Samit EU Zapadni Balkan – Sa ili bez EU?

Naša Dina Bajramspahić govorila je na “Virtuelnom sastanku Zapadnog Balkana u sjeni – Sa ili bez EU“ (Western Balkans Shadow Summit) koji je održan putem moderiranog Zoom razgovora u utorak 5. maja 2020. u 12:00 s temom proširenja EU na Zapadni Balkan.

Cilj konferencije je da doprinese vidljivost zahtjeva civilnog društva u susret EU samitu o Zapadnom Balkanu usljed nemogućnosti civilnog društva da u Zagrebu prenese svoje poruke. U ime Foruma 2020 razgovor su organizovali Documenta i CROSOL. Moderatorka je bila Ivana Dragičević, N1.

Na navedenoj online konferenciji su takođe govorili:

  • Emina Bošnjak, Sarajevski otvoreni centar (BIH),
  • Zoran Ivančić, Centar za zastupanje građanskih interesa (Fondacije CPI) (BIH),
  • Sonja Stojanović Gajić– Članica Upravnog odbora Beogradskog centra za bezbednosnu politiku, predstavnica u Zajedničkom konsultativnom odboru EU-Srbija (Srbija),
  • Ivan Đurić, Inicijativa mladih za ljudska prava (Srbija),
  • Vildan Drpljanin, Makedonski helsinški odbor za ljudska prava (Sjeverna Makedonija),
  • Agon Maliqi, Sbunker (Kosovo),
  • Luca Jahier, predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog foruma,
  • Gordan Bosanac,CROSOL i
  • Vesna Teršelič, Documenta(Hrvatska).

Snimak konferencije:

Izdvajamo neke od ključnih naglasaka:

  • Emina Bošnjak, BiH

Europska unija treba poslati poruku BIH da je njezin status kao kandidata moguć i ostvariv. To će ipak ovisiti o procesu ostvarenja svih onih konkretnih koraka koje BIH mora ostvariti s obzirom na 14 prioriteta.

  • Vildan Drpljanin, Sjeverna Makedonija

Ako jedna zemlja uloži 25 godina u zatvaranje jednog pitanja, i onda postoji opasnost da ubrzo otvori novo tog tipa, možda bi EU trebala predvidjeti da će se takav tip problema nastavljati na području Zapadnog Balkana. EU bi trebala donijeti deklaraciju da podupire zemlje kandidate i one koje će to tek postati na njihovom europskom putu.

  • Sonja Stojanović Gajić, Srbija

Demokracija je lijek koji štiti našu životnu sredinu i kolektivna javna dobra. Mi jedino možemo da uvjerimo naše političare da se odreknu svoje moći dugoročno, i tu treba EU da nam pomogne.

Političke organizacija i organizacija civilnog društva trebaju uže surađivati. No uloga civilnog društva ponajprije treba biti rastrašivanje, da spušta tenzija nasuprot našim vladama, pomoć i objašnjavanje te podrška.

  • Agon Maliqi, Kosovo

EU ne bi trebala davati obećanja koje ne može implementirati, trebala bi biti više realistična. Treba uložiti sredstva i energiju u zaštitu prostora za civilno djelovanje i medijski prostor.

  • Dina Bajramspahić, Crna Gora

Bez kredibilnosti politika uvjetovanja neće funkcionirati. Sada se treba početi raditi na strategiji uvjeravanja europskih društava da je proširenje u zajedničkom interesu.

  • Ivan Đurić, Srbija

Nikoga u Srbiji ne zanima ovaj virtualni sastanak na vrhu. Ni jedna poruka nije upućena Srbiji. Europska unija predugo daje drugima da tumači što ona misli i govori. Njen glas se ne čuje, već samo tuđa tumačenja. Europa se ne trudi da se njezin glas čuje. M nismo odvjetnici europske unije. Mi smo zagovornici europskih vrijednosti.

  • Igor Kaleba, BIH

Green new deal je još uvije preapstraktan za građane. Okolišne organizacije pokušavale su se u tom kontekstu baviti stvarima koji se tiču svakodnevnog života ljudi, tj. željeli smo to prikazati kroz ekonomiju i novac. Analize pokazuju da novac koji se sada ulaže u ugljen dugoročno predstavlja izgubljen novac jednom kada BIH uđe u EU, pošto je taj novac trebao biti utrošen za usklađivanje s europskim standardima.

  • Gordan Bosanac, Hrvatska

Treba unaprijediti suradnju etabliranih OCD-a s novim društvenim pokretima. Izazovi koji prijete liberalnoj demokraciji su globalni, i lekcije s Balkana u smislu taktičkog udruživanja različitih aktera mogu biti vrijedne na višoj razini.

  • Marina Škrabalo, Hrvatska

U vrijeme epidemije posebice se vidi uloga medija. Ovu priliku treba iskoristiti za stvaranje nove medijske perspektive o Balkanu pošto je to poveznica za jačanje političkog utjecaja. Treba preispitati oštro razlikovanje civilne i političke sfere, koja nas onemogućuje u političkom djelovanju. Jedan od načina zagovaranja treba uključivati argument da teme kao što s Green new deal, digitalizacija i slično trebaju biti ugrađene u procese proširenja EU, a naročito paradigma Human security. To je ono što omogućuje da EU ostane atraktivna i konkurentna u 21. stoljeću.

  • Vesna Teršelič, Hrvatska

Treba humanizirati odnos prema žrtvama. Živimo u Hrvatskoj, koja kao i druge post-jugoslavenske zemlje nije uspjela okončati ni Drugi svjetski rat. Kroz zagovaranje rješavanje sudbine nestalih i učinkovitije procesuiranje ratnih zločina vidjeli smo kako je bilo malo uspjeha. Komisija REKOM za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i žrtvama trebala nadopunjavati te mehanizme. Imali smo potporu Europske unije, no Hrvatska je ovdje uvijek bila ambivalentna. No potrebno je nastaviti zagovaranje, jer je približavanje pravdi, izgradnji mira i povjerenja nešto što se naprosto ne može ostaviti van fokusa. U susret proslavi godišnjice pobjede nad fašizmom možemo vidjeti da smo olako stavili na sporedni kolosijek pitanja holokausta, genocida nad Romima, Srbima, pogotovo u svjetlu rasta isključivosti, antisemitizma i ksenofobije. To nas podsjeća na potrebu kritičnog preispitivanja prošlosti.

Povezivanje procesa izgradnje povjerenja, suradnje prema Berlinskom procesu i prema svim zemljama koje će preuzeti predsjedanje nakon Hrvatske, uključivanje zapadnog Balkana i što više građana i građanki u Konferenciju o budućnosti Europe. Trebaju se tražiti načini da se potiče suradanja. U Erasmus programima imamo veliki problem da su različite mogućnosti financiranja za članice Europske unije, a različite za zemlje van EU, čak i programe koji se tiču mladih. Treba otvoriti širom vrata za suradnju među mladima i u svim drugim sferama, te ozbiljnije podržati građanske inicijative.

  • Luca Jahier, Italija

Europski gospodarski i socijalni odbor izrazio je svoje nezadovoljstvo odlukom što je po treći put odgođeno otvaranje pregovora s Albanijom i Sjevernom Makedonijom. Naglašavali su značaj civilnog društva u pristupnim pregovorima. Pozornost i posvećenost lidera zapadnog Balkana i Europske unije tom procesu treba se povećati. Prije sastanka na vrhu u Zagrebu, izdali su priopćenje koje je potpisalo 19 organizacija s Zapadnog Balkana. Financiranje organizacija civilnog društva ne smije se kompromitirati uslijed pandemije COVID-19, kao ni njihova uloga u oporavku.

Transkript pojedinih djelova konferencije:

Novinarka: Pitanje za Eminu, Dinu, Vesnu Teršelič i Zorana Ivančevića… Stalno se priča i govori da je to proces važan za građane, i da će građani shvatiti šta je to Evropa i koliko znači u njihovom svakodnevnom životu, međutim uvijek imamo negdje tu evroskeptičnu stranu koja raste ili pada zavisno od nekih unutrašnjih događaja, pa evo od Dine ćemo početi s obzirom da ste vi u Crnoj Gori najviše odmakli u toj priči… Koliko je ustvari teško nevladinom sektoru u jednoj državi kao što je Crna Gora?

 Dina Bajramspahić: “Teško jeste, ali na malo drugačiji način, jer mi na nominalnom nivou imamo većinsku podršku prema Evropskoj integraciji Crne Gore. Međutim vrlo je teško animirati građane da učestvuju i interesuju se za konkretne reforme. Za to postoji više razloga – sa jedne strane, mi nemamo tradiciju demokratskih iskoraka koji su bili rezultat podsticaja odozdo prema gore, a sa druge strane imamo prilično mladu administraciju koja već petnaest godina učestvuje u procesu evropske integracije, i slušajući sve paneliste sam primijetila da se mi više i ne sjećamo kako je funkcionisati bez tog eksternog faktora uticaja i velikih očiju Evropske unije, koje nas posmatraju i prate šta mi radimo.

Za nas, za civilno društvo, je danas ova situacija sa pesimizmom koji dolazi iz Evropske unije u odnosu na proširenje veoma otežavajuća okolnost, jer mi sa jedne strane iako imamo vrlo, vrlo kritičko mišljenje o tome kako naša javna uprava radi na reformama,  koliko malo postiže itd. Sa jedne strane, dakle, želimo da koristimo taj proces, da kritičkim odnosom podstičemo vlasti na što bolji rezultat, a sa druge strane sad sve više postaje jasno da ta šansa i nije tako stvarna i nije tako kredibilna i vrlo je daleko, što vrlo otežava reforme. Kada je Evropska unija veoma dugo i neopravdano otežavala poziciju Sjeverne Makedonije i Albanije neotvarajući pregovore, to je veoma negativno uticalo na pregovore recimo Crne Gore, jer kada su političke elite vidjele da naše komšije Sjeverna Makedonija i Albanija ne mogu nešto što smo mi vrlo lako uradili prije osam godina i nešto što mnogo više ima simbolički značaj nego stvarni, to je negativno uticalo na njihovu volju da sprovedu one najteže i najsloženije reforme, jer priroda reformi i priroda onoga što mi sada treba da uradimo u poglavljima 23. i 24. je svojevoljno limitirati moć koju imaju političke elite a da bi to uradili oni moraju vjerovati da se nešto nalazi na kraju tog puta, što sada više nije situacija.

Činjenica je da političke elite u mojoj zemlji imaju apsolutnu vlast i da mi nemamo tu kritičku masu u javnosti koja će vršiti dovoljan pritisak na vlast da sprovede sve one najteže reforme, i zbog toga nam treba mnogo više kredibilnosti od Evropske unije nego što dobijamo. Sama činjenica da se izbjegava riječ proširenje na Samitu u Zagrebu, iako je i više nego jasno da je to za nas glavna stvar,  govori o tome da nešto što se ranije prikrivalo više se ne prikriva i da snage koje su protiv proširenja, bez obzira na rezultate i bez obzira na reforme, u Evropskoj uniji rastu i mi koristimo svaku moguću priliku da skrenemo pažnju donosiocima odluka i EU, kakve to posledice ostavlja u našim zemljama. Veoma je teško jer smo se našli u toj dualnoj ulozi da kritikujemo stanje u svojoj zemlji, s pravom, ali da moramo da se grčevito borimo za to da nam bude data šansa i nada da bi jednog dana mogli da ispunimo zadatke koji su postavljeni ispred nas.

Sad govorim iz perspektive Crne Gore, dakle, mi smo se zalagali za novu metodologiju jer Crna Gora je osam godina u pregovorima i oni ne funkcionišu kako treba, i nama se čini da nova metodologija ima mnoge dobre elemente, međutim naravno implementacija je nešto sasvim drugo i tek ćemo vidjeti kako će sve to funkcionisati. Takođe smo zastupali stav da je potrebno mnogo više “šargarepa” i mnogo više “štapova” tokom procesa pregovora jer barem u Crnoj Gori, gdje nijedna druga opcija – geopolitička, nije ozbiljno razmatrana. Dakle, petnaest godina u smo u procesu, iako se koketiralo i sa spominjanjem Rusije i sa spominjanjem Kine, to nikad nije zaista bila opcija koja je stvarno razmatrana. Dakle, EU jeste nešto ka čemu se teži, međutim EU ima mnogo više elemenata za uticaj u Crnoj Gori u svojim rukama nego što je koristila do sada, tako da je to nešto što smo mi tražili.

***

 Odgovarajući na pitanje šta civilno društvo može i koja bi bila poželjna uloga civilnog društva u kontekstu problema u kojima je Zapadni Balkan

Dina Bajramspahić: Mislim da nema tačnog odgovora. Činjenica je da civilno društvo u našim zemljama jeste bilo jalovo u mnogo čemu, ali, sa druge strane, to sa čime se suočavamo je poprilično složeno. Za to nisu našle odgovor ni mnoge EU zemlje. Mislim da se borimo na previše frontova istovremeno. Sa jedne strane želimo da podupiremo reforme kritičkim odnosom prema nedostatku rezultata vlasti, a sad pokušavamo uporedo sa tim da utičemo i na donosioce odluka u Evropskoj uniji i mnogim zemljama članicama koje su zasnovale negativan odnos prema proširenju na mnogim, po našem mišljenju, pogrešnim postavkama, kao što su stav da EU već teško funkcioniše sa dvadesetsedam članica, tako da im nisu potrebne nove; zatim stav tj. zasnivanje spoljne politike mnogih zemalja u odnosu na ovo pitanje zasnovano na populističkim retorikama u javnom mnjenju tih država članica itd, itd… Uporedo sa svim tim smo pod stalnim napadima od strane vlasti, sa nerazumijevanjem od strane mnogih u EU i tako dalje. Tako da je prilično složena situacija.

Sa druge strane, moja zemlja je prilično mala, pola miliona stanovnika, i šansa da će se tu stvoriti neki potpuno novi akteri nije prevelika. Ovi koji se pojavljaju uglavnom imaju problem sa nedostatkom praktičnog iskustva, budući da imamo iste političke elite na vlasti trideset godina. Tako da prilično je pesimistično i ne vidim jasan odgovor, ali vjerujem u umrežavanje, vjerujem da se zajedničkim snagama može mnogo više i vjerujem u dvije važne poruke: jedna je da mi za Crnu Goru tražimo najstrožiji mogući proces jer moramo da iskoristimo ovaj proces za stvarnu transformaciju društva, ali sa, druge strane, da akteri u EU moraju da steknu svijest da svojim dvosmislenim porukama, svojim povremeno i prevrtljivim porukama, nanose veliku štetu u našim društvima. Ako se ta perspektiva, EU perspektiva, zatvori, ili bude previše daleko, mi kao civilno društvo nećemo više imati alat u rukama za uticaj na naše vlasti.

Podsjetiću samo na jedan primjer: kada je komesar Junker imenovan 2014. godine, on je tada dao poznatu izjavu da neće biti proširenja do 2025. godine. U EU je zbog toga kritikovan, jer je smatrano da je to previše rano; u Crnoj Gori je bio kritikovan jer je to previše daleko. Naše vlasti nemaju razlog da se uzdržavaju od autoritarnih poteza u 2014. ’15. i ’16. godini ako proširenja neće biti do 2025. Moramo da tragamo za nekim rešenjem koje će da pomiri ova dva suprostavljena pitanja – jedno je kvalitet procesa, a drugo i  trajanje procesa, jer nažalost političke elite razmišljaju samo kratkoročno. U najboljem slučaju, u četvorogodišnjim izbornim ciklusima, a često i mnogo kraće, tako da pitanje je teško i nemam optimističan odgovor.

***

Završne poruke

 Dina Bajramspahić: Saglasna sam sa onim što su moji prethodnici rekli. Kada govorimo o EU, važno je da u EU svako razumije koliko je ta riječ, koja već postaje pomalo otrcana, kredibilnost, važna, jer bez kredibilnosti, “politike uslovljanja” neće funkcionisati, a bez “politike uslovljavanja” neće biti ni promjena u našim zemljama, barem ne onih ključnih. Tako da, (a u EU zaista ima prijatelja proširenja) ako postoji ozbiljna namjera da, u slučaju transformacije naših društava, bude proširenja – sad treba početi raditi na ozbiljnoj strategiji uticaja na društva u Evropskoj uniji, da razumiju zašto je proširenje obostrani interes jer on to zaista jeste.

Što se tiče samog regiona, mislim da smo zajedno kao region pomagali da dođe do zelenog svijetla za Sjevernu Makedoniju i Albaniju, i da je to za sad dobro, ali trebalo bi da zajedničkim, jednakim naporima pomognemo i Kosovu da dođe do vizne liberalizacije, jer mislim da bi to bio stvarni pokazatelj da postoji evropska perspektiva regiona.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *