Objavljeno

Zadovoljan jedino DPS

Stevo Muk tvrdi da je parlamentarni nadzor sektora bezbjednosti slab

Podgorica – U sprovođenju kontrole i nadzora sektora bezbjednosti rezultati parlamenta, odnosno nadležnog Odbora za bezbjednost i odbranu su i dalje slabi, iako postoji određeni napredak, ocijenio je predsjednik Upravnog odbora Instituta Alternativa Stevo Muk.

“Iako čelni ljudi sektora odbrane i bezbjednosti dolaze pred Odbor, podnose određene izvještaje i odgovaraju na pitanja poslanika članova Odbora, čini se da su jedino predstavnici DPS-a zadovoljni, dok niko drugi nije ubijeđen da se rad ovih institucija odvija u skladu sa zakonom”, kazao je Muk “Vijestima”.

Komentarišući tvrdnje da je nedostatak političke volje razlog zbog kojeg parlamentarni nadzor sektora bezbjednosti nije adekvatan, Muk je kazao da je to očigledno.

Vlast, prema njegovom mišljenju, ne želi promjene ni pravnog okvira, ni prakse, a opozicija ne vjeruje da se promjenom pravnog okvira može promijeniti praksa.

“Smatram da je uloga SDP-a jako važna, jer može da zajedno sa opozicijom obezbijedi dovoljnu većinu za promjene u toj oblasti”, rekao je Muk .

Proces integracije Crne Gore u NATO, dodao je, trebalo bi više koristiti za ostvarenje napretka u toj oblasti koja je integralni dio reformi koje treba ostvariti.

“Poznato je da se u Crnoj Gori politička \’volja\’ stvara najprije kroz snažne zahtjeve međunarodne zajednice, tako da i ovaj proces nije izuzetak”, rekao je Muk, uz konstataciju da je tom poslu neophodan sistemski doprinos medija i NVO.

Komentarišući efikasnost tog Odbora za bezbjednost i odbranu u prethodnom periodu, u sprovođenju svojih ustavnih nadlažnosti, odnosno demokratske i civilne kontrole sektora bezbjednosti, Muk je ukazao na činjenicu da vrste informacija koje se predstavljaju tom tijelu nijesu definisane, tako da to tijelo zavisi od onog što je određeni organ odlučio da ponudi kao informaciju.

“Ipak, Odbor ne koristi mogućnosti da traži posebne izvještaje i da na taj način dobije informacije koje osnovni izvještaji ne sadrže”, dodao je on.

Muk ističe da je za efikasniji nadzor sektora bezbjednosti potrebno fokusiranje na sistemska pitanja, korišćenje mogućnosti koje već imaju na raspolaganju u zakonima, te veće korišćenje javnosti.

Sistemska pitanja, smatra on, uključuju na primjer definisanje obaveze Skupštine da u plenumu razmotri i usvoji zaključke Odbora i da od Vlade traži izjašnjenje i određene povratne informacije.

“Sjetimo li se zaključaka Odbora povodom operacije Balkanski ratnik, vidjećemo da je dalja komunikacija na relaciji Skupština-Vlada blokirana upravo zbog pravno nedefinisane sudbine zaključaka Odbora pred skupštinskim plenumom”, kazao je Muk, koji tvrdi da prema saznanjima Instituta Aliternativa, Skupština u plenumu nikada nije usvojila neki zaključak Odbora.

“Predsjednik i Kolegijum Skupštine bi trebalo da se pozabave ovim pitanjem”, dodaje on.

Nije sve što radi ANB državna tajna

Osvrćući se na nedavno održanu sjednicu Odbora za bezbjednost, koja je bila zatvorena za javnost, a na kojoj je razmatram rad Agancije za nacionalnu bezbjednost za prošlu godinu, Muk kaže da nema opravdanog razloga da veći dio izvještaja o radu ANB ne bude predstavljen javnosti.

To, po njegovom mišljenju, podrazumijeva objavljivanje načelnih informacija, ocjena i stavova, ali ne i informacija o konkretnim osobama, tekućim akcijama i detaljima operativne prirode koji po prirodi posla koji sprovodi Agancija moraju biti tajni.

Muk smatra da javnost treba da bude upoznata sa ključnim prijetnjama nacionalnoj bezbjednosti, što je praksa rada relevantnih službi bezbjednosti.

Takođe, sugeriše da javnost treba upoznati sa podacima o broju procesuiranih slučajeva u kojima su podaci koje je prikupljala ANB bitno pomogli u rasvjetljavanju krivičnih djela iz oblasti organizovanog kriminala i korupcije. S tim u vezi, posebno je značajna informacija o sprovedenim mjerama tajnog nadzora i njihovim rezultatima.

Muk kaže da je od interesa da javnost bude upoznata i sa rezultatima rada generalnog inspektora ANB, posebno u dijelu ranije saopštavanih optužbi o političkim i privrednim aktivnostima pojedinih službenika te agancije, kao i njihove povezanosti sa bezbjednosno interesantnim licima.

Kako je sama ANB, dodaje on, po zahtjevima za pristup informacijama činila dostupnim ranije izvještaje o radu te službe u dijelu koji nije utvrđen kao tajan, nema razloga da ti djelovi izvještaja za 2009. godinu odmah po upoznavanju Odbora ne budu objavljeni.

“Značajan iskorak u odnosu sa javnošću i izgradnji povjerenja u rad ANB predstavljala bi konferencija za medije, na kojoj bi direktor Agencije predstavio djelove izvještaja za koje nema opravdanja da budu skriveni od javnosti”, smatra sagovornik “Vijesti”.

Šta je sa zakonom o parlamentarnom nadzoru?

Komentarišući činjenicu da se uporno odugovlači sa donošenjem zakona o parlamentarnom nadzoru sektora bezbjednosti, uprkos tome što je načelni tekst tog akta gotov, a Odbor se u više navrta obavezao zaključcima da će finalizirati posao, Muk kaže da parlamentarna većina očigledno ne smatra da je u njihovom interesu usvajanje tog zakona.

To, po njegovom mišljenju, može biti dokaz u prilog tvrdnjama da u sektoru odbrane i bezbjednosti ima brojnih negativnih pojava koje ne trpe kontrolu parlamenta i javnosti.

“Nema opravdanja za gotovo dvogodišnje \’zamrzavanje\’ aktivnosti Odbora na tom poslu”, kazao je Muk.

Izjava predsjednika Upravnog odbora Instituta Alternativa za dnevni list Vijesti, 08/08/2010

Objavljeno

Reforma javne uprave

Vlada Crne Gore je krajem juna usvojila Nacrt Agende reforme javne uprave u Crnoj Gori za period 2010-2014 “Aurum”, stavila ga na javnu raspravu i očekuje da do kraja septembra usvoji konačan tekst Strategije zajedno sa Akcionim planom za njeno sprovođenje. Ovi dokumenti bi trebali da obezbijede nastavak procesa započetog usvajanjem Strategije upravne reforme 2002-2009.

Dobro je što je proces izrade nove Strategije intenziviran od početka godine i što su u process uključene i relevantne međunarodne organizacije i institucije, te posebno što je javna rasprava pružila mogućnost da se uključe I relevantni domaći akteri. Od značaja je namjera predstavljena u Nacrtu da se u skladu sa novim Ustavom Crne Gore koji je propisao da Skupština Crne Gore “uređuje sistem državne uprave” usvoje zakoni o ministarstvima i drugim organima uprave, javnim službama i javnim agencijama. Dalje, reforme predviđene u oblasti inspekcijskog nadzora predstavljaju jedno od najjasnijih mjesta u Nacrtu. Problemi su jasno definisani, a mjere su odgovarajuće i konkretne. Posebno treba ukazati na pozitivnu namjeru da se “formira jedan organ za inspekcijske poslove”. Na potrebu razmatranja ove opcije smo ukazivali i ranije u analizama Instituta Alternativa.

Iako Nacrt Strategije predstavlja solidnu osnovu za dalji rad, očigledno je da autori Nacrta nisu raspolagali ozbiljnim analizama rezultata primjene ranije Strategije. Ta činjenica nije rezultat njihovog propusta, već prije rezultat opšteg stanja same javne uprave i njenih slabih analitičkih kapaciteta. Državni organi u pripremi analiza i informacija predstavljaju gotovo isključivo pozitivne strane procesa i njegove proizvode, a ne govore o problemima, neuspjesima, njihovim uzrocima i posljedicama. Iako je participacija i orijentisanost javne uprave prema građanima i pravnim licima korisnicima usluga i ranije promovisana kao princip, iz pristupa u pripremi analiza vidljivo je da nije korištena mogućnost da se informacije, misljenja i stavovi dobiju od samih korisnika. Primjera radi, sadržajnost i vrste informacija predstavljenih u Analizi ostvarivanja reforme državne uprave (2007) i Informaciji o sprovođenju reforme državne uprave (2009) su takve da ne mogu biti dobra osnova za rad na novoj Strategiji. U ovim dokumentima nema jasnih i preciznih podataka o ostvarenim, djelimično ostvarenim i neostvarenim mjerama iz ranije Strategije i akcionog plana, niti o ostvarenju ciljeva i podciljeva ranije Strategije.

Tako, iako je kao prvi od osam ključnih ciljeva upravne reforme definisan “znatan prenos nadležnosti na niže sistemske nivoe, čime se postiže veći stepen fleksibilnosti cjelokupnog upravnog sistema”, Nacrt nije dao ni načelne odgovore na pitanja sadržaja i dinamike ove reforme. Strategija u ovom dijelu zahtjeva jasnija određenja.

Između ostalog, Nacrt kao jedan od važnih poslova predviđa racionalizaciju broja zaposlenih u javnoj upravi, ali nije u dovoljnoj mjeri objasnio principe na kojima će počivati ovaj zahtjevan posao, kao ni odgovornost za sprovođenje ovog procesa. U situaciji kada ne postoje jasni kriterijumi za prijem i napredovanje državnih službenika, upitno je da li i u kojoj mjeri proces smanjenja broja zaposlenih može biti zasnovan na objektivnim kriterijumima i potrebama.

U Nacrtu se navodi potreba “daljeg razvoja sistema disciplinske odgovornosti”. Objašnjava se da “efikasna javna uprava podrazumijeva veću individualnu odgovornost službenika i namještenika u ostvarivanju postavljenih ciljeva”, kao i da je cilj “odgovornost javne uprave drugim upravnim, zakonodavnim ili sudskim organima, koja je usmjerena na obezbjeđivanje poštovanja vladavine prava”. Međutim, konkretni problemi u ovoj oblasti nisu identifikovani, niti su precizirane strateške smjernice za njihovo rješavanje.

Ako Vlada hoće da Strategija reforme javne uprave bude primjenljiva i funkcionalna, onda se ključni problemi u dosadašnjem funkcionisanju javne uprave moraju jasnije identifikovati, a strateški ciljevi i podciljevi precizno definisati. Isključivo na osnovu takve Strategije, moguće je pripremiti kvalitetan Akcioni plan koji će sadržati precizne mjere, rokove i odgovornosti. Međusobne odnose (hijerarhija, koherentnost, koordinacija i nadgledanje) ove Strategije i drugih vladinih strateških dokumenata koji se bave pitanjima od značaja za javnu upravu,treba razriješiti u okviru ove Strategije. Takođe, važno je da Strategija u punoj mjeri uvažava i pravilno predviđa potrebe javne uprave u procesu evropskih integracija, pa je zato važna kompatibilnost ove Strategije i Nacionalnog plana za integracije Crne Gore u EU (NPI). Od značaja za uspjeh Strategije je da podjela poslova političke koordinacije, operativnih aktivnosti i savjetodavne uloge bude funkcionalna i da u vezi sa takvom podjelom uloga postoji puni konsenzus u Vladi. Na kraju, ali ne i najmanje važno, Vlada treba da utvrdi iznos javnih sredstava koja će opredijeliti za sprovođenje Strategije i tako dodatno potvrdi posvećenost ovom procesu. Dinamika reforme ne smije zavisiti od uspjeha prikupljanja sredstava iz inostranih izvora.

Stevo Muk
Predsjednik Upravnog odbora

Objavljeno

ANB ima obavezu prema javnosti

Zakon o ANB propisuje potpunu zatvorenost sjednice skupštinskog Odbora na kojoj će se raspravljati o Izvještaju o radu ANB za 2009. godinu.

Međutim, nema opravdanog razloga da veći dio izvještaja o radu ANB ne bude predstavljen javnosti. To podrazumijeva objavljivanje načelnih informacija, ocjena i stavova, ali ne i informacija o konkretnim licima, tekućim akcijama i detaljima operativne prirode koji po prirodi posla koji vrši ANB moraju biti tajni.

Javnost treba da bude upoznata sa ključnim prijetnjama nacionalnoj bezbjednosti, što je praksa rada relevantnih službi bezbjednosti.

Takođe, javnost treba upoznati sa podacima o broju procesuiranih slučajeva u kojima su podaci prikupljeni od strane ANB bitno pomogli u rasvjetljavanju krivičnih djela iz oblasti organizovanog kriminala i korupcije. S tim u vezi, posebno je značajna informacija o sprovedenim mjerama tajnog nadzora i njihovim rezultatima. Od interesa je da javnost bude upoznata i sa rezultatima rada generalnog inspektora ANB, posebno u dijelu ranije saopštavanih optužbi o političkim i privrednim aktivnostima pojedinih službenika ANB, kao i njihove povezanosti sa bezbjednosno interesantnim licima.

Kako je sama ANB po zahtjevima za pristup informacijama činila dostupnim ranije izvještaje o radu ANB u dijelu koji nije utvrđen kao tajan, nema razloga da ti djelovi izvještaja za 2009. godinu odmah po upoznavanju Odbora ne budu objavljeni.

Značajan iskorak u odnosu sa javnošću i izgradnji povjerenja u rad ANB predstavljala bi konferencija za medije, na kojoj bi direktor ANB-a predstavio djelove izvještaja za koje nema opravdanja da budu skriveni od javnosti.

Objavljeno

Razvoj kapaciteta Skupštinske službe

Razvoj kapaciteta skupštinske službe treba dugoročno planirati, a plan zasnovati na stvarnim potrebama odbora, odnosno, poslanika. U analizi Instituta Alternativa iz januara ove godine konstatovano je da, iako postoji volja za povećanjem broja službenika u Skupštinskoj službi, kadrovska politika i raspoređivanje novih zaposlenih ne odgovaraju potrebama poslanika svih partija i svih odbora.

Veći broj službenika direktno odgovornih za pružanje usluga članovima odbora po pojedinim temama prirodna je potreba značajno većeg fokusa skupštinskog rada na rasprave u odborima. Ovo je posebno važno u odnosu na ostvarivanje kontrolne funkcije parlamenta.

Skupštinska služba se planski i postepeno treba osloboditi kadrova koji nemaju kapacitet da ispune zadatke koji se nalaze pred Skupštinom u procesu evropskih integracija.

Prijem novih službenika mora biti zasnovan na objektivnim kriterijumima stručnosti i znanja, oslobođen kriterijuma stranačke pripadnosti. Postoje ozbiljni prigovori da je prijem novih službenika zasnovan na neobjektivnim kriterijumima, što dugoročno škodi izgledima da Parlament izgradi profesionalnu i stručnu službu.

Takođe, skupštinska služba ne može dominantno počivati na pripravnicima već treba razviti mehanizme privlačenja iskusnijih i sposobnih kadrova iz drugih institucija i sektora. U tom smislu Skupština nema opravdanja zbog odsustva većeg finansiranja navedenih potreba, jer ima konačnu riječ prilikom usvajanja državnog budžeta.

Mogućnost poslaničkih klubova da angažuju plaćeno osoblje (sekretara I određeni broj konsultanata) iz sopstvenih partijskih struktura ne smije biti zamjena za profesionalnu skupštinsku službu.

Cjelokupni posao upravljanja ljudskim resursima treba smjestiti u nadležnost Skuptine i omogućiti puno učešće svih poslaničkih grupa u nadgledanju zakonitosti i objektivnosti procesa.

U procesu uspostavljanja brojnije, kvalitetnije i profesionalnije skupštinske službe trebaju se značajno više koristiti mogućnosti saradnje sa civilnim društvom i usluge nezavisnih eksperata.

Procjena pravnog okvira i prakse u primjeni nekih kontrolnih mehanizama Skupštine Crne Gore

Objavljeno

Izađite na izbore i glasajte

Izbori su prilika da iskažemo svoj stav, glas svakog građanina je važan, glasati znači iskazati odgovoran odnos prema zajednici u kojoj živimo.

Izbori su važni

Ne smatram da su baš svaki izbori “istorijski” kako političari gotovo uvijek vole da kažu. Trudim se godinama da kroz aktivnosti nevladinih organizacija povećamo broj onih koji su građani uvijek, a ne samo na dan izbora. Ipak, smatram da su izbori važan ili možda čak najvažniji politički proces i događaj, a zalažem se za što veće učešće građana na izborima. Lokalni izbori jesu važni, a njihov značaj je sve veći imajući u vidu sve snažnije obaveze da se vlast u državi decentralizuje odnosno preseli na nivo lokalne samouprave. Lokalna vlast rješava najveći broj praktičnih, životnih problema građana i zato je učešće građana na izborima važno. Birajući odbornike u skupštinama, utičete na izbor predsjednika opština, sekretara opštinskih sekretarijata, članove upravnih odbora i direktore javnih preduzeća i ustanova.

O kojim pitanjima se glasa na lokalnim izborima

Opština donosi planove i programe razvoja; program uređivanja građevinskog zemljišta; prostorne i urbanističke planove; budžet i završni račun budžeta; plan kapitalnih poboljšanja i investicionu politiku; program razvoja i zaštite životne sredine. Opština uređuje i obezbjeđuje uslove za obavljanje i razvoj komunalnih djelatnosti; uslove za razvoj preduzetništva; vršenje poslova uređenja, korišćenja i zaštite građevinskog zemljišta; korišćenje poslovnog prostora; uslove za očuvanje i zaštitu prirodnih vrijednosti; socijalnu zaštitu koja se odnosi na kućnu njegu i kućnu pomoć starim i invalidnim licima, rješavanje stambenih pitanja lica u stanju socijalne potrebe i dodatnih oblika socijalne zaštite;dječiju zaštitu koja se odnosi na odmor i rekreaciju djece, smještaj, ishranu i druge dodatne oblike dječje zaštite; uslove za očuvanje, korišćenje, upravljanje i unapređivanje područja sa prirodnim ljekovitim svojstvima; javni prevoz putnika u lokalnom saobraćaju; poslove utvrđivanja, naplate i kontrole lokalnih javnih prihoda; odnose u oblasti stanovanja, stvara uslove za održavanje i zaštitu stambenih zgrada i zaštitu prava etažnih vlasnika; uslove građenja i upotrebu objekata; uslove za informisanje lokalnog stanovništva; uslove za zaštitu od elementarnih nepogoda, požara, eksplozija, havarija i drugih akcidentnih i vanrednih događaja i stvara uslove za njihovo otklanjanje. Opština uređuje uslove za unapređivanje sporta i fizičke kulture, rekreaciju djece, omladine i odraslih, izgradnju i održavanje objekata fizičke kulture i razvijanje međuopštinske sportske saradnje; odnose u vezi sa izgradnjom i postavljanjem privremenih i drugih objekata; uslove za zaštitu spomenika i spomen obilježja lokalnog značaja; nadzor i zaštitu od buke; uslove za razvoj bibliotekarstva i arhivske djelatnosti od lokalnog značaja; uslove za razvoj izdavačke djelatnosti; uslove za linijsku plovidbu na svojoj teritoriji; radno vrijeme i uslove za rad objekata koji pružaju usluge građanima; uslove za obavljanje auto taksi prevoza; uslove za održavanje javnih sajmova lokalnog značaja.

Vaš glas je vaša odgovornost

Kada izađete na biračko mjesto, ostajete sami pred sobom, bez mogućnosti da neko na vas utiče ili sazna kako ste glasali. Možete zaokružiti jednu od ponuđenih lista ili prekrižiti listić. Vjerujem da je bolje dati povjerenje najboljoj ili najmanje lošoj opciji nego prekrižiti listić. Zaokruživanjem određene opcije I sami preuzimate odgovornost za rad izabrane opcije, kao vlasti ili opozicije.

Izbor određene liste kandidata na izborima predstavlja dokaz da ste sposobni da pratite politička dešavanja, procjenjujete kvalitet ponuđenih partija i kandidata i podržite one koje su najbliži vašim stavovima, uvjerenjima, vrijednostima.

Nemojte prodati svoj glas

Znam da se u Crnoj Gori odomaćila praksa kupoprodaje glasova. Između ostalog, ova praksa je rezultat svijesti jednog broja ljudi da je ono što se može dobiti glasanjem manje od onog što se može dobiti prodajom sopstvenog glasa. Kupci glasova najčešće se obraćaju građanima koji se nalaze u stanju socijalne potrebe. Takvom praksom se izbori svode na priliku za sticanje jednokratne dobiti. A ta i takva dobit traje jako kratko. Pozivam vas da ne prodate svoj glas, svoju ličnu kartu, svoje pravo i svoje dostojanstvo. Budite ponosni, sačuvajte svoje pravo da glasate. Jednog dana ćete biti ponosni što ste tako postupili.

Posle izbora nema kajanja

Za one koji zaborave, ne budu imali volje ili snage da odu do birališta, ne odluče se do zatvaranja birališta, prodaju svoj glas ili već pronađu neki drugi razlog da ne glasaju ostaje druga šansa za dvije, tri ili četri godine. Tada će ponovo izbori i nova prilika da iskoriste svoje pravo.

Do tada, s više ili manje prava, moći će da gunđaju i žale se na skup parking, loš gradski saobraćaj, sve manje zelenih površina, lokalne institucije nedostupne osobama sa invaliditetom, sporost lokalnih službi, nedovoljno sportskih objekata namijenjenih građanima, korupciju u lokalnoj upravi, brojne namete za građane i preduzeća, neracionalno trošenje novca poreskih obveznika i druge lokalne probleme.

Stevo Muk
Predsjednik Upravnog odbora Instituta Alternativa

Objavljeno

Javne nabavke u Crnoj Gori – Transparentnost i odgovornost

U Crnoj Gori je na javne nabavke u 2009. godini potrošeno preko 433 miliona evra. Sistem javnih nabavki, mada unaprijeđen od uspostavljanja do danas, i dalje je opterećen brojnim nedostacima koji se odnose na neblagovremeno i nerealno planiranje, nasaglasnost ugovora o nabavkama sa zahtjevima iz tendera, naknadne izmjene uslova nabavke, kao i odsustvo kontrole izvršenja ugovora.

Manjak transparentnosti i kontrole posebno je naglašen u fazi nakon dodjele ugovora gdje je i najveći prostor za korupciju, posebno u dijelu naknadnih radova. Iako je ukazivano na brojne nepravilnosti u gotovo svim fazama postupka javnih nabavki, nikada nije utvrđena disciplinska, prekršajna ili krivična odgovornost.

Usljed različitih tumačenja zakona o prekršajima i javnim nabavkama, postupak pokretanja i utvrđivanja prekršajne odgovornosti ne funkcioniše u praksi. Rješenje prema kojem prekršajnu kaznu plaća naručilac državnom budžetu dodatno obesmišljava i onako nefunkcionalni prekršajni postupak.

U tri godine Uprava policije je podnijela svega tri krivične prijave, a prema našim saznanjima još uvijek nema pravosnažnih sudskih presuda za zloupotrebe u javnim nabavkama.