Stavovi građana o odgovornosti policije – Izvještaj

Šest od deset građana Crne Gore ima povjerenja u policiju. To navodi na zaključak da su, uprkos svim izazovima, građani na strani policije, što bi trebalo da predstavlja značajan podsticaj njenom radu. Ukratko, pored visokog nivoa javnog povjerenja, stavovi građana takođe pokazuju da građani uglavnom imaju pozitivne asocijacije na prosječne policijske službenike i policijske službenice.

Visok nivo povjerenja u policiju je u suprotnosti sa ostalim nalazima istraživanja, što daje ponešto kompleksnu sliku o stavovima građana prema policiji. Građani tako vjeruju da je korupcija unutar ove institucije relativno raširena, da policija služi pretežno da štiti partikularne interese, kao i da zapošljavanje u policiji nije zasnovano na zaslugama.

Iako građani vjeruju da je korupcija u policiji raširena, teško se odlučuju da je prijave. Ubjedljiva većina od preko 73% građana je potvrdila da ne bi prijavili korupciju u policiji čak i ako im ne bi bilo traženo da daju lične podatke.

Ključni nalazi ovogodišnjeg istraživanja se ne razlikuju puno od onih iz 2015. godine. To navodi na zaključak da burni događaji i opozicioni protesti u glavnom gradu u oktobru 2015. godine, u kojima je došlo do prekomjerne upotrebe sile od strane više pripadnika policije, nijesu značajnije uticali na opštu percepciju policije.

Takođe, kao i u prošlogodišnjem istraživanju, ne postoji statistička veza između povjerenja u policiju i percepcije korupcije, što ukazuje na potrebu daljeg istraživanja pretpostavki javnog povjerenja u institucije. Moguće objašnjenje leži u dominantnoj političkoj kulturi, koja nije ni participativna ni građanski orjentisana, već je u velikoj mjeri parohijalna i podanička, što znači da dobar dio stanovništva radije preispituje rad nadležnih organa, bez obzira na njihov učinak.

Izvještaj je objavljen kao dio projekta pod nazivom „Puls integriteta i povjerenja u policiju na Zapadnom Balkanu” čiji cilj je da doprinese izgradnji povjerenja u policiju putem promocije odgovornosti i jačanja integriteta policije. Mrežu POINTPULS koja je u tu svrhu oformljena čini sedam organizacija civilnog društva iz regiona, i to: Analitika iz Skoplja, Beogradski centar za bezbjednosnu politiku (BCBP) i Balkanska istraživačka mreža (BIRN) iz Beograda, Centar za sigurnosne studije (CSS) iz Sarajeva, Institut alternativa (IA) iz Podgorice, Institut za demokratiju i medijaciju (IDM) iz Tirane, i Kosovski centar za bezbjednosne studije (KCSS) iz Prištine.

Projekat podržava Evropska unija kroz program „Podsticanje civilnog društva” u okviru Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA). Za sadržaj izvještaja odgovoran je isključivo Institut Alternativa i stavovi iskazani u ovom dokumentu nisu nužno stavovi Evropske unije.

Postizborni lov u mutnom

Stevo MukOpozicija je zadovoljna rezultatima izbora jer je na njima opozicija pobijedila DPS.” ”Opozicija ne priznaje rezultate izbora jer je na dan izbora objavljeno da je uhapšena grupa koja je planirala državni udar.” ”Opozicija će formirati vladu sa manjinskim partijama.“ “Opozicija je spremna da podrži manjinsku vladu manjinskih partija.“ Priznajemo rezultate u Budvi, ne priznajemo u Crnoj Gori i obratno. Ne zavidim građanima, a najmanje opozicionim biračima koji teško mogu da se snađu u moru kontradiktornih izjava koje stižu iz opozicionih redova.

Nije vama opozicionari kriv Vlado Dedović, krivi ste vi sami! Krivi ste jer ste do ponedjeljka, prvog dana posle nedjelje u kojoj su održani izbori, ostali nijemi na biračkim mjestima, u opštinskim izbornim komisijama, u Državnoj izbornoj komisiji. Igrali ste utakmicu (izbornu) cijelih devedeset minuta, kad je sudija odsvirao kraj bili ste uglavnom zadovoljni rezultatima svojih partija i koalicija (liše debakla Ključa), tokom izbornog dana ste o neregularnostima govorili značajno manje od posmatrača CEMI i CDT, u izbornoj noći ste o neregularnostima kazali gotovo ništa.

A onda kad su gledaoci otišli, reflektori se ugasili, sjetili su se opozicioni lideri da su izbori bili neregularni i da ih ne priznaju. Navodno i naprasno opoziciono jedinstvo nakon svega. Razumijem ja da sada posle izbora, opozicija nekako mora ”zadržati aktivnu političku poziciju”. Nego ovo liči na već viđeno, nije logično, nema pravnog osnova, nema međunarodne podrške i vidljivo je bez strategije djelovanja.

Pri tome, dajem opoziciji za pravo u mnogim stvarima. Koncept prelazne vlade se pokazao nedovoljnim da spriječi zloupotrebe državnih resursa. DPS je i na ovim izborima kupovao glasove, tužilaštvo nije sprovelo srazmjerne, javne i vidljive akcije protiv organizatora, finansijera i izvršilaca počinilaca takvih krivičnih djela. DPS je i dalje nastavio sa ucjenjivanjem, prijetnjama, ponudama i obećanjima zaposlenima u javnom sektoru i tajkunskim privatnim kompanijama. DPS je nastavio sa zloupotrebama državljana drugih država (a našim zakonom je zabranjeno dvojno državljanstvo) koji su upisani u birački spisak Crne Gore, kao i onih koji nemaju prebivalište u Crnoj Gori duže od dvije godine. DPS je očigledno sproveo izborni inžinjering kojim je jedan i to odlučujući mandat (HGI) platio bagatelno. Na kraju, vjerujem da su u slučaju navodnog državnog udara mutna posla i da je taj slučaj u policijskoj i medijskoj obradi režima mogao uticati na jedan broj građana da ne izađe ili odluči drugačije nego što bi to inače uradio.

Pa ipak, nema (nažalost) razloga da se brojanje glasova koje je nesporno odrađeno i rezultat utvrđen ospori. To je ono što su opštinske izborne komisije (sa sve opozicionim stalnim članovima i opozicionim posmatračima) potvrdile na svim (osim 3) biračkim mjestima, opštinskim izbornim komisijama i na kraju DIK. Princip zakonitosti mora se odbraniti kako na državnom nivou, tako i u Budvi i Kotoru gdje je opozicija (iako Milo misli drugačije) odnijela veliku pobjedu!

Naravno, ne sviđa se ni meni tehničko birokratska izjava dvojca EU u kojoj nema nijedne riječi zabrinutosti, a najmanje imam želudac za ”sastav o izborima” koji je pripremila posmatračka misija OEBS-a. Ali, ko je iskusan više očekivao?

Ono što meni smeta je mućenje vode posle izbora. Samo u mutnoj vodi poslije izbora, Azra Jasavić može izgledati kao opozicionar vrijedan naslovne strane i moralne rehabilitacije.

Na kraju i pored svega, kad bih mislio da postoji makar procenat šanse da opozicionari zaista ne priznaju rezultate, što bez sumnje mora uključiti i odbijanje sopstvenih mandata stečenih na tim i takvim izborima, ja bih imao poštovanje i podršku za njihov aktuelni stav – nepriznavanje izbornih rezultata.

Ovako, znajući da je sve to samo kratkoročna taktika ohrabrivanja poraženih opozicionih birača i vještačko kreiranje teme za poslijeizborne dramatizacije, odbijam svaki izraz poštovanja i podrške.
Nego, od opozicije mene više brinu postizborne analize kojima se u vladu DPS i manjina ”pozivaju” i druge stranke opozicije (osim DF). Polazna premisa ovih analiza je teza kako bi vlada DPS, SD i manjina bila ”nestabilna” pa bi je trebalo ”stabilizovati” još nekom strankom opozicije (SNP, DEMOS, URA i/ili SDP).

Od eventualnog pozitivnog odgovora jedne ili više stranaka umjerene opozicije na ponudu DPS-a može imati korist samo DPS i Demokratski front. Zašto DPS? Zato što cilj DPS-a jeste da u ovoj zemlji postoji DPS i DF. Zašto DF? Zato što je njihov cilj da DF bude jedina opozicija. Propagiranjem modela ”proširene vlade” kao legitimnog, opravdanog i za Crnu Goru korisnog modela vladanja, podigrava se osnovnoj tezi DF – ”da je prelazna vlada bila ulazna karta za proširenu vladu i izdaju dijela opozicije u korist Đukanovića i DPS”. Drugim riječima, uđite momci da DF može kazati ”pa evo to je ono što smo mjesecima unazad govorili i na što smo upozoravali”.

Ne želim da vjerujem kako su četiri opozicione partije zaista na listi čekanja i da jedan poziv mijenja sve. Ne želim da vjerujem da su lideri i poslanici ovih partija spremni da sto puta ponovljeno ”ne sa DPS” bace pod noge odmah nakon izbora.

Argument kojim se tvrdi kako bi učešće drugih stranaka u vlasti smanjilo ”ucjenjivački kapacitet” manjinskih stranaka tek ne ”pije vodu”, već nameće zaključak da bi opozicione stranke (tj. neka ili neke od njih) tražile od DPS ”MANJE” nego što to traže manjinske stranke. Kakvo poštovanje za manjinske stranke nakon svih godina njihovog ćutanja u vlasti, i kako malo vjere u čvrstinu umjerenih opozicionih stranaka i njihovih rukovodstava.

Na kraju, ako se stvarno dogodi da ljuta opozicija ”nikad sa DPS” uđe u vladu DPS (sa ili bez Đukanović Mila), čemu onda izbori?

Stevo MUK
Predsjednik Upravnog odbora

Tekst originalno objavljen u sekciji Forum dnevnog lista Vijesti.

Pismo članova Savjeta za razvoj nevladinih organizacija iz reda nevladinih organizacija predsjedniku Vlade

U nastavku integralno prenosimo pismo koje su članovi Savjeta za razvoj nevladinih organizacija, iz redova NVO, uputili predsjedniku Vlade Crne Gore

Poštovani predsjedniče Vlade,

Sa internet stranica Vlade smo obaviješteni da je Vlada na 173. sjednici održanoj dana 29.09.2016. godine usvojila ”Predlog efekata implementacije Strategije razvoja nevladinih organizacija 2014–2016. godine.”

Informišemo Vas da, ovaj dokument nije razmatran na sjednici Savjeta za razvoj nevladinih organizacija.

Predsjednica Savjeta je najprije zakazala sjednicu sa ovom tačkom dnevnog reda, koju je kasnije otkazala, tako da Savjet nikada nije raspravljao o ovom dokumentu.

Podsjećam Vas da je jedan od ključnih zadataka Savjeta, predviđen Odlukom o osnivanju ovog tijela, upravo davanje mišljenja o nacrtima propisa, odnosno strateškim i drugim dokumentima koji se odnose na rad i razvoj nevladinih organizacija u Crnoj Gori. Zanemarivanjem ove činjenice, i usvajanjem akata bez Mišljenja Savjeta, Vlada apsolutno obesmišljava ulogu i postojanje ovog savjetodavnog tijela, koje je formirala.

Ovo je eskalacija problema koji mjesecima obilježavaju rad Savjeta. Deset članova iz reda nevladinih organizacija 22. jula zatražili su da Predsjednica Savjeta pisano garantuje da ”će ubuduće mišljenja Savjeta biti prethodno poslata Savjetu na izjašnjenje i potvrdu, te u takvom potvrđenom obliku poslata Vladi.” Ovakav stav članova iz reda NVO je u skladu sa zajedničkom ocjenom da su predsjednica i Kancelarija za saradnju sa NVO (koja priprema Mišljenja i saopštenja Savjeta), pripremom i upućivanjem Vladi ”Mišljenja” Savjeta sa sjednice održane 06. jula, a u vezi sa Izvještajem o procesu donošenja Odluke o raspodjeli dijela prihoda od igara na sreću za 2016. godinu, većinski usvojeno Mišljenje izmijenili i dopunili stavovima i ocjenama koje Savjet na sjednici nije usvojio. Predstavnici NVO ocijenili su da je ovakvim pristupom, takođe, obesmišljen rad ovog tijela, čiji usvojeni predlozi i zaključci kasnije mijenjaju svoju sadržinu i suštinu.

Članovi Savjeta iz reda NVO su, takođe, više puta tražIli da im se daju pisane garancije da će Savjetu biti blagovremeno dostavljana saopštenja za medije nakon održane sjednice, na prethodno upoznavanje, prije nego ista budu proslijeđena medijima.

Kako u međuvremenu nije bilo nikakvog konkretnog odgovora od Predsjednice Savjeta na naše zahtjeve, obavijestili smo ostale članove Savjeta, početkom septembra mjeseca, da nećemo učestvovati u radu ovog tijela iz navedenih razloga, a do dobijanja odgovora na iste.

U međuvremenu, osim što ostajemo bez bilo kakvog odgovora na naše zahtjeve, dobijamo i informaciju da Vlada usvaja akte iz nadležnosti Savjeta, a bez mišljenja ovog tijela.

Stoga očekujemo od Vlade, koja je formirala ovo savjetodavno tijelo, da obezbijedi i njegovo funkcionisanje, na način sto će, nakon upoznavanja ostalih članova Vlade sa ovim problemom donijeti zaključke :

da se obezbijedi pisani odgovor na zahtjev članova NVO od 22. jula a u vezi sa zahtjevima koji se odnose na pripremu Mišljenja Savjeta,

da se svaki akt koji se odnosi na razvoj NVO u Crnoj Gori usvaja samo uz prethodno Mišljenje Savjeta.

Ukoliko se ne unaprijedi rad i uloga Savjeta, mišljenja smo da ovakav Savjet ne služi unapređenju međusektorske saradnju i funkciji koju bi trebalo da ima.

Članovi/ice iz reda NVO:

Aleksandar Dedović, Alfa Centar

Ana Novaković, Centar za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO)

Anica Maja Boljević, Fondacija za aktivno građanstvo (fAKT)

Veselin Šturanović, Fors Montenegro

Vladan Nikolić, Savez udruženja paraplegičara Crne Gore

Igor Milošević, ADP Zid

Marina Vujačić, Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG)

Mirela Korać, Savez udruženja roditelja djece i omladine sa teškoćama u razvoju “Naša inicijativa”

Snežana Kaluđerović, Centar za građansko obrazovanje (CGO)

Stevo Muk, Institut Alternativa (IA)

Istorija paralelnog angažmana: Dokumentacija o slučaju Jelić

Klikom na link ispod možete pristupiti dokumentima – rješenju o rasporedu, primanjima i sporazumnom prekidu radnog odnosa poslanika Zorana Jelića u Zavodu za zapošljavanje Crne Gore.

O načinu na koji je ovaj paralelni angažman u suprotnosti sa propisima Crne Gore (Ustavom, Zakonom o sprječavanju korupcije, Zakonom o upravnom postupku, Zakonom o državnim službenicima i namještenicima), čitajte u članku “Jelići krše zakone, a nadležni ćute”, našeg partnera, Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore.

Dokumentacija o slučaju Jelić dostupna je ovdje.

Otvoreno pitanje odgovornosti za neuspjehe u tužilačkoj istrazi

U nastavku možete pogledati prilog RTCG o jučerašnjem predstavljanju rezultata istraživanja o efikasnosti tužilačkih istraga.

Dina Bajramspahić, istraživačica javnih politika u IA, gostovala je jutros u emisiji “Boje jutra” na Televiziji Vijesti, gdje je, osim predstavljanja ovih nalaza, komentarisala i glavne naslove dašanje dnevne štampe.

Tužilačka istraga efikasnija od sudske

Tužilačka istraga je mnogo efikasnija od sudske, a saradnja između policije i tužilaštva uglavnom je dobra uz međusobno povjerenje, iako postoje problemi koji su zastupljeni u manjoj mjeri, pokazalo je istraživanje Instituta alternativa (IA).

Istraživačica javnih politika u IA, Dina Bajramspahić, kazala je danas, predstavljajući istraživanje “Šest godina tužilačke istrage u Crnoj Gori”, da su istraživači te organizacije imali razgovore sa 36 državnih tužilaca, policijskih službenika, njihovih rukovodilaca u pet crnogorskih gradova.

Cilj tih razgovora, kako je pojasnila, bilo je prikupljanje njihovih stavova o saradnji i praksama rada na predmetima, a akcenat istraživanja bio je na pretkrivičnoj fazi – izviđaju i istragama.

Bajraspahić je podsjetila da je istraživanje na istu temu IA sproveo 2014. godine, kada je nezadovoljstvo tužilačkom istragom policijskih službenika i sudija koji su ocijenjivali razliku u odnosu na prethodni sistem bilo izrazito, a stavovi negativni.

„Većina ispitanika je ovoga puta izrazila stav da je tužilačka istraga mnogo efikasnija od sudske, a saradnja između policije i tužilaštva uglavnom je dobra uz međusobno povjerenje, iako postoje problemi da su oni zastupljeni u manjoj mjeri“, rekla je Bajramspahić u PR Centru.

Prema njenim riječima, i dalje je prisutna praksa prebacivanja odgovornosti za nedostatak rezultata u određenim oblastima sa jedne na drugu stranu. „Posebno ostaje otvoreno pitanje ko je odgovoran za neriješene predmete“.

„Ukupan procenat rasvjetljenosti krivičnih djela, pao je sa 67,8 odsto u 2010. godini, na 53,8 odsto u 2015. godini, tj. za 14 odsto. Drugim riječima, polovina učinilaca krivičnih djela ostaje neotkrivena, istakla je Bajraspahić.

Dok je u 2010. godini ostajalo 914 krivičnih djela nerazriješeno, kako je navela, u 2015. godini taj broj se popeo na 2.636.

Bajramspahić je kazala da se na osnovu zvaničnih izvještaja, stiče utisak da ili je kriminal u Crnoj Gori u poslednjih deset godina prepolovljen, ili je smanjena proaktivnost policije u oblasti otkrivanja krivičnih djela.

„Tako je u u odnosu na 2005. godinu, kada je registrovano 9.579 krivičnih djela, u 2015. godini registrovano duplo manje, tačnije 5.247 krivičnih djela. Pri tome je posebno zabrinjavajuće što u zvaničnim izvještajima nema informacija koja su to krivična djela suzbijena u odnosu na raniji period“, precizirala je ona.

Uporedo sa tim, kako je navela Bajramspahić, broj optuženih osoba od strane nadležnih tužilaštava u Crnoj Gori je u padu.

„U 2008. godini ih 8.677, a 2015. godine 3.765, što je pet hiljada manje prije uvođenja tužilačke istrage“, rekla je ona.

Bajramspahić smatra da je pozitivno što je u postupku sudske kontrole potvrđeno 92,5 odsto optužnice iz nadležnosti osnovnih i viših tužilaštava, i sve optužnice iz nadležnosti iz Specijalnog državnog tužilaštva.

„Međutim, opravdano je pitanje da li u praksi tužilaca je zastupljeno mnogo veće oklijevanje da se podnese optužni akt u odnosu na praksu iz doba sudske istrage“, navela je Bajramspahić.

Ona je ocijenila da je jedan od značajnijih problema što tužioci koji rukovode radom policije nedovoljno poznaju njihve mogućnosti i ograničenja, kao i kriminalističke tehnike.

„U jednom broju primjera, posebno na osnovnom nivou, tužioci su izražavali interesovanje da se uključe aktivnije tokom izviđaja, ali češće prihvataju ulogu strane koja u svojoj kancelariji čeka da policija do kraja rasvijetli slučaj i donose dokaze koje će tužilac zastupati u sudnici“, pojasnila je Bajraspahić.

Jedna od odlika tužilačke istrage, na koju su tužioci najponosniji je, kako je kazala, trajanje istraga.

„Tužilačka istraga, čak i najsloženijim predmetima za najteža krivična djela – korupcije i organizovanog kriminala, koja su u nadležnosti Specijalnog državnog tužilaštva, trajala je u prosjeku dva mjeseca i 22 dana“, kazala je Bajraspahić.

Ona je rekla da su, prema pojedinim statističkim podacima o primjeni mjera tajnog nadzora, rezultati koji su postignuti primjenom ovih mjera, zaključno sa 9. junom 2015. godine, izuzetno slabi.

„Od 846 prisluškivanih osoba, pokrenut je krivični postupak protiv 190, a pravosnažno je osuđeno 19. To je 2,24 odsto od ukupnog broja prisluškivanih“, navela je Bajramspahić.

U tužilaštvu i policiji, kako je ukazala, postoji problem neravnomjernog radnog opterećenja tužilaca i inspektora, a tolerisanje manjeg angažmana drugih.

„Zbog toga treba unaprijediti procedure podjele predmeta, ali i ocijenjivanje i mjerenje profersionalnog učinka“, kazala je Bajraspahić.

Ona je istakla da je u centrima bezbjednosti potrebno obezbijediti prostorije za državne tužioce, kako bi, kako je navela, barem pola radnog vremena bili na raspolaganju policijskim službenicima koji daju instrukcije za postupanje.

„Budući da zakon o krivičnom postupku predviđa izuzetak kada po odobrenju državnog tužioca a uz prisustvo branioca, policija može saslušati osumnjičenog, ovu odredbu treba i primjenjivati kada je to potrebno, što do sada u praksi nije slučaj“, navela je Bajraspahić.

Ona je kazala da je niz je radnji u kojima je doprinos građana izuzetno značajan, kao što su svjedočenje, pretres, prepoznavanje.

IA je rezultate predstavio u analizi koja je sačinjena uz podršku Ambasade Kraljevine Holandije. Istraživanje je realizovano u okviru projekta «Kako do efikasnijih tužilačkih istraga na Zapadnom Balkanu» koji IA sprovodi u saradnji sa Udruženjem tužilaca Srbije (UTS).

Preuzeto sa internet stranice PR Centra.