Objavljeno

Podnijeta inicijativa za ocjenu ustavnosti naredbe o zabrani političkih skupova

Akcija za ljudska prava (HRA) i Institut alternativa (IA) podnijeli su danas Ustavnom sudu inicijativu za ocjenu ustavnosti naredbe ministra zdravlja o zabrani političkih skupova i ograničenju vjerskih okupljanja od 26. juna 2020. godine, i predložili da se obustavi dejstvo tih mjera.

Naredbom za preduzimanje privremenih mjera za sprečavanje unošenja u zemlju, suzbijanje i sprečavanje prenošenja novog koronavirusa od 26.06.2020. godine, ministar zdravlja je sasvim zabranio održavanje političkih skupova na otvorenom javnom mjestu, dok su vjerska okupljanja ograničena na otvoreni prostor koji pripada vjerskom objektu.

HRA i IA smatraju da su Naredbom uvedena pretjerana, nesrazmjerna, ograničenja prava na slobodu mirnog okupljanja zbog zaštite zdravlja i da su ona diskriminatornog karaktera. Smatramo da se cilj zaštite zdravlja mogao postići blažom mjerom kao što je okupljanje uz obaveznu upotrebu maski i uz održavanje fizičke distance. Ukazali smo da to što nijesu zabranjena okupljanja u zatvorenom prostoru, koja nose veći rizik od zaraze, kao i to da nijesu zabranjena nepolitička okupljanja na otvorenom, proslave, svadbe i druge manifestacije, ukazuje na diskriminatorni karakter Naredbe.

U inicijativi je istaknuto i da Ustav Crne Gore u članu 52 dozvoljava samo privremeno ograničenje, a ne i ukidanje prava na mirno okupljanje, kao što je uvedeno u odnosu na političke skupove. Za vrijeme ratnog ili vanrednog stanja pravo na slobodu mirnog okupljanja se, na osnovu člana 25, može ograničiti „u obimu u kojem je to neophodno“, ali takvo stanje nije proglašeno.

Zabranom nije postignuta potrebna ravnoteža između zaštite zdravlja građana i ostvarivanja prava na slobodu mirnog okupljanja, koje predstavlja temelj demokratije. Ukazali smo da je, primjera radi, Ustavni sud Njemačke 15. aprila 2020. zaključio da se pravo na slobodu mirnog, protestnog okupljanja, mora obezbijediti i u vrijeme pandemije, uz primjenu ograničenja kao što su maske i održavanje fizičke distance. Sud je tom prilikom istakao da zabrinutost vlasti povodom zaštite zdravlja ne može da posluži kao opravdanje da se potpuno ograniči pravo na mirno okupljanje.

Naredbom je na diskriminatoran način ograničeno pravo na mirno okupljanje, ako se uzme u obzir da nijesu zabranjeni javni skupovi u zatvorenom prostoru, koji predstavljaju još veći epidemiološki rizik, kao ni javni autobuski saobraćaj i druga okupljanja koja nemaju politički karakter.

Imajući u vidu dosadašnju praksu Ustavnog suda u ispitivanju ustavnosti naredbi za vrijeme epidemije virusa Covid-19, koja je ili bila prespora ili je nije ni bilo, ne očekujemo da će Ustavni sud i ovoga puta pravovremeno postupiti. Međutim, smatramo da je naša obaveza da istrajemo u podsticanju institucija da postupaju onako kako bi trebalo da postupaju u demokratskoj državi, u cilju zaštite ljudskih prava od arbitrernosti vlasti, u skladu sa svojim nadležnostima.

HRA i IA zajedno sprovode projekat „Okupljanja za ljudska prava: sloboda javne riječi u javnom prostoru“ uz podršku Evropske unije, kroz Instrument za demokratiju i ljudska prava, Program za Crnu Goru 2018. Sadržaj ove inicijative predstavlja isključivu odgovornost HRA i IA i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije.

 

Objavljeno

Najviše pozicije u javnoj upravi manje dostižne za žene

Iako su brojnije u javnoj upravi, žene rijetko zauzimaju bolje plaćene pozicije odlučivanja, napotiv, kako idemo ka vrhu hijerarhijskih ljestvica u ministarstvima i opštinama, broj žena je sve manji – pokazalo je istraživanje Instituta alternativa

Zamke zbirne matematike mogu navesti na zaključak da je položaj žena u javnoj upravi zadovoljavajući, imajući u vidu da ih je u ukupnom broju u ministarstvima više od muškaraca. Ipak, analiza dostupnih spiskova državnih službenika i namještenika u ministarstvima pokazuje da je zastupljenost žena najveća na najnižim pozicijama, te da samim tim imaju manje zarade i ovlašćenja.

Od ukupno 17 ministarstava ministarske pozicije pokriva čak 82% muškaraca, dok samo Ministarstvo javne uprave, nauke i ekonomije vode žene. Njihov položaj je još lošiji na lokalnom nivou, imajući u vidu da je u opštinama ukupan broj zaposlenih žena manji od broja muškaraca, a da samo 3 od ukupno 25 opština imaju predsjednicu.

Osim što je rijedak slučaj da se žena nađe na čelu, tek četvrtinu pozicija državnih sekretara i sekretarki zauzimaju žene, a one su manje zastupljene i u visoko rukovodnom kadru. Sa druge strane, značajno veći broj žena (88%) u odnosu na muškarce u ministarstvima pokriva poziciju namještenika, koji vrše poslove koji se odnose na štampanje i umnožavanje materijala, pružanje usluga, održavanje čistoće i druge slične poslove. Iako je u obavezi, Ministarstvo ekonomije nije objavilo, niti nam dostavilo spisak državnih službenika i namještenika sa njihovim zvanjima, pa naša detaljna analiza zastupljenosti žena po kategorijama radnih mjesta ne uključuje ovo ministarstvo.

Iako su obrazovanije, žene se rjeđe prijavljuju na konkurse za rukovodeće pozicije što govori o njihovoj obeshrabrenosti. Primjera radi, one čine većinu onih koji završe specijalističke (67%), i magistarske studije (61.6%), ali čine tek trećinu kandidata koji su se prijavili na konkurse za najviša radna mjesta u našoj upravi tokom 2020. godine.

U lokalnim samoupravama, svi parametri pokazuju zabrinjavajuće stanje kada govorimo o položaju žena. Osim što su u opštinama u ukupnom broju podzastupljene, one zauzimaju tek nešto više od petine (23%) funkcionerskih fotelja. Na drugoj strani, na najmanje plaćenim pozicijama i onim sa najmanjim ovlašćenjima na lokalnom nivou, žena je znatno više od muškaraca.

Istraživanje o zastupljenosti i položaju žena u javnoj upravi Institut alternativa je sproveo u okviru projekta ‘’Orodnjavanje, a ne prebrojavanje: Javne politike i rodna ravnopravnost u Crnoj Gori’’, koji sprovodimo uz finansijsku podršku Ministarstva za ljudska i manjinska prava Crne Gore.

Infografik koji sadrži sve nalaze našeg istraživanja o zastupljenosti i položaju žena u ministarstvima i opštinama, možete pogledati ovdje.

Tim Instituta alternativa

Objavljeno

Apel IA i HRA: Dajmo šansu miru i razumu, obezbijediti poštovanje ljudskih prava neistomišljenika

Institut alternativa (IA) i Akcija za ljudska prava (HRA) pozivaju Vladu, direktora Uprave policije, državno tužilaštvo i Ombudsmana da hitno obezbijede poštovanje ljudskih prava na mirno okupljanje, na zabranu zlostavljanja i slobodu izražavanja u Crnoj Gori u skladu sa Ustavom Crne Gore i međunarodnim standardima. U ovom vremenu povećanih političkih tenzija i strasti, pozivamo sve da se ponašaju razumno i nenasilno, a državne organe da obezbijede poštovanje ljudskih prava i političkih neistomišljenika. Očekujemo da se politički sukob u Budvi, koji je izazvao proteste, riješi dijalogom, uz pomoć posrednika. 

Razmatramo podnošenje inicijative za ocjenu ustavnosti najavljenih mjera zabrane političkih i vjerskih okupljanja, zato što takve mjere smatramo neproporcionalnim i diskriminatornim. Čekamo da mjere budu zvanično objavljene. Pravo na protest se mora obezbijediti i u vrijeme zaraze, uz primjenu ograničenja kao što su maske i održavanje distance, onako kako je to već presudio, npr. Ustavni sud Njemačke.

Apelujemo na sve koji učestvuju u protestima i koji ih obezbjeđuju da odustanu od primjene bilo koje vrste nasilja. Osim što je zabranjeno i kažnjivo, nasilje ne daje legitimitet bilo kojoj progresivnoj ideji. Napadi kamenicama na policiju se ne mogu opravdati. Isto tako, ponavljanje policijske torture na ulicama Crne Gore je apsolutno neprihvatljivo. Svi nadležni državni organi, a posebno Vlada, morali su odmah osuditi očigledno policijsko zlostavljanje građana u Budvi, koje je zabilježeno video snimcima koje gleda cijeli svijet. Žalosno je da šef delegacije Evropske unije na to treba da podsjeća predsjednika Vlade Crne Gore. Pozivamo direktora Uprave policije, kao i nadležne državne tužioce, da pod hitno obezbijede identifikaciju i krivično gonjenje svih policajaca koji se vide na snimcima kako šutiraju i prebijaju ljude koji leže onesposobljeni ili ne pružaju otpor ili onog građanina samo zbog toga što je uzvikivao parolu „ne damo svetinje“. Ti i takvi službenici moraju jednom zauvijek da napuste policiju. Podsjećamo da nikada nisu identifikovani i da su u Upravi policije još uvijek zaposleni službenici koji su zlostavljali i Milorada Martinovića i ljude u Zlatarskoj ulici i na drugim mjestima u Podgorici 2015. godine, kao i mnogi drugi prije njih, koji su zlostavljali Aleksandra Pejanovića. Policija ne smije biti ekipa za mučenje i odgovorni u policiji za tolerisanje torture moraju da snose posljedice. Danas je Međunarodni dan zabrane mučenja, a Crna Gora ne obezbjeđuje zabranu mučenja i drugog zlostavljanja u skladu sa međunarodnim standardima.

Uprava policije mora da omogući mirna spontana okupljanja, iako nijesu prijavljena. To je u Crnoj Gori, kao i u Evropi, zakonom dozvoljeno. Građanima se mora dati dovoljno vremena da izraze svoje stavove na takvim okupljanjima. Hapšenje i kažnjavanje osoba koje mirno protestuju i ne učestvuju u nasilnim radnjama je kršenje građanskih prava i može samo da izazove revolt. I blokiranje saobraćajnica se mora tolerisati neko razumno vrijeme dok se protest ne izrazi. Protesti su samo u Beranama odgovorili zahtjevima ljudskih prava. Građanima je omogućeno da iznesu svoj stav, a policija nije primijenila silu. Isto se ne može reći za ostale gradove, gdje je policija vrlo brzo od početka okupljanja naređivala građanima da se raziđu i hapsila one koji to nisu željeli. Mirni protesti, bez primjene nasilja i napada na policiju moraju da uživaju zaštitu iako nijesu prijavljeni. Iako se direktor Uprave policije i njeni službenici ne slažu sa porukama protesta, oni ga svejedno moraju obezbjeđivati tako da se to neslaganje ne primjećuje. Policija ne smije biti sredstvo za političke obračune.

Prema okupljenima u Podgorici, policija je primijenila sredstva za razbijanje protesta nakon manje od pola sata od početka okupljanja, što je izrazito kratko vrijeme da bi se iznio bilo kakav stav. U situaciji kada je okupljanje mirno, policija nije imala osnov da takvo okupljanje razbije sredstvima prinude nakon tako kratkog vremenskog intervala. Nadležni za reagovanje na proteste u policiji moraju da znaju evropske standarde u tom pogledu.

Selektivno postupanje prema građanima primijećeno je i u odnosu na vrijeme koje su proveli u policijskom stanicama nakon privođenja. U Podgorici su građani proveli u policiji i do 15 sati, dok su građani Bara puštani nakon 2 sata. Prema saznanjima koje smo dobili, pojedinici u Podgorici su noć u policijskoj stanici proveli sjedeći na stolici u prenatrpanoj prostoriji sa još 25 lica, dok policajci nijesu nosili zaštitne maske, niti su ih podijelili prisutnima. Zar je to odgovorno postupanje u vrijeme epidemije?

Upotreba sile na protestima je prihvatljiva samo kada je strogo neophodna za uspostavljanje reda i zaštite prava, uz poštovanje pravila o primjeni sredstava prinude koja obavezuju svakog policijskog službenika. Zahtijevamo hitnu i nepristrasnu istragu incidenta bacanja suzavca u sportsku salu u Budvi, čime su ugrožena djeca.

Pozivanje na informativni razgovor lica koja su na društvenim mrežama objavili informaciju da se organizuju protesti takođe ugrožava njihovu slobodu izražavanja i mirnog okupljanja. Prijetnje da će u slučaju nereda biti označeni kao organizatori i zbog toga krivično gonjeni, predstavljaju nedopustivo zastrašivanje koje ne čini uslugu razvoju demokratije u Crnoj Gori. Ove osobe su obavještavale o protestu koji je kao reakcija na dešavanja u Budvi spadao u kategoriju spontanih okupljanja, koja, pod uslovom da nisu nasilna, zaslužuju zaštitu.

Uniforme policijskih službenika i dalje nisu obilježene, kako je to od Crne Gore zahtijevao Evropski komitet za sprečavanje mučenja još prije 12 godina, i iako je u međuvremenu donijeta Uredba o dopuni Uredbe o boji i oznakama vozila i plovila, naoružanju i posebnoj opremi koji se upotrebljavaju za vršenje policijskih poslova. Ovakva neodgovornost Uprave policije da ne poštuje propise i tako omogućava svojim službenicima da izbjegnu odgovornost opravdano ugrožava povjerenje građana. Neko zbog toga mora da snosi odgovornost.

Stevo Muk, predsjednik Upravnog odbora Instituta alternativa (IA)
Tea Gorjanc Prelević, izvršna direktorica Akcije za ljudska prava (HRA)

Objavljeno

Intervju za Monitor o javnim nabavkama u Crnoj Gori

Ana Đurnić, istraživačica javnih politika u Institutu alternativa, dala je intervju za Monitor o javnim nabavkama u Crnoj Gori.

1. Kako komentarišete nalaze posljednjeg istraživanja koje je izvršilo nevladino udruženje Institut alternativa, a prema kojem čak 71 odsto građana ne zna šta su to javne nabavke? Šta nam to govori?

Ana Đurnić: Ovaj podatak prilično zabrinjava, naročito ako imamo u vidu da je u odnosu na 2015. godinu ovaj broj gotovo udvostručen. Prema sličnom istraživanju koje smo radili 2015. godine, udio građana koji tada nisu znali šta su javne nabavke bio je 37%. Ovogodišnji podatak od 71% neupućenih postaje još veći kada se u ovu grupu građana uračunaju i oni koji navode netačne odgovore (poput uvoza i izvoza robe), kao i oni koji navode korupciju, pranje novca i zloupotrebe položaja, što su negativne odrednice koje valja tumačiti prije kao stav prema procedurama javnih nabavki u Crnoj Gori nego kao upoznatost sa pojmom.

Ovo ukazuje da su javne nabavke birokratski proces i administrativna “zavrzlama” koju građani prosto ne razumiju, a ne bi smjelo tako da bude. Javne nabavke čine značajan dio javne potrošnje, a plaćaju se novcem građana. One nisu mnogo drugačije od odlaska na pijacu, sa kojim se sigurno svaki građanin može poistovijetiti, ali se u javnosti predstavljaju kao velika “glavolomka”. Sa druge strane, gdje je malo interesovanje javnosti, a velika potrošnja, velik je i prostor za zloupotrebe i malverzacije raznih vrsta.

Zato smo mi prije nekoliko dana objavili infografik kojim smo javne nabavke objasnili upoređujući ih upravo sa odlaskom na pijacu, u nadi da će pomoći građanima da ove birokratske procese malo bolje razumiju. Vjerujem da je to, između ostalog, potrebno kako bi se zloupotrebe smanjile – veća upoznatost građana sa javnim nabavkama, veće interesovanje, samim tim i veća javna kontrola. Kada znate da Vas svi gledaju, pazite šta radite, zar ne?

2. U 2019. godini zabilježena je najveća potrošnja za javne nabavke i najniži intenzitet konkurencije od početka primjene prvog Zakona o javnim nabavkama. Kako najjednostavnije objasniti zbog čega bi ova informacija trebalo da bude alarmantna za prosječnog stanovnika Crne Gore?

Ana Đurnić: Skoro po pravilu, nizak intenzitet konkurencije znači i slabiji kvalitet roba, radova i usluga koje se na ovaj način nabavljaju, a automatski i veće cijene. Ili još jednostavnije – ako samo jedan prodavac prodaje trešnje, kilogram košta oko 4 eura. Ako ih volite, nemate izbora nego da kupite od tog jednog prodavca, čak i ako nisu najkvalitetnije. Ali kako se na tržištu pojavljuje više prodavaca trešanja, cijena pada, a mogućnost izbora za Vas raste. Konačan ishod je da ćete kupiti ukusnije trešnje, a potrošiti manje novca. Ovo naravno pod uslovom da svi prodavci trešanja učestvuju na tržištu pod istim uslovima.

Slično je i u javnim nabavkama – što više ponuđača učestvuje na tenderima, veće su šanse da će država nabaviti kvalitetnije robe, usluge i radove po nižim cijenama. Ali preduslov za to su jednaki uslovi za sve ponuđače, što nije uvijek slučaj u našem sistemu javnih nabavki. Upravo to nam pokazuju podaci iz 2019. godine koje ste spomenuli.

3. Kako komentarišete nedavnu izjavu direktorice Direktorata za politiku javnih nabavki u Ministarstvu finansija Jelene Jovetić, da je, prema ocjenama eksperata TAIEX peer-review misije Evropske komisije, crnogorski sistem javnih nabavki jedan od najstabilnijih sistema u regionu? Koji su najznačajniji argumenti protiv ovakvih tvrdnji nadležnih? Činjenica da je, ukidanjem Uprave za javne nabavke Crna Gora postala jedina država u regionu koja nema samostalni organ uprave za nadgledanje javnih nabavki, može biti samo jedan u nizu..

Ana Đurnić: Eksperti su u više navrata u istom tom izvještaju napomenuli i da je Zakon o javnim nabavkama u trenutku njihove misije bio u Skupštinskoj proceduri i da bi brojne probleme koje su uočili upravo usvajanje i primjena tog novog Zakona trebalo da riješi, zbog čega im je “bilo izuzetno teško da daju detaljne preporuke” za unapređenje.

Činjenica je da su oni ipak uočili probleme u našem sistemu javnih nabavki i naveli u izvještaju da postoje izazovi sa kojima se tek treba suočiti, kao i prostor za unapređenje.

Iako je pomenuti Zakon usvojen mjesec dana nakon ekspertske misije, još uvijek nije počela njegova primjena, a podzakonski akti su tek u procesu pripreme. Tek ćemo u narednih nekoliko godina primjene moći da vidimo da li je Zakon ispunio očekivanja i da li će zaista riješiti postojeće probleme ili će stvoriti nove.

Međutim, Crna Gora još od 2015. godine, uz izuzetak izmjena i dopuna Zakona o javnim nabavkama iz juna 2017. godine, nije imala toliko problema sa samim zakonskim rješenjima, koliko sa primjenom. Vidjeli smo nedavno da su se, na primjer, hitne nabavke u minulom periodu zloupotrebljavale za nabavku nečega što i nije bilo tako hitno, a da je to promaklo svim kontrolnim instancama. Svjedočili smo i tome da se dobra zakonska rješenja nekako “izokrenu” kroz loša podzakonska akta, a da kroz primjenu još više izgube na smislu.

Imajući u vidu vrlo dinamične procese u proteklih nekoliko godina– nekoliko izmjena Zakona, uvođenje novih procedura, promjene institucionalnih i kadrovskih rješenja, variranja u pogledu prosječnog broja ponuda po tenderu i potrošnje i slično – STABILNO nije baš pridjev koju bih ja izabrala da opišem sistem javnih nabavki u Crnoj Gori.

Autorka: Andrea Jelić, Monitor

Tekst je originalno objavljen u nedjeljniku Monitor, a online verzija je dostupna na linku.

Objavljeno

IA, CGO, CIN i Media centar: Što prije otvoriti dijalog

Sa zabrinutošću pratimo najnovija dešavanja u Budvi koja svoje izvorište imaju u trajućim i sve dubljim podjelama u crnogorskom društvu, praćenim osjećajem nepravde, ali i spremnošću vlasti da ne birajući sredstva, uz široku zloupotrebu ovlašćenja i institucija, prekraja izbornu volju građana.

Umjesto otvorenosti za dijalog i kompromis, vlast prijeti, podstiče tenzije, provocira reakcije i revolt građana ove opštine, ali i širih zainteresovanih aktera. Selektivna primjena zakona koju vlast demonstrira ne mogu se prikriti stalnim ponavljanjem teza o ugroženosti države, destabilizaciji i državnim udarima s desna i s lijeva. Sve je snažniji utisak da je upravo vlast najzainteresovanija da proizvodnjom haosa i nestabilnosti, sebe predstavi kao isključivog garanta mira i stabilnosti, kako u zemlji tako i u međunarodnim krugovima.

Nasilni otpor ne može biti rješenje, a može biti impuls daljoj eskalaciji problema i materijal vlastima da, igrajući na kartu straha, svaki dalji otpor nepravdi predstave kao nasilje, divljaštvo i primitivizam. Zato pozivamo građane da se uzdrže od napada na policiju i neistomošljenike i da se na dostojanstven način suprotstave nepravdama i zloupotrebama zakona i institucija.

Takođe, pozivamo pripadnike policije da se uzdrže od svake zloupotrebe ovlašćenja, prekomjerne upotrebe sile i da poštuju svakog građanina koji koristi pravo na slobodu okupljanja i izražavanja, odnosno da svoje aktivnosti sprovode isključivo u okvirima zakona i najboljih praksi.

Cijenimo da je neophodno otvoriti ozbiljan dijalog vlasti i opozicije, ali i vlasti i građana, uz odgovarajuće učešće Evropske unije, UK i SAD, kako bi se smirile postojeće tenzije i snažno ćemo podržati sve napore da se takav dijalog uspostavi.

Stevo Muk, predsjednik UO, Institut alternativa (IA)
Milka Tadić Mijović, predsjednica, Centar za istraživačko novinarstvo (CIN CG)
Daliborka Uljarević, izvršna direktorka, Centar za građansko obrazovanje (CGO)
Goran Đurović, direktor, Media centar

Objavljeno

Sloboda mirnog okupljanja u praksi Evropskog suda za ljudska prava

Ovaj priručnik služi za razumijevanje evropskog standarda prava na slobodu mirnog okupljanja, koji je utemeljen u članu 11 Evropske konvencije o ljudskim pravima i izgrađen u dugogodišnjoj praksi Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava. Radi se o minimalnom standardu, što znači da državi ništa ne stoji na putu da ljudima u njenoj nadležnosti priušti i viši standard prava od onog koji je garantovan Konvencijom i predstavljen u priručniku.

Evropski sud za ljudska prava (u nastavku Sud) je do danas donio više stotina odluka i presuda u kojima je razmatrao da li su države povrijedile pravo na slobodu okupljanja. Ovdje nijesmo pomenuli sve njih, već smo nastojali da napravimo dobar izbor koji predstavlja najvažnije što je Sud na ovu temu do danas rekao.

Priručnik nudi i živopisni katalog događaja i ljudi koji su iz najrazličitijih razloga ulagali energiju da se u javnosti izraze, da se povežu sa drugima i da zajedno pokušaju nešto da promijene u državama u kojima žive. Sud je, pored ostalih, razmatrao i predstavke druida oko Stounhedža, aktivista Grinpisa iz čamaca protiv kitolovaca, zemljoradnika sa blokade autoputa, demonstrantkinja pretučenih na Dan žena, ilegalnih imigranata sa protesta u crkvi u Parizu, i brojnih prvaka opozicije pred policijskim kordonima. Slučajevi koje su oni poslali u Strazbur govore mnogo o stanju demokratije u njihovim državama. Na osnovu odluka Suda u tim predmetima možemo bolje da upoznamo demokratske vrijednosti Evrope i da, u odnosu na njih, sagledamo postupanje državnih organa u Crnoj Gori.

Priručnik je nastao u okviru projekta „Okupljanja za ljudska prava: Sloboda javne riječi u javnom prostoru“ nevladinih organizacija Instituta alternativa i Akcije za ljudska prava, koji se sprovodi zahvaljujući podršci Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori.