– Među poslanicima prethodnog saziva Skupštine Crne Gore bilo je i onih koji se nijednom nijesu javili za diskusiju, komentar, niti su podnijeli amandman na bilo koji od više stotina razmotrenih zakona. Kako očekujete da će se ti poslanici ponašati u novom sazivu?
– Da li postoje mehanizmi koji bi naterali neaktivne poslanike da se uključe u raspravu?
Odgovor Instituta alternativa (Marko Sošić, istraživač javnih politika)
Najprije, nadamo da se takvi poslanici (rekorderi u pasivnosti u 24. sazivu) neće biti dio novog, 25. saziva Skupštine – čini nam se da je njihovo vrijeme prošlo i da će ih zamijeniti ljudi sa odgovarajućim i naprednim shvatanjem pozicije Skupštine i sopstvene uloge kao poslanika.
Rano je govoriti o tome što će biti odlike rada novog saziva, prije 06. novembra i same konstitutivne sjednice. Ipak, iako se ne usuđujemo predviđati, izražavamo nadu da će novi saziv svojim radom donijeti novi kvalitet značaju i uopšte poziciji Skupštine Crne Gore. Nadamo se, takođe, da će poslanici novog saziva češće, djelotvornije i spremnije od svojih prethodnika u 24. sazivu, koristiti raznovrsne kontrolne mehanizme koji im stoje na raspolaganju da vrše nadzor na radom izvršne vlasti.
Ne postoje mehanizmi kojima bi se neaktivni poslanici natjerali da promijene svoj način rada, da se pojača njihova motivacija za suštinski doprinos radu parlamenta – već u krajnjem zavisi od samog poslanika, ali i od poslaničkog kluba odnosno partije kojoj pripada. Pojačana pažnja i nadzor javnosti je čini se, jedini način da se poslanicima stavi do znanja da se od njih očekuje da daju sve od sebe kako bi se ustavne nadležnosti Skupštine ostvarile.
– Kakva su Vasa ekonomska očekivanja od nove-stare vlasti?
– Je li realno očekivati smanjenje nezaposlenosti, povećanje prosječne plate i uopšte rast ekonomije?
Odgovori Instituta alternativa (Marka Sošića, istraživača javnih politka)
Od nove vlade prije svega očekujemo intenzivne napore u borbi protiv korupcije, odnosno, u zalaganju za povećanje transparentnosti i odgovornosti u javnim finansijama. Kao konkretan korak u ovom pravcu vidimo snažno jačanje mehanizama kontrole javnih finansija, koji moraju biti snažni i djelotvorni, rad na integritetu javnih finansija i napore da se javna potrošnja učini transparentnijom i ekonomičnijom.
Ovdje mislimo prije svega na jačanje finansijske nezavisnosti Državne revizorske institucije i snaženje njenih ukupnih kapaciteta, ali i neophodnost staranja Vlade i Ministarstva finansija o sprovođenju preporuka iz izvještaja DRI.
Očekujemo da se u toku mandata ove vlade konačno osjete efekti uvođenja javne unutrašnje finansijske kontrole (posebno interne revizije) koja bi moralo da profunkcioniše u svim potrošačkim jedinicama i donese konkretna poboljšanja (i uštede) u njihovom radu.
Nakon tri izmjene Zakona o javnim nabavkama, vrijeme je da se posebna pažnja posveti sprovođenju istog, posebno na polju smanjenja zloupotrebe i korupcije u postupcima javnih nabavki – od planiranja do izvršenja ugovora.
Razvojnu šansu za našu ekonomiju vidimo u korišćenju koncepta javno-privatnih parterstava, odnosno, koncesija, ali samo ukoliko su ugovori sklopljeni na taj način zasnovani na principima odgovornosti, transparentnosti i efikasnosti.
Ovo je lista stvari koje se uglavnom tiču postizanja veće transparentnosti i odgovornosti u javnim finansijama, a samim tim i borbe protiv korupcije. Rad na njima smatramo preduslovom za poboljšanje finansijske situacije, a i rasta ekonomije. Ne usuđujemo se da prije samog konstitutisanja nove vlade ocjenjujemo njenu spremnost ili političku volju da se uhvati u koštac sa navedenim problemima. Ipak, čini nam se da ukoliko vladajuća koalicija želi da zadrži ili popravi svoj rezultat na sljedećim izborima, odlučan napredak u ovim oblastima je potrebniji nego ikada.
Najveći gubitnik ovih izbora je ideja bojkota izbora. Riječ je o ideji koju je zagovarao značajan broj političkih i parapolitičkih opozicionih aktera tokom prve polovine ove godine. Bolje reći, sve do raspisivanja izbora. Vrijedi podsjetiti da nijedna od partija i koalicija nije bilo čime uslovljavala svoj izlazak na izbore.
Visoka izlaznost od preko sedamdeset odsto pokazala je da su građani Crne Gore još uvijek vrlo zainteresovani za politiku i aktivni u izboru poželjne političke opcije. Pokazalo se da građani i politički akteri vjeruju da su izbori najbolji način da se unapređuje demokratija. Broj nevažećih listića je sličan onom sa prošlih izbora. Broj rasutih glasova je gotovo četiri puta manji i vrijedan samo tri mandata podijeljenih između DPS (2) i DF (1).
Najveći pobjednik izbora je Pozitivna Crna Gora. Umorne i razočarane birače referendumske većine privukla je političkom ponudom koja se vrijednosno i politički smjestila u krug referendumske većine (nesporna državnost i simboli, za EU I NATO). Pozitivna se nije otvoreno konfrontirala sa vladajućom koalicijom, nije oštricu retorike usmjerila prema Đukanoviću I njegovom poslovnom okruženju, korupciji i organizovanom kriminalu kao što to već godinama radi tradicionalna opozicija. Nakon izbornog slavlja, rukovodstvo Pozitivne će morati da odgovori na pozive dvije velike političke grupacije ili da insistira na ideji manjinske vlade Pozitivne, koja je teorijski moguća ali praktično teško ostvariva, a politički neodgovorna. U periodu koji slijedi tražiće se odgovori na pitanje za kakvu politiku se u stvari zalaže Pozitivna. Narandžasti balon ispražnjen od političkog sadržaja i političkog personaliteta mogao bi brzo da odleti sa političke scene.
SNP je platio cijenu “malokrvne politike” i nepristajanja na priključenje DF pod uslovima dvije manje opozicione stranke. Rukovodstvo stranke je prošlo medijski linč, odlazak nekoliko važnih figura i kampanju vodilo na nejasnim osnovama i sa okrnjenom infrastrukuturom. U suštini, SNP je platio cijenu distanciranja od uobičajene opozicione retorike i političkih meta, dok s druge strane rukovodstvo nije pronašlo drugu privlačnu političku strategiju, naročito kada je riječ o širenju baze birača u prostoru drugih identiteta. Umjesto toga, u kampanji je skliznuo u nacioanlnu retoriku od koje se godinama pokušavao distancirati. Tako je SNP ostao negdje između starih i novih birača. Pred kakvim izazovima se tokom godine našao, SNP je čak pokazao zavidnu žilavost.
DF
SNP, Nova I Pokret za promjene su u ranijem sazivu parlamenta imali 29 poslanika. U narednom će imati trideset poslanika. DF je porastao na račun pada SNP. Preraspodjela unutar trideset tradicionalnih opozicionih mandata ukazuje na ograničenja političke strategije tri opozicione stranke. Demokratski front za svoj rezultat može zahvaliti Miodragu Lekiću, Predragu Bulatoviću i SNP-u.
Vlada koju bi sastavio DF sa stranakama mimo Koalicije DPS i SDP je teorijski moguća, a onaj ko bi uspio da sastavi takvu zaslužio bi nagradu za političku umiješnost. Takva ideja najprije zavisi od Pozitivne i SNP, a zatim od niza manjinskih stranaka tradicionalnih partnera DPS.
Osim posla u vezi sa formiranjem vlade, pred DF je i posao u vezi sa formiranjem Skupštine Crne Gore. U slučaju parlamentarne transformacije DF u dva (Nova srpska demokratija i Pokret za promjene) ili više poslaničkih klubova (klub M. Lekića i klub P. Bulatovića) Socijalistička narodna partija biće i dalje najjača opoziciona partija. To je situacija koju bi DF i njegovi konstituenti najradije izbjegli, ali više poslaničkih klubova daju brojne druge mogućnosti parlamentarnog djelovanja, očuvanja identiteta stranaka I njihovog finansiranja.
DPS
Najznačajniji trendovi se osjećaju kroz relativni pad podrske Koaliciji DPS SDP, sto je ovu Koaliciju dovelo po prvi put u posljednjih deset godina u poziciju da traži partnere za sastavljanje Vlade. Ipak, treba znati da je na prošlim izborima za Koaliciju koju je predvodio Đukanović glasalo 168.290 birača, a da je na ovim izborima glasalo 163.112 hiljada pri čemu je Bošnjačka stranka, na ranijim izborima članica Koalicije sada imala više od 15.000 glasova, a HGI takođe ranije članica Koalicije imala preko 1500 glasova.
Ovi podaci čine «pobjedničku» matematiku opozicije nešto relativnijom kategorijom.
S druge strane, pad povjerenja u DPS na lokalnom nivou, naročito u Nikšiću al i u Podgorici ima važan politički ali i simbolički značaj. Pokazuje se da biračko tijelo ipak reaguje na loše rezultate vlasti i način vladanja.
Povratak Đukanovića
U priči o povratku Đukanovića, najduhovitiji su glasovi koji se kunu u vladu DF i povratak Đukanovića na premijersko mjesto. Interesovanje javnosti za ime novog premijera je razumljivo, naročito u zemlji u kojoj prvi čovjek najveće stranke koja je pobijedila na izborima nije i predsjednik vlade, već skoro dvije godine. Ipak, četvrt vijeka formalne vladavine jedne partije ili jedne koalicije još uvijek je prihvatljivija opcija od četvrt vijeka vladavine jednog čovjeka. Zato je povjerenje u Lukšića u konkurenciji starih partijskih drugova i dalje relativno visoko u međunarodnim krugovima.
Predsjednički izbori
U susret predsjedničkim izborima i tradicionalna vlast i tradicionalna opozicija će morati da relativno brzo odluče o svojim kandidatima. DPS između Đukanovića i Vujanovića, a DF, SNP i Pozitivna o zajedničkom kandidatu sposobnom da zadobije podršku manjinskih partija.
Najveći gubitnik ovih izbora je ideja bojkota izbora. Riječ je o ideji koju je zagovarao značajan broj političkih i parapolitičkih opozicionih aktera tokom prve polovine ove godine. Bolje reći, sve do raspisivanja izbora. Vrijedi podsjetiti da nijedna od partija i koalicija nije bilo čime uslovljavala svoj izlazak na izbore.