u vezi sa Konkursom za podršku projektima OCD u Crnoj Gori u okviru projekta
„Okupljanja za ljudska prava: Sloboda javne riječi u javnom prostoru”
Pitanja postavljena na info sesiji
Pitanje 1: Da li je poželjno da se projektne aktivnosti realizuju na teritoriji jedne opštine ili više opština? Da li prednost imaju oni koji realizuju projekat na teritoriji više opština?
Ovaj uslov nije definisan Konkursom, obje opcije su prihvatljive. U oba slučaja, Evaluaciona komisija cijeniće izvodljivost projekta, u skladu sa projektnim aktivnostima, trajanjem projekta i budžetom.
Pitanje 2: Da li projekat može da uključi maloljetne osobe? Da li maloljetne osobe od 15-18 godina mogu da budu ciljna grupa projekata?
Da, ciljna grupa projekta mogu da budu i maloljetna lica, dok god je njihovo učešće u projektu (ukoliko je predviđeno) na dobrovoljnoj osnovi. Evaluaciona komisija cijeniće da li su ciljne grupe jasno definisane i da li projektni ciljevi odgovaraju njihovim potrebama.
Pitanje 3: Da li se ograničenje koje podrazumijeva da se na Konkurs mogu prijaviti OCD sa godišnjim budžetom manjim od 20.000 eura odnosi na 2018. Ili 2019. godinu?
Ograničenje se odnosi na obje godine za koje organizacije koje budu aplicirale dostave finansijski izvještaj, odnosno bilanse stanja i bilanse uspjeha. Uz prijavu na Konkurs, potrebno je dostaviti kopije bilansa stanja i bilansa uspjeha za 2018. i 2019. godinu, a budžet organizacije za obje te godine mora biti manji od 20.000 eura (manje od 20.000 eura u 2018. godini i manje od 20.000 eura u 2019. godini).
Međutim, ukoliko organizacija još uvijek nije predala završni račun (bilanse stanja i uspjeha) Poreskoj upravi, budući da je zakonski rok za to 31. mart 2020. godine, prihvatiće se kopije bilansa stanja i bilansa uspjeha za 2017. i 2018. godinu. U tom slučaju, budžet organizacije u 2017. i 2018. godini mora da bude manji od 20.000 eura (manje od 20.000 eura u 2017. godini i manje od 20.000 eura u 2018. godini).
Organizacije koje su registrovane u 2019. godini, treba da dostave kopiju bilansa stanja i bilansa uspjeha samo za 2019. godinu, u kom slučaju je neophodno da njihov budžet u toj godini iznosi manje do 20.000 eura.
Organizacije koje su registrovane u 2018. godini, a nisu još uvijek predale završni račun Poreskoj upravi za 2019. godinu (budući da zakonski rok za to još uvijek nije istekao), treba da dostave kopije bilansa stanja i bilansa uspjeha za 2018. godinu, ali njihov budžet u toj godini ne smije biti veći od 20.000 eura.
Pitanja postavljenih putem e-maila do 21. februara 2020. godine nije bilo.
Podsjećamo da je rok za prijave 28. februar 2020. godine, do 17h, i da je prijedloge projekata potrebno poslati na email adresu info@institut-alternativa.org.
”Okupljanja za ljudska prava: Sloboda javne riječi u javnom prostoru” je projekat koji sprovodi Institut alternativa u partnerstvu sa Akcijom za ljudska prava, a podržava Evropska unija kroz Instrument za demokratiju i ljudska prava, Program za Crnu Goru 2018. Sadržaj predstavlja isključivu odgovornost Instituta alternativa i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije.
Naša Dina Bajramspahić dala je veliki intervju za Vijesti o politici proširenja i drugim aspektima integracije Crne Gore u Evropsku uniju.
1) Nova metodologija
Nova metodologija je novi važan momenat za osvježavanje ideje proširenja. Ona je još uvijek u nacrtu i ima prostora za njeno unapređenje. Zato sam govorila u srijedu u Evropskom parlamentu o tome šta se iz ugla civilnog društva koje prati pregovore još može unaprijediti da bi kasnije bilo što manje problema u njenoj primjeni. Naša regionalna TEN mreža je tokom cijele 2019. godine u šest vodećih evropskih prijestonica zastupala predloge o tome kako oživjeti proširenje, kako ga učiniti efikasnijim, funkcionalnijim, konačno uspješnijim. Zadovoljni smo da kažemo da smo ponešto i uspjeli i da su se neke od naših ideja našle najprije u francuskom non-pejperu a onda i u nacrtu Komisije.
U načelu, zastupala sam dvije glavne poruke: više štapova i više šargarepa. Dakle, naš stav je da proces pregovora treba da bude još temeljniji, zahtjevniji i precizniji nego što je bio do sada, kako bi se naše države zaista transformisale tokom ovog perioda jer je za nas ovo jedinstvena šansa. To znači kvalitetniji monitoring ali i veći politički nivo pažnje za ova pitanja, sa obje strane, EU i Zapadnog Balkana. Ovaj segment smo razradili do tehničkih detalja, posebno u vezi sa formulacijom mjerila (“benčmarka”), procjenjivanja stanja na terenu, transparentnosti i većeg učešća svih koji mogu da doprinesu.
Sa druge strane, pokušali smo da donosiocima odluka u zemljama-članicama, posebno onim skeptičnim prema proširenju, objasnimo da dvosmislene i oprečne poruke koje one uporno šalju o svojoj nevoljnosti da proširenja uopšte bude, ozbiljno demotivišu političke elite da urade to što se traži. Ako je trenutak učlanjenja veoma daleko, Vlade nemaju razloga da se uzdržavaju od nedemokratskih praksi. Koristila sam primjer neustavnog izbora predsjednice Vrhovnog suda u CG. Zašto sada raditi nešto kada će “nagrada” biti tek za deset godina? Na osnovu tog iskustva smo zastupali da je važno da naše zemlje dobiju više podrške od EU tokom procesa pregovora, a ne sve na kraju puta (finansijske, ekspertske, u obliku našeg postepenog i sve većeg uvezivanja sa EU). Ta preporuka je proizašla iz uviđanja da pregovori jako dugo traju, da su iscrpljujući, neizvijesni, u Crnoj Gori npr. trenutno i vrlo statični.
2) Da li da se Crna Gora prebaci na novi model?
Pretpostavljam da vlast ima rezerve i strah od novog i nepoznatog modela, ali je takođe sve više prisutna svijest da se na raniji način teško može naprijed. Nova metodologija daje mogućnosti zemljama članicama da usporavaju pregovore i vraćaju nas unazad, što je objektivan rizik, ali daje i više pomoći na tom putu. Moj utisak je da je i Crnoj Gori i Srbiji preporučen prelazak na novi model. Pitanje je otvoreno, proces je u toku i bilo bi vrijedno blagovremeno otvoriti društveni i insitucionalni dijalog o prednostima i manama obje opcije.
3) Šta se traži tokom pregovora?
Ako bismo to pojednostavili, reforme koje treba da sprovedemo su po svojoj suštini smanjenje diskrecije i moći u rukama vlasti u svim oblastima upravljanja. Ove reforme jesu realno zahtjevne, predstavljaju svojevoljno odricanje od moći od strane političkih elita. Zato političke strukture na Zapadnom Balkanu moraju da budu sigurne da ako bude sužavale svoju moć da će se neke konkretne koristi zaista da prate taj put. Tu je ključan i uporan javni pritisak da se svi društveni akteri drže tog puta.
4) Zašto se zakočila Crna Gora u pregovorima?
Brojni su faktori uticaja na naše nedovoljne rezultate, od nedostatka volje do nedostatka kapaciteta i opšte bezidejnosti, a u poslednje vrijeme uočavam i jedan koji ranije nisam tako percipirala. Iz ugla napretka u EU integracijama, izbori su problem i kočnica koja nas učestalo skreće s puta. Ne izborni uslovi, to je posebna tema, nego sami izbori zbog kojih gubimo fokus sa integracija i koji kod nas protiču u najdramatičnijem ambijentu. Oni predstavljaju poduži vremenski period kada vlast samo misli o tome kako da zadrži vlast a opozicija kako da dođe na vlast. To je poprimilo neslućene razmjere i previše javnog razumijevanja za takvu situaciju.
Naravno da neću da kažem da zato treba odustati od izbora, nego da političke partije i društveni akteri treba da pokažu više ozbiljnosti i odgovornosti u odnosu na bazične javne interese, te da pitanje integracije mora da bude nad-partijsko, od vitalnog državnog značaja, sačuvano od dnevne politike međusobnog nadgornjavanja vlasti i opozicije.
5) Zašto?
Evropska unija nije jabuka na stolu koja samo čeka da je mi uzmemo. Situacija je mnogo složenija. Sada je jedinstvena šansa za nas za nešto sa čim kasnimo 30 godina. EU nije previše raspoložena za proširenje ali su pod velikim pritiskom, koji se sasvim neočekivano desio nakon neotvaranja pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom, postigli međusobni dogovor da ipak, ponovo daju riječ da će svi koji ispune uslove biti primljeni. Garancije su malo podignute ali nisu zacementirane. Još uvijek je neizvjesno da li će naši susjedi otvoriti pregovore, a ako se to ne desi, to će biti konačni udarac politici proširenja. To u praksi znači da se EU u praksi neće voditi sistemom zasluga nego političkim odlukama. I tamo se političke elite vode stavovima svojih birača koji nisu naklonjenju proširenju. Nisam sigurna da svi u CG ozbiljno shvataju ovaj momenat. Više se ponašaju kao da “ima vremena, biće” dok cijela država živi u čekaonici decenijama. Svjesna sam takođe da je realnost da ćemo vrlo brzo i mi skrenuti sa evropskog puta nekim svojim temama, a i EU će se zanijeti nekim svojim krizama.
6) Dakle, nije optimističan scenario za CG?
Realistično, nije dobro stanje. Moraćemo stvarno da impresioniramo zemlje-članice da bi sa tim argumentom da smo preporođena zemlja ubjeđivali svoje građane da prihvati proširenje. Ali realno, ne djeluje mi kao da ćemo uopšte u skorije vrijeme ući u tu dinamičnu fazu promjena, obnove i aktivnog rada na integraciji. Integracije su izazov i za mnogo veću zemlju sa jačom administracijom. Crnogorska uprava nema dovoljno kapaciteta i prilično je istrošena sa poslednjih 15 godina bavljenja reformama. Nedostatak meritokratije u državnoj upravi doveo je do, ne samo nedostatka energije, nego i vizije. Iznenadili biste se kako mali broj ljudi “gura” cijeli ovaj proces koji je od najvećeg državnog značaja.
Druga velika zabluda koju vidim u mnogim organima koji bi trebali da nose reforme je samoobmana da su već odlični. Kako da se popravi neko ko se već dobro samozavarao da sjajan. Uz taj narcizam, ide pod ruku bezidejnost.
Prirodan je otpor prema promjenama: ali je lakše kada se ima zrelosti i svijesti o njihovoj neophodnosti — kao kada vas mrzi da smršate, ali onda zbog ozbiljno ugroženog zdravlja shvatite da morate.
Nije kliše nego istina sa samo cijelo društvo može da nas uvede u EU. Svi treba da pišu projekte i povlače EU i bilateralna sredstva: državni organi, preduzeća, lokalne samouprave, škole, centri sa kulturu, bolnice, mediji, fakulteti. Da se umrežavaju sa udruženjima iz svoje branše i razmjenjuju ideje i unapređuju procese rada i metodike. Međutim, takog aktivizma u društvu ima nedovoljno. Tu su i poljoprivreda, infrastruktura, zaštita okoline, zagađenost vazduha. EU ima politike i sredstva da pomogne oko ovih stvari, suštinski značajnih za nas.
7) Odnos politike prema obavezama iz EU agende?
Većina aktera ne pokazuju da razumiju zajednički interes da kao društvo izguramo ovaj proces koji je u interesu baš svakog ko ovdje živi. Držanje vladajućih je “uradićemo onoliko koliko nas neće koštati vlasti”, a opozicionih “to je problem DPS-a”. Naravno, ja ne sporim bilo kome pravo da ima koji god želi prioritet, izbornu strategiju i taktiku, samo konstatujem faktičko stanje. Imam pravo kao građanka da primjetim da nas takav odnos skupo košta i to već tri decenije. Svim političarima je dobro, onima iz vlasti i onima iz opozicije, a građani nažalost ne drže ovu temu za dovoljno bitnu. Navikli su da nam je tako kako je. U osmoj godini pristupnih pregovora, ne da nismo u eri progresa i prosvetiteljstva, nego u opštem delirijumu.
Kod nas se vlast shvata kao plijen a ne alat za javno dobro. Skoro svuda u svijetu je to tako u određenoj mjeri, dok je kod nas to u tako velikoj mjeri da se većina u vlasti i većina u opoziciji i ne pretvara da nije tako. To se najbolje vidi po tome koliko javih aktera govori o nacionalnoj podijeli vlasti kao da je to pravedna raspodjela. Kao da je to potpuno prirodna stvar. Ovakav pristup će dugotrajno da ostavlja teške posljedice na stanju u društvu u svim oblastima života. Zbog te nezrelosti, mi smo predpolitičko društvo koje ne zna ni da prepozna ni da se posveti svom dobru.
8) Posljedice isključivosti vlasti i opozicije?
Pa recimo baš u reformi pravosuđa i antikorupciji, koje pripadaju poglavlju 23. To je polje gdje zajedničkim radom vlasti i opozicije treba da se nađu zajednička rješenja. Tu nije postignut nikakav napredak. V.d. stanje u pravosuđu je društveni problem koji ne mislim da treba riješavati lakšim putem, izmjenama Ustava, nego težim – dogovaranjem vlasti i opozicije za opšte dobro. Ako bi to nekako uspjelo, možda bi se generalno otvorio put za poslednju fazu evropske integracije. Iskustvo tog dogovora bi možda popravilo ukupne prilike i promijenilo društevnu paradigmu iracionalnih tvrdoglavosti.
Crnogorska rješenja za pravosuđe jesu atipična i zahtjevna, ali upravo zato što nam je kontekst takav kakav jeste. Ona daju svoj doprinos izlaženju iz jednostranih imenovanja koja ne uživaju povjerenje većine društva. Poenta je bila profesionalizacija i izbor nesumnjivo kompetentnih, a ne podjela plijena i trgovina. Svima može da nam se desi da nekim spletom okolnosti zaglavimo u nekom postupku i da ispaštamo zbog zajedničke nesvijesti o ovom problemu. Neproduktivni antagonizmi političkih partija moraju da budu ostavljeni po strani kad se dođe do gorućih pitanja za društvo. Stanje u pravosuđu jeste takvo pitanje.
Slična situacija je sa konkursima antikorupcijskih institucija a posebno za direktora ASK. Nijedan nezavisni, sa kritičkim mišljenjem, kandidat sa tako dobrim referencama koje nije lako odbiti, koji bi uživao povjerenje javnosti, se nije prijavio. ASK je opoziciji izuzetno važna u kontekstu izbora koji se primiču, kontrole finansiranja političkih partija, izbornih zloupotreba javnih sredstava itd. U ovom konkretnom slučaju je tu i podrška EU koja se negativno izjasnila o prethodnom direktoru i koja pomno prati novi izbor. Međutim, ni u tako povoljnim okolnostima nema kandidata.
Autorka: Mila Radulović
Intervju je originalno objavljen u Dnevnim novinama Vijesti, kao i na portalu Vijesti.
U presudi Upravnog suda navodi se da Agencija za sprječavanje korupcije u svojoj odluci nije pojasnila kako se „stručne usluge“ koje je Jelić pružao Prvoj banci Crne Gore kao član njenog Odbora za reviziju mogu dovesti u vezu sa naučnom, nastavnom, kulturnom, umjetničkom i sportskom djelatnošću.
Smatramo da je sud ovakvom presudom postavio standard i za buduće postupanje Agencije u utvrđivanju sukoba interesa, budući da se ona u odlučivanju o (ne)postojanju sukoba interesa često služi upravo zakonskim paravanom ovog zakonom dozvoljenog spektra djelatnosti.
Nakon godinu dana i devet mjeseci, Upravni sud je odlučio i usvojio našu tužbu radi poništaja Odluke Agencije za sprječavanje korupcije (ASK) da Zoran Jelić, član Senata Državne revizorske institucije (DRI), nije u sukobu interesa što je u periodu dužem od devet mjeseci bio angažovan kod Prve banke Crne Gore kao član Odbora za reviziju i po tom osnovu ukupno prihodovao skoro 6.000 eura.
Tužbom smo, između ostalog, sporili i to što je Agencija u obrazloženju Odluke eksplicitno tvrdila kako se Jelićev angažman u Odboru za reviziju Prve banke može podvesti pod dozvoljenu ”naučnu, nastavnu, umjetničku i sportsku” djelatnost iz člana 9 Zakona o sprječavanju korupcije, te da javni funkcioner ima pravo da obavlja ove djelatnosti i da po osnovu te djelatnosti ostvaruje prihode i uredno ih prijavi.
Sporili smo i to što Agencija u, sada već poništenoj Odluci, ne navodi jasno o kojoj vrsti djelatnosti je ovdje riječ, odnosno da li djelatnost kojom se u Prvoj banci bavio Zoran Jelić pripada ”naučnoj”, “nastavnoj“, “umjetničkoj“, ”sportskoj“ ili ”kulturnoj“ djelatnosti.
Sud je sve ovo prepoznao i utvrdio Presudom U. broj 3141/18 od 23. januara 2020. godine, kojom je predmet vratio Agenciji na ponovni postupak.
Iz Registra djelatnosti (6419 – ostalo monetarno posredovanje) i odredaba niza propisa koji definišu sadržaj navedenih djelatnosti jasno da se Prva banka ne bavi naučnom, nastavnom, sportskom, umjetničkom niti kulturnom djelatnošću. Odredbe Zakona o bankama u pogledu nadležnosti Odbora za reviziju ukazuju da ni nadležnost Odbora za reviziju ne spada u sferu navedenih djelatnosti.
Stoga smatramo da će Agenciji biti vrlo teško da Odlukom obrazloži kako se ovo dvoje može dovesti u vezu, pa očekujemo da ona i odustane od takvog krnjeg i svima nelogičnog obrazloženja. U suprotnom, bićemo prinuđeni da nastavimo da ga preispitujemo pred svim dostupnim sudskim instancama.
Podsjećamo još jednom zašto je ovaj slučaj važan – odobravanjem ovakvih angažmana javnih funkcionera i ohrabrivanjem takve nezakonite prakse, Agencija šalje otvoreni poziv drugim članovima Senata DRI, ali i drugim javnim funkcionerima da ostvare takvu vrstu angažmana, čime se dovode u pitanje ne samo jasne odredbe Zakona o sprječavanju korupcije, već i širi društveni ciljevi donošenja i primjene navedenog zakona, antikorupcijskih politika i politika integriteta.
Ovdje treba posebno naglasiti da je funkcija člana Senata Državne revizorske institucije, za razliku od mnogih drugih javnih funkcija, naročito zaštićena i privilegovana, jer je doživotna, a za nju je predviđena zarada u visini zarade sudije Ustavnog suda. U tom smislu je zakonodavac člana Senata DRI stavio u red najviših državnih funkcionera.
Dodatno, Državna revizorska institucija je ustavna institucija koja vrši reviziju svih drugih institucija i organa, pa je samim tim dužna da u svom radu i ponašanju svojih članova Senata i zaposlenih pokaže jednak ili čak i viši stepen integriteta od drugih organa, tijela i institucija.
Evropski Parlament i Think for Europe (TEN) mreža organizuju panel diskusiju pod nazivom EU i Zapadni Balkan: Iskoristiti trenutak.
Datum: 19. februar 2020 – 13h- 15h Mjesto: Evropski Parlament, Brisel, sala ASP 3G2
Nakon objavljivanja Stategije za Zapadni Balkan od strane Komisije, 2018. godina je trebalo da bude ’’godina proširenja’’. Ipak, to nije uspjelo – 2019. godina je uglavnom bila godina ’’frustracije zbog proširenja’’. 2020. godina bi konačno trebala da bude nova šansa Evropskoj uniji i Zapadnom Balkanu za rješavanje niskog nivoa zajedničkog djelovanja i šansa za zbližavanje. S obzirom na broj zajedničkih problema i interesa EU i regiona, od velikog značaja je zajedničko djelovanje.
Koja su najvažnija pitanja u odnosu EU i Zapadnog Balkana? Da li revidirana metodologija proširenja predstavlja značajnu novinu? Kako se uloga civilnog parlamenata, civilnog društva i građana u pristupnom procesu može pospješiti? Šta se može učiniti kako bi reforma vladavine prava bila efikasnija? U kojoj mjeri političke elite i građani Zapadnog Balkana mogu biti uključeni u Konferenciju o budućnosti Evrope? Ovo su samo neka od pitanja o kojima će se govoriti na događaju. Govornici će pružiti konkretne predloge o tome kako unaprijediti perspektivu članstva u EU i regionu.
Poslanici Evropskog parlamenta koji će prisustvovati događaju, biće pozvani da odgovore na pitanja panelista i doprinesu diskusiji svojim zapažanjima i predlozima.
Govornici/ce:
Milena Lazarević, Centar za evropsku politiku (CEP), Beograd
Simonida Kacarska, Institut za evropsku politiku (EPI), Skoplje
Sotiraq Hroni, Institut za demokratiju i medijaciju (IDM), Tirana
Dina Bajramspahić, Institut alternativa (IA), Podgorica
Anida Šabanović, Vanjskopolitička inicijativa (FPI), Sarajevo
Rreze Hoxha, Grupa za političke i pravne studije (GLPS), Priština
Moderator: André De Munter, Evropski parlament, Generalni direktorat za spoljnu politiku Unije, Odjeljenje za proširenje i Zapadnu Evropu.
U cilju predstavljanja Konkursa u okviru projekta ’’Okupljanja za ljudska prava: Sloboda javne riječi u javnom prostoru’’ organizovana je info sesija sa zainteresovanim predstavnicima organizacija civilnog društva
Institut alternativa i Akcija za ljudska prava (HRA) će se u narednih 18 mjeseci sprovođenja projekta ”Okupljanja za ljudska prava: Sloboda javne riječi u javnom prostoru” baviti slobodom javnih okupljanja na horizontalnom nivou, ali je podrška organizacija civilnog društva (OCD) na lokalnom nivou važna kako bi projekat uspio da dopre do što većeg broja građana i aktera. Iz tog razloga, IA je, uz podršku Evropske unije, raspisao Konkurs za dodjelu malih grantova OCD i organizovao info sesiju koja je okuplila više od 20 predstavnika i predstavnica OCD koje su zainteresovane za apliciranje za dodjelu sredstava. Potencijalni aplikanti su 13. februara, u prostorijama PR Centra upoznati pravilima i pojedinostima Konkursa za dodjelu malih grantova od strane projektnog tima IA.
Projektna koordinatorka i istraživačica javnih politika u Institutu alternativa, Dina Bajramspahić, istakla je da je cilj podrške organizacija civilnog društva širenje aktera koji će pomoći da se zabrinjavajući trend sužavanja prostora za aktivizam za djelovanje u javnom prostoru mijenja. Naglasila je da cilj projekta nije organizacija javnih okupljanja ili njihovo podsticanje, već informisanje građana o njihovim pravima i obavezama, kako bi imali prostora za slobodniji aktivizam.
Koordinatorka projekta je osim grant šeme u okviru koje će biti podržane OCD, najavila i ostale aktivnosti koje će biti sprovedene u narednom periodu. ”Projekat ima obrazovnu komponentu, u okviru koje će biti sprovedeni treninzi za NVO i građane, policijske službenike i institucije koje prate postupanje državnih organa u vezi sa slobodom okupljanja kao što su Zaštitnik ljudskih prava i sloboda, Savjet za građansku kontrolu rada policije i Skupština. Osim obrazovne komponente, važna komponenta projekta je i informativna, pa će biti pripremljen i Priručnik o pravima i obavezama svih aktera u oblasti javnih okupljanja, kao i video animacija koja će pomoći da važne poruke dopru do što većeg broja aktera.”
Ana Đurnić, koordinatorka grant šeme je prisutne upoznala sa ciljevima grant šeme i očekivanjima od aplikacija koje zainteresovane OCD mogu dostaviti u okviru Konkursa na email adresu Instituta alternativa. U okviru Konkursa je pripremljen Vodič za aplikante, sa čijim ciljevima je upoznala potencijalne podnosioce predloga projekata. Ciljevi grant šeme su fokusirani na jačanje kapaciteta OCD da sprovode aktivnosti i inicijative nadgledanja javnih okupljanja na lokalnom nivou, da informišu građane i unapređuju njihovo znanje o slobodi okupljanja i unapređuju javni dijalog o zakonskom regulisanju javnih okupljanja na lokalnom nivou. Koordinatorka grant šeme je istakla da je predviđeno trajanje projekata 6 mjeseci, i objasnila važne pojedinosti u vezi popunjavanja prijavnih formulara budžeta i matrice logičkog okvira.
Finansijska menadžerka IA, Tamara Delić, govorila je o finansijskom aspektu Konkursa i upoznala prisutne o finansijskom izvjetštavanja u toku projekta. Delić je kazala da je konkursom je predviđeno da se organizacijama civilnog društva raspodijeli 35.000 EUR, i da je iznos sredstava koji će Institut alternativa (IA) dodijeliti u okviru ovog poziva, po pojedinačnom projektu, je najmanje 5 000 EUR, a najviše 10 000 EUR.
Članice projektnog tima su nakon prezentovanja pojedinosti iz Konkursa, dale odgovore na pitanja učesnika u cilju što uspješnije pripreme potencijalnih predloga projekata.
Info sesija je organizovana u okviru projekta ’Okupljanja za ljudska prava: Sloboda javne riječi u javnom prostoru’’, koji sprovodi Institut alternativa u partnerstvu sa Akcijom za ljudska prava, a podržava Evropska unija kroz Instrument za demokratiju i ljudska prava, Program za Crnu Goru 2018. Sadržaj ove objave predstavlja isključivu odgovornost Instituta alternativa i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije.
Snažno osuđujemo napad na aktiviste i aktivistkinje Fonda za humanitarno pravo (FHP), Inicijative mladih za ljudska prava iz Srbije i foruma ZFD na profašističkoj promociji knjige ratnog zločinca Vojislava Šešelja u Beogradu.
U srijedu veče, 5. februara, u Opštini Stari grad u Beogradu, održana je promocija knjige “U Srebrenici nije bilo genocida”, ratnog zločinca, lidera Srpske radikalne stranke i narodnog poslanika u Skupštini Republike Srbije, Vojislava Šešelja. Na promociju je došlo i šestoro aktivista i aktivistkinja iz organizacija za zaštitu ljudskih prava s namjerom da prisutnima podijele dosije FHP-a „Zločini nad Hrvatima u Vojvodini“. Oni su u tome spriječeni, a tom prilikom su i fizički napadnute Nataša Kandić, osnivačica FHP-a i Nataša Govedarica, direktorka foruma ZFD u Srbiji, koje su učesnici promocije oborili na zemlju, a zatim izgurali iz zgrade.
Promocija još jedne knjige u državnim ustanovama u Srbiji, u kojoj se na nekoliko hiljada strana negira da je u Srebrenici sproveden genocid, uprkos više pravosnažnih presuda međunarodnih i nacionalnih sudova, potvrđuje da relativizacija ratnih zločina u Srbiji nije incident već, nažalost, dominantan i prihvaćen pristup.
Tim prije je od izuzetnog i nacionalnog i regionalnog značaja hrabri, dragocjeni napor naših koleginica i kolega da dignu glas protiv opasne manipulacije činjenicama i negacije ljudskih prava.
Negiranje genocida u Srebrenici, koji su utvrdili Međunarodni sud pravde, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (Haški tribunal) i nacionalni sudovi u više presuda, predstavlja govor mržnjekoji ne štiti sloboda izražavanja.
Ovaj incident naglašava potrebu uspostavljanja REKOM-a (Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločitima i drugim teškim kršenjima ljudskih prava od 1991. do 2001) za što se i mi i kolege iz Srbije i regiona bivše Jugoslavije zalažemo već duže od deceniju. Utvrđivanje činjenica u vezi ratova na teritoriji bivše Jugoslavije i kritičko sagledavanje prošlosti, uspostavljanje pravde za žrtve i kažnjavanje počinilaca neophodna su osnova za izgradnju trajnog mira u regionu i brana pogubnom nacionalizmu i fašizmu.
Daliborka Uljarević, Centar za građansko obrazovanje (CGO)
Tea Gorjanc Prelević, Akcija za ljudska prava (HRA)
Rade Vujović, Udruženje profesora istorije Crne Gore (HIPMONT)
Milka Tadić Mijović, Centar za istraživačko novinarstvo u Crnoj Gori (CIN CG)
Ana Novaković Đurović, Centar za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO)
Milena Perović Korać, Monitorov centar za demokratiju i medije (MCDM)
Ana Nenezić, Centar za monitoring i istraživanja (CEMI)
Maja Raičević, Centar za ženska prava
Ivana Vujović, Juventas
Sabina Talović, Bona Fide
Ervina Dabižinović, ANIMA
Stevo Muk, Institut alternativa
Nova metodologija je novi važan momenat za osvježavanje ideje proširenja. Ona je još uvijek u nacrtu i ima prostora za njeno unapređenje. Zato sam govorila u srijedu u Evropskom parlamentu o tome šta se iz ugla civilnog društva koje prati pregovore još može unaprijediti da bi kasnije bilo što manje problema u njenoj primjeni. Naša regionalna TEN mreža je tokom cijele 2019. godine u šest vodećih evropskih prijestonica zastupala predloge o tome kako oživjeti proširenje, kako ga učiniti efikasnijim, funkcionalnijim, konačno uspješnijim. Zadovoljni smo da kažemo da smo ponešto i uspjeli i da su se neke od naših ideja našle najprije u francuskom non-pejperu a onda i u nacrtu Komisije.
Realistično, nije dobro stanje. Moraćemo stvarno da impresioniramo zemlje-članice da bi sa tim argumentom da smo preporođena zemlja ubjeđivali svoje građane da prihvati proširenje. Ali realno, ne djeluje mi kao da ćemo uopšte u skorije vrijeme ući u tu dinamičnu fazu promjena, obnove i aktivnog rada na integraciji. Integracije su izazov i za mnogo veću zemlju sa jačom administracijom. Crnogorska uprava nema dovoljno kapaciteta i prilično je istrošena sa poslednjih 15 godina bavljenja reformama. Nedostatak meritokratije u državnoj upravi doveo je do, ne samo nedostatka energije, nego i vizije. Iznenadili biste se kako mali broj ljudi “gura” cijeli ovaj proces koji je od najvećeg državnog značaja.
Crnogorska rješenja za pravosuđe jesu atipična i zahtjevna, ali upravo zato što nam je kontekst takav kakav jeste. Ona daju svoj doprinos izlaženju iz jednostranih imenovanja koja ne uživaju povjerenje većine društva. Poenta je bila profesionalizacija i izbor nesumnjivo kompetentnih, a ne podjela plijena i trgovina. Svima može da nam se desi da nekim spletom okolnosti zaglavimo u nekom postupku i da ispaštamo zbog zajedničke nesvijesti o ovom problemu. Neproduktivni antagonizmi političkih partija moraju da budu ostavljeni po strani kad se dođe do gorućih pitanja za društvo. Stanje u pravosuđu jeste takvo pitanje.
