Objavljeno

Nabavke za bezbjednost i odbranu urediti Zakonom o javnim nabavkama

Zakonom o javnim nabavkama trebalo bi bolje urediti sistem nabavki u oblasti bezbjednosti i odbrane, a Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) i Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) su za povjerljive nabavke od 2013. do prošle godine potrošili oko osam miliona eura.

To je ocijenjeno na panel diskusiji “Povjerljive nabavke – javne, a tajne”, koja je dio istoimenog projekta, koji Institut alternativa sprovodi u saradnji sa Centrom za istraživačko novinarstvo CIN, a uz finansijsku podršku Evropske Unije u okviru regionalnog projekta „Odgovornost, tehnologija i mreža institucionalne otvorenosti u Jugoistočnoj Evropi-Action SEE“.

alternativa_-42-1024x682

Koordinatorka projekta i istraživačica javnih politika u Institutu alternativa, Ana Đurnić, pojasnila je da je istraživanje koje je sproveo IA bilo fokusirano na ANB, MUP i Ministarstvo odbrane, a obuhvatilo je period od 2013. do 2017. godine.

“Ključni nalazi istraživanja pokazuju da se trošenje javnog novca na povjerljive nabavke u Crnoj Gori dešava daleko od očiju javnosti, a da ni osnovni podaci o ovim nabavkama, poput akata na osnovu kojih se one sprovode, često nisu dostupni javnosti”, istakla je Đurnić.

Ona je kazala da u crnogorskom zakonskom okviru, koji reguliše sistem nabavki u oblasti bezbjednosti i odbrane, postoji „terminološka zbrka“ koja se negativno odražava na uređenost ove oblasti.

„Crnogorsko zakonodavstvo pravi razliku između nabavki u oblasti bezbjednosti i odbrane i povjerljivih nabavki, pa se na nabavke u oblasti bezbjednosti i odbrane primjenjuje Zakon o javnim nabavkama i interni akti naručilaca, dok se druge tretiraju kao izuzetak od primjene zakona, bez navođenja šta su one i čime će se urediti. Ovo stvara zabunu i u praksi, jer naručioci tvrde da sprovode jedne, a ne sprovode druge, iako je riječ o istim nabavkama», objašnjava Đurnić.

Zbog toga, kako je pojasnila, naručioci tvrde da od maja 2015. godine uopšte ne sprovode povjerljive nabavke, jer je tada prestala da važi Uredba o spoljnoj trgovini sredstvima za posebne namjene.

“Uprkos tome, potrošnja za povjerljive nabavke još uvijek postoji, zbog toga što se, kako oni kažu, isplaćuju obaveze po osnovu ugovora koji su zaključeni do maja 2015. godine, kada su ove nabavke bile uređene Uredbom o spoljnoj trgovini sredstvima za posebne namjene”, navela je Đurnić.

Kada su u pitanju interni akti naručilaca, kako je rekla, iz Ministarstva odbrane su kazali da je taj akt u procesu pripreme iako je, kako je pojasnila, rok za usvajanje bio četiri mjeseca od juna 2017. godine kada su na snagu stupile izmjene i dopune Zakona o javnim nabavkama.

“I MUP smo takođe pitali za ovaj interni akt i oni su nam poslali jedno uputstvo iz 2014. godine, što znači da novi akt u skladu sa novim zakonskim rješenjima nije usvojen”, navela je Đurnić.

Ona je kazala da je ANB jedina institucija, koja ne poriče da sprovodi povjerljive nabavke i koja je uredno dostavila potrošnju o svojim povjerljivim nabavkama, zaključno sa 2016. godinom.

“ANB je, suprotno EU propisima, izuzeta od primjene Zakona o javnim nabavkama kada su u pitanju nabavke u oblasti bezbjednosti i odbrane, već su one propisane njihovim matičnim Zakonom o ANB, a uređene aktom direktora te Agencije, koji takođe nosi oznaku tajnosti interno i kojem se ne može pristupiti”, objasnila je Đurnić.

ANB je za povjerljive nabavke, kako je rekla, 2015. godine i svih ranijih trošila između 300 i 400 hijada eura dok je, kako je dodala, ta potrošnja u 2016. godini porasla na skoro dva miliona eura.

“Za 2017. godinu nam nisu dostavili podatke pod izgovorom da bi to podrazumijevalo sačinjavanje potpuno nove informacije. Ne možemo reći da li se radi o nekom trendu rasta kada je u pitanju potrošnja ANB-a ili je to samo bio privremeni rast potrošnje, koji je karakterisao 2016. godinu”, navela je Đurnić.

Ona je rekla da nijedno zakonsko rješenje, osim Uredbe o spoljnoj trgovini sredstvima za posebne namjene, nije regulisalo planiranje i izvještavanje o nabavkama u oblasti bezbjednosti i odbrane.

Đurnić je istakla da je međunarodna ekspertska organizacija SIGMA u izvještaju za prošlu godinu navela da nisu dobra važeća zakonska rješenja za sistem nabavki u oblasti bezbjednosti i odbrane.

“Zbog toga smo ove godine od SIGMA-e za nivo usaglašenosti naših propisa sa zakonodavstvom Evropske Unije (EU) dobili ocjenu tri”, kazala je Đurnić.

Jedina svjedočanstva zlupotreba u oblasti odbrane i bezbjednosti, kada je riječ o nabavkama su, kako je istakla, izvještaji Državne revizorske institucije (DRI).

“Tokom ovog izvještajnog perioda, DRI je radila reviziju sve tri potrošačke jedinice kojima smo se mi bavili i kod sve tri je utvrdila jednu istu nepravilnost, a to je da se nabavke koje bi trebalo da budu javne nabavljaju povjerljivim procedurama”, objasnila je Đurnić.

Ona je navela da je ANB u 2015. godini povjerljivo potrošila 50 hiljada eura na nabavku službenih vozila, a da je DRI, uvidom u tendersku specifikaciju, naknadno utvrdila da je ta nabavka trebalo da bude javna, jer vozila nisu nabavljena sa posebnim operativno tehničkim sredstvima, pa ne predstavljaju u tom smislu specijalnu opremu.

“Dodatni problem je što su oni za to dobili posebnu saglasnost Vlade”, pojasnila je Đurnić.

Potrošnja ANB i MUP-a za povjerljive nabavke u petogodišnjem periodu, kako je rekla, iznosila je oko 8 miliona eura.

“Dok za Ministarstvo odbrane još uvijek ne znamo koliko su potrošili jer već tri mjeseca odbijaju da nam dostave informacije o svojoj potrošnji za povjerljive nabavke”, navela je Đurnić.

Oblast bezbjednosti i odbrane, kako je rekla, nije dovoljno regulisana i treba, kako smatra, dobro razmisliti o Zakonu o javnim nabavkama, koji je trenutno na javnoj raspravi.

“Posebnu pažnju treba posvetiti regulisanju ove oblasti, jer u suprotnom i sljedeće godine ćemo dobiti opomenu i od Sigme i od Evropske komisije na račun neregulisanosti ove konkretno oblasti”, smatra Đurnić.

Predsjednica Centra za istraživačko novinarstvo, Milka Tadić Mijović, ocijenila je da se povjerljivim proglašavaju nabavke, koje to nisu.

“Apsurdno je, ali kako odmiče proces evropskih integracija, koji bi trebalo da dovede do jačanja vladavine prava i strukturnih reformi u našoj zemlji, opadaju medijske slobode i pristup informacijama od javnog značaja”, navela je Tadić Mijović.

alternativa_-60-1024x682

Prema svim relevantnim međunarodnim organizacijama, kako je rekla, Crna Gora je niže na ljestvici medijskih sloboda danas, nego što je bila prije otvaranja pregovora.

“Monopolski politički krugovi, koji su zarobili i našu zemlju čine sve da onemoguće izvještavanje medija o pitanjima, koja se tiču korupcije, nepoštovanja prava i procedura, posebno u oblasti nabavki, gdje je polje za zloupotrebu javnim interesom ogromno”, smatra Tadić Mijović.

Ona je ocijenila da se korupcija na najvišem nivou krije upravo u institucijama od kojih se, kako je pojasnila, traže podaci koji se nekada odnose i na poslove vrijedne desetine miliona eura a koji su, kako je dodala, često urađeni mimo procedure i na štetu javnog interesa.

“Ovo skrivanje podataka ne bi trebalo da nas obashrabri. Mediji skupa sa nevladinim organizacijama treba da urade sve da osvijetle procese i državne poslove, pa i one sumnjive. Podaci koji se skrivaju često se mogu naći između redova i u nekim zvaničnim dokumentima. Ne treba stati i treba samo tragati za istinom i činiti sve da se ona objavi”, navela je Tadić Mijović.

Istraživač Beogradskog Centra za bezbednosnu politiku iz Srbije, Vladimir Erceg, ocijenio je da, kada je riječ o nabavkama u oblasti bezbjednosti i odbrane u Srbiji postoje dvije ključne poruke.

“Jedna je da je zakonski okvir javnih nabavki i okvir koji uređuje nabavke u oblasti odbrane i bezbjednosti u najvećoj mjeri usklađen sa tekovinama EU. Dok druga poruka jeste da, uprkos jačanju zakonskog okvira, praksa nabavki u institucijama sektora bezbjednosti ne napreduje, već postoje trendovi koji su poprilično zabrinjavajući”, naveo je Erceg.

On je rekao da je Zakon o javnim nabavkama u Srbiji donijet je 2013. godine, dodajući da konkurentnost u Srbiji u oblasti javnih nabavki opada.

“Možemo biti posebno zabrinuti za oblast odbrane i bezbjednosti. Na nivou EU prosječan broj ponuda po tenederu je 5,4, a u Srbiji je republički prosjek 2,9, dok je u MUP-u za 2016. godinu taj prosjek pao na 1,9. Takođe povećava se broj otvorenih postupaka, u kojima se javlja samo jedan ponuđač.”

Predstavnica Centra za demokratsku tranziciju, Milena Gvozdenović, rekla je da otvorenost predstavlja jedan od ključnih uslova demokratije jer, kako je rekla, omogućava građanima da dobiju informacije i znanja koji su im potrebni, kako bi mogli da efikasno kontrolišu vlast.

“Nažalost, ovo je tema o kojoj se u našem regionu malo govori, a još manje se preduzimaju neki konkretni koraci”, smatra Gvozdenović.

Video snimke sa događaja možete poledati u nastavku:

https://youtu.be/PHSGMACPoCs

Panel diskusija je dio projekta «Povjerljive nabavke – javne, a tajne» koji Institut alternativa sprovodi u saradnji sa medijskim partnerom Centrom za istraživačko novinarstvo, a uz finansijsku podršku Evropske Unije u okviru regionalnog projekta „Odgovornost, tehnologija i mreža institucionalne otvorenosti u Jugoistočnoj Evropi-Action SEE“.

Objavljeno

Opštine čekaju efekte novog ZUP-a i smanjenje broja zaposlenih

Crnogorske opštine su većinom izrazile spremnost za smanjenjem broja radnih mjesta – primjera radi, u Bijelom Polju sto zaposlenih je trenutno višak. Opštine rade na stvaranju preduslova za primjenu novog Zakona o upravnom postupku, koji bi trebalo da unaprijedi pružanje usluga građanima.

To je istaknuto na konferenciji “Reforma javne uprave: Za kvalitetne usluge na lokalnom nivou” danas u Ulcinju.

Istraživačica javnih politika u Institutu aleternativa Milena Milošević istakla je da novi Zakon o lokalnoj samoupravi i dalje ne uvažava specifičnosti lokalnih potreba u oblasti službeničkih odnosa.

Ulcinj-2-1024x682

Takođe, istakla je i da su u Institutu alternativa saglasni sa predstavnicima opština da je rano govoriti o efektima primjene Zakona o upravnom postupku.

„Mi smo se fokusirali na imenovanje ovlašćenih službenika za vođenje upravnog postupka i donošenje rješenja i na razmjenu podataka, koja bi trebalo da dovede do toga da građani sami ne prikupljaju dokumenta neophodna za ostvarivanje usluge“, kazala je Milošević.

Ona je naglasila da su htjeli da provjere da li se imenuju službenici za vođenje upravnog postupka i poslali elektronsku anketu na adresu 101 lokalnog sekretarijata.

„Dobili smo 38 odsto odgovora, što nam govori da nije reprezentativan nalaz, ali kvalitativno jeste slikovit. Od svake opštine smo dobili odgovor barem iz jednog sekretarijata, osim Gusinja i Herceg Novog. U većini sekretarijata, njih 20, još nijesu imenovani službenici za vođenje upravnog postupka, dok u 19 jesu“, rekla je.

Miloševićeva je dodala da nivo odlučivanja neće biti spušten na način da bude bliži građanima, ukoliko rješenja i dalje budu potpisivale starješine organa, odnosno sekretari.

Ona je kazala da je razmjena podataka po službenoj dužnosti još jedna novina Zakona o upravnom postupku i da je važno napraviti razliku između tradicionalnog načina, u papirnoj formi, koja je sada jedina moguća s obzirom na to da jedinstveni informacioni sistem nije još zaživio.

Miloševićeva smatra da je problematično to što ne postoje podzakonska akta, koja definišu u kojem vremenskom roku organi moraju da razmjene podatke u cilju donošenja rješenja.

Miloševićeva je podsjetila da je Institut alternativa, osim istraživanja javnog mnjenja o percepciji javne uprave, osmislio i inovativno istraživanje, koje se sastojalo u tome da obučeni anketari obiđu lokalne samouprave.

„Ono što je zanimljivo je da je Ulcinj, od osam opština, dobio najbolju ocjenu. Anketari su ocijenili da je ispunjenost standarda usluge oko 80 odsto, iako se taj procenat više odnosio na pristupačnost, ljubaznost službenika i kvalitet odgovora na pitanja posjetilaca. Mi ćemo tokom ovog mjeseca ponoviti istraživanje, s tim što će odabrane institucije vjerovatno biti različite i upitnik, odnosno kriterijumi, biće izmijenjeni“.

Načelnik u Direkciji za praćenje propisa i normativne poslove u Ministarstvu javne uprave, Senad Crnovršanin, saopštio je da sistem lokalne samouprave u jednom momentu nije dao kvalitetne usluge i obezbijedio bolji status građanima, te da je to bio razlog za donošenje novog Zakona o lokalnoj samoupravi. Rekao je da su prilikom izrade zakona vodili računa o održivosti sistema, dodavši da su naplata poreza i veliki poreski dug među najvećim problemima.

Crnovršanin je rekao da su ranije postojala zakonska rješenja, koja su u praksi dovodila do necjelishodnih rješenja, na primjer da opštine imaju više potpredsjednika. Novim Zakonom o lokalnoj samoupravi, kako je kazao, ograničen je broj potpredsjednika, ali i broj pomoćnika sekretara.

Ulcinj-3-1024x680

„Zakonom su jasno izvedena rješenja i bolji je nego prethodni. Ranije su postojala zvanja koja nijesu postojala u propisima… U narednom periodu predstoji donošenje podzakonskih akata. Ministarstvo javne uprave preduzima konkretne aktivnosti za realizaciju Plana optimizacije broja zaposlenih na lokalnom nivou“, rekao je Crnovršanin.
On je zaključio da veliki broj opština ima problem sa viškom zaposlenih. Dodao je da je problem pronaći sredstva za otpremnine i da Opština Bijelo Polje, primjera radi, planira da otpusti 100 službenika.

Potpredsjednica Opštine Bar, Sanela Ličina, istakla je da su shvatili značaj reforme javne uprave, što je osnov za nastavak pregovora za članstvo u Evropskoj uniji, dodavši da je opšti cilj reformskih aktivnosti servisna javna uprava, okrenuta građanima.

Ličina je istakla da je Opština Bar stvorila preduslove za implementaciju ZUP-a i da je potrebno da prođe najmanje godinu od početka primjene, kako bi vidjeli prve efekte.

„Od početka primjene ZUP-a određeni su službenici za upravni postupak i ispunjavaju svoju funkciju“, rekla je Ličina. Dodala je da je od Upravnog suda tokom 2017. godine pristiglo 20 presuda, izrečenih po tužbama na odluke opštine, od kojih su samo tri usvojene.

Ličina je rekla da Opština na internet stranici objavljuje statut, poslovnik Skupštine Opštine, budžet, izvještaje, odluke i ugovore.

Ličina je zaključila i da građani ne koriste mehanizme učešća u donošenju odluka:

„Javne rasprave se sprovode u skladu sa propisima i objavljuju izvještaji, ali je prisutnost građana vrlo zanemarljiva i nije na zadovoljavajućem nivou“.

Nazif Velić iz NVO Novi horizont saopštio je da je uspostavljena veoma dobra saradnja između nevladinog sektora i Skupštine Opštine Ulcinj.

„Lokalne nevladine organizacije često koriste institut slobodne stolice, kako bi prenijeli stavove građana i uticali na kvalitet odluka lokalnog parlamenta… U sva tri lokalna savjeta predstavnici NVO imaju svoje predstavnike“, rekao je.

Velić je istakao da je Novi horizont monitoringom došao do zaključka da Opština Ulcinj samo djelimično objavljuje informacije od javnog značaja.

„Na zvaničnoj stranici stajala je nevažeća lista odbornika, vodiči za slobodan pristup informacijama nijesu ažurirani, poslovnik o radu nije objavljen na sajtu. Opština Ulcinj i pored zahtjeva nije donijela Odluku o učešću građana u vršenju javnih poslova“.

Ulcinj-1-1024x682

Sekretarka Sekretarijata za upravu i društvene djelatnosti u Opštini Ulcinj, Mirjeta Gjoni, kazala je da je kvalitet rada administracije upitan.

Ona je zaključila da je učešće građana u donošenju odluka neznatno, iako se na sajtu Opštine objavljuju sve informacije, upitavši odakle mali interes i koliko je administracija uzrok tome.

Tokom diskusije je ukazano i da građani nijesu bili informisani o održavanju javne rasprave o budžetu Opštine Ulcinj.

Istaknuta je i dobra praksa opštine Bar u prikupljanju poreza na nepokretnost. Ukazano je i na neophodnost vođenja registara o opštinskoj imovini i na potrebu povezivanja lokalnih samouprava sa Poreskom upravom, kako bi opštine imale uvid u prikupljanje sredstava koja im se ustupaju sa centralnog nivoa.

Konferencija u Ulcinju je održana u okviru projekta “Civilno društvo za dobru upravu – Da služi i zasluži!”, koju finansiraju Evropska unija u okviru programa podrške razvoju lokalnih organizacija civilnog društva i Balkanski fond za demokratiju, projekat Njemačkog Maršalovog fonda SAD (GMF).

Projekat sprovode Institut alternativa, Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore, Natura, Bonum i Novi horizont.

Ana Komatina
Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore

Objavljeno

Najava konferencije ”Reforma javne uprave: Za kvalitetne usluge na lokalnom nivou”

Institut alternativa organizuje konferenciju “Reforma javne uprave: Za kvalitetne usluge na lokalnom nivou” će se održati u srijedu, 7. marta 2018. godine, u hotelu Mediteran u Ulcinju, sa početkom u 11.30h.

Na panelu će govoriti:

  • Senad Crnovršanin, načelnik Direkcije za normativne poslove i praćenje propisa u okviru Direktorata za lokalnu samoupravu, Ministarstvo javne uprave
  • Mirjeta Gjoni, sekretarka Sekretarijata za upravu i društvene djelatnosti, Opština Ulcinj
  • Sanela Ličina, potpredsjednica Opštine Bar
  • Nazif Velić, izvršni direktor, NVO Novi Horizont
  • Milena Milošević, istraživačica javnih politika, Institut alternativa

Nakon uvodnih izlaganja, prisutni će imati priliku da diskutuju na temu reforme javne uprave i uticaja ovog procesa na lokalni nivo. Okvirne teme za diskusiju su:

  • Koji su očekivani efekti novih zakonskih rješenja i novog Akcionog plana za primjenu Strategije reforme javne uprave u periodu 2018-2020. godine?
  • Koji su prvi rezultati primjene novog Zakona o upravnom postupku na lokalnom nivou?
  • Sa kojim se izazovima suočavaju lokalne nevladine organizacije, kada su u pitanju učešće u donošenju odluka i pristup informacijama?
  • Šta su nalazi nezavisnog monitoringa reforme javne uprave na lokalnom nivou?

Konferencija je dio projekta “Civilno društvo za dobru upravu: Da služi i zasluži!”, koji je podržan od strane Evropske unije u okviru Instrumenta za civilno društvo i Balkanskog fonda za demokratiju (BTD), projekat Njemačkog Maršalovog fonda SAD (GMF), a koji sprovode Institut alternativa, Novi horizont, Bonum, Natura i Centar za istraživačko novinarstvo.

Tim Instituta alternativa

Objavljeno

Najava panel diskusije “Povjerljive nabavke – Javne, a tajne”

Institut alternativa organizuje panel diskusiju “Povjerljive nabavke – javne, a tajne”, 9. marta 2018. godine, u hotelu CentreVille sa početkom u 11h, u okviru istoimenog projekta.

Na panel diskusiji ćemo govoriti o tome koliko je transparentan sistem javnih nabavki u oblasti bezbjednosti i odbrane u Crnoj Gori, u kojoj mjeri je crnogorski zakonski okvir koji reguliše ovu oblast usklađen sa evropskim zakonodavstvom, koji su ključni problemi u praksi ali i izazovi za bolje regulisanje ove oblasti.

Institut alternativa je u okviru projekta sproveo istraživanje o povjerljivim nabavkama koje obuhvata period od 2013. do 2017. godine i fokusirano je na tri ključne institucije u oblasti bezbjednosti i odbrane – Ministarstvo odbrane, Ministarstvo unutrašnjih poslova i Agenciju za nacionalnu bezbjednost.

Na konferenciji će govoriti:

  • Milena Gvozdenović, koordinatorka istraživačkog centra Centra za demokratsku tranziciju, Action SEE,
  • Ana Đurnić, koordinatorka projekta i istraživačica javnih politika u Institutu alternativa, koja će predstaviti ključne nalaze istraživanja,
  • Milka Tadić Mijović, predsjednica Centra za istraživačko novinarstvo, koja će predstaviti podatke o ovoj temi do kojih je došao CIN CG
  • Vladimir Erceg, istraživač Beogradskog centra za bezbednosnu politiku iz Srbije koji će govoriti o zakonskim rješenjima i praksama u ovoj oblasti u Srbiji.

 

Panel diskusiju organizujemo u okviru projekta «Povjerljive nabavke – javne, a tajne» koji Institut alternativa sprovodi u saradnji sa medijskim partnerom Centrom za istraživačko novinarstvo, a uz finansijsku podršku Evropske Unije u okviru regionalnog projekta „Odgovornost, tehnologija i mreža institucionalne otvorenosti u Jugoistočnoj Evropi-Action SEE“.

Objavljeno

Povjerljive nabavke daleko od kontrole javnosti (2): Vojsci je sve tajna

Izgleda apsurdno, ali kada Ministarstvo odbrane kupuje helikoptere za 30 miliona eura, o tome javnost dobije bar osnovnu informaciju, dok je znatno teže proniknuti u kupovinu opreme za teretane, viljuškar ili avio karte. Zajedničko svim ovim transakcijama je što su propisi i procedure nabavke još dublje skrivene od javnosti. Ili ih nema.

Zbog nedovoljne usaglašenosti zakonodavstva sa evropskim, dijelom i zbog loše regulisanih nabavki u oblasti bezbjednosti i odbrane, u izvještaju međunardne ekspertske organizacije SIGMA za 2017. godinu o poštovanju evropskih principa javne uprave, Crna Gora je ocijenjena – trojkom.

Ministarstvo odbrane (MO) ni nakon tri mjeseca nije dostavilo podatke Institutu alternativa o utrošenom novcu za povjerljive nabavke u posljednjih pet godina (2013–2017).

Povjerljive nabavke podrazumijevaju nabavku robe, usluga i radova, poput oružja, municije i druge specijalne opreme koja se koristi za zaštitu i bezbjednost države i građana.

Iz Ministarstva odbrane za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) tvrde da ne sprovode povjerljive nabavke od maja 2015. godine, kada je prestala da važi Uredba o spoljnoj trgovini sredstvima za posebne namjene, kojom su one bile propisane i uređene. U istom odgovoru, ipak, kažu da sprovode nabavke u oblasti bezbjednosti i odbrane koji su Zakonom o javnim nabavkama propisani kao izuzeci, te da ih štite u skladu sa Zakonom o tajnosti podataka.

,,Preciznije, izuzeća od njegove primjene propisana su navedenim izmjenama Zakona, članom 116b (nabavke u oblasti odbrane i bezbjednosti), na osnovu kojih Ministarstvo odbrane sprovodi postupke izuzete od primjene Zakona o javnim nabavkama”, navodi se u odgovoru MO za CIN CG.

Međutim, u članu koji citira MO, a koji predviđa izuzetke od primjene Zakona o javnim nabavkama, propisana je i obaveza naručioca, u ovom slučaju Ministarstva, da internim aktom uredi procedure za to, što Ministarstvo odbrane nije uradilo. To je potvrđeno u odgovoru MO na zahtjev za slobodan pristup informacijama Instituta alternativa.

Sličan odgovor stigao je i na pitanje CIN-CG, o tome da li ugovor o kupovini na kredit, tri višenamjenska helikoptera za 30 miliona eura, koji je ministar odbrane Predrag Bošković u januaru potpisao sa Kanadskom privrednom korporacijom, potpada pod povjerljive nabavke. Istom logikom izuzetaka, odgovorili su da se ta kupovina sprovodi na osnovu člana 116 b stav 1. tačka 8 Zakona o javnim nabavkama – kojim je propisano da se nabavke koje sprovode državni organi Crne Gore sa državnim organima država članica EU ili treće države za kupovinu vojne opreme ili sigurnosno osjetljive opreme, sprovode na osnovu izuzeća od primjene ovog Zakona.

,,Član na koji se poziva Ministarstvo odbrane propisuje izuzetke od primjene Zakona o javnim nabavkama i jasnu obavezu naručioca da usvoji poseban interni akt kojim će propisati procedure za ovu vrstu nabavke. Mi smo Ministarstvu odbrane tražili ovaj akt i odgovorili su nam da ga nemaju, pa se ni ova ni bilo koja slična nabavka nije mogla sprovesti kako oni tvrde. Ako je ovako sprovedena, onda je to suprotno Zakonu”, kaže za CIN CG Ana Đurnić, istraživačica javnih politika u Institutu alternativa

U obrazloženju rješenja Ministarstva kojim se odbija zahtjev IA navodi se da ,,u postupku po zahtjevu utvrđeno je da ovaj organ nije u faktičkom posjedu tražene informacije”, i dodaje da je traženi akt u postupku izrade.

U odgovorima Institutu alternativa, iz Ministarstva odbrane su tvrdili da ni u prošloj 2017. godini nijesu sprovodili postupke povjerljivih nabavki. Međutim, MO je saopštilo CIN/CG da je tokom prošle godine na ime povjerljivih nabavki potrošilo 893.972 eura. Objašnjavaju da je to trošak na ime povjerljivih nabavki koje je ovo ministarstvo pokrenulo prije maja 2015. godine

Jedini tragovi o povjerljivim nabavkama koje je sprovodilo Ministarstvo odbrane mogu se naći u izvještajima Državne revizorske institucije (DRI).

U reviziji finansijskog izvještaja Ministarstva odbrane za 2007. navodi se da je te godine realizovalo 39 od 42 planirana postupka povjerljivih nabavki. ,,Ukupna vrijednost realizovanih ugovora povjerljivih nabavki u 2007. iznosila je 4.799.681 euro’’, navodi se u izvještaju.

Za nabavku vojne opreme utrošeno je 47,82 odsto tog novca (2.295.329 eura), dok je 52,18 odsto (2.504.352 eura) otišlo na ostale usluge – nabavka teretane, viljuškara, usluga avio prevoza, konsultantskih usluga, radovi na opremanju multimedijalne sale Ministarstva odbrane…

Očigledno da se avio karte, teretana i viljuškar, ne mogu svrstati u vojnu opremu, pa je DRI u svom izvještaju konstatovao da je potrebno jasno razgraničiti što se sve može podvesti pod povjerljive nabavke, a da je za ove trebalo da se sprovede postupak nabavki u skladu s odredbama Zakona o javnim nabavkama.

Iste probleme DRI konstatuje i u izvještaju za 2013. godinu. Ponavlja se kupovina avio karata, a model zloupotrebe se prenosi i na drumski saobraćaj. Na osnovu postupka povjerljivih nabavki 2012. godine sa dvije firme iz Podgorice i Igala, Ministarstvo sklapa ugovor koji traje do sredine 2014. godine, o pružanju usluga prevoza pripadnicima Vojske CG na gradskim i međugradskim relacijama.

Ministarstvo odbrane je za 2013. planiralo povjerljive nabavke u iznosu od 4.617.630 eura, a realizovalo samo 1.773.747 eura. Objašnjeno je da su te godine ugovori zaključeni, ali da je realizacija većeg broja ugovora odložena za narednu godinu.

,,Sva dokumenta o postupcima povjerljivih nabavki u MO stepenovana su stepenom tajnosti ’interno’’’, navodi se u izvještaju DRI.

U posljednjem izvještaju DRI koji se odnosi na MO, objavljenom sredinom prošle godine, navodi se da je ovo ministarstvo u 2016. godini sprovelo četiri postupka nabavke, od čega su se dvije odnosile na bezbjednosno osjetljivu opremu. Revizor ističe da nije mogao da provjeri proceduru:

ALTERNATIVA_5-1024x682,,Državni revizor nije mogao utvrditi da li se i na koji način planiraju nabavke na koje se ne primjenjuje Zakon o javnim nabavkama (povjerljive nabavke), kako teče sam postupak i izvještavanje o predmetnim nabavkama, jer ne postoje akti kojima je navedeno propisano”, piše u izvještaju.

Ulazak Crne Gore u NATO, kao ni izmjene i dopune Zakona o javnim nabavkama iz juna prošle godine, koje nabavke u oblasti bezbjednosti i odbrane tretiraju u dva zakonska člana, još nijesu pomogli da se stanje poboljša u ovoj oblasti.

Kako je CIN CG ranije objavio, druge dvije institucije koje takođe sprovode postupke povjerljivih nabavki, u naznačenom periodu su za tu svrhu potrošili – Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) blizu pet miliona, a Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) preko tri miliona eura.

I iz MUP-a smo dobili slične odgovore kao i iz Ministarstva odbrane, gdje tvrde da ni ovo ministarstvo ne sprovodi povjerljive nabavke od maja 2015.

U periodu od 2013. do 2017. godine, kako je CIN-CG ranije objavio, međutim, na povjerljive nabavke utrošeno je gotovo pet miliona eura. A najveći iznos povjerljivih nabavki u MUP-u zabilježen je prošle godine – 2.528.761 eura.

Ni iz MUP-a za CIN CG nije stiglo pojašnjenje na osnovu kojih akata su obavljali proces povjerljivih nabavki u protekle dvije i po godine.

Na prošlonedjeljnom sastanku koju su predstavnici Instituta alternativa imali u MUP-u ponovljeno je da od maja 2015. godine nije sprovedena nijedna povjerljiva nabavka. Međutim, u MUP-u tvrde, da potrošnja za povjerljive nabavke i dalje postoji, jer se sredstva isplaćuju po osnovu ranije preuzetih ugovornih obaveza.

Razliku između iznosa koji je MUP dostavio kao odgovor na SPI i izvještaja DRI vezano za potrošnju za povjerljive nabavke za 2014. godinu (prema izvještaju DRI se navodi iznos od 1.596.985,46 eura, dok se u odgovoru na SPI navodi četiri puta manji utrošak za tu godinu), u MUP-u pravdaju time da je potrošnja jedno, a vrijednost zaključenih nabavki drugo. Naime, MUP je u 2014. godini sproveo postupak i zaključio nabavke u vrijednosti navedenoj u izvještaju DRI, ali nije odmah sve plaćeno, već se dio tog troška prenosi na naredne godine, a stvarna potrošnja (isplata) je onolika koliko je navedeno u odgovorima na SPI zahtjev.

Rekordnih dva i po miliona koji su, pod stavkom povjerljive nabavke, iz MUP-a potrošeni tokom prošle godine su obaveze po ugovoru za povjerljivu nabavku koji su naslijedili od Ministarstva za informaciono društvo i telekomunikacije, koje je prestalo da postoji reorganizacijom državne uprave od decembra 2016. godine, kazali su Institutu alternativa iz MUP-a.

Teško je povjerovati da MUP i MO plaćaju samo tuđe rate i ugovore koji su zaključili prije maja 2015. godine, a da u toku protekle dvije i po godine nijesu sprovodile nabavku robe, usluga i radova, poput oružja, municije i druge specijalne opreme.

,,Povjerljive nabavke se sprovode izvan ili makar na marginama siromašnog zakonskog okvira’’, kaže Đurnić. Ona ističe netransparentnost koja prati ovu vrstu nabavki: ,,Skoro svi podaci, akti, izvještaji i planovi koji se odnose na povjerljive nabavke nedostupni su javnosti. Imamo jedan potpuno zatvoreni sistem u kome je svaka vrsta kontrole ovog dijela javne potrošnje skoro nemoguća’’.

A u takvom sistemu otežana je i mogućnost za uspostavljanje odgovornosti za eventualne zloupotrebe.

Poseban tretman ANB

Agencija za nacionalnu bezbjednost je jedina institucija koja ne spori da sprovodi postupke povjerljivih nabavki. U tu svrhu ANB je, prema informacijama koje su dostavili, od 2013. do 2016. potrošila više od dva i po miliona eura.

Zahtjev za slobodnim pristupom informacija Instituta alternativa da im se dostavi koliko je ukupno ANB utrošila za povjerljive nabavke u 2017. odbijen je. Obrazloženo je da ne posjeduju tu informaciju, te da bi odgovor podrazumijevao sačinjavanje nove informacije.

U Institutu alternativa kažu da je ova odluka problematična jer je finansijska godina završena, pa bi ANB već trebalo da zna kolika joj je bila potrošnja u prošloj godini po ovom, ali i svakom drugom osnovu. ,,Zato odbijanje pristupa ovoj informaciji pod izgovorom sačinjavanja nove informacije navodi na to da se nešto pokušava prikriti. Posebno će biti zanimljivo da vidimo potrošnju za 2017. godinu, jer na osnovu do sada dostavljenih podataka znamo da je ona skočila sa nepunih 400 hiljada u 2015. godini na skoro dva miliona u 2016. godini’’, kaže Đurnić.

Odbijeni su i zahtjevi za pristup planovima povjerljivih nabavki i izvještajima o sprovedenim povjerljivim nabavkama. Razlog – imaju stepen tajnosti.

Institut alternativa je insistirao da im se omogući pristup Pravilniku o postupanju sprovođenja povjerljivih nabavki. Stepen oznake tajnosti ,,interno’’ koja prema Zakonu o tajnosti podataka traje dvije godine za Pravilnik je istekla početkom decembra 2017. Iz ANB-a su odgovorili da je Pravilniku sredinom protekle godine produžen oznaka tajnosti.

Povjerljive nabavke za ANB su izuzete od Zakona o javnim nabavkama, propisane su Zakonom o Agenciji za nacionalnu bezbijednost i regulisane internim aktom direktora ANB-a. Institut alternativa naglašava da ovakvo rješenje nema utemeljenje u evropskim propisima niti u praksi zemalja EU. Nabavke u oblasti bezbjednosti i odbrane trebalo bi jednako regulisati za sve naručioce koji ih sprovode, bez izuzetka, kažu u Institutu i ističu da nije jasno zašto kod nas Agencija ima poseban tretman.

Bilo je bolje prije izmjene zakona

Crna Gora je u SIGMA (inicijativa EU i OECD koja pruža ekspertske usluge u reformi administracije zemalja koje se nalaze u procesu pridruživanja) izvještaju za 2017. godinu o poštovanju evropskih principa javne uprave dobila ocjenu tri za usaglašenost zakonodavstva sa evropskim, dijelom i zbog loše regulisanih nabavki u oblasti bezbjednosti i odbrane.

U izvještaju se, između ostalog, navodi da su zakonska rješenja iz 2015. godine poboljšala nivo usklađenosti sa evropskim zakonodavstvom, naročito u oblasti bezbjednosti i odbrane. Međutim, posljednjim izmjenama i dopunama Zakona o javnim nabavkama od juna 2017. godine, nivo usklađenosti sa EU direktivama i Ugovorom o funkcionisanju Evropske unije je smanjen.

,,Nabavke u oblasti bezbjednosti i odbrane više nisu regulisane Zakonom o javnim nabavkama; umjesto toga, Zakon o javnim nabavkama propisuje obavezu Vlade da do kraja 2017. godine usvoji poseban akt kojim će se regulisati nabavke u oblasti bezbjednosti i odbrane. Ugovori za nabavke u oblasti bezbjednosti i odbrane vrijednosti manje od 20.000 eura za robu i usluge, odnosno 40.000 eura za radove u potpunosti su izuzete iz Zakona o javnim nabavkama, bez ikakve propisane obaveze da se oni zaključe uz poštovanje osnovnih principa propisanih Ugovorom o funkcionisanju Evropske unije”, navodi se u SIGMA izvještaju.

,,Imamo, dakle, već skoro tri godine pravnu prazninu i čini se da niko u našoj administraciji nema problem sa tim. U svjetlu najnovijih ocjena SIGMA-e, o nedovoljnoj usaglašenosti našeg zakonodavstva sa evropskim u ovoj oblasti, u procesu pripreme i usvajanja novog zakona o javnim nabavkama, donosioci odluka se moraju posebno pozabaviti regulisanjem ove oblasti’’ zaključuje Đurnić.

povjerljive-nabavke-II-infografik

Objavljeno

PFM izvještaj – Reforme čekaju donatore

Komentar IA na Godišnji izvještaj o implementaciji Akcionog plana za sprovođenje Programa reforme upravljanja javnim finansijama 2016-2020, za period januar – decembar 2017. godine 

 

Izvještaj o sprovođenju PFM programa za 2017. godinu znatno je detaljniji i pregledniji od izvještaja za prethodnu godinu, ali to je više odraz slabog kvaliteta i šturosti izvještaja za 2016. godinu, nego kvaliteta informacija datih za 2017. godinu.

Izvještaj posmatra 51 od ukupno 102 aktivnosti (samo one čije je sprovođenje dospjelo u izvještajnom periodu) i zaključuje da je 39% aktivnosti sprovedeno, a ostatak djelimično ili nije. Očigledna je želja da se aktivnosti koje su nezavršene predstave na način kao da već proizvode uticaj (na primjer, da nacrti podzakonskih akata doprinose povećanju transparentnosti, itd.), kao i da se kašnjenje donatorske podrške okrivi za nedostatak napretka.

Posebno je zabrinjavajući potpuni izostanak napretka u oblasti transparentnost budžeta, koja je ključni preduslov za uspješno sprovođenje sektorske budžetske podrške i oblast na kojoj Evropska komisija s pravom posebno insistira.

Kašnjenje i upitan napredak

Kao uzrok kašnjenja navodi se zastoj u otpočinjanju velikih projekata podržanih od strane EU. U ciljevima koji se odnose na Revizorsko tijelo, državnu pomoć, ubiranje prihoda i dr. skoro da sve čeka EU projekte. Napori Vlade ka postizanju ciljeva ovog programa – unapređenje stanja javnih finansija, fiskalna održivost i pravilno upravljanje javnim finansijama – ne mogu isključivo zavisiti od donatorske podrške, jer Vlada ima odgovornost prema građanima da se bavi ovim problemima.

Izvještaj u određenim slučajevima pripremu nacrta dokumenata predstavlja kao doprinos unapređenju stanja u nekoj oblasti. Na primjer, navodi se da je Ministarstvo finansija pripremilo „Predlog odluke o izradi kapitalnog budžeta i utvrđivanju i vrednovanju kriterijuma za izbor kapitalnih projekata“, čime se doprinosi unaprijeđenju planiranja, kontrole i izvještavanja kapitalnog budžeta.

Takođe, u određenim okolnostima se zakoni čija primjena još nije počela navode kao da već proizvode uticaj. Na primjer, kao napredak u srednjoročnom budžetiranju navode se dopune Zakona o budžetu i fiskalnoj odgovornosti iz 2017. godine, koje stupaju na snagu u januaru 2019. što znači da je prvi budžet koji će se izraditi po njima onaj za 2020. godinu.

Postoje i određene kontradiktornosti u izvještavanju. Kako je moguće da 70% potrošačkih jedinica „obezbjeđuje sveobuhvatne informacije o očekivanim učincima trošena zahtijevanih sredstava“, a da u drugom indikatoru „nivo informacija o učinku uključenih u planiranje budžeta“ bude nula?  (Cilj 4.1.2, indkatori 1 i 2)

U izvještaju se navodi: „Prezentacija kapitalnih projekata je unaprijeđena prikazivanjem svih pojedinačnih projekata u obrazloženju Zakona o budžetu, koji se dostavlja Skupštini na razmatranje kao sastavni dio Zakona.“ Ovdje se ne radi o napretku ili promjeni prakse, jer su kapitalni projekti na ovaj način predstavljani u obrazloženju prijedloga budžeta još od 2011. godine.

U oblasti javnih nabavki se od tri indikatora, dva označavaju kao da imaju pozitivan trend iako u njima nije bilo promjene, a ne pominju se prošlogodišnje izmjene Zakona o javnim nabavkama, korak unazad u pogledu usklađenosti. Na primjer, iako ne postoji sistem elektronskih javnih nabavki, indikator je označen kao da imamo pozitivan trend.

 

Reforme svedene na obuke

Kao indikator kojim će se pratiti ostvarenje određenog broja ciljeva uzima se broj obuka, radionica, treninga i službenika koji su ih pohađali. Od ukupno 46 indikatora, 8 se odnosi na neki tip obuke.

Ovakvi podaci ne govore ništa o stvarnom napretku u nekoj oblasti. Između činjenice da su službenici pohađali obuku i zaključka da se stanje u nekoj oblasti poboljšalo, nalazi se dug put primjene stečenog znanja.

Podatak koji bi bio značaj je da li je novostečeno znanje primijenjeno i kako se posjedovanje novih znanja odrazilo na rad tih službenika i njihovih institucija. Ovaj izvještaj ne donosi podatke tog tipa.

“Vjerujte nam na riječ”

U obrazloženju ispunjenja ciljeva se najmanje govori o oblastima koje su obuhvaćene indikatorima. Izvještaj donosi podatke o ispunjavanju određenog broja indikatora, ali ne izvor ovih podataka. Pored sve obimnosti izvještaja, nisu dati detalji o tome kako su formirane ocjene za neke indikatore, da bi se isti mogli provjeriti.

U izvještaju se tako navodi da je unaprijeđen kvalitet izvještaja o procjeni fiskalnog uticaja, bez podataka o tome na šta se tačno misli, bez potkrepljivanja ove tvrdnje dokazima. U izvještaju o sprovođenju Strategije reforme javne uprave nema riječi o bilo kakvom napretku u ovoj oblasti. (Cilj 4.1.1, indikator 1)

Takođe, od građana se traži da vjeruju na riječ tvrdnji da je 80% sektorskih stragija koje sadrže procjenu troškova za njihovo sprovođenje, jer se u izvještaju ne navodi o kojim se strategijama radi. (Cilj 4.1.1, indikator 2).

Besmisleni indikatori 

Poseban problem su slabo određeni indikatori sprovođenja određenih ciljeva. Njihova mana nije samo u „nemjerljivosti“ već i u beznačajnosti – u značajnom broju slučajeva, čak i da se desi potpuno ispunjenje indikatora, zacrtani cilj ne bi bio postignut.

Kod državne revizije, stiče se utisak napretka jer je dvostruko nadmašena vrijednost indikatora „broj planiranih revizija“, iako se zapravo radi o loše postavljenim ciljanim vrijednostima, koje su zanemarile veliki broj revizija finansijskih iskaza političkih partija. Takođe, indikator koji se prati „planirane“ a ne ostvarene revizije je beskoristan za praćenje napretka u radu DRI. (Cilj 4.6.1.)

Rijetki primjeri indikatora boljeg kvaliteta su oni koji se zasnivaju na procjenama stanja od strane međunarodnih eksperata. Na primjer, indikator koji preuzima ocjene iz SIGMA izvještaja u poglavlju o državnoj reviziji (Cilj 4.6.1, indikator 4).

Čija odgovornost je PFM program i kako dalje?

Zabrinjava koncentracija odgovornosti za sprovođenje cjelokupnog PFM programa u Ministarstvu finansija i njegovim organima u sastavu. Mjere iz ovog reformskog dokumenta ne tiču samo tehničke strane budžeta, već o korijenitoj promjeni načina rada cijele državne uprave, pa Ministarstvo finansija ne smije biti jedini nosilac aktivnosti.

Osim što ćemo doći u opasnost da se sa sprovođenjem kasni, ozbiljniji je problem primjene svega što u okviru PFM programa bude odlučeno (kroz propise, nove prakse, itd.) ukoliko ostali organi ne budu upoznati ili konsultovani tokom pripreme odluka.

Osim tehničkih podataka o sprovedenim aktivnostima, izvještaj o sprovođenju PFM programa bi trebalo da pruži podatke i o postizanju uticaja – ostvarivanju stvarnih promjena.

Takođe, da bi se napredak mogao pratiti na pravi način, potrebno je redefinisati indikatore, od takozvanih indikatora output-a (koji trenutno čine većinu), ka indikatorima učinka. Najavljena izrada pasoša indikatora za postojeće indikatore u PFM programa bila bi gubljenje vremena, jer bi detaljnije predstavljala ono što ne vrijedi mjeriti. Preporuka IA Savjetu za reformu javne uprave da, u pogledu pripreme inoviranog PFM programa, predloži Vladi precizan zaključak o neophodnosti revizije postojećih indikatora, nije usvojena.