Agencija: IRF obesmišljava Zakon o slobodnom pristupu informacijama

Investiciono-razvojni fond je odbio da pruži i najjednostavnije informacije o svom radu na naš zahtjev za slobodan pristup informacijama. Tražili smo im, između ostalog, odluke odbora direktora, akt o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, spisak jednokratnih novčanih pomoći fizičkim i pravnim licima, podatke o sponzorstvima i donacijama i sličnim diskrecionim davanjima.

Pristup svim ovim informacijama je odbijen pozivajući se na poslovnu tajnu i povjerljim odnos sa klijenitima koji moraju imati po Zakonu o finansijskom lizingu, faktoringu, otkupu potraživanja, mikrokreditiranju i kreditno-garantnim poslovima.

Pomenuti Zakon obavezuje IRF da informacije o svojim klijentima do kojih dođe pružajući finansijske usluge predstavljaju poslovnu tajnu.

Podaci o sopstvenoj sistematizaciji, odlukama o sponzorstvima, donacijama, pomoćima kao ni odluke odbora direktora u cjelini, ni na koji način ne mogu biti podvedeni pod tu definiciju, pa smo se na rješenje IRF-a žalili Agenciji za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama.

Agencija je poništila rješenje IRF-a i dala opširno obrazloženje svoje odluke u kojem mi čitamo detaljnu osudu zloupotrebe poslovne tajne da bi sakrile najosnovnije informacije o radu preduzeća.

Agencija kaže sljedeće:

“ovakvim pristupom IRF obesmišljava suštinu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, jer bi svaku informaciju iz svog poslovanja mogao proglasiti tajnim podatkom, što je svojevrsni pravni nonsens”.

Osim toga, IRF nije postupio po obavezi iz Zakona o SPI koja nalaže da se informacije dostave i u slučaju da je neki njihov dio tajna, tako što će se ukloniti djelovi koji predstavljaju tajnu, pa onda dostaviti.

Drago nam je da je Agencija za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama uvažila našu žalbu i nazvala stvari pravim imenom – površna primjena instituta poslovne tajne, pozivanje na zakon koji nije relevantan za informacije koje se traže i obesmišljavanje Zakona o slobodnom pristupu informacijama.

IRF nepobitno moramo računati među javna preduzeća, jer to po svojoj formi jeste, što god bila njegova nadležnost po zakonu. Stoga je osnovne informacije o njegovom radu, zapošljavanju i diskrecionom trošenju sredstava moraju biti dostupne javnosti, sve ostalo je, kako kaže i AZLP – obesmišljavanje zakona. IA još čeka na novo rješenje IRF-a u kojem će oni postupiti po rješenju AZLP.

IRF nije jedini primjer preduzeća koje pokušava da sakrije informacije o svom radu koristeći se neopravdano poslovnom tajnom ili drugim izgovrima. Mora se prekinuti samovolja javnih preduzeća u pogledu informacija koje daju javnosti. Nadamo se da će ovo rješenje AZLP biti primjer i drugim javnim preduzećima da postoji pravni lijek protiv namjera zloupotrebe poslovne tajne radi skirvanja osnovnih informacija o radu.

Čitajte više u članku Vijesti

 

Institut alternativa, uz podršku Britanske ambasade u Podgorici, sprovodi projekat “Jačanje odgovornosti i transparentnosti javne potrošnje u Crnoj Gori tokom krize COVD-19”.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *