Mjesec: Maj 2018.

Koristeći rupe u zakonu, osuđenima u aferi “Snimak” u Pljevljima pronađeno novo uhljebljenje, uz uporno nastojanje da se obesmisli inspekcijski nalaz. Institut alternativa upozorava i na „potencijalni politički uticaj” nad odlukama Upravne inspekcije

Ministarstvo javne uprave poništilo je zaključak Upravne inspekcije koja je utvrdila da su osobe osuđene za aferu “Snimak” nedostojne da rade kao rukovodioci u pljevaljskim opštinskim službama.

U Ministarstvu su, odlučujući po žalbi predsjednika pljevaljske opštine Mirka Đačića, krajem prošle godine utvrdili kako je “nejasno upuštanje upravne inspektorke” u ocjenu o tome da li osuđeni Sead Vesnić i Joka Đačić , kao i njihov kolega Goran Čavić ispunjavaju uslove za vršioce dužnosti opštinskih sekretarijata i službi.

U obrazloženju rješenja, u koje je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) imao uvid, piše da institut vršioca dužnosti na lokalnom nivou ne prepoznaje nijedan propis. To znači da Ministarstvo nije dovelo u pitanje to što su pravosnažno osuđena lica imenovana za vršioce dužnosti, iako oni, prema ovakvom tumačenju, ne bi trebalo ni da se imenuju jer ih zakon nije prepoznao.

Ipak, iz Ministarstva javne uprave sada tvrde za CIN-CG da je u postupku, taj resor kao drugostepeni organ odbio žalbu predsjednika opštine kao neosnovanu. Oni, međutim, nijesu pomenuli u zvaničnim odgovorima da su Đačićevu žalbu prethodno usvojili, niti šta se u međuvremenu desilo, iako je CIN-CG imao uvid i u to njihovo rješenje.

Iz Ministarstva su istakli i da je predsjednik pljevaljske opštine, nakon što su mu odbili žalbu, tužbom pokrenuo spor kod Upravnog suda protiv njihovog rješenja i da je spor u toku.

Joka Đačić, koja je imenovana za vršioca dužnosti rukovodioca Građanskog biroa, osuđena je na kaznu zatvora od šest mjeseci uslovno zbog kupovine glasova uoči lokalnih izbora 2014. godine. Vesnić, izabran za vršioca dužnosti Sekretara sekretarijata za opštu upravu, osuđen je na istu kaznu zbog zloupotrebe jednokratnih novčanih pomoći Centra za socijalni rad uoči parlamentarnih izbora dvije godine ranije.

Čavić je, sa druge strane, upravnoj inspekciji bio sporan, zato što nije imao položen stručni ispit za rukovođenje Službom zaštite.

Inspekcija je u vanrednu kontrolu opštine pošla krajem 2016. godine, po prijavi Demokratskog fronta.

To je, ujedno, bila i jedina potpuno usvojena žalba na rješenje upravne inspekcije, koju je tokom prošle godine u jednom trenutku, kao drugostepeni organ, usvojilo Ministarstvo javne uprave, na čijem je čelu Suzana Pribilović. Nevladina organizacija Institut alternativa (IA) u izvještaju “Ka boljoj upravi u Crnoj Gori”, tim povodom upozorava na potencijalni politički uticaj nad odlukama Upravne inspekcije.

Zakon o državnim službenicima i namještenicima, koji se primjenjuje i za lokalni nivo, kako navodi IA, propisuje kriterijum da u organu ne mogu zasnovati radni odnos lica osuđena za krivična djela koja ih čine nedostojnim za obavljanje tih poslova.

“Upravna inspekcija je prepoznala nepravilnosti imenovanja na rukovodeće pozicije osoba koja ne ispunjavaju uslove, jer su osuđena za krivična djela. Međutim, nakon što je predsjednik opštine izjavio žalbu, Ministarstvo je utvrdilo da institut vršilaca dužnosti nije uređen Zakonom o lokalnoj samoupravi i da se Zakon o državnim službenicima i namještenicima shodno primjenjuje samo na prava i obaveze lokalnih službenika. U skladu sa tim, Ministarstvo je smatralo da nijesu pravilno utvrđene nepravilnosti u datom slučaju i poništilo rješenje Upravne inspekcije”, pojašnjavaju u IA.

Iz te NVO tvrde da je ovaj slučaj ilustrativan iz nekoliko razloga. Prvo, navode da je utvrđena nepravilnost relativizovana činjenicom da imenovana lica nijesu službenici, već vršioci dužnosti, a primjena propisa sa državnog na lokalni nivo moguća je samo u odnosu na službenike. Iz IA kažu da je Ministarstvo utvrdilo da institut vršioca dužnosti kao takav na lokalnom nivou uopšte ne postoji, a ne određujući se u odnosu na to i niz drugih nepravilnosti.

Institut alternativa, u svom izvještaju, zaključuje da kapaciteti Upravne inspekcije i dalje nijesu u potpunosti ostvareni, što se odražava i na ažurnost u radu. U prilog tome, tvrde da se u pojedinim slučajevima, a prema prikupljenim podacima, zapisnici sačinjavaju i od četiri do sedam mjeseci nakon izvršenog inspekcijskog nadzora.

“Jačanje kapaciteta Upravne inspekcije je prioritet ne samo reforme javne uprave, već i direktna obaveza Vlade u okviru poglavlja 23 (pravosuđe i temeljna prava) pregovora sa Evropskom unijom. U izvještajnom periodu, broj upravnih inspektora je povećan sa rekordno niskog broja od četiri upravna inspektora (početkom 2017. godine) na osam, koliko je bilo zaposleno u martu 2018. godine prema posljednjem objavljenom spisku zaposlenih u Ministarstvu.  To i dalje predstavlja tek nešto više od polovine od broja predviđenog aktom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji Ministarstva”, stoji u izvještaju IA.

Ova NVO, međutim, navodi da je nakon razrješenja glavne upravne inspektorke Dragice Anđelić u martu prošle godine,  rukovodeće mjesto u ovom odjeljenju ostalo upražnjeno, što potvrđuje i spisak zaposlenih na sajtu Ministarstva.

Prema nalazima IA, izvještavanje o radu Upravne inspekcije je šturo, pa je nemoguće procijeniti koliko je ona stvarno učinkovita na terenu.

Statistika Ministarstva pokazuje da je prošle godine bilo 438 izvršenih inspekcijskih nadzora, od čega redovnih 69, vanrednih 293 i kontrolnih 76.

U tom periodu, podsjeća IA, utvrđeno je 266 nepravilnosti. To, smatraju, potencijalno ukazuje na visok udio nepravilnosti koje inspektori utvrde prilikom kontrola. Prema mjesečnim izvještajima o radu inspekcije, dostavljenim IA, skoro je tri puta više neotklonjenih, nego otklonjenih nepravilnosti.

IA ostvarila je uvid u 15 žalbi na rješenje upravne inspekcije. U izvještaju Ministarstva piše da je pripremljeno 27 rješenja po žalbama na mjere i aktivnosti koje preduzimaju upravni inspektori, a izrađeno je 53 odgovora na tužbe u prošloj godini.

Većinu su uložile opštine Rožaje i Kolašin, koja je tokom 2016. godine bila najčešće kontrolisana opština, o čemu je CIN-CG ranije pisao.

U Opštini Rožaje prošle godine je utvrđeno 46 nepravilnosti, obavljeno je 24 kontrolna nadzora, a nepravilnosti nijesu uklonjene u 23 slučaja. Iz te Opštine, nijesu odgovorili CIN-CG u kojoj mjeri su primijenili naredbe Upravne inspekcije, kao ni kakav je ishod sporova koje su vodili protiv tog tijela. Iz službe  predsjednice Opštine Kolašin kazali su da su izvršili svaku na zakonu utemljenu i opravdanu naredbu Upravne inspekcije.

“Protiv onih za koje smo smatrali da za njih nema utemeljenja u zakonu pokrenuti su odgovarajući postupci. Tako je pokrenut upravni spor protiv sedam naredbi za otklanjanje nepravilnosti od kojih su do sada završena tri spora, sva tri u korist Opštine Kolašin. Takođe, pokrenuti su upravni sporovi protiv sedam zaključaka o kažnjavanju od kojih su završena dva , takođe u korist Opštine Kolašin”, piše u odgovoru.

Iz Opštine Kolašin su naglasili da je Upravna inspekcija prihvatila njihove zahtjeve o odlaganju izvršenja zaključaka o kažnjavanju do okončanja postupka, tako da kazne koje su “pale” kod Upravnog suda nijesu plaćane.

Ministri se žale i na simbolične kazne 

Osim pljevaljskog slučaja, Ministarstvo javne uprave poništilo je, ali djelimično, rješenje Upravne inspekcije nakon žalbe ministra saobraćaja i pomorstva Osmana Nurkovića.

Inspekcija je još sredinom 2016. godine ukazala tadašnjem ministru saobraćaja i pomorstva Ivanu Brajoviću na nepravilnosti povodom razrješenja Mladena Lučića, bliskog Socijaldemokratskoj partiji (SDP), dužnosti direktora Lučke uprave i popune tog radnog mjesta po osnovu javnog konkursa.

Na Lučićevo mjesto tada je došao Vladimir Stjepčević (Socijaldemokrate), za koga je inspekcija utvrdila da je dobio rješenje o imenovanju četiri dana nakon sjednice Vlade, ne čekajući sljedeću sjednicu i verifikaciju zapisnika sa prethodne i počeo da obavlja poslove direktora Lučke uprave “prije sticanja svojstva izvršnosti rješenja”.

Kako je ministarstvo saobraćaja i pomorstva nije obavijestilo o mjerama i radnjama koje su preduzeli da bi otklonili nepravilnosti, inspekcija je taj resor kaznila sa 500, a Brajovića sa 50 eura. Upravna inspekcija je, zbog neizvršavanja mjera  iz 2016, u septembru 2017. godine ponovo izrekla novčane kazne, ovaj put novoizabranom ministru Osmanu Nurkoviću i, ponovo, Ministarstvu saobraćaja i pomorstva. Kažnjeni su sa 100, odnosno 1000 eura.

Nurković se Ministarstvu javne uprave žalio da je inspekcija mogla i na drugačiji način da utiče na otklanjanje nepravilnosti, iako ih, prema stavu Vladinog resora koji vodi, nije ni bilo. On je naveo i da u trenutku donošenja rješenja 2016. godine nije bio ministar i da su se mogle primijeniti blaže, minimalne mjere. Nurković je ukazao da inspekcija nije išla na minimalnu kaznu od 50 eura za fizičko i 500 za pravno lice, “već je zakonom propisani minimum duplo uvećala iako Osman Nurković do sada nije kažnjavan”.

Ministarstvo javne uprave, odlučujući po žalbi, djelimično je poništilo rješenje Upravne inspekcije u dijelu visine novčane kazne od 100 eura, koja je izrečena Nurkoviću.

Iz Upravne inspekcije su kazali da su u ponovljenom postupku umanjili kaznu Nurkoviću na iznos od 50 eura.

Sporno bilo i zapošljavanje u Rožajama

Upravna inspekcija je 2016. godine utvrdila nepravilnosti u Službi Komunalne policije u Opštini Rožaje. Tada je, između ostalog, utvrđeno da je, rješenjem načelnika, petoro inspektora, komunalnih policajaca i nadzornika zaposleno na neodređeno vrijeme, bez prethodno sprovedenog postupka zasnivanja radnog odnosa po osnovu javnog oglasa.Dio njih se na rješenje žalilo Ministarstvu javne uprave, ali je taj resor odbio njihovu žalbu krajem prošle godine.

CIN-CG ranije je objavio da je Opština Rožaje od 2014. do 2017. godine zaposlila 189 osoba, uprkos tome što su potpisali ugovor o reprogramu poreskog duga, a plate kasne gotovo pola godine.

Autorka: Ana Komatina

Ovaj članak je nastao u okviru projekta “Civilno društvo za dobru upravu: Da služi i zasluži!”, koji sprovode Institut alternativa, Bonum, Natura, Novi horizont i Centar za istraživačko novinarstvo, a podržavaju Evropska unija i Balkanski fond za demokratiju (BTD), projekat Njemačkog Maršalovog fonda SAD (GMF). Sadržaj ovog članka je isključiva odgovornost autora i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije i Balkanskog fonda za demokratiju (BTD).

Javne usluge su glavna dodirna tačka javne uprave i stanovnika jedne države. Dok se eksperti i civilno društvo bave i pitanjima koliko je državna uprava profesionalna, ima li ili nema korupcije, da li se redovno ocenjuju i treniraju državni službenici, kako funkcioniše odgovornost između nivoa u hijerarhiji i kako se kreiraju strategije i zakoni, građanima je bitno koliko će puta i na koliko različitih šaltera morati da odu ne bi li dobili neki dokument i ostvarili neko svoje pravo.Važno im je i koliko će dugo čekati u redu i kako će se prema njima ophoditi službenici koji im usluge pružaju. A ako su u pitanju građani sa smanjenom mobilnošću, oštećenog sluha ili vida, važno će im biti i da li mogu fizički da pristupe prostoriji u kojoj se usluge dobijaju, i da li će moći da komuniciraju sa zaposlenima, a i da li će se cela radnja sprovesti za na njih dostojanstven način.

Srbija je jedna od država koja poslednjih godina, bar sudeći prema govorima čelnika države i medijskim napisima, veliku pažnju posvećuje unapređenju kvaliteta javnih usluga i nastoji da pojednostavi upravne radnje za svoje građane. I zaista, usvojen je i primenjuje se novi ZUP (čuveni novi Zakon o opštem upravnom postupku, čije usvajanje je kasnilo gotovo deset godina, dok se u međuvremenu primenjivao solidan, ali zastareo ZUP iz devedesetih), organi su konačno prestali da tretiraju građane kao svoje  kurire i počeli da razmenjuju između sebe podatke iz evidencija koje vode po službenoj dužnosti. Uz snažnu podršku specijalnog tima pri kabinetu predsednika Vlade (tzv. Delivery Unit-a) počelo se 2015. sa inovativnim konceptom objedinjavanja usluga prema životnim događajima, pa su tako bebe u Srbiji konačno postale „dobrodošle“ za državu. Država je dobrodošlicu pokazala roditeljima tako što im je omogućila da svoje bebe prijave na prebivalište, upišu u knjigu državljana i zdravstveno osiguranje, kao i da se prijave za roditeljske beneficije, u jednom potezu, još u porodilištu, samo ukoliko su na vreme smislili ime bebi, a država im pošalje prijateljski SMS dobrodošlice i dokumenta na kućnu adresu (usluga je dobila ime „Bebo, dobrodošla na svet“).

Međutim, šta se krije ispod ove bajkovite površine? Da li su ove inovacije oličenje sistema ili pojedinačni reformski napori koje su timovi posvećenih ljudi postigli „na oruk“? Po različitim analizama i istraživanjima sprovedenim u poslednjih godinu dana, reklo bi se da sistem ne prati ova moderna rešenja i da ona rade, ne na osnovu sistema, već njemu uprkos.

Najpre, SIGMA (program pri Organizaciji za ekonomsku saradnju i razvoj koji ocenjuje reforme javne uprave u celom regionu Zapadnog Balkana) u oblasti javnih usluga Srbiji daje sasvim prosečne ocene. Pokazatelji „Pružanje usluga orijentisano ka građanima“ i „Pravičnost i efikasnost upravnih postupaka“ beleže ocenu „dobar“ (3, na skali od 0 do 5), dok pokazatelji „Podsticajno okruženje za pružanje javnih usluga“ i „Pristupačnost javnih usluga“ tek jedva zadovoljavajuću dvojku. SIGMA ukazuje na slabe kapacitete za praćenje performansi javnih usluga, lošu koordinaciju reformskih aktivnosti i neujednačen kvalitet registara od kojih u najvećoj meri zavisi modernizacija javnih usluga. Takođe, kritikuje se potpuno odsustvo mehanizama za praćenje kvaliteta javnih usluga i zadovoljstva korisnika, kao i nedostatak inicijativa da se korisnici uključe u dizajn usluga. Pored toga, ne prikupljaju se podaci neophodni za praćenje mogućnosti pristupa osetljivim grupama građana javnim uslugama i za eventualno unapređenje tog pristupa.

Projekti civilnog društva dodatno dokazuju sistemske probleme. Rezultati istraživanja u okviru regionalnog projekta WeBER (par-monitor.org), koji koordinira Centar za evropske politike, a sprovode partneri okupljeni u mreži tink-tenk organizacija „Think for Europe Network“, pokazuju da samo jedna trećina građana smatra da je država tražila od njih predloge kako da se unaprede javne usluge u poslednje dve godine ili da kao korisnici javnih usluga imaju mogućnost da daju svoje mišljenje o njihovom kvalitetu. Čak 80% građana  – kako u Srbiji, tako i u Crnoj Gori – kaže da nisu imali prilike da daju svoje mišljenje o kvalitetu usluga koje su dobijali od države u poslednje dve godine.

U okviru drugog projekta „Partnerstvom do dobre javne uprave“, koji se realizuje samo u Srbiji, pokazalo se da iako je većina građana generalno zadovoljna kvalitetom usluga koje im pruža administracija, veoma su nezadovoljni organizacijom posla, čekanjem u redovima, lošim sistemima zakazivanja termina i lošom opremljenošću institucija koje im pružaju usluge. Smetaju im i sitna korupcija (neformalna plaćanja i pokloni) i verbalna agresija, a loše su informisani o svojim pravima i mehanizmima zaštite tih prava.

Između ostalog, rezultati pokazuju da čak 77% građana smatra da ljudi koriste privatna poznanstva radi bržeg i efikasnijeg dobijanja usluga primarne zdravstvene zaštite, dok za usluge izdavanja ličnih dokumenata ovo misli dve trećine građana (64%). Preko polovine stanovnika Srbije (52%) smatra da su neformalna plaćanja i pokloni neophodni u dobijanju usluga domova zdravlja, a za usluge MUP-a ovo ističe svaki treći građanin. Najprisutniji vidovi zloupotrebe, po mišljenju građana, jesu korupcija i verbalna agresija.

Kada je u pitanju informisanost, rezultati pokazuju da građani smatraju da nisu ili da su minimalno informisani o svojim pravima i obavezama u pogledu usluga primarne zdravstvene zaštite. Takođe, skoro polovina građana ne zna kome može da se obrati u slučaju da su im prekršena prava pacijenta (49%), a većina (56%) smatra da im je veći stepen informisanosti neophodan. Slično je i sa uslugama izdavanja ličnih dokumenata, gde samo 45% građana misli da je informisano o svojim pravima. Više od polovine (58%) ne zna kome može da se obrati u slučaju da su im prava u kontaktu sa administrativnom službom policije uskraćena, a ovaj broj još je veći među mladima (između 18 i 29 godina). Građani uglavnom ističu da o njihovim pravima treba da ih informišu mediji, ali i zaposleni u domovima zdravlja, policijskim stanicama i predškolskim ustanovama.

Rezultati u pogledu zadovoljstva građana uslugama i njihove neinformisanosti ne iznenađuju, ako se pogleda način na koji se izrađuju strategije i zakoni u oblastima u kojima se te usluge pružaju. Ministarstva uglavnom ne koriste analize i podatke prilikom rada na ovim dokumentima, a povratne informacije od građana – poput ovih prethodno navedenih – gotovo i da ne postoje, te se i ne koriste u osmišljavanju novih politika i usluga. Takođe, građani i civilno društvo se ne uključuju sistematski u kreiranje strategija i zakona: čak i ako se održe javne rasprave (a često se preskaču), one dolaze tek na kraju procesa pripreme dokumenta, što drastično smanjuje mogućnost da se već pripremljeni nacrt ili predlog suštinski izmeni. Kod izmena i dopuna zakona, situacija je još gora: one se rade nasumično, odnosno mimo ustaljenih procesa i procedura za donošenje novih propisa, iako često unose suštinske promene u način na koji je određena oblast regulisana. Od tri analizirane oblasti, najveći napredak u poslednjim godinama u pogledu korišćenja analiza i podataka, ali i održavanja javnih rasprava, napravilo je Ministarstvo unutrašnjih poslova, što se može objasniti velikom pažnjom koju oblasti rada ovog ministarstva dobijaju u procesu pristupanja Evropskoj uniji, što ih čini daleko izloženijim analizama i procenama „sa strane“ (pre svega od strane Evropske komisije).

Svi ovi nalazi jasno ukazuju na jedno: potrebno je mnogo zajedničkog rada i države i civilnog društva kako bi građani zaista stali „u centar pažnje“ javne uprave kada im ona pruža usluge koje oni upravo i finansiraju.

Milena Lazarević
Autorka je programska direktorka Centra za evropske politike iz Beograda

Ovaj blog nastao je u okviru projekta „Civilno društvo za dobru upravu: Da služi i zasluži!“, koji sprovode Institut alternativa, Bonum, Natura, Novi horizont i Centar za istraživačko novinarstvo, a finansiraju Evropska unija u okviru Programa podrške razvoju lokalnih organizacija civilnog društva i Balkanski fond za demokratiju (BTD), projekat Njemačkog Maršalovog fonda SAD (GMF). Sadržaj bloga predstavlja isključivu odgovornost autora i ni na koji način ne odražava stavove donatora.

Suštinskih pomaka ka boljoj javnoj upravi u Crnoj Gori neće biti dok ne bude odgovornosti za kršenja zakona, za nečinjenja i ćutanja administracije, ocijenjeno je iz Instituta alternativa (IA).

Istraživačica javnih politika u IA, Milena Milošević je, na konferenciji “Ka boljoj javnoj upravi u Crnoj Gori”, koju je organizovala ta organizacija, istakla da je pristupačnost javnih usluga nešto što bi trebalo sve da zabrine i problem na kojem treba raditi.

“U aprilu ove godine, kada su posjećene 24 institucije, njih dvije trećine nije imalo pristupnu rampu za osobe sa invaliditetom (OSI) na samom ulazu. A čak i u ovoj jednoj tećini koja je imala neku prilagođenost OSI, ta prilagođenost nije postojala unutar samih ustanova. Mislim da je to jedno od najzanemarenijih pitanja reforme javne uprave”, ocijenila je Milošević.

Ona je kazala da ključni problemi i izazovi postoje u oblasti pristupa informacijama.

„Institutu alternativa je odbijen pristup informacijama o upravljanju javnim dugom, ali i informacijama o ispunjavanju poreskih obaveza 16 lokalnih samouprava u Crnoj Gori. Mi smo stava da poreska tajna i poslovna tajna ne treba da se primjenjuju na poslove javnih institucija“, ocijenila je Milošević.

Suštinskih pomaka, kako smatra, neće biti dok ne bude, kako je kazala, odgovornosti za „drastična“ kršenja zakona, za nečinjenja i ćutanja administracija.

„U tom pogledu zabrinjavaju slabi kapaciteti Upravne inspekcije. Mi smo notirali da je i dalje tek nešto preko polovine mjesta upravnih inspektora popunjeno. Ovo značajno odjeljenje, u okviru Ministarstva javne uprave i dalje nema glavnog upravnog inspektora, a tokom prošle godine nisu imali ni plan inspekcijskog nadzora“, kazala je Milošević.

Istraživanje javnog mnjenja je, kako je navela, pokazalo da oko 50 odsto građana Crne Gore ima veliko i srednje povjerenje u javnu upravu.

„Ono ne raste. Definitivno nema pozitivnog uticaja primjene novih rješenja na porast povjerenja građana u javnu upravu. Neki djelimični pomaci jesu ostvareni novim Zakonom o državnim službenicima i namještenicima i novim Zakonom o lokalnoj samoupravi“, rekla je Milošević.

Ona je istakla da se i dalje čeka da se sprovede proces optimizacije odnosno, kako je pojasnila, prilagođavanje broja zaposlenih u javnoj upravi njenim stvarnim potrebama.

„Takođe i dalje čekamo da se stvore tehnološke pretpostavke za efikasnu razmjenu podataka između državnih organa i organa lokalne samouprave. I dalje čekamo da se unaprijedi učešće građana u donošenju odluka, kroz izmjene podzakonskih akata. I dalje čekao da se redukuje ono što građane najviše tišti, a to je da se smanji zapošljavanje preko prijateljskih, rodbinskih i političkih veza“, navela je Milošević.

Ona smatra da Vlada Crne Gore često ne primjenjuje zakone koje predlaže, a kako je kazala, ni zaključke koje usvaja.

Načelnica Odjeljenja za upravljanje procesom reforme javne uprave u Ministarstvu javne uprave, Marija Hajduković, ocijenila je da su pojedini indikatori uspješnosti pokazali negativan trend i da je to slučaj sa slobodnim pristupom informacijama.

Hajduković smatra da je veoma važna promjena svijesti i da je, u narednom periodu, neophodno da se iz birokratskog sistema, kako je kazala, dođe do ključnog cilja “a to je da smo servisno orjentisana javna uprava”.

“Smatramo da je veoma važan zadatak i aktivnost povećanje povjerenja građana u javnu upravu, kroz pojednostavljivanje administrativnih procedura, kroz kvalitetnije pružanje usluga, kroz izgradnju jedinstvenih centara, gdje bi građani mogli na jednom mjestu da ostvare usluge, koje od javne uprave očekuju”, pojasnila je Hajduković.

Ona je istakla da je u prethodnoj godini realizovano mnogo aktivnosti i da su stvoreni uslovi da, kako je rekla, postoji institucionalna i politička koordinacija procesom reforme.

“Nezavisni monitoring je moćno sredstvo u rukama civilnog sektora, zbog toga što građanima pruža još jednu širu sliku o ostvarenim rezultatima u reformi, o ograničenjima i nerealizovanim planovima i na taj način iz drugog ugla daje građanima uvid u učinke koje su ostvarili Ministarstvo javne uprave i druge isntitucije, koje su odgovorne za proces ove reforme”, navela je Hajduković.

Ona smatra da je ćutanje institucija negativnija pojava, nego kada se odbijaju zahtjevi.

“Jer zahtjev se odbija iz određenih pravnih razloga, gdje vi, kroz pravnu zaštitu, možete procijeniti zakonitost odbijanja takvog zahtjeva”, rekla je Hajduković.

Programska menadžerka u UNDP-u, Jelena Mrdak, kazala je da je, kada su u pitanju lokalne samouprave, najviše urađeno u kontekstu zakonodavnog okvira, navodeći da je usvojen Zakon o lokalnoj samoupravi i Zakon o državnim službenicima i namještenicima.

“Novi Zakon o finansiranju lokalnih samouprava je u izradi. Strategijom je predviđen indikator smanjenja broja zaposlenih pet odsto na lokalnom nivou do kraja ove godine, odnosno deset odsto do 2020. To je veoma značajan izazov, ako se uzme u obzir da je 54 odsto zaposlenih na lokalnom nivou u javnim preduzećima. Tu brojku, koja je oko 1.217 zaposlenih, jako će biti teško dostići”, objasnila je Mrdak.

Prema njenim riječima, veoma važna aktivnost je izrada jedinstvenog Informacionog sistema za administriranje lokalnih javnih prihoda.

“To je važna aktivnost iz više uglova, ali prije svega zbog poboljšanja naplate poreza na napokretnost. Tako da ćemo kroz ovaj Informacioni sistem omogućiti lokalnim samoupravama da unaprijede naplatu”, kazala je Mrdak.

Ona smatra da je važno pojačati sistem unutrašnje revizije na lokalnom nivou.

“On postoji u praksi, ali treba mu dati na značaju. Zaista, treba mu ozbiljnije pristupiti”, poručila je Mrdak.

Programski menadžer u Regionalnoj školi za javnu upravu (ReSPA), Dragan Đurić, ocijenio je da je odnos prema konceptu reforme javne uprave danas radikalno drugačiji od onoga kako je bilo nekada.

“Ja pamtim sisteme u kojima, državna uprava nije bila servis građana, nego su građani bili servis državne uprave. Nama su noge i dalje do koljena u blatu tradicije, koje nas sputava. Jedan od ključnih problema je to što mi u sistemu javne uprave i dalje ne vidimo svrhu uprave da rješava problem”, rekao je Đurić.

Pružanje kvalitetnih javnih usluga je, kako je rekao, jedan od centralnih zadataka javne uprave.

“Dobre uprave su kohezivne, koje obezbjeđuju ukupnu koheziju u društvu. Kada pogledamo Crnu Goru, vidimo da nismo baš kohezivno društvo. To je dodatni zadatak za Upravu da doprinese da se svi građani osećaju jednakim i da im je sve dostupno na sličan način”, kazao je Đurić.

On je istakao da javna uprava treba da se odazove na nove potrebe, da ih prepozna i reaguje na njih.

Predstavnica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), Miroslava Mima Ivanović, ocijenila je da je javna uprava u Crnoj Gori “daleko od servisa građana, građanima sa invaliditetom”.

“Nisu čak ni građani sa invaliditetom njoj servis, već se stiče utisak da su OSI kolateralna šteta i da treba da budu zatvoreni u nekim institucijama, među četiri zida svoje kuće ili, ako već treba da uspostave kontakt sa javnom upravo, to ne treba da rade lično već neko umjesto njih”, poručila je Ivanović.

Ona smatra da zaštita prava i interesa OSI pred javnom upravom ne podrazumijeva samo obezbjeđivanje fizičke pristupačnosti objektima javnih institucija već, kako je kazala, i način uspostavljanja komunikacije i dostavljanje informacije u pristupačnom formatu.

Zamjenik Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, Petar Ivezić, kazao je da još uvijek postoji problem nepostupanja po zahtjevima građana ili, kako je dodao, nepoštovanje zakonskih rokova u odlučivanju, odnosno ćutanje adminsitracije.

“Često se dešava da se u radu državne uprave, odnosno loklalne samouprave pojavljuje sistem ping-pong odlučivanja, što nije dopušteno. Na taj način se utiče na ugled i postupanje organa državne uprave i na ostvarivanje prava građana”, rekao je Ivezić.

Predsjednik Sindikata odbrane i vojske Crne Gore, Nenad Čobeljić, ukazao je na to da greške državnih službenika i namještenika treba da se gradiraju.

“Te greške mogu biti iz nepažnje, ali mogu biti i iz krajnjeg neznanja i namjerne. Državni službenici, koji prave namjerne greške, moraju da se pozovu na ogovornost. Protiv njih se moraju preduzimati posebne mjere, u smislu da se pomjere na druge položaje, gdje će njihovim neradom i neodgovornošću nanositi manje štete Ministarstvu i drugim organima, ali i građanima”, poručio je Čobeljić.

Član Savjeta Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama, Radenko Lacmanović, smatra da su izmjene Zakona o slobodnom pristupu informacijama nužne i da treba da budu u interesu samih građana i ostvarivanja prava javnosti da zna.

Video snimke sa današnje konferencije pogledajte u nastavku.

Konferencija je završni događaj projekta “Civilno društvo za dobru upravu: Da služi i zasluži!” koji sprovode Institut alternativa, Bonum, Natura, Novi horizont i Centar za istraživačko novinarstvo, a koji finansiraju Evropska unija u okviru Programa podrške razvoju lokalnih organizacija civilnog društva i Balkanski fond za demokratiju (BTD), projekat Njemačkog Maršalovog fonda SAD (GMF).