od problema nedorečenosti zakonskog okvira koji je ispustio da uredi neke „životne“ situacije, do neažuriranosti i nepozudanosti baza podataka na koje se ASK oslanja u svom radu.

Javni funkcioner može da ni ne podnese izvještaj o prihodima i imovini, ili da prijavi netačne ili nepotpune podatke, da zbog toga plati novčanu kaznu nižu od minimanlne, a da ne trpi nikakve posljedice od strane organa koji ga imenuje/postavlja (razrješenje, umanjenje zarade i slično).

Javni funkcioner može živi u iznajmljenom stanu ili da vozi tuđa kola, kao i da živi u stanu koji mu je neko drugo zakupio, a da to ne mora da prijavi, budući da to nije njegova/njena imovina (pravo svojine). Funkcioner može i da ne prijavi poklon, bez obzira na njegovu vrijednost, jer ga nije dobio/la „u vezi sa vršenjem javne funkcije, ali i da dobije novac od rođaka (idealno do 5.000 eura) i da od tog novca kupi sat, a da ne prijavi Agenciji.

Javni funkcioner može da prihoduje preko 100.000 eura od članstva u međunarodnoj sportskoj organizaciji, a da, i kada Agencija utvrdi da je to uradio uz kršenje zakona, ne vrati u budžet ni cent, pa ni onu funkcionersku platu koju je uredno primao iz državnog budžeta.

Političke partije mogu da vode svoje interne poslovne knjige i crne fondove, a da budu potpuno uredni pred Agencijom u izvještajima koje joj dostavljaju.

Javni funkcioner može da dodijeli ugovor o javnoj nabavci firmi u kojoj ima interes, a da to Agenciji prođe ispod radara, jer Agencija nema kontrolni pristup elektronskom sistemu javnih nabavki, osim onog koji joj sleduje kao naručiocu.

Ovakvih primjera ima u svim oblastima kojima se bavi Agencija i sad kada smo to rekli, u potpunosti smo saglasni da postoji očigledna potreba da se Zakon o sprečavanju korupcije, ali i cijeli koncept Agencije za sprječavanje korupcije dobro promisli i preispita. Smatramo, takođe, da to treba uraditi brže nego što to planira Vlada 2024. godine, ali izražavamo sumnju da Skupština to može kvalitetno uraditi do kraja jesenjeg zasijedanja, odnosno u narednih 15 dana.

Smatramo da treba naći kompromis i da predlagač (izmjena i dopuna) Zakona o sprečavanju korupcije treba da bude Vlada, uz sve obaveze koje priprema zakona nosi s aspekta učešća javnosti u donošenju odluka i mehanizme koji za Skupštinu nisu obavezujući niti ona ima iskustva u sprovođenju istih. Sa druge strane, smatramo i da Vlada ne mora da čeka 2024. godinu za to, budući da je projekat sa Savjetom Evrope na ovu temu već uveliko u toku, a analiza važećeg Zakona o sprečavanju korupcije završena, te da domaća stručna javnost ima puno znanja, primjedbi, primjera i sugestija za unapređenje u ovoj oblasti, koje je stekla kontinuiranim praćenjem i analizom antikorupcijskih javnih politika.

Ana Đurnić
Istraživačica javnih politika

Snimak sjednice možete pogledati u nastavku: