Objavljeno

Prava i interesi žrtava kriminala da budu u centru svih postupanja nadležnih organa

Crnoj Gori nedostaje sistematičan pristup zaštite žrtava kriminala, pri čemu ne smijemo kriviti pojedine karike iz sistema već je potrebno da stvorimo sistem u kojem će se žrtva u svakom trenutku osjećati zaštićeno, počevši od momenta kad prijavi djelo do okončanja postupka.

To je zaključeno na panel diskusiji Instituta alternativa „Zaštita žrtava kriminala – Mehanizmi i praksa u Crnoj Gori“, koja je organizovana povodom obilježavanja 22. februara, Evropskog dana žrtava kriminala. Događaj je organizovan u okviru regionalnog projekta „Radar organizovanog kriminala na Zapadnom Balkanu“, koji podržavaju Ambasada Kraljevine Holandije u Beogradu, Ambasada Kraljevine Norveške u Beogradu i Balkanski fond za demokratiju.

Foto: Luka Zeković

Dragana Jaćimović iz Instituta alternativa je kazala da se procjenjuje da svaki sedmi Evropljanin, odnosno Evropljanka, budu žrtve kriminala, te da ne postoje konkretne procjene za Crnu Goru. Ona je istakla i da ne postoji zvanična statistika o ukupnom broju žrtava kriminala u Crnoj Gori, te da se podaci za pojedina krivična djela mogu naći u izvještajima o radu MUP-a.

Bojan Božović, državni sekretar u Ministarstvu pravde, ljudskih i manjinskih prava, pominjući Deklaraciju Ujedinjenih nacija o osnovnim principima pravde za žrtve kriminaliteta i zloupotrebe moći, kazao je da sama činjenica da je riječ o Deklaraciji usvojenoj 1985. govori da nije postojala spremnost u svijetu da to bude obavezujući pravni akt već samo pravni izvor koji predstavlja vrstu preporuke. Imamo problem i sa implementacijom ovih normi unutar našeg sistema. „Uprkos brojnim odredbama, i dalje se osjeća nedostatak sistematičnog pristupa, pa i određene oblasti nisu u dovoljnoj mjeri regulisane, ali dolazi i do preklapanja nekih normi“, dodao je Božović.

Božović je kazao i da je potrebno osnivanje posebne nacionalne službe koja će za cilj imati podršku žrtvama od najranije faze postupka, a da posebnu pažnju treba pokloniti medijskom izvještavanju, gdje se i dalje mora raditi na zaštiti privatnosti žrtava. Kao probleme u postojećem sistemu, Božović ističe nedostatak posebnih prostorija u kojima bi žrtva odvojeno boravila od počinioca krivičnog djela, kao i često ponovno saslušanje žrtava.

Maja Raičević, izvršna direktorica Centra za ženska prava, kazala je da je naš zakonski okvir sasvim solidan, ali da primjena zavisi od senzibiliteta osoba koje dolaze direktno u kontakt sa žrtvama, dodajući da „često zaboravljamo da su žrtve kriminaliteta, žrtve iz našeg okruženja i osobe koje su bile izložene određenoj traumi što može da utiče na njihovu sposobnost da pristupe pravdi.“

“Kroz praksu sam se uvjerila da bez adekvatne, efikasne i dobre ekspertske pravne pomoći, žrtve rijetko ostvaruju prava”, kazala je Raičević, dodajući da „prava i interesi žrtava treba da budu u centru svih postupanja i da je potrebno da žrtva ima i sve informacije kada se radi o sudskom postupku – koliko će trajati i slično.“

Ona je istakla da se moraju osposobiti odvojene prostorije za pristup žrtvama sudnici, jer u našim sudovima imamo situaciju da u hodniku stoje i žrtva, okrivljeni i povjerljivo lice, pa može da dođe i do fizičkih napada, pritiska. Ukazala je i na potrebu da poštujemo ono što omogućava Istanbulska konvencija, a to je pravo žrtve da bira povjerljivo lice. „Danas imamo situacije da neke sudije i neki tužioci ne odobravaju prisustvo povjerljivog lica iako je mehanizam da žrtva ima pravo da bira povjerljivo lice je od izuzetne važnosti kao faktor osnaživanja žrtve i pomoć pravosudnim organima“, kazala je Raičević.

Kao pozitivan primjer, Raičević ističe to što je nedavno jedan sudija za prekršaje omogućio žrtvi da da iskaz bez prisustva okrivljenog, što je bilo od izuzetnog značaja za nju, jer je izjavu davala bez straha i bez pritiska, napominjući da takvi slučajevi nisu česti.

Odgovarajući na pitanje novinara da li sudije koje izriču kazne ispod minimuma mogu biti pozvane na odgovornost, Božović je kazao da sankcije nesporno jesu bile preniske, ali da su svjesni sve te loše prakse, usvojili izmjene Krivičnog zakonika i podizali minimalni prag sankcije, kako bi uspjeli da dođemo do kažnjavanja koje će biti adekvatnije. Dodao je i da će se kroz izmjene Zakona o Sudskom savjetu dotaći i disciplinske odgovornosti sudija, ali da je važno da podsjećamo na višestepenost postupka, jer je to važan instrument zaštite žrtava.

Nadovezujući se na pitanje, Raičević je kazala da rijetko imamo adekvatne mehanizme kada je u pitanju odgovornost sudija, ali i problematizovala kvalifikaciju djela od strane tužilaštva, budući da zvanična statistika pokazuje da imamo više od 2000 prekršaja, a svega 250 krivičnih djela za nasilje u porodici.

“Kad god imamo službena lica, vidjećemo da kazne, čak i za neko teže nasilje, ne prelaze šest mjeseci, čime im se omogućava da nastave rad u službi, što vidimo kao neku vrstu prećutnog dogovora”, istakla je Raičević.

Odgovarajući na pitanje novinarke u vezi sa slučajevima u kojima je nasilnicima izrečena kazna kućnog pritvora u prostoriji koju dijeli sa žrtvom, Božović je kazao da je upravo to još jedan od povoda da mijenjamo Krivični zakonik, da ne dajemo mogućnost da nasilniku dajemo ovakvu kaznu. Raičević smatra da se na ovaj način kažnjava žrtva.

Sonja Perišić Bigović iz Odjeljenja za borbu protiv trgovine ljudima u okviru Ministarstva unutrašnjih poslova je kazala da nismo dovoljno uradili da se žrtva osjeti zaštićenom i sigurnom i pozdravila inicijativu izmjene KZ, te da smatra da se kod težih djela trgovine ljudima ne trebaju uzimati u obzir olakšavajuće okolnosti.

Snežana Armenko, zamjenica Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, kazala je da svi svojim djelovanjem moramo buditi uspavana prava, te da se pravo ne iscrpljuje u normiranju, već ima smisla kada žrtva može da konzumira to pravo u sistemu. Ona je ukazala da je sa aspekta žrtve važno da i sama žrtva zna koja joj sredstva stoje na raspolaganju, navodeći kao primjer ustavnu žalbu.

Zaključeno je da je potrebno uspostaviti da čitav sistem funkcioniše, jer ako jedan segment ne funkcioniše, uzaludne su visoke sankcije. Ukazano je i na važnost socijalnih ustanova, psiho-socijalne podrške, kao i službi za pružanje podrške svjedocima/ oštećenima i žrtvama pri sudovima, te da ih je potrebno ustanoviti na drugačiji način u odnosu na postojeći.

Događaj je dio projekta „Radar organizovanog kriminala na Zapadnom Balkanu (WB-OCR)“, koji predstavlja inicijativu civilnog društva nastalu kao odgovor na sve veću štetu koju građanima Zapadnog Balkana nanosi organizovani kriminal. Rad podržavaju Ambasada Kraljevine Holandije u Beogradu, Ambasada Kraljevine Norveške u Beogradu i Balkanski fond za demokratiju.

Snimak panel diskusije možete pogledati ovdje:

Objavljeno

Nova Odluka ASK: Bošković prekršio Zakon o sprječavanju korupcije

U ponovljenom postupku po nalogu Upravnog suda, Agencija za sprječavanje korupcije donijela je novu Odluku i utvrdila da je aktuelni poslanik u Skupštini Crne Gore, a bivši ministar odbrane Predrag Bošković, prekršio član 12 stav 5 Zakona o sprječavanju korupcije jer je kao potpredsjednik Izvršnog odbora Evropske rukometne federacije 2017. godine prihodovao iznos od 24.000,00 eura, a kao potpredsjednik Izvršnog odbora Evropske rukometne federacije i član Odbora Svjetske rukometne federacije u 2018. godini prihodovao iznos od 24.999,96 eura. Ovaj slučaj je pred Agencijom još 2018. godine pokrenuo Institut alternativa jer je članom 12 Zakona o sprječavanju korupcije propisano da javni funkcioner može biti predsjednik ili član organa upravljanja i nadzornog organa, između ostalog i sportskih udruženja, ali da po tom osnovu ne može ostvariti prihod, ili drugu naknadu.

Naš komentar za Dnevne novine Vijesti na Odluku Agencije dostupan je u nastavku u cjelosti. 

Obeshrabruju duge i iscrpljujuće procedure

Odluka Agencije potvrdila je, konačno, ono na šta smo prvi put ukazali prije više od dvije godine i time smo, naravno, zadovoljni. Međutim, ne možemo biti zadovoljni dugim i iscrpljujućim procedurama i pred Agencijom i pred Upravnim sudom koje su dovele do toga da se prihodi koje Bošković kontinuirano ostvaruje, sada znamo – protivzakonito, uvećavaju, a da u našem sistemu nema mehanizma koji će ga natjerati da vrati nezakonito stečen novac.  Podsjećam da je prošlo ukupno 29 mjeseci otkad smo se prvi put obratili Agenciji zahtjevom da istraži ovaj slučaj, što je prvobitno odbijeno od strane tadašnjeg rukovodstva Agencije za sprječavanje korupcije. Tada je, zaključno sa 2018. godinom, vrijednost prihoda funkcionera Boškovića po osnovu angažmana u Evropskoj i Svjetskoj rukometnoj organizaciji iznosio 62.000 eura.

Crnogorski antikorupcijski sistem još uvijek bez adekvatnog odgovora na nezakonito bogaćenje 

U međuvremenu, Bošković je za 2019. godinu prijavio prihod po istom osnovu od oko 33.000 eura, i isto toliko za 2020. godinu. Još uvijek nije objavljen njegov imovinski karton za 2021. godinu, ali pretpostavka je da je i u toj godini ostvario približno isto prihod, pa se vrijednost njegovog kršenja Zakona o sprječavanju korupcije povećava na preko 150.000 eura.
Zakon o sprječavanju korupcije, s druge strane, njegovo postupanje tretira kao prekršaj i u najboljem slučaju može ga kazniti kaznom od 2.000 eura, i to samo za vrijeme za koje nije nastupila zastarjelost pokretanja i vođenja prekršajnog postupka, koja nastaje u roku od godinu dana od dana kad je prekršaj izvršen.Agencija bi sada, dakle, morala djelovati brzo da prekontroliše Boškovićeve prihode u prethodnoj godini kako bi izrekla kaznu od 500 do 2.000 eura, koja je, u poređenju sa tim koliko je prihodovao, zanemarljiva.
Crnogorski sistem, dakle, za sve ove godine nije pripremio odgovor na nezakonite prihode javnih funkcionera, a ne čini se ni da nova nastojanja idu u tom pravcu. Primarno mislim i na Nacrt Zakona o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću, jer u ovom predmetu nije u pitanju kriminalna djelatnost, ali jeste riječ o nezakonitom bogaćenju. Ovaj slučaj pokazuje i na sve slabosti Zakona o sprječavanju korupcije koji je vrlo načelno definisao mnoge situacije, pa se na isti način sankcioniše i 150 nezakonito stečenih hiljada, i 50 eura.

Neznanje?

Možda i najzanimljivi dio iz Rješenja ASK je onaj u kome se navodi da je poslanik Predrag Bošković smatrao da ovakvim postupanje ne krši Zakon „jer se na pravila poslovanja Evropske i Svjetske rukometne federacije ne primjenjuju zakoni Crne Gore“. On je, kao dugogodišnji javni funkcioner morao znati da se na njega, kao crnogorskog javnog funkcionera po slovu Zakona o sprječavanju korupcije, primjenjuju domaći propisi i sva ograničenja s tim u vezi. Iako mi je teško da povjerujem da je u pitanju zaista neznanje, ukoliko dugogodišnji visoki javni funkcioneri ne poznaju svoje obaveze i ograničenja u vršenju javne funkcije ni punih šest godina od primjene Zakona, Agencija za sprječavanje korupcije nešto definitivno loše radi u pogledu prevencije i edukacije javnih funkcionera.
Sa druge strane, ukoliko je u pitanju zaista neznanje poslanika, na njemu je da nađe zakonit način da ispravi posljedice nezakonitog ponašanja i pokaže lični i profesionalni integritet u obavljaju javne funkcije.

Ana Đurnić, istraživačica javnih politika u Institutu alternativa i članica Radne grupe za Poglavlje 23

Povezani tekstovi:

ASK odbio da pokrene postupak protiv Boškovića: Zakon ne važi kad stranci plaćaju

Zakon ipak važi kad stranci plaćaju?

Objavljeno

Zašto je važna evaluacija EU podrške vladavini prava?

Evropski revizorski sud je potvrdio slabost Evropske unije da trenutnim pristupom proizvede sveobuhvatne promjene u oblasti vladavine prava u zemljama Zapadnog Balkana, ali i ponudio preporuke da se motivi i uslovi definišu na precizniji i predvidljiviji način.

Odsustvo političke volje, vlasništva nad reformama i marginalizacija civilnog društva – to su glavni razlozi zbog kojih Instrument za pretpristupnu pomoć Evropske unije (EU) u oblasti vladavine prava u periodu 2014-2020. godine nije imao trajne efekte. Ključni nalazi evaluacije koju je sproveo Evropski revizorski sud govore o zarobljavanju države, nevoljnosti domaćih aktera i rastegljivim procedurama finansijske podrške, koji se nužno ne moraju zasnivati na mjerljivim rezultatima. Zato je važno ukazati na nekoliko važnih poruka, koje na više ili manje eksplicitan način ukazuju na slabosti politike uslovljavanja i ograničeni domet finansijske podrške od strane EU. Naročitu težinu ovim nalazima daje činjenica da dolaze od zvanične EU institucije, zadužene za nezavisnu spoljnu reviziju finansijskog upravljanja.

Zarobljena država se ne reformiše „sama od sebe“

Izvještaj podsjeća da indikatori relevantnih međunarodnih organizacija pokazuju da zarobljavanje države i rasprostranjena korupcija nisu obuzdani brojnim reformskim aktivnostima EU u regionu. Na drugoj strani, redovni godišnji izvještaji Evropske komisije o zemljama proširenja ne sadrže dio koji bi se bavio procjenom političke volje ili vlasništvom nad reformama. O nedovoljnoj održivosti reformi u oblasti vladavine prava možda je najgovorljiviji podatak da od dvadeset IPA projekata, koji su posebno analizirani u izvještaju, samo su njih tri preuzeta od strane nacionalnih institucija po formalnom završetku.

Marginalizacija civilnog društva

U Crnoj Gori i zemljama regiona navikli smo da se žalimo na tretman civilnog društva od strane nacionalnih vlada, sa pravom. Ono što se mnogo rjeđe problematizuje je slaba vidljivost nalaza i monitoringa od strane civilnog društva u izvještajima i misijama koje sprovode EU institucije. Evropski revizorski sud je prepoznao da EU nije dovoljno uvažila ulogu organizacija civilnog društva. Upozorio je da je podrška EU za projekte civilnog društva u oblasti vladavine prava nedovoljna da odgovori na potrebe sektora, i da je uglavnom fokusirana na kratkoročne projekte.

U izvještaju je naglašeno da Evropska komisija nikada nije iskoristila pokazatelj za monitoring IPA podrške u dijelu političkih reformi, koji se odnosi na „procenat procesa izrade javnih politika i reformi tokom kojih je civilno društvo konsultovano na efektivan način“. To se negativno odrazilo na monitoring napretka u ovoj oblasti.

Raskorak između uslova i finansijke podrške: “klauzula balansa” bez smjernica za primjenu

EU ima na raspolaganju mogućnost da finansijsku podršku uslovi odgovarajućim napretkom u ključnim oblastima, ali izvještaj naglašava da se ona rijetko i neujednačeno koristi. Klauzula balansa omogućava da se zamrzne otvaranje ili zatvaranje ostalih poglavlja dok se ne ostvari zadovoljavajući napredak u vladavini prava (poglavljima 23 i 24). Ovaj alat ima potencijal da podstakne domaće vlasti na odgovarajuće reakcije i napredak u problematičnim poglavljima. Međutim, Evropski revizorski sud ukazuje da ne postoje nikakve smjernice koje bi odgovorile na pitanja kako i kada treba primijeniti klauzulu balansa.

Šta dalje?

Izvještaj je mnogo konkretniji u preporukama nego sada već zaboravljena Strategija Evropske komisije iz 2018. godine, koja je obećavala da vrati kredibilitet procesu proširenja, ili nova metodologija pristupanja, koja ostaje samo načelni skup ideja. Između ostalog, on ukazuje na potrebu da se definišu konačni indikatori uticaja u temeljnim oblastima vladavine prava, kao što su nezavisnost sudstva, sloboda izražavanja, borba protiv korupcije, ali i zarobljavanje države, koje je uglavnom ispod radara EU institucija. Takođe se predlaže monitoring doprinosa civilnog društva vladavini prava, što bi moglo da pruži jasnu osnovu za prijeko potrebnu reformu ukupne podrške i uloge civilnog društva. Upućuje se i na neophodnost da Evropska komisija veže raspodjelu fondova iz IPA III, za period 2021. do 2027. godine, u oblastima poljoprivrede, ruralnog razvoja i infrastrukture za napredak u vladavini prava.

Ove i druge preporuke u specijalnom izvještaju Evropskog revizorskog suda predstavljaju dobar osnov za konačnu razradu novog i drugačijeg pristupa EU proširenju.

Objavljeno

O žalbama zaposlenih nema ko da odlučuje

Državni i lokalni službenici i namještenici koji smatraju da im je povrijeđeno neko radno pravo nemaju kome da se žale jer duže od tri mjeseca ne postoji Komisija za žalbe.

 

Vlada premijera Zdravka Krivokapića je 2. oktobra prošle godine razriješila bez održavanja sjednice i bez obrazloženja predsjednicu ove Komisije Veru Medojević i četiri člana Irmu Selmanović, Tatjanu Radović Uskoković, Enesu Rastoder i Zoricu Ćupić. Ovaj sastav je imenovan u oktobru 2018. godine.

Ćutanje

Iz Vlade juče nije odgovoreno na pitanja “Vijesti” u vezi sa tim koji su razlozi zbog kojih Komisija do danas nije imenovana i kada će biti imenovana. Pitanja su upućena kabinetu premijera i Vladinoj službi za odnose sa javnošću.

Pitanja za izvršnu vlast su kome od razrješenja Komsije zaposleni u organima državne i lokalne uprave, kao i kandidati koji se prijavljuju na oglase i konkurse koje ovi organi raspisuju dostavljali žalbe i ko je o tim žalbama odlučivao, kao i koliko je tih žalbi bilo od dana razrješenja Komisije do danas i koliko ih je ukupno bilo u prošloj godini.

Javni konkurs za izbor nove Komisije je raspisan krajem oktobra prošle godine, a njegovi rezultati do danas nijesu poznati.

Iz NVO Institut Alternativa za “Viijesti” su kazali da je Vlada u oktobru prošle godine donijela rješenje o prestanku mandata predsjednice i članova Komisije za žalbe na predlog Ministarstva javne uprave, digitalnog društva i medija, nakon što je Ministarstvo odbrane obavijestilo Ministarstvo javne uprave o propustima rada Komisije.

Ministarstvom javne uprave, digitalnog društva o medija rukovodi Tamara Srzentić.

”Odluka je donijeta telefonski, bez održavanja sjednice, uz saglasnost većine članova Vlade, ali nije objavljena u okviru materijala na sajtu Vlade, već samo kao rješenje, bez obrazloženja, u Službenom listu. Uvidom, koji smo ostvarili na osnovu zahtjeva za slobodan pristup informacijama u predlog Ministarstva javne uprave, razlozi koji su navedeni za prestanak mandata su da je Komisija pokazala nestručnost i nesavjesnost u obavljanju dužnosti, “jer je kao profesionalno stručno tijelo morala znati i postupati u okviru rokova i granica svojih ovlašćenja u skladu sa zakonom, pridržavajući se načela nezavisnosti i samostalnosti u radu. “Prestanku mandata Komisije prethodila je odluka Ministarstva odbrane o izboru kadeta na Vazduhoplovnoj akademiji u Grčkoj, donijeta u julu prošle godine, u kojoj je nezadovoljnim kandidatima u uputstvu o pravnom lijeku predočeno da na odluku Ministarstva nije dozvoljena žalba, već se može pokrenuti upravni spor”, kazali su iz IA.

Iz ove NVO su naveli da je Upravni sud u ovom slučaju donio rješenje da je tužba nedozvoljena i spise predmeta ustupio Komisiji u septembru 2021. godine.

”Ovaj slučaj je bio i predmet poslaničkog pitanja u Skupštini, gdje je ministarka odbrane Olivera Injac u odgovoru navela da kandidat koji je izjavio žalbu nije imao pravo na žalbu i da je Upravni sud napravio previd, jer Komisija nije nadležna u ovom slučaju”, kazali su iz IA.

Kako su objasnili, u ovom slučaju je došlo do različitog tumačenja o tome da li je žalba uopšte dozvoljena, dok je Komisija, prema predlogu razrješenja, prije isteka roka za urgenciju koju je sama poslala, donijela odluku bez spisa predmeta.

”Međutim, sve da to i jeste predstavljalo “nestručno i nesavjesno” obavljanje poslova, predlog o razrješenju ne sadrži neke važne činjenice. U prvom redu, nejasno je ko je od članova bio izvjestilac u datom slučaju niti iz predloga rješenja sa obrazloženjem proizilazi da su članovi dobili priliku da se izjasne o navodima ili da je sproveden postupak utvrđivanja njihove individualne odgovornosti”, kazali su iz IA.

Posljedice

Razrješenjem Komisije za žalbe, naglašavaju iz ove NVO, došlo se do situacije da zaštita prava državnih službenika i namještenika bude suspendovana nekoliko mjeseci.

”Ovakvim postupkom Vlade, kreirana je situacija u kojoj bi državni organi mogli imati problem i sa odlaganjem zapošljavanja državnih službenika i namještenika ako se neko od kandidata odluči da preispita odluku o izboru državnog organa, jer žalba izjavljena na odluku o izboru državnog službenika i namještenika odlaže izvršenje rješenja”, objasnili su iz IA.

Kako bi utvrdila da li je u postupcima zapošljavanja i rasporeda bilo žalbi u periodu nepostojanja funkcionalne Komisije za žalbe, IA je zahtjevom za slobodan pristup informacijama zatražila sve žalbe koje je Komisija primila u periodu između 2. oktobra i 19. novembra prošle godine.

”U tom periodu, podnijeta je jedna žalba na odluku o izboru u Ministarstvu odbrane, što znači da državni službenik ne može da zasnuje radni odnos dok se ne postupi po toj žalbi. Takođe, trenutno je u proceduri i 29 žalbi koje se odnose na raspoređivanje službenika, ali žalbe koje se odnose na raspoređivanje državnih službenika ne odlažu izvršenje rješenja pa nezadovoljni službenici moraju da čekaju ponovno uspostavljanje rada Komisije da bi se riješavalo o njihovim pravima.

Ovo je samo dio žalbi koje službenici mogu da podnesu a njihov broj u posmatranom periodu nije zanemarljiv”, kazali su u IA.

Ukinuli opštinske komisije zbog ekonomičnosti u radu

Komisije za žalbe je 2018.godine nakon donošenja Zakona o lokalnoj samoupravi dobila u nadležnost i odlučivanje o žalbama na lokalnom nivou.

”Ovo rješenje se pokazalo kao efikasno, imajući u vidu da su do tada u opštinama bile osnovane 24 opštinske komisije za žalbe u kojima je bilo angažovano oko 120 zaposlenih.To se pokazalo necjelishodnim kada je u pitanju njihovo odlučivanje, ali i neekonomičnim zbog materijalnih sredstava koja su se izdvajala za njihov rad”, piše u posljednjem izvještaju o radu Komisije za 2020. godinu.

 

Autorka: Marija Mirjačić, Vijesti

Tekst je originalno objavljen u dnevnom listu ”Vijesti” 13. januara 2022. godine

Objavljeno

Novi projekat: Rodna ravnopravnost kroz mjere rane integracije

Institut alternativa u 2022. godini započinje sprovođenje novog projekta, sa ciljem da doprinese boljem razumijevanju mjera rane integracije u Evropsku uniju (EU) za unapređenje rodne ravnopravnosti u Crnoj Gori.

Glavni cilj projekta „Rodna ravnopravnost kroz mjere rane integracije“ je da pruži doprinos inkluzivnom i rodno senzitivnom procesu pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji (EU) kroz promovisanje mogućnosti rane integracije u EU i orodnjavanja IPA programiranja.

Specifični ciljevi projekta su:

  •  Promovisanje mogućnosti rane integracije Crne Gore u strukture, institucije i programe Evropske unije u oblasti rodne ravnopravnosti;
  •  Unapređenje kapaciteta donosilaca i donositeljki odluka, državnih službenika/-ca i predstavnika/-ca organizacija civilnog društva za orodnjavanje Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA).

U cilju postizanja navedenih ciljeva tokom narednih godinu dana sprovodićemo sljedeće aktivnosti:

  • Analiza potencijala rane integracije Crne Gore u institucionalni okvir za rodnu ravnopravnost i orodnjavanje na nivou Evropske unije;
  • Monitoring programiranja Instrumenta za pretpristupnu podršku, sa ciljem procjene orodnjenosti ovog procesa;
  • Održavanje dvodnevnog treninga o orodnjavanju IPA programiranja za do 30 učesnika/-ca iz relevantnih institucija i organizacija civilnog društva;
  • Sprovođenje zagovaračke kampanje i inicijativa za organizovanje zajedničke sjednice Odbora za rodnu ravnopravnost i Odbora za evropske integracije, u cilju pokretanja diskusije o mogućnosti rane integracije Crne Gore u institucionalni okvir za rodnu ravnopravnost na nivou EU;
  • Organizovanje završne konferencije ’’Prednosti rane EU integracije za rodnu ravnopravnost’’, na kojoj ćemo okupiti ključne aktere u ovoj oblasti, predstaviti nalaze iz naše analize i pokrenuti diskusiju.

Projekat Instituta alternativa je podržan u okviru projekta ’’Unapređenje ravnopravnosti polova kroz proces pristupanja EU’’, koji partnerski implementiraju Reactor – Research in Action iz Sjeverne Makedonije, Centar za ženska prava iz Crne Gore, Albanian Women Empowerment Network (AWEN) iz Albanije, Prava za sve/Rights for All iz Bosne i Hercegovine, Kosovo Women’s Network (KWN) sa Kosova, i Kvinna till Kvinna Foundation iz Švedske, kroz njihovu kancelariju u Sjevernoj Makedoniji. Projekat finansira Evropska unija i kofinansira Švedska agencija za međunarodni razvoj i saradnju.

Objavljeno

Skupštinska godina bez presedana

Rad novog saziva Skupštine Crne Gore u prethodnoj godini obilježili su brojni događaji bez presedana – rad su djelimično bojkotovali i predstavnici vlasti i opozicije, poslanici su više nego ikad predlagali zakone i amandmane, a glasalo se i mimo uobičajenih partijskih blokova.

To je za “Vijesti” ocijenila istraživačica javnih politika u Institutu alternativa (IA) Milena Muk, navodeći da su aktivniju ulogu u ovom sazivu parlamenta imali i predstavnici opozicije.

Ona je istakla da je novina da se u ovom sazivu za bojkot u jednom trenutku opredijelio i dio parlamentarne većine, dok je ranije bojkot parlamenta bio sredstvo političke borbe opozicije.

Rad Skupštine je mjesecima bio blokiran nakon što su je poslanici vladajućeg Demokratskog fronta (DF) u junu napustili nezadovoljni usvajanjem Rezolucije o genocidu u Srebrenici, kao i razrješenjem ministra pravde Vladimira Leposavića zbog negiranja genocida u Srebrenici.

Taj politički savez je, dok je bio u opoziciji, selektivno bojkotovao rad Skupštine.

Opoziciona Demokratska partija socijalista (DPS) je 29. decembra 2020. godine najavila bojkot parlamenta, dok se Ustavni sud ne izjasni o njihovoj inicijativi o ocjeni ustavnosti odluka koje su donesene na sjednici koja je održana dan ranije.

Na toj sjednici su, između ostalog, usvojene izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti.

DPS-u su bile sporne odluke o utvrđivanju kvoruma za sjednicu, kao i verifikovanje mandata poslanici Građanskog pokreta (GP) URA Suadi Zoronjić.

”Dok se sudski organi ne oglase, nećemo učestvovati u radu parlamenta, jer potencijalno imamo 41 poslanika većine koji je nelegitimno izabran. Kakva god odluka suda da bude, mi ćemo nastaviti naš rad u parlamentu”, saopšteno je tada iz najjače opozicione stranke.

Poslanici DPS-a u skupštinske klupe su se vratili 18. februara zbog rasprave o izmjenama tužilačkih zakona.

Nakon što je vladajuća većina odbila njihovu ponudu o dijalogu o izboru čelnih ljudi pravosuđa, novi bojkot su najavili u maju prošle godine.

Zvanično su ga prekinuli u julu, kad su prisustvovali premijerskom satu. Prije toga su u junu došli u Skupštinu kako bi dali podršku za razrješenje Leposavića i izglasavanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici.

Muk ocjenjuje da je drugi proces bez presedana tokom prošlogodišnjeg rada Skupštine preuzimanje primata u zakonodavnoj aktivnosti od poslanika i poslanica, koji su više nego ikad bili aktivni u predlaganju zakona i amandmana, “često uz izostajanje elementarnih finansijskih procjena, ali i adekvatnog mišljenja Vlade”.

”To se vjerovatno najbolje ogleda u procesu predlaganja budžeta, u okviru kog je podnijet najveći broj amandmana ikad, ukupnog iznosa od skoro 3,5 milijardi eura. Tome svemu je, naravno, doprinio specifični politički kontekst, u kom smo, umjesto Skupštine kao produžene ruke Vlade, svjedočili mimoilaženjima između Vlade i parlamentarne većine i praktičnoj manjinskoj podršci Vladi među poslanicima i poslanicama”, navodi Muk.

Ona je istakla da je, na drugoj strani, razbijanje političkih monopola proizvelo i određena glasanja bez presedana, mimo uobičajenih partijskih blokova, između ostalog prilikom razrješenja Leposavića, glasanja o Rezoluciji o genocidu u Srebrenici i imenovanja predsjednika Državne izborne komisije (DIK).

Za smjenu ministra pravde glasali su poslanici opozicije DPS-a, Socijaldemokrata, Bošnjačke stranke, Socijaldemokratske partije (SDP), Liberalne partije i albanskih partija, kao i poslanici iz vladajuće koalicije “Crno na bijelo”.

I predsjednik DIK-a Nikola Mugoša je na tu funkciju izabran 8. decembra glasovima opozicije i GP URA.

Glasovima vlasti i opozicije usvojene su i tri interpelacije, koje su podnijeli poslanici opozicije. Interpelacija za pretresanje pitanja u vođenju politike Vlade u oblasti poljoprivrede, koju je podnio SDP, usvojena je glasovima opozicije i DF-a.

Drugu interpelaciju koju je podnio SDP – za pretresanje pitanja u vođenju politike Vlade u oblasti prosvjete, podržali su opozicija, SNP, Božena Jelušić (GP URA) i Miodrag Lekić (Demos).

Interpelaciju za pretresanje pitanja u vođenju politike Vlade u oblasti vanjskih poslova, koju je podnio DPS, podržalo je 55 poslanika opozicije i DF-a.

Muk navodi da i interpelacije idu u prilog jednoj aktivnijoj ulozi opozicije u ovom sazivu parlamenta, koja se takođe i ističe u broju postavljenih poslaničkih pitanja – za razliku od 2020. i 2019. kad su poslanici vladajuće većine više koristili ovaj institut.

Ona je istakla da, nažalost, neprimjeren govor dalje dominira parlamentom, uz korišćenje brojnih pojmova, koji možda formalno-pravno ne predstavljaju uvijek govor mržnje, ali u kontekstu produbljenih političkih, društvenih i etničkih podjela – ne doprinose prijeko potrebnom međupartijskom dijalogu.

Muk je kazala da se upravo u izostanku šireg političkog konsenzusa ogleda najnegativniji bilans u radu Skupštine, s obzirom na to da, osim izbora preostalih članova Tužilačkog savjeta, nije ostvaren napredak u deblokadi ključnih institucija u pravosuđu, oblasti na čiju stagnaciju je upozorila i Evropska komisija.

Istakla je da je vrlo važno da Skupština počne suštinski da koristi svoju nadzornu ulogu, mimo dnevno-političkih potreba i međusobnog ucjenjivanja izvršne i zakonodavne vlasti.

”Recimo, izuzetno je teško govoriti o učinkovitom parlamentarnom nadzoru kad ministarstva uopšte nemaju eksplicitnu obavezu dostavljanja izvještaja o radu poslanicima i poslanicama, ili kad se izvještaji nezavisnih institucija brzopotezno razmatraju, bez zaključaka i preporuka za unapređenje njihovog rada”.

Ona naglašava da su, uprkos većem pritisku poslanika i poslanica na izvršnu vlast, podaci IA demistifikovali navodno povećanu kontrolnu aktivnost Skupštine, kroz ukazivanje na činjenicu da je čak dvije trećine svih kontrolnih saslušanja tokom prve godine saziva održano u Odboru za bezbjednost i odbranu, mahom bez zaključaka i preporuka.

”Ono što je naročito nedopustivo je izostanak ministara s kontrolnih saslušanja na koje su pozvani, u čemu prednjači ministar finansija i socijalnog staranja (Milojko Spajić), koji se, prema našim podacima, do sredine decembra, pet puta nije odazvao na pozive odbora”, kazala je Muk.

Pozivima skupštinskih radnih tijela u više navrata se nisu odazivali ni ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesna Bratić, kao ni premijer Zdravko Krivokapić.

Ona je naglasila da i poslanici često ukazuju da im Vlada ne dostavlja tražene informacije i dokumentaciju, na koju imaju pravo po Poslovniku Skupštine.

”Mi smo zbog toga predložili da tačka dnevnog reda naredne plenarne sjednice sadrži informaciju o dostavljanju traženih informacija i dokumenata od Vlade”.

Istakla je da se dodatno može razmotriti i normirati hitno održavanje ministarskog ili premijerskog sata, u slučajevima u kojima poslanici i poslanice u predviđenim rokovima ne dobiju informacije od Vlade ili resornih ministarstava bez propratnog obrazloženja.

”Imajući u vidu izostanak adekvatnih analiza i javnih rasprava o zakonima koji predlažu poslanici i poslanice, smatramo da je prioritet da se se propiše procedura konsultovanja zainteresovane javnosti prilikom razmatranja predloga zakona koji se iniciraju u Skupštini”, ocijenila je Muk.

Ona napominje da Poslovnik ili Zakon o Skupštini treba da normiraju ulogu Službe Skupštine u izradi analiza uticaja propisa, koje predlažu poslanici i poslanice.

Ta uloga, kako je navela, treba da se sastoji u prikupljanju neophodnih podataka i izradi odgovora na ključna pitanja o uticaju propisa, u tijesnoj saradnji s parlamentarcima.

”Neophodno je institucionalizovati i ulogu Parlamentarne budžetske kancelarije, tako što će Poslovnik ili Zakon o Skupštini prepoznati izradu analiza fiskalnog uticaja propisa i amandmana, koje predlažu poslanici i poslanice, među osnovnim poslovima ove organizacione jedinice Službe Skupštine”, zaključuje Muk.

Većinu predloga IA Skupština još nije usvojila

Muk je kazala da je IA Skupštini dostavljala predloge za godišnje planove rada odbora, koji bi trebalo da unaprijede kontrolu nad izvršenjem budžeta i primjenom zakona i strategija u oblastima koje naročito prate.

”Neki od tih predloga su usvojeni, ali većina još uvijek nije. Mi smo takođe kroz svoje analize dali ideje za buduće zakone o Skupštini i Vladi. Međutim, iako su ovi zakoni trebalo da budu utvrđeni tokom 2021. godine, oni još uvijek nisu bili na javnoj raspravi”, kazala je Muk.

I ignorisanje premijera bez presedana

Krajem godine u parlamentu se desio još jedan slučaj bez presedana – neodržavanje premijerskog sata, jer su poslanici vlasti i opozicije ignorisali mogućnost da premijeru Krivokapiću postave pitanja.

To je, prema javno dostupnim informacijama, prvi slučaj nezainteresovanosti za taj institut.

Za premijerski sat, koji je trebalo da se održi 30. decembra, pitanja su bili spremili poslanički klubovi “Crno na bijelo” i Pokret za promjene (PzP), ali su ih naknadno povukli, u znak solidarnosti s ostalim kolegama.

 

Autorka: Željka Vučinić, Vijesti

Intervju je originalno objavljen 5. januara 2021. godine u dnevnom listu ”Vijesti”