Javne nabavke – strateški do 2015

Mjere u Akcionom planu su široko postavljene i neprecizne, a prisutan je i nejednak tretman koji pojedini djelovi Strategije imaju u okviru Akcionog plana

Već desetak godina Crna Gora ima zakonski uređenu oblast javnih nabavki. Najnoviji i, uz sve mane, najbolji zakon usvojila je prošle godine, a njegova primjena je otpočela početkom ove godine. U postupcima javnih nabavki roba, usluga i ustupanja izvođenja radova u Crnoj Gori, u 2010. godini, ukupno je ugovoreno nešto više od 300 miliona eura ili nešto oko 10 odsto bruto društvenog proizvoda.

Vlada je nedavno usvojila Strategiju razvoja sistema javnih nabavki za period od 2011. do 2015. godine, i Akcioni plan za sprovođenje Strategije. Dok je za razmatranje Nacrta strategije organizovana javna rasprava, čime je bilo omogućeno učešće zainteresovane javnosti, Nacrt akcionog plana nije bio javno dostupan. Ovi značajni dokumenti koji projektuju strateški razvoj u oblasti u kojoj će u narednih pet godina biti izvjesno potrošeno 2,5 milijardi eura nisu zavrijedile značajniju pažnju medija, civilnog društva i javnosti uopšte.

Strategija i Akcioni plan za njeno sprovođenje imaju ozbiljne nedostatke. Mjere u Akcionom planu su široko postavljene i neprecizne, a prisutan je i nejednak tretman koji pojedini djelovi Strategije imaju u okviru Akcionog plana. S tim u vezi, nije jasno kako će pojedini ciljevi navedeni u Strategiji biti ostvareni, u prvom redu kada je riječ o suzbijanju korupcije u javnim nabavkama.
Kao mjera za unapređenje sistema javnih nabavki predviđa se osnivanje Koordinacionog tijela za praćenje sprovođenja Strategije. Definisano je da članovi ovog tijela budu predstavnici pojedinih ministarstava, Vrhovnog državnog tužilaštva, Direkcije za javne nabavke, Komisije za kontrolu postupka javne nabavke, Skupštine Crne Gore i Privredne komore. U cilju veće transparentnosti razvoja sistema javnih nabavki u narednom četvorogodišnjem periodu, ovo tijelo treba da uključi i predstavnike udruženja privrednika (Unije poslodavaca, Montenegro Bussiness Alliance-e) sindikata, kao i predstavnike nevladinih organizacija koje se bave javnim nabavkama.

Pojedini nedostaci u Akcionom planu proizilaze iz nedostataka same Strategije. U 2012. godini predviđa se centralizacija sistema javnih nabavki, tj. uspostavljanje centralnih tijela za javne nabavke. U Strategiji nijesu date smjernice na koji način će se centralizacija sprovesti, koji su krajnji cijevi centralizacije, faze po kojima će se sprovoditi, kao ni koji organ/i će je sprovoditi.

U Akcionom planu od ukupno četrnaest mjera, jedanaest je posvećeno razvoju institucionalnog okvira i jačanju administrativnih kapaciteta, elektronskim javnim nabavkama i obukama. Svega dvije mjere su posvećene sprečavanju korupcije u javnim nabavkama i to potpisivanje sporazuma o saradnji Direkcije za javne nabavke sa antikorupcijskim institucijama (Uprava za antikorupcijsku inicijativu, Komisija za sprečavanje sukoba interesa, Državna revizorska institucija i dr.), sprovođenje kampanje o jačanju javne svijesti u javnim nabavkama. Smatram da ove mjere nijesu dovoljne za uspješnu antikorupcijsku politiku u oblasti javnih nabavki u predviđenom periodu, pogotovo imajući u vidu da ni ove dvije mjere u Strategiji nijesu dobro razrađene. Bilo je od najvećeg značaja da se navedene mjere konkretizuju i definišu u skladu sa rizicima za pojavu korupcije u različitim fazama postupka javnih nabavki (korupcija u planiranju, postupku javne nabavke i nakon zaključenja ugovora).

U Strategiji se ne navode dosadašnji rezultati u borbi protiv korupcije u javnim nabavkama, niti razlozi tako mršavih rezultata u oblasti gdje je rizik od korupcije visok, a koruptivne prakse naročito izražene. Podsjećanja radi, još uvijek nema pravosnažnih presuda za korupciju u javnim nabavkama.

U dijelu edukacije i podizanja svijesti o mehanizmima borbe protiv korupcije u ovoj oblasti, bilo je važno predvidjeti organizovanje specijalizovanih seminara za predstavnike nevladinih organizacija i medija u cilju razvoja istraživačkog novinarstva u oblasti javnih nabavki.

U Strategiji je bilo neophodno naglasiti značaj jačanja kapaciteta Državne revizorske institucije (DRI) za kontrolu postupaka javnih nabavki. Dugoročni cilj je morao biti da što veći broj postupaka javnih nabavki bude podvrgnut reviziji DRI, prije svega kod planiranja javnih nabavki u skladu sa stvarnim nabavkama naručilaca i u skladu sa potrebama naručilaca kod izvršenja ugovora o javnim nabavkama.

Sve u svemu, neće proći mnogo vremena, a moraćemo usvojiti novu Strategiju i akcioni plan.

Stevo Muk
Predsjednik Upravnog odbora Instituta Alternativa

Komentar predloženih izmjena i dopuna Zakona o odbrani

Skupština Crne Gore je krajem decembra 2009. godine usvojila Zakon o odbrani i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o vojsci nakon skoro godinu dana intenzivne političke debate vladajućih i opozicionih partija, upravo oko definisanja obavještajnih, kontraobavještajnih i bezbjednosnih poslova, njihove organizacije i nadzora nad njihovim sprovođenjem. Vlada je najprije povukla prijedloge ovih zakona iz decembra 2008. godine i tokom 2009.godine predložila nove verzije, koje su takođe izmijenjene na insistiranje opozicionih i poslanika vladajuće Socijaldemokratske partije. Prema Zakonu o odbrani usvojenom krajem 2009, obavještajnim i kontraobavještajnim poslovima u oblasti odbrane bavila se Agencija za nacionalnu bezbjednost, dok su bezbjednosni poslovi ostali u nadležnosti Ministarstva odbrane.

Namjera Vlade da uspostavi vojno-obavještajnu službe ne predstavlja iznenađenje i predviđena je Drugim godišnjim nacionalnim programom (ANP) iz septembra prošle godine.

Nejasno je da li se radi o lutanju između institucionalnih i zakonskih rješenja, kao i šta su stvarni zahtjevi koje u ovom pogledu NATO postavlja pred Crnu Goru. U samom obrazloženju prijedloga zakona nije naveden pravni izvor prema kojem sličan koncept organizacije vršenja ovih poslova moraju imati kandidati i članice NATO-a.

S tim u vezi treba podsjetiti da je prošle godine, uz navođenje istih uopštenih razloga – postizanje NATO standarda i interoperabilnosti – izmijenjen Zakon o ANB kojim su, između ostalog, nadležnosti Agencije proširene i na pitanja od značaja za odbrambene interese Crne Gore i ispunjenje strateških bezbjednosnih ciljeva i interesa, dakle, obavještajne i kontraobavještajne poslove u oblasti odbrane.

Predloženim izmjenama i dopunama Zakona o odbrani, i Ministarstvo i Vojska dobijaju ove iste nadležnosti – za obavljanje obavještajnih, kontraobavještajnih i bezbjednosnih poslova, Predložene izmjene obuhvataju precizno definisane nadležnosti MO i Vojske, što je bio jedan od nedostataka prethodnih zakonskih prijedloga kojima se pokušavalo uraditi isto (iz 2008 i 2009. godine). Međutim, podjela nadležnosti između ANB, s jedne strane, i Ministarstva odbrane i Vojske Crne Gore, s druge strane, ostaje nedovoljno precizno razgraničena.

Posebno spornim pitanjem smatramo primjenu mjera tajnog prikupljanja podataka. Prema prijedlogu Zakona, primjenu sredstava i metoda tajnog prikupljanja podataka će obavljati ANB u skladu sa sporazumom izmedju Ministarstva i ANB, što je nedopustivo. Sporazumom se ne može uređivati povreda Ustavom garantovnog prava na privatnost. Ovo pitanje mora biti regulisano isključivo zakonom u svim segmetima primjene mjera – što znači da Zakon mora detaljno da propiše kako se primjenju te mjere ili da direktno uputi na odredbe Zakona o ANB koje važe za primjenu mjera tajnog prikupljanja podataka. Odredbama Zakona treba propisati postupak predloga za primjenu mjere, postupak odobravanja, postupak primjene, proceduru dostavljanja informacija Odjeljenju, čuvanje i uništavanje podataka prikupljenih na ovaj način.

Pohvalno je rješenje o obaveznom godišnjem izvještaju koji će inspektor za odbranu, organ unutrašnje kontrole za Ministarstvo i Vojsku, morati podnositi Vladi, što nije slučaj sa generalnim inspektorom ANB-a.

Umnožavanje aktera koji se bave obavještajnim i kontraobavještajnim poslovima, predstavljaće izazov za skupštinski Odbor za bezbjednost i odbranu, čiji posao postaje još zahtjevniji i složeniji. Potrebno je dodatno definisati obavezu izvještavanja o radu ovog segmenta Ministarstva i Vojske prema Odboru za bezbjednost i odbranu. Izvještaj o radu mora obuhvatiti i informaciju o rezultatima primjenjenih mjera tajnog prikupljanja podataka. Da bi objektivno ocjenjinio rad vojno-obavještajne strukture, Odbor mora raspolagati detaljnom informacijom o mjerama koje je ANB primjenila za potrebe obavještajnih, kontraobavještajnih i bezbjednosnih poslova Ministarstva i Vojske pa i ANB treba zakonski obavezati na dostavljanja te informacije Odboru.

Imajući u vidu dosadašnji nadzor ostvaren nad radom ANB-a, imamo razloga za zabrinutost kada je riječ o osiguranju efektivnog parlamentarnog nadzora nad novim nadležnostima koje će Ministarstvo i Vojska imati, ukoliko se predložene izmjene i dopune usvoje.

Dina Bajramspahić
Saradnica na projektima

Saopštenje: Podrška otvaranju parlamentarne istrage u vezi sa privatizacijom Telekoma

Institut alternativa podržava inicijativu za otvaranje parlamentarne istrage i obrazovanje anketnog odbora za prikupljanje informacija i činjenica o privatizaciji Telekoma Crne Gore.

Pozivamo poslanike vladajuće većine da podrže sprovođenje parlamentarne istrage jer ne postoje formalno pravne prepreke za njeno otvaranje, što se može vidjeti i iz informacije Ministarstva pravde povodom predloga odluke o otvaranju parlamentarne istrage.

Na ovaj način želimo ukazati na značaj kontrolnog mehanizma parlamentarne istrage u ispitivanju pitanja od javnog interesa, ali i da istaknemo uvjerenje da u ovom konkretnom slučaju njeno održavanje može doprinijeti rasvjetljavanju sumnji o koruptivnim radnjama.

S obzirom na to da u Crnoj Gori parlamentarna istraga nije korišćena od usvajanja važećeg Poslovnika Skupštine 2006. godine, njeno sprovođenje ukazalo bi na opredijeljenost svih političkih partija u parlamentu da se unaprijedi, za sada, slaba kontrolna funkcija parlamenta. Takođe, sprovođenje parlamentarne istrage označilo bi spremnost članova parlamenta da se ovaj instrument razvija, te češće primjenjuje u praksi na što funkcionalniji način.

Institut parlamentarne istrage u mnogim zemljama se pokazao kao izuzetno važan kontrolni mehanizam parlamenta u odnosu na izvršnu vlast. Uzimajući u obzir da u Crnoj Gori regulisanje ovog instrumenta ima normativnih nedostataka, smatramo da je neophodno njegovo zakonsko regulisanje kako bi se tim pravnim okvirom precizno definisale nadležnosti anketnog odbora i njegova posebna ovlašćenja.

Zakonom o parlamentarnim istragama treba propisati obavezu državnih službenika da budu saslušani pred anketnim odborom, kao i kaznene odredbe za neodazivanje na poziv. Ovakvim zakonskim odredbama značajno bi se unaprijedio mehanizam parlamentarne istrage u našoj zemlji, ali i pratila praksa većine zemalja razvijene parlamentarne demokratije koje su parlamentarne istrage uredile posebnim zakonom.

Stevo Muk
Predsjednik Upravnog odbora

Nedostaci Strategije razvoja sistema javnih nabavki 2011-2015. i Akcionog plana za njeno sprovođenje

Strategija razvoja sistema javnih nabavki i Akcioni plan za sprovođenje Strategije nisu dovoljno dobra osnova za razvoj sistema javnih nabavki u narednom periodu. Naime, postoji dosta prostora za njihovo unapređenje posebno u dijelu koji se odnosi na borbu protiv korupcije. Primjetan je i nedostatak smjernica za centralizaciju sistema javnih nabavki.

Vlada Crne Gore je 22. decembra 2011. godine usvojila Strategiju razvoja sistema javnih nabavki za period od 2011-2015. godine i Akcioni plan za njeno sprovođenje. Dok je za Nacrt Strategije organizovana javna rasprava, Nacrt akcionog plana nije bio javno dostupan na internet prezentaciji Direkcije za javne nabavke tokom javne rasprave, te na njegov sadržaj zainteresovane strane nisu mogle dostaviti komentare. Iako je Institut alternativa dostavio Direkciji za javne nabavke komentare i sugestije na predloženi tekst Nacrta Strategije, u izvještaju sa javne rasprave se navodi da nije bilo dostavljenih predloga i sugestija koji su uzeti u razmatranje.

Nedostaci u Akcionom planu proizilaze iz nedostataka same Strategije. U 2012. godini predviđa se centralizacija sistema javnih nabavki, tj. uspostavljanje centralnih tijela za javne nabavke. U Strategiji nisu date smjernice na koji način će se ova centralizacija sprovesti, koji su krajnji cijevi centralizacije, faze po kojima će se sprovoditi, kao ni koji organ/i će je sprovoditi. Ne navodi se ni da li će Uprava za javne nabavke sprovoditi centralizovane javne nabavke.

Same mjere u Akcionom planu su široko postavljene, neprecizne a uočava se i nejednak tretman koji pojedini djelovi Strategije imaju u okviru Akcionog plana.

Institut alternativa smatra da Koordinaciono tijelo za sprovođenje Strategije treba da bude šireg karaktera, te da osim predstavnika državnih organa, uključi i predstavnike ostalih privrednih subjekata, sindikata, kao i predstavnike relevantnih nevladinih organizacija koje se bave javnim nabavkama a u cilju veće transparentnosti razvoja sistema javnih nabavki.

Za borbu protiv korupcije u javnim nabavkama u Strategiji su predviđene samo dvije mjere koje nisu dobro razrađene. Zaključak Instituta alternativa je da „potpisivanje sporazuma o saradnji Direkcije za javne nabavke tokom 2011. i 2012. godine sa antikorupcijskim institucijama“ i „sprovođenje kampanje o jačanju javne svijesti u javnim nabavkama“ nisu dovoljne mjere za efikasnu borbu protiv korupcije u sistemu javnih nabavki u narednom periodu.

mr Milica Popović
Istraživačica javnih politika

Saopštenje objavljeno u Danu 14.01.2012.

Komentar na Strategiju razvoja sistema javnih nabavki 2011-2015. i na Akcioni plan za sprovođenje Strategije

Strategije razvoja sistema javnih nabavki za period od 2011. do 2015. godine, i Akcioni plan za sprovođenje Strategije je usvojen od strane Vlade Crne Gore na sjednici održanoj 22. decembra 2011. godine. Dok je za razmatranje Nacrta strategije organizovana javna rasprava, čime je bilo omogućeno da zainteresovana lica daju komentare tokom novembra 2011, Nacrt akcionog plana nije bio predstavljen kao sastavni dio Nacrta strategije i nije bio javno dostupan na internet prezentaciji Direkcije za javne nabavke tokom javne rasprave.

Iako su na javnoj raspravi učestvovali predstavnici javnog sektora, nevladinih organizacija kao i predstavnici ponuđača koji učestvuju u postupcima javnih nabavki, u Izvještaju sa javne rasprave o nacrtu Strategije se navodi da nije bilo predloga i sugestija za razmatranje, tako da Strategija razvoja sistema javnih nabavki za period od 2011. do 2015. godine ne sadrži izmjene u odnosu na nacrt Strategije.

Institut alternativa je po završetku centralne javne rasprave Direkciji za javne nabavke dostavio komentare i sugestije na predloženi tekst nacrta Strategije, ali komentari nijesu implementirani u konačan tekst Strategije, niti su evidentirani u Izvještaju sa javne rasprave o Nacrtu strategije razvoja sistema javnih nabavki u Crnoj Gori za period 2011-2015. godine.

Akcioni plan za sprovođenje Strategije razvoja sistema javnih nabavki je strukturiran tako da sadrži cilj, mjeru, rok, nadležni organ za sprovođenje, indikatore uspjeha i izvore finansiranja. Mjere u Akcionom planu su široko postavljene, neprecizne a uočava se i nejednak tretman koji pojedini djelovi Strategije imaju u okviru Akcionog plana. S tim u vezi, nije jasno kako će pojedini ciljevi navedeni u Strategiji biti ostvareni, u prvom redu kada je u pitanju suzbijanje korupcije i neregularnosti u sistemu javnih nabavki, proces harmonizacije sa evropskim standardima u dugoročnom periodu, i dr.

Jedan od ciljeva Strategije razvoja sistema javnih nabavki je unaprjeđivanje normativnog okvira u cilju potpune usklađenosti sa evropskim standardima u ovoj oblasti i pune efikasnosti i konkurentnosti postupaka javnih nabavki. Kao mjere za ostvarivanje ovog cilja predviđaju se osnivanje Koordinacionog tijela za sprovođenje Strategije, kao i izrada i donošenje podzakonskih propisa u IV kvartalu 2011. godine. Odlukom o obrazovanju Koordinacionog tijela za praćenje i sprovođenje Strategije javnih nabavki definisano je da članovi ovog tijela budu predstavnici Ministarstva finansija, Ministarstva pravde, Ministarstva održivog razvoja i turizma, Ministarstva saobraćaja i pomorstva, Ministarstva za informaciono društvo i telekomunikacije, Vrhovonog državnog tužilaštva, Direkcije za javne nabavke, Komisije za kontrolu postupka javne nabavke, Skupštine Crne Gore i Privredne komore.

Institut alternativa smatra da osim predstavnika pomenutih državnih organa ovo tijelo treba da uključi i predstavnike ostalih privrednih subjekata (Unije poslodavaca, Montenegro Bussiness Alliance-e) sindikata, kao i predstavnike relevantnih nevladinih organizacija koje se bave javnim nabavkama, radi veće transparentnosti sistema javnih nabavki u narednom četvorogodišnjem periodu.

U dijelu koji se odnosi na važeći zakonodavni okvir u sistemu javnih nabavki (46/06), smatramo da treba eksplicitno istaći postojeće stanje po pitanju dosadašnje primjene Zakona o javnim nabavkama, odnosno probleme koji se javljaju u dosadašnjoj primjeni. Formulisanje prioriteta u narednom četvorogodišnjem periodu treba da se zasniva na temeljnoj analizi dosadašnje primjene Zakona o javnim nabavkama, na osnovu kojih će prioriteti biti precizno rangirani. Dosadašnja primjena Zakona o javnim nabavkama treba da bude precizno procijenjena, kako kroz iskustva neposrednih učesnika u postupcima javnih nabavki, tako i kroz navode iz Izvještaja o napretku Evropske komisije u oblasti javnih nabavki. Mjere koje se odnose na harmonizaciju normativnog okvira sa evropskim standardima u dugoročnom periodu u Strategiji razvoja sistema javnih nabavki nijesu predviđene.

U Akcionom planu od ukupno četrnaest mjera, jedanaest je posvećeno razvoju institucionalnog okvira i jačanju administrativnih kapaciteta, tj. daljem jačanju postojećih institucija nadležnih za razvoj i kontrolu sistema javnih nabavki, elektronskim javnim nabavkama, obukama u javnim nabavkama. Svega dvije mjere su posvećene sprječavanju korupcije u sistemu javnih nabavki.

Nadležnosti organa koji se bave javnim nabavkama je potrebno dopuniti u sladu sa proširenjem njihovih nadležnosti i kapaciteta. U okviru institucija koje se indirektno bave javnim nabavkama, potrebno je dodati i Državno tužilaštvo, Upravu za zaštitu konkurencije, interne revizije, privredne sudove. U istom poglavlju se navode nadležnosti ovih organa. S tim u vezi potrebno je dopisati nadležnosti navedenih organa:

  1. Državni tužilac vrši poslove gonjenja učinilaca krivičnih djela i drugih zakonom kažnjivih dijela, između ostalog i u oblasti javnih nabavki, ulaže pravna sredstva radi zaštite ustavnosti i zakonitosti, zastupa Republiku Crnu Goru u imovinskopravnim odnosima i vrši druge poslove određene zakonom.
  2. Uprava za zaštitu konkurencije nezavisno tijelo za zaštitu konkurencije osnovano Izmjenama i dopunama zakona o zaštiti konkurencije (Sl. list RCG br. 37/07) prati konkurenciju na tržištu, preduzima mjere prema učesnicima i udruženjima učesnika za učinjene povrede konkurencije ili radi njihovog sprječavanja, prestanka već nastale povrede i otklanjanja štetnih posljedica po učesnike i potrošače. Uprava je u okviru svojih ovlašćenja nadležna kada su se ponuđači ili potencijalni ponuđači unaprijed sporazumiju oko davanja ili ne davanja ponude u postupku javne nabavke, čime se krši i Zakon o javnim nabavkama i Zakon o zaštiti konkurencije. Nakon donošenja Strategije potrebno je stvoriti djelotvorne mehanizme saradnje između drugih institucija i pojedinaca koji imaju saznanja ili sumnju o narušavanju konkurencije kroz stvaranje sporazuma među ponuđačima i Uprave za zaštitu konkurencije.
    Strategijom i Akcionim planom je predviđeno jačanje kapaciteta Direkcije za javne nabavke i stručne službe Komisije za kontrolu postupka javnih nabavki. U Strategiji se navodi da su u IV kvartalu 2011. godine u Direkciji za javne nabavke zaposlena tri nova službenika, dok se 2012. godini očekuje zapošljavanje još jednog službenika. Navedeno predstavlja značajnu razliku u odnosu na Nacrt strategije gdje je predviđeno da se do kraja 2012. godine u Direkciji za javne nabavke zaposli jedanaest novih službenika. Akcioni plan se ne bavi zapošljavanjem novih službenika u Komisiji za kontrolu postupka javnih nabavki iako se Nacrtom strategije predviđa zapošljavanje dodatnih službenika u Komisiji.

Neki nedostaci u Akcionom planu proizilaze iz nedostataka same Strategije. U 2012. godini predviđa se centralizacija sistema javnih nabavki, tj. uspostavljanje centralnih tijela za javne nabavke. U Strategiji nijesu date smjernice na koji način će se ova centralizacija sprovesti, koji su krajnji cijevi centralizacije, faze po kojima će se sprovoditi, kao ni koji organ/i će je sprovoditi. Ne navodi se da li će Uprava za javne nabavke sprovoditi centralizovane javne nabavke i dr.

Suzbijanju korupcije i neregularnosti u sistemu javnih nabavki u ovom dokumentu nije posvećeno dovoljno prostora. U Strategiji se ne govori o tome koji su konkretni rezultati borbe protiv korupcije u proteklom periodu. Kao jedna od aktivnosti u okviru borbe protiv korupcije navodi se da je otvorena telefonska linija posredstvom koje se građani mogu obratiti ovlašćenom službeniku radi prijave korupcije, dobijanja informacija i pravnih savjeta. Ne govori se o tome koliko se građana do sada koristilo tu mogućnost. Takođe, navodi se potpisivanje sporazuma i razmjena informacija Direkcije za javne nabavke sa institucijama koje se bave borbom protiv korupcije – Upravom za antikorupcijsku inicijativu i Komisiju za sprječavanje sukoba interesa, ali se ne pominju konkretni rezultati saradnje i razmjene informacija. Smatramo da je u ovom dijelu potrebno navesti dosadašnje rezultate kada je u pitanju borba protiv korupcije u javnim nabavkama.

Za borbu protiv korupcije u javnim nabavkama za navedeni period predviđene su svega dvije mjere:

  1. potpisivanje sporazuma o saradnji Direkcije za javne nabavke tokom 2011. i 2012. godine sa antikorupcijskim institucijama (Uprava za antikorupcijsku inicijativu, Komisija za sprječavanje sukoba interesa, DRI, i dr.)
  2. sprovođenje kampanje o jačanju javne svijesti u javnim nabavkama. Smatramo da ove mjere nijesu dovoljne za uspješnu antikorupcijsku politiku u predviđenom periodu, pogotovo imajući u vidu da ni ove dvije mjere u Strategiji nijesu dobro razrađene.

U Strategiji se ne navode načini mjerenja rezultata kampanje za podizanje javne svijesti o efektivnom, efikasnom i transparentnom trošenju javnih sredstava u narednom četvorogodišnjem periodu. Takođe, potrebno je detaljnije navesti dosadašnje aktivnosti Direkcije za javne nabavke na unaprijeđenje svijesti građana o važnosti sprječavanja korupcije u sistemu javnih nabavki. Smatramo da jedan od osnovnih ciljeva Strategije razvoja sistema javnih nabavki, a to je borba protiv korupcije, ne može ovim mjerama biti uspješno ostvarena. S tim u vezi, smatramo da je potrebno navedene mjere konkretizovati i definisati u skladu sa rizicima za pojavu korupcije u različitim fazama postupcima javnih nabavki (korupcija u planiranju, postupku javne nabavke i nakon zaključenja ugovora). U dijelu edukacije i podizanja svijesti o mehanizmima borbe protiv korupcije u oblasti javnih nabavki, smatramo da je bitno predvidjeti organizovanje specijalizovanih seminara za predstavnike nevladinih organizacija i medija u cilju razvoja istraživačkog novinarstva u oblasti javnih nabavki.

Što se tiče saradnje sa NVO sektorom, potrebno je navesti buduće korake po pitanju unapređenja saradnje, nadležnih institucija, u prvom redu Direkcije i Komisije sa NVO sektorom, kroz produbljivanje ove saradnje, razmjene informacija, zajedničke projekte.

U cilju veće transparentnosti cjelokupnog procesa, neophodno je omogućiti zainteresovanoj javnosti uvid u preporuke internih revizora, kao i objavljivanje njihovih preporuka na internet prezentaciji naručilaca. Potrebno je utvrditi obavezu internih revizora da izvjeste Državnu revizorsku instituciju kada po njihovim preporukama nije postupljeno u razumnom roku, uspostaviti mehanizme za bezbjednu razmjenu informacija o pitanjima која su iz оblasti interne revizije između internih revizora i zaposlenih u naručiocima, njihovih poslovnih partnera ili korisnika njihovih usluga.

U Strategiji je neopodno naglasiti značaj jačanja kapaciteta Državne revizorske institucije za kontrolu postupaka javnih nabavki. Dugoročni cilj je da što veći broj postupaka javnih nabavki bude podvrgnut reviziji od strane Državne revizorske institucije, prije svega kod planiranja javnih nabavki u skladu sa stvarnim nabavkama naručilaca i u skladu sa potrebama naručilaca kod izvršenja ugovora o javnim nabavkama.

Kao jedna od značajnih mjera za unaprijeđenje rada Državne komisije je predviđena efikasnija kontrola izvršenja odluka Komisije. U tom dijelu je, između ostalog, predviđeno upozorenje naručiocima da izvrše naloge Komisije sadržane u odlukama, te ukoliko nakon upozorenja ne izvrše navedene naloge, Komisija o tome obavještava Vladu, odnosno nadležni organ jedinice lokalne samouprave i predlaže pokretanje postupka odgovornosti. Jedna od mogućnosti za poboljšanje kontrole izvršenja ugovora, po našem mišljenju, je davanje ovlašćenja Državnoj komisiji za kontrolu postupka javnih nabavki a direktno sankcioniše nepostupanje naručilaca, na osnovu podnošenja zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka.

mr Milica Popović
Istraživačica javnih politika

Korak naprijed, dva nazad

Vlada je imala političku obavezu da u aktuelnom trenutku evropskih integracija sprovede široke političke konsultacije o izboru novih čelnih ljudi Uprave policije i ANB-a. Tako bi dokazala da je borba protiv korupcije i organizovanog kriminala nepodijeljeni interes političke elite i cijelog društva, a ne ključni resor i resurs vladajuće partije ili grupe.

Krajem prošle godine podnio je ostavku prvi profesionalac na čelu Agencije za nacionalnu bezbjednost. Njegova ostavka označena kao lični čin napisana je na način koji javnosti nije omogućio da sazna stvarne razloge ostavke. Direktor Uprave policije otišao je na drugo radno mjesto. Za v.d. direktora policije imenovan je jedan, dok će za direktora ANB-a biti imenovan drugi poslanik DPS-a.

Odgovornost predsjednika Vlade koji želi da bude drugačiji bila je da javnost upozna sa razlozima ostavki i/ili smjena u policiji i ANB. Samo tako bi predsjednik Vlade mogao uvjeriti javnost da je objektivna ili subjektivna odgovornost zaživjela. Ovako, javnosti ostaju nagađanja

Ministri vode politiku u određenim oblastima, odgovaraju za sprovođenje izbornog programa stranaka koje su ih predložile odnosno realizaciju programa Vlade. Policajci i obavještajci, pa samim tim i čelni ljudi ovih državnih organa po slovu Ustava i zakona rade svoj posao – štite državu i ustav, progone kriminalce. U radu policije i ANB-a ne bi smjelo biti politike, ali je u Crnoj Gori ima već predugo i u prevelikim količinama.

U zemlji u kojoj je borba protiv organizovanog kriminala i korupcije od domaće i međunarodne javnosti prepoznata kao preduslov daljeg napredovanja prema članstvu u EU, pitanje izbora čelnih ljudi policije i Agencije za nacionalnu bezbjednost je pitanje od najšire političke i društvene važnosti.

Ako je tako, onda je obaveza Vlade bila da izbor ključnih ljudi policije i ANB-a učini transparentnim u mjeri konsultacija sa predstavnicima opozicije i pokušaja da zajednički dođu do najprihvatljivijih kandidata. Naročito je to bila obaveza ove Vlade, koja naročito u liku svog predsjednika, želi da se prikaže u svjetlu tolerancije i dijaloga sa drugim političkim i društvenim subjektima.

Umjesto toga, informacije o smjenama i novim imenima mediji znaju u jednom slučaju deset, a u drugom dvadeset dana unaprijed. Opozicija nije konsultovana, a kao kadrovska rješenja se imenuju profesionalni političari. Uz ovo, nije manje važna formalno-pravna manjkavost novih imenovanja. Ukupno gledano, Vlada je makar u ovom trenutku propustila mogućnost da zajedno sa opozicijom potraži profesionalna i prihvatljiva kadrovska rješenja, povrati povjerenje u ključne institucije sistema bezbjednosti i dobije podršku za nastavak borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije.

PARLAMENTARNI NADZOR

U kontekstu decenijske dominacije jedne partije Vladom i sektorom odbrane i bezbjednosti uloga parlamentarnog nadzora je neobično važna. Dok je usvajanje Zakona o parlamentarnom nadzoru u oblasti bezbjednosti i odbrane bilo podsticaj za aktivniji i ažurniji rad nadležnog Odbora, njegov rad uvijek karakterišu nedovoljna iskorišćenost raspoloživih kontrolnih mehanizama i neizvjesni rezultati vršenja parlamentarnog nadzora. Proteklu godinu karakterisala je pasivnost poslanika većine, dok je odgovornost za pokretanje inicijativa za vršenje nadzora isključivo bila na predstavnicima opozicije.

Iako je odbor povećao broj održanih kontrolnih i konsulativnih saslušanja, zaključci i izvještaji usvajani na ovim sjednicama pate od uopštenosti, izostanka jasnih predloga mjera, a nije korišćen institut parlamentarne istrage. Na plenumu je raspravljano samo o jednom od podnijetih jedanaest izvještaja o vršenju parlamentarnog nadzora. U godini u kojoj je kroz izmjene Zakona odobrio Agenciji za nacionalnu bezbjednost sprovođenje nove vrste mjera tajnog nadzora, Odbor se nije bavio kontrolom sprovođenja mjera tajnog nadzora. Zapostavljeno je i vršenje nadzora nad poštovanjem političke, ideološke i interesne neutralnosti, informisanje o sprovođenju strategije nacionalne bezbjednosti, spoljna trgovina kontrolisanom robom, itd.

Ukoliko sadašnji predsjednik parlamentarnog odbora za odbranu i bezbjednost bude imenovan za direktora ANB-a, Odbor će ovogodišnji rad započeti bez predsjednika i potpredsjednika. Vrijeme je da Odbor za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore dobije prvog predsjednika iz redova opozicije. Za takvo rješenje smo se zalagali unazad tri godine. Uz predsjednika iz opozicionih redova, ovaj odbor će, na sreću ili žalost, imati dovoljno posla ove godine da bude u stalnom zasjedanju. Za početak, da dobije jasno objašnjenje kadrovskih promjena u policiji i ANB-a.

Stevo Muk
Predsjednik Upravnog odbora Instituta Alternativa