Objavljeno

Istraga “Afere Telekom” u Skupštini – nerealna očekivanja i realna ograničenja

Danas smo predstavili nalaze našeg posljednjeg istraživanja, pod nazivom “Istraga “Afere Telekom” u Skupštini – nerealna očekivanja i realna ograničenja”. Istraživanje je sprovedeno uz podršku Fondacije Friedrich Ebert (FES).

Cilj ove analize je da odgovori na pitanje – sa kojim preprekama se suočio anketni odbor Skupštine u sprovođenju parlamentarne istrage. Analizirane su okolnosti u kojima je parlamentarna istraga otvorena, uloga ostalih aktera uključenih u rasvijetljavanje pitanja, problemi u primjeni kontrolnih mehanizama, kao i politički kontekst u kojem je parlamentarna istraga sprovođena.

Na konferenciji za medije govorile su Dina Bajramspahić, autorka analize i Jovana Marović, koordinatorka istraživanja u Institutu alternativa.

U nastavku prenosimo zaključke i preporuke iz istraživačkog izvještaja:

Parlamentarna istraga je jedan od najvažnijih kontrolnih mehanizama koje Skupština ima na raspolaganju u kontroli rada Vlade, državnih organa i institucija. Stoga je neophodno stalno jačati i unapređivati njene unutrašnje mehanizme kako bi zaista mogla da objektivno utvrdi političku odgovornost državnih funkcionera. To je, u konačnom, u interesu i same Vlade jer će, uporedo sa jačanjem kontrolne funkcije Skupštine, nužno rasti kvalitet rada Vlade i princip odgovornosti njenih funkcionera i službenika.

Zbog toga Skupština i Vlada treba da preuzmu niz aktivnosti u cilju unapređenja parlamentarne istrage.

1) U pogledu jačanja nadležnosti:

Neophodno je nadležnostima anketnog odbora pridružiti kaznene odredbe za neodazivanje na poziv anketnog odbora, nedostavljanje informacija, i lažno svjedočenje.
Izmjenama i dopunama Zakona o parlamentarnoj istrazi potrebno je stvoriti pravni osnov za pozivanje građana da svjedoče pred anketnim odborom i omogućiti dostavljanje informacija i dokumentacije od građana koji imaju podatke kojima se može rasvijetliti predmetno pitanje.
2) U pogledu unapređenja procedura:

Izmjenama i dopunama Zakona o parlamentarnoj istrazi neophodno je:
omogućiti opoziciji proporcionalno učešće u odlučivanju o uzimanju izjava, kako bi se osigurao minimum prohodnosti opozicionih predloga o pozivanju lica.
propisati kao obavezno da predsjednik anketnog odbora u komunikaciji sa članovima odbora, pripremi izvještaj koji će se razmatriti u anketnom odboru. Ukoliko nema većine za usvajanje izvještaja, usvaja se tehnički izvještaj.
propisati tehnički postupak sprovođenja saslušanja, na način da se članovima odbora omoguće dva kruga postavljanja seta pitanja, sa mogućnošću komentara odgovora lica koje se saslušava.
3) U pogledu povećanja svijesti o legetimnosti parlamentarne istrage:

I Skupština i Vlada, pozicija i opozicija, moraju afirmisati parlamentarnu istragu, ukazivati na važnost i značaj ovog kontrolnog mehanizma, i kreirati atmosferu i ambijent u kojima će primjena ovog kontronog mehanizma biti konstruktivan, demokratski pokušaj rješavanja društvenog problema, na bazi argumenata i činjenica, a ne maliciozno nastojanje da se krivična odgovornost utvrdi mimo sudskog postupka.
4) U pogledu finansijske podrške radu anketnog odbora:

Potrebno je u budžet Skupštine Crna Gore uvesti poseban program namijenjen unaprjeđenju kontrolne funkcije, koji bi, između ostalog, predviđao i izdatke potrebne za nesmetan rad anketnih odbora.
5) U pogledu unapređenja transparentnosti:

Na internet stranici Skupštine objaviti svu dokumentaciju o radu anketnog odbora: zapisnike, izvještaje, odluke, izjave saslušanih lica.
Imajući u vidu važnost parlamentarne istrage, kontrolna saslušanja pred anketnim odborom treba da imaju drektan prenos putem Live Streaming-a na internet stranici Skupštine.

Radnu verziju analize “Istraga „Afere Telekom“ u Skupštini – nerealna očekivanja i realna ograničenja” možete preuzeti ovdje.

Objavljeno

Nerealna očekivanja

Stevo MukVlada po slovu Ustava vodi unutrašnju i spoljnu politiku. Nevladine organizacije imaju nepisanu obavezu komunikacije i saradnje sa Vladom. Vlada ima zapisanu obavezu saradnje sa nevladinim organizacijama. Naročito nevladine organizacije koje proučavaju javne politike i nude rješenja, moraju po definiciji sarađivati sa javnim institucijama. Preporuke i predlozi koje nudimo upućene su donosiocima odluka. U prvom redu Vladi i Skupštini. Vlada bi morala da sarađuje kako sa onima koji imaju pozitivno mišjenje o njenom radu, tako i još više sa onima koji imaju prigovore i kritike, a ponajviše sa onima koji imaju i predloge i rješenja.

U vrijeme Vlade Igora Lukšića, jedna pozitivnija klima je vladala u odnosima sa nevladinim organizacijama. Bilo bi važno da nova Vlada jasno poruči kako neće učiniti nijedan korak unazad u odnosu na ono što je bio odnos ranije Vlade prema nevladinim organizacijama. To podrazumijeva dalju dosljednu primjenu Uredbe o načinu i postupku saradnje organa državne uprave i nevladinih organizacija i Uredbe o postupku sprovođenja javne rasprave.

Naročito je važno da nova Vlada proaktivno obezbijedi da se novi zakon o slobodnom pristupu informacijama dosljedno i posvećeno sprovodi u praksi.

U pogledu kontrole trošenja javnog novca neophodno je radikalno promijeniti kulturu odgovornosti. Umjesto izostanka svakog oblika odgovornosti, od discipinske, prekršajne preko krivične do političke, potrebno je na svim nivoima utemeljiti odgovornost i disciplinu. Umjesto da kršenje zakona bude preduslov napredovanja, to mora biti razlog trajnog ograničenja za obavljanje državnih poslova.

Novi mandatar bi zato morao prelistati dosadašnje izvještaje DRI i vidjeti koji kadrovi njegove, i koalicionih partija nisu zadovoljili. Takvima se mora zahvaliti, a svakako ne uzimati u obzir za nove funkcije. Potrebno je obezbijediti punu primjenu preporuka Državne revizorske institucije, a Vlada ima odgovornost da uspostavi funkcionalan sistem internih finansijskih kontrola. Imperativ za sve institucije mora biti racionalnije planiranje javnih nabavki, blagovremeno sprovođenje postupka javnih nabavki i kontrola izvršenja ugovora. Svi ugovori ali i izvještaji o izvršenju ugovora o javnim nabavkama moraju biti javni.

Vlada treba da se povuče iz uticaja nad Državnom komisijom za kontrolu postupka javnih nabavki i obezbijedi njenu punu zakonsku i finansijsku nezavisnost.

Ako je Skupština Crne Gore usvojila izmjene Zakona o lokalnoj samoupravi kojim je propisala da svi ugovori na lokalnih uprava moraju biti objavljeni na internetu, nema razloga da isto ne propiše i za organe državne uprave i druge budžetske potrošače.

Potrebno je obezbijediti kvalitetnu koordinaciju i punu primjenu strategije reforme javne uprave. Biće to nemoguće ukoliko klijentelizam i politička korupcija nadvladaju javni interes, ukoliko se koalicioni dogovori obiju o glavu uspostavljanja sistema zapošljavanja i napredovanja u državnoj službi na osnovu zasluga. Neće biti dobro ako se plan racionalizacije javne uprave odloži zarad novih ministarskih i pomoćničkih fotelja i radnih mjesta za partijske aktiviste.

Borba protiv korupcije i organizovanog kriminala mora započeti jasnom i ubjedljivom informacijom o stanju istraga u svim onim slučajevima i aferama koje su pokrenute u proteklim godinama. U tom smislu bi prava revolucija bio kompromis vlasti i opozicije o prvim ljudima policije i tužilaštva. Policijski i tužilački poslovi su takvi da ne predstavljaju posebnu praktičnu politiku, već konkretnu i nedvosmislenu akciju. Ako je deklarisani cilj većine i manjine isti, odlučna borba protiv korupcije i organizovanog kriminala, onda postoji prostor za dogovor u vezi sa prvim ljudima policije i tužilaštva.

Više od svega, bilo bi dobro da nova Vlada stari “rat” protiv “opozicionih“ nevladinih organizacija i medija nastavi novim sredstvima, transparentnošću, ubjedljivom argumentacijom i uključivanjem javnosti u najranije faze procesa odlučivanja.

Bez obzira na naša iskustva, mišljenja i stavove u vezi sa Đukanovićem i DPS, ovoj kao i svakoj drugoj Vladi, po starom dobrom običaju, treba poželjeti sreću i dati sto dana da potvrdi ili demantuje očekivanja svojih vjernika i skeptika. Preporuke Instituta Alternativa sadržane su u analizama koje smo objavili proteklih godina, a neka (ne)realna očekivanja i u ovoj kolumni.

Stevo Muk
Predsjednik Upravnog odbora

Objavljeno

Radionica: Izvještavanje o radu Državne revizorske institucije

Uz podršku Fondacije Fridrih Ebert, održana je radionica na temu “Izvještavanje o radu Državne revizorske institucije”, zamišljenu kao priliku za razmjenu mišljenja o načinima za postizanje bolje i djelotvornije saradnje između DRI i medija, odnosno civilnog društva.

Radionicu su otvorili Stevo Muk, predsjednik Upravnog odbora IA i g-din Miroslav Ivanišević, predsjednik Senata DRI, a uvodna izlaganja su imali dr Branislav Radulović, član Senata DRI i g-đa Jadranka Rabrenović, urednica ekonomske rubrike dnevnog lista Dan.

Prisutni učesnici su bili predstavnici medija, zainteresovani za pitanja kontrole budžeta i državne revizije.

Cilj radionice je bio doći do boljeg razumijevanja rada DRI kroz razmijena stavova i iskustava u korišćenju izvještaja o reviziji. Namjera Instituta je bila da kroz ovaj događaj podstakne dijalog između predstavnika DRI i medija, ukaže na eventualne probleme u njihovoj saradnji, kao i moguće pravce njihovog rješavanja u budućem periodu, odnosno mehanizme ostvarivanja bolje saradnje.

Objavljeno

Skupština i organizacije civilnog društva – partneri u kontroli budžeta

Najavljujući početak rasprave o prijedlogu budžeta za 2012. godinu, predsjednik Skupštine Crne Gore izrazio je uvjerenje da će se sprovesti “najbolje razmatranje budžeta u regionu”. Ipak, iako je istina da je tokom mandata 24. saziva postignut značajan napredak u pogledu rada Skupštine uopšte, ostvarivanje uticaja nad budžetskim ciklusom daleko je od zadovoljavajućeg nivoa, nije konkurentno regionalnim iskustvima niti blisko najboljim praksama.

Cilj ovog istraživačkog izvještaja jeste da ukaže na pravce daljeg razvoja koji bi omogućili unapređenje učešća Skupštine i organizacija civilnog društva u sveukupnom budžetskom ciklusu. Kroz pregled domaćeg pravnog okvira i prakse, uporednog pregleda najboljih praksi, razgovore s učesnicima procesa i upućene upitnike, Institut alternativa je pokušao da dođe do što objektivnijeg presjeka stanja u kom se nalazi parlamentarna kontrola budžeta i učešće civilnog društva u istom.

Termin politička ili parlamentarna kontrola budžeta korišćen je u njegovom najširem značenju i odnosi se na sveukupno učešće Skupštine u procesu pripreme, usvajanja, izvršenja i evaluacije budžeta. Rad je strukturiran tako da prati glavne faze budžetskog ciklusa: i) priprema i formulacija budžeta; ii) usvajanje budžeta; iii) izvršenje budžeta; iv) kontrola i revizija. Na kraju izvještaja date su konkretne preporuke ka daljim pravcima razvoja, kojima bi se omogućilo jačanje skupštinske kontrole budžeta, kao i otvorenosti budžetskog procesa.

Objavljeno

Izjava: DRI i utvrđivanje odgovornosti

Pitanja Mina Business:

Godinama DRI objavljuje izvještaje koji pokazuju brojne nezakonitosti u radu javnih funkcionera. Povodom toga se konkretno ništa ne preduzima i sve ostaje na konstataciji nepravilnosti. Vaš komentar?

Kakva bi procedura trebalo da bude kako bi oni koji ne poštuju novac građana, odnosno ne troše ga racionalno, snosili posledice?

Kava je praksa u ostalim državama, da li bi mogle takve stvari da prođu nekažnjeno?

Koji je položaj i ovlašćenja DRI, da li mogu da podnesu tužbe protiv onih koji nezakonito rade?

Ukoliko DRI ima mogućnost da podnosi tužbe, zašto to, prema Vašem mišljenju to nijednom nije uradila?

Odgovor Instituta alternativa (Marko Sošić, istraživač javnih politika):

Izvještaji DRI svjedoče o brojnim nepravilnostima i nezakonitostima u oblasti upravljanja javnim sredstvima i imovinom. U tom svijetlu, zabrinjavajuća je činjenica da akteri u sistemu kontrole javnih finansija nisu pokretali odgovarajuće postupke u okviru svojih nadležnosti, koji bi vodili ka utvrđivanju prekršajne i krivične odgovornosti, ili pak utvrđivanju nanošenja štete državnoj imovini. Takva praksa doprinosi razvoju neodgovornosti kako na nivou nadležnih rukovodilaca tako i nivou državnih službenika.

Čini se da je, nakon sedam godina rada, vrijeme da se u preporukama DRI ode dalje od nalaganja da se usvojeni zakoni moraju poštovati. Ovdje mislimo na potrebu da se uporni “prestupnici” moraju kažnjavati. Da bi se to desilo, međutim, potrebno je regulisati nivoe odgovornosti u oblasti javnih finansija, prije svega kada je riječ o prekršajnoj i krivičnoj odgovornosti.

Treba ukazati i na činjenicu da DRI ne može sve sama i da ne treba sva očekivanja u vezi utvrđivanja odgovornosti u javnim finansijama prebacivati na tu instituciju.

Treba podsjetiti da je Zakonikom o krivičnom postupku ustanovljena obaveza prijavljivanja krivičnog djela od strane svih državnih organa (kao i organa lokalne samouprave, javnih preduzeća i ustanova). Stoga snažne kritike treba uputiti drugim akterima u sistemu javnih finansija koji treba da sa posebnom pažnjom prate rad DRI i, ukoliko smatraju da navodi iz izvještaja ukazuju na biće krivičnog djela, pokrenu potrebne radnje. Ovdje prije svih mislimo na Državno tužilaštvo, ali i na Upravu policije, Komisiju za kontrolu postupka javnih nabavki, Upravu za antikorupcijsku inicijativu, Upravu za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, Poresku upravu i druge… Izvještaji DRI treba da ovim brojnim akterima služe kao indikator i polazna osnova za sopstvene provjere i pokretanje eventualnih krivičnih prijava i drugih radnji.

Stoga je u određenom smislu, kritika na račun DRI zbog nepodnošenja krivičnih prijava tek donekle na mjestu – jer je ništa manji dio odgovornosti na tužilastvu i policiji, a i ostalim akterima.

Nije manje važno to što prekršajna odgovornost u oblasti upravljanja javnim finansijama nije adekvatno zakonski regulisana, niti se sprovodi u praksi, te stoga mnoga djela koja realno nemaju karakter krivičnih djela, a predstavljaju zabrinjavajuće prakse, nisu na pravi način sankcionisana.

Pored prekršajne i disciplinske, uporno izostaje i politička odgovornost. Ne treba zaboraviti da, nepoštovanjem preporuka DRI, Vlada zapravo izražava nepoštovanje prema Skupštini Crne Gore, koja ih je prošle godine usvojila kao svoje zaključke. Stoga je naša preporuka bila da predsjednik Vlade na prvoj narednoj sjednici zatraži informaciju od ministara o navodima iz izvještaja DRI i zauzme stav o odgovornosti za nezakonitosti u radu svojih funkcionera. Zahtijevamo da Vlada informiše javnost o tome zašto se uporno ne poštuju preporuke DRI i da li Vlada stoji iza nezakonitosti u radu svojih funkcionera i činovnika. Smatramo da Ministar finansija treba da učestvuje u radu nadležnog skupštinskog odbora onda kada na dnevnom redu bude izvještaj o reviziji završnog računa budžeta, što prošle godine nije bio slučaj. Ministar tom prilikom mora objasniti razloge za nepoštovanje preporuka DRI i skupštinskih zaključaka.