Unapređenje Zakona o sprječavanju korupcije: Sugestije IA

U petak, 16. decembra 2022. godine, Ana Đurnić, istraživačica javnih politika u Institutu alternativa, učestvovala je u radu Odbora za antikorupciju, na kojoj je Odbor, u proširenom sastavu, razmatrao unapređenje Zakona o sprečavanju korupcije. Ukazali smo na ključne probleme koje smo prepoznali, ali i sami iskusili u nadzoru nad primjenom ovog Zakona i predložili načelna rješenja.

U nastavku je izlaganje u cjelosti.

Institut alternativa od uspostavljanja Agencije prati njen rad i kontinuirano ukazuje na propuste u radu, nedostatak rezultata ali i na manjkavost zakonskih rješenja. Uz to, Institut alternativa aktivno podnosi zahtjeve Agenciji za preispitivanje sukoba interesa javnih funkcionera i vodi postupke pred Upravnim sudom protiv njenih rješenja, a svaki od pokrenutih postupaka do sada je završen u korist naših tvrdnji. Ipak, ne možemo biti zadovoljni rezultatima, budući da ovi postupci traju beskrajno dugo, većinom još od 2018. godine. Sa druge strane, i oni završeni pokazali su ograničenost sistema da kazni javne funkcionere za kršenje zakona, ili zbog toga što je nastupila zastara, budući da su sva kršenja na nivou prekršaja, ili zbog nedostatka institucionalnih i zakonskih mehanizama koji bi obezbijedili da se nezakonit novac, stečen uz obavljanje nespojivih funkcija ili uz postojanje sukoba interesa, vrati u budžet.

Zbog toga podržavamo ideju da se Savjet Agencije uspostavi kao drugostepeno tijelo koje bi postupalo po žalbama na odluke direktora/ice Agencije, kako bi se proces ubrzao. Ipak, ističemo potrebu da se u tom slučaju Savjet profesionalizuje, kako bi imao pun kapacitet da odlučuje po podnijetim žalbama.

Brojni mehanizmi i oblasti date Agenciji u nadležnosti da njima prevenira korupciju, obesmišljeni su ili samim zakonskim rješenjima, ili načinom na koji ih Agencija tumači, a u krajnjem i slabim dometom skupih informacionih sistema kojima Agencija raspolaže i iz kojih prikuplja podatke, a koji i dalje ne omogućavaju automatizovan pristup podacima niti automatsko prikupljanje podataka od strane Agencije.

Primjera radi, imovinski kartoni su zamišljeni da izvijeste Agenciju za sprječavanje korupcije (ASK), a njenim posredstvom i druge organe i javnost o prihodima i imovini javnih funkcionera. Ipak, s pravom se može reći da sistem prijave prihoda i imovine, ovakav kakav je sada u Crnoj Gori, javnim funkcionerima omogućava da više informacija sakriju, nego što ugleda svjetlost dana. Sa druge strane, cijeli proces podrazumijeva veliku količinu birokratskih radnji i tzv. „papirologije“, kako na strani javnih funkcionera, tako i na strani Agencije koja bi trebalo da ih kontroliše, čime se bespotrebno unapređuje statistika koja zamagljuje suštinu. Idealno, kod urednih javnih evidencija i registara, ovi podaci koji se sada prijavljuju, bili bi po automatizmu povučeni iz drugih registara, čime bi se izbjegle nepotrebne administrativne neusaglašenosti, i postupci koji uvećavaju statistiku rada i rezultata, ali suštinski ne daju dodatnu vrijednost niti imaju uticaj na prevenciju korupcije.

Takođe, postoji niz ograničenja koja onemogućavaju ili ograničavaju dostupnost podataka i njihovu potpunu transparentnost. Oni se kreću od problema nedorečenosti zakonskog okvira koji je ispustio da uredi neke „životne“ situacije, do neažuriranosti i nepozudanosti baza podataka na koje se ASK oslanja u svom radu.

Javni funkcioner može da ni ne podnese izvještaj o prihodima i imovini, ili da prijavi netačne ili nepotpune podatke, da zbog toga plati novčanu kaznu nižu od minimanlne, a da ne trpi nikakve posljedice od strane organa koji ga imenuje/postavlja (razrješenje, umanjenje zarade i slično).

Javni funkcioner može živi u iznajmljenom stanu ili da vozi tuđa kola, kao i da živi u stanu koji mu je neko drugo zakupio, a da to ne mora da prijavi, budući da to nije njegova/njena imovina (pravo svojine). Funkcioner može i da ne prijavi poklon, bez obzira na njegovu vrijednost, jer ga nije dobio/la „u vezi sa vršenjem javne funkcije, ali i da dobije novac od rođaka (idealno do 5.000 eura) i da od tog novca kupi sat, a da ne prijavi Agenciji.

Javni funkcioner može da prihoduje preko 100.000 eura od članstva u međunarodnoj sportskoj organizaciji, a da, i kada Agencija utvrdi da je to uradio uz kršenje zakona, ne vrati u budžet ni cent, pa ni onu funkcionersku platu koju je uredno primao iz državnog budžeta.

Političke partije mogu da vode svoje interne poslovne knjige i crne fondove, a da budu potpuno uredni pred Agencijom u izvještajima koje joj dostavljaju.

Javni funkcioner može da dodijeli ugovor o javnoj nabavci firmi u kojoj ima interes, a da to Agenciji prođe ispod radara, jer Agencija nema kontrolni pristup elektronskom sistemu javnih nabavki, osim onog koji joj sleduje kao naručiocu.

Ovakvih primjera ima u svim oblastima kojima se bavi Agencija i sad kada smo to rekli, u potpunosti smo saglasni da postoji očigledna potreba da se Zakon o sprečavanju korupcije, ali i cijeli koncept Agencije za sprječavanje korupcije dobro promisli i preispita. Smatramo, takođe, da to treba uraditi brže nego što to planira Vlada 2024. godine, ali izražavamo sumnju da Skupština to može kvalitetno uraditi do kraja jesenjeg zasijedanja, odnosno u narednih 15 dana.

Smatramo da treba naći kompromis i da predlagač (izmjena i dopuna) Zakona o sprečavanju korupcije treba da bude Vlada, uz sve obaveze koje priprema zakona nosi s aspekta učešća javnosti u donošenju odluka i mehanizme koji za Skupštinu nisu obavezujući niti ona ima iskustva u sprovođenju istih. Sa druge strane, smatramo i da Vlada ne mora da čeka 2024. godinu za to, budući da je projekat sa Savjetom Evrope na ovu temu već uveliko u toku, a analiza važećeg Zakona o sprečavanju korupcije završena, te da domaća stručna javnost ima puno znanja, primjedbi, primjera i sugestija za unapređenje u ovoj oblasti, koje je stekla kontinuiranim praćenjem i analizom antikorupcijskih javnih politika.

Ana Đurnić
Istraživačica javnih politika

Snimak sjednice možete pogledati u nastavku:

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.