Objavljeno

Slučaj Prve Banke – Iskustva za supervizora i ostale nosioce odluka

Do polovine 2006. godine Prva banka Crne Gore, osnovana 1901 je predstavljala malu banku iz radničkog grada centralnog dijela zemlje. U narednih par godina ova banka je uspijela, različitim neprincipijelnim modelima investiranja u kapital banke od strane velikog broja domaćih biznismena i političkih profila, a i uz agresivno, ali ne uvijek poslovno, sakupljanje depozita na tržištu, da se uveća za preko 24 puta, a za manje od dvije godine da začelje tržišnog učešća u sistemu zamijeni drugom pozicijom među konkurentima.

Agregatno, ova malena banka iz provincije odjednom dobija značajne fondove za proširenje i implementaciju neodržive zablude da se samo na osnovu sveprisutne marketinške kampanje i uz tim upravljačkih i menadžerskih profila bez podrobnijeg iskustva u praćenju rasta bankom, može ostvariti, u veoma kratkom roku, strateški nefizibilna ambicija preuzimanja liderskog mjesta u bankarskom sistemu.

Polovinom 2007. godine, a značajnije, transparentnije i jasnije početkom 2008. godine, uočavaju se prvi strukturniji tržišni signali o limitiranoj likvidnosti PB CG 1901, koja je najjače bila izražena kroz nerealizaciju naloga domaćeg i inostranog platnog prometa. Javno suočavanje sa poremećajem ugrožavanja ukupne likvidnosti PB CG 1901 se institucionalno prihvata relativno kasno, krajem oktobra 2008. godine, čime se ukupni bankarski sektor dovodi u stanje sistemskog rizika koje je ličilo na početke 90-tih, i time imalo snažan negativan reputacioni efekat na ukupan finansijski sistem zemlje.

Krajem 2008. godine, donosi se zakonsko rješenje o zaštiti bankarskog sektora od negativnih efekata globalne finansijske krize, koji obezbjeđuje sistemske i regulatorne mehanizme za odobrenje kreditne podrške PB CG 1901 u vrijednosti od €44 miliona, s ciljem umirenja ukupnog tržišta i zaustavljanja panike; smanjenja nepovjerenja komitenata; izvršenja nagomilanih naloga unutrašnjeg i inostranog platnog prometa koji su, niz mjeseci ranije, bili slagani u dokumentaciji banke.

Sistemski rekapitulirano, u posljednjih pet godina ukupnih reformi nacionalne ekonomije institucionalno/politički kontinuirano je jačala opcija neoliberalnog promišljanja da je supervizija finansijskog sitema nepotrebna, što je na kraju rezultiralo pasiviziranjem nacionalnog regulatora banaka već krajem 2006. godine. Stoga je neuspješnost CB CG da anticipira autohtone uzroke krize likvidnosti unutar bankarskog sektora zemlje, izazavane krizom u PB CG 1901, stručno iznenađujuća, ali sistemski očekivana.

Uočeni institucionalni nedostaci u sprovođenju ovlašćenja se mogu i moraju ispravljati pošto ekonomski sistem Crne Gore nema kapacitete da istrpi urušavanje postignutih nivoa bankarskog poslovanja, jer se samo na taj način održava i produbljuje povjerenje koje građani još uvijek imaju prema bankarskom sektoru zemlje.

Objavljeno

Slučaj Lipci 2008 – Kako da nam se ne ponovi

Nešto više od godinu dana je prošlo od kako je u crnogorskim medijima osvanula priča o slučaju ozbiljne devastacije prirode u reonu Bokokotorskog zaliva, u malom primorskom mjestu Lipci, gdje je nezakonito nasuto 4200 m2 morske površine.

Nakon što se mjesecima, pred očima cjelokupne crnogorske i međunarodne javnosti, ministarstva i njihove inspekcije nisu mogle dogovoriti u čijoj nadležnosti je slučaj, policija je zabranila radove, tužilac pokrenuo postupak protiv nekoliko lica, a u septembru ove godine Osnovni sud u Kotoru izrekao je kazne za četiri lica koja je tužilac optužio u ovom slučaju.

Međutim, ostaje pitanje kako je moguće da nijedan državni organ, posebno inspekcijske službe, ne preuzme odgovornost za slučaj i spriječi devastaciju. Kasniji slučajevi manjeg obima, indikativni su za ocjenu da se u međuvremenu malo toga promijenilo.

Zato je osnovna namjera našeg istraživanja da pruži odgovor na pitanje: Kako da nam se ne ponovi slučaj Lipci.

U toj namjeri želimo da pružimo javnosti cjelovit pregled slučaja, događaja, radnji državnih organa, izjava i aktivnosti drugih institucija i organizacija, zatim da utvrdimo ključne probleme, njihove uzroke i posljedice. Na kraju, da ponudimo javnosti, ali prije svega donosiocima odluka, predlog za kreiranje takvog pravnog okvira i ambijenta koji će bitno smanjiti mogućnost da se sličan slučaj ponovi.

Metodologija istrazivanja uključila je analizu izvještavanja medija, pristup informacijama u posjedu državnih organa, analizu pravne regulative. Radna verzija dokumenta distribuirana je određenim državnim organima, kako bi dostavili svoje stavove, komentare i sugestije. Istraživanje je sprovedeno u periodu maj – oktobar 2009.

Objavljeno

Parlamentarna kontrola sektora bezbjednosti i odbrane u Crnoj Gori – Kako dalje?

Cilj ovog dokumenta je da predstavi ključne odredbe važećih pravnih propisa, strateških i drugih dokumenata koji se odnose na rad institucija koje pripadaju sektoru odbrane i bezbjednosti u Crnoj Gori, predstavi preporuke za unapređenje važećeg pravnog i institucionalnog okvira i podstakne javnu i stručnu debatu.

Institut Alternativa želi da ovom analizom da doprinos razvoju demokratske i civilne kontrole sektora bezbjednosti, pruži doprinos radu nadležnog Odbora kao i zakonodavcima čiji se rad odnosi na pravne propise i politiku u sektoru odbrane i bezbjednosti.

Ova analiza nema ambiciju da pruži sveobuhvatan pregled prakse demokratske i civilne kontrole sektora odbrane i bezbjednosti, već da ukaže na ključna pitanja, probleme i dileme koje se pojavljuju kao rezultat postojećeg pravnog okvira i prakse.

Metodologija rada na analizi je uključila analizu pravnih propisa, uporednu analizu rješenja iz važećeg i zakonodavstva koje je u parlamentarnoj proceduri, prikupljanje zvaničnih dokumenata putem zahtjeva za slobodan pristup informacijama, intervjue sa članovima Odbora za odbranu i bezbjednost Skupštine Crne Gore.

Ovim dokumentom se obraćamo kako odgovornim licima u organima državne uprave koji u nadležnosti imaju poslove bezbjednosti, Odbora za odbranu i bezbjednost, ali i svim poslanicima u Skupštini Crne Gore. zainteresovanim međunarodnim, vladinim i nevladinim organizacijama i medijima.

Očekujemo da ova analiza podstakne kvalitetniju i intenzivniju javnu i stručnu raspravu o značajnom pitanju za dalji razvoj demokratije i ljudskih prava, odgovornosti i transparentnosti rada javnih institucija.

Ova analiza predstavlja uvod u dalji rad Instituta Alternativa na pojedinim specifičnim pitanjima nadzora sektora odbrane i bezbjednosti.