Vlada da ponovo predloži usvajanje Zakona o završnom računu budžeta

Zaboravljene preporuke DRI

Prošla godina je prva u kojoj nije usvojen zakon o završnom računu budžeta i prva u više od deceniju u kojoj Skupština nije usvojila preporuke Državne revizorske institucije kao svoje zaključke i obavezala Vladu na sprovođenje i izvještavanje.

Prijedlozi akata koje je prethodna Vlada dostavila ranijem sazivu Skupštine su arhivirani, a među njima se našao i prijedlog zakona o završnom računu budžeta za 2019. godinu.

Od rasprave o završnom računu, koji je prikaz izvršenja budžeta, važnija je rasprava o izvještaju o reviziji završnog računa, koji je Državna revizorska institucija podnijela Skupštini sredinom oktobra 2020 godine. Poslanici moraju raspravljati o ovom izvještaju, u skladu sa dosadašnjom praksom usvojiti preporuke DRI kao svoje zaključke i obavezati novu Vladu da ispravi propuste prethodne.

DRI je dala negativno mišljenje na način kojim se upravljalo budžetom u 2019. godini sa aspekta poštovanja zakona, uz skretanje pažnje u dijelu finansijske revizije. DRI je dala i 44 preporuke Vladi kako da popravi uočene probleme, što je dvostruko više nego u reviziji prethodnog završnog računa. Dobra praksa je da Skupština ove preporuke usvoji kao svoje zaključke, time jačajući njihovu obaveznost za vladu, uz dodatak obaveze o izvještavanju o sprovođenju.

Pozivamo Vladu da ponovo predloži usvajanje Zakona o završnom računu budžeta, a Skupštinu da u što skorijem roku, raspravi izvještaj o reviziji završnog računa i usvoji zaključke kojima će Vladu obavezati na ispravljanje krupnih sistemskih problema koje je DRI uočila.

Važan zaključak koji Skupština ovog puta mora usvojiti je vezan za kvalitet i strukturu akcionog plana za sprovođenje preporuka DRI. Prethodna Vlada je o ispunjenju preporuka DRI izvještavala površno i kroz formalistički napravljen akcioni plan, nastavljajući lošu tradiciju protiv koje smo pisali ranije. Potrebno je da nova Vlada pripremi akcioni plan za sprovođenje preporuka DRI koji će konačno imati jasne rokove za sprovođenje preporuka, definisane konkretne aktivnosti koje treba preduzeti, indikatore kojima će se mjeriti da li je nešto sprovedeno kao i precizno određene nosioce aktivnosti. Sastavni dio ovog plana, osim novih preporuka moraju biti i neispunjene preporuke iz prethodne godine (a njih je dvije trećine od ukupnog broja), koje se ne smiju zaboraviti.

Marko Sošić
istraživač javnih politka

Da li su građani na prvom mjestu javnoj upravi?

Danas je u Beogradu održan prvi dan regionalne konferencije „Građani na prvom mjestu“. Događaj smo organizovali u okviru Think for Europe mreže, kao dio WeBER2.0, regionalne inicijative posvećene osnaživanju civilnog društva i građana kako bi bili spremniji da prate i kontrolišu proces reforme javne uprave.

Tamara Srzentić, ministarka javne uprave, digitalnog društva i medija Crne Gore, rekla je u svom uvodnom obraćanju kako „kada se zajednica okupi radi rješavanja problema, sve je moguće.“ Ona je dodala i da se dešava nekada da planiranje i implementacija politika nisu dobro „povezane“. „Takve politike se mogu uporediti sa automobilom koji je labavo povezan sa točkovima – nećete stići tamo gdje ste željeli i na svom putu ćete povrijediti mnoge ljude,“ rekla je Srzentić.

Srzentić je rekla kako bi politike trebalo praviti „započinjući sa korisnicima“, odnosno, imati njih u prvom planu. „Vlada to ne može sama – ako ste dio zajednice, što smo svi mi, možemo pomoći vladama u stvaranju društva koje svima nama koristi“, rekla je Srzentić.

Programska direktorka Centra za evropske politike (CEP) koji predvodi WeBER 2.0 projekat, Milena Lazarević, je skrenula pažnju kako se čini da vlade u regionu reforme sprovode samo „zbog Brisela“, a ne zbog svojih građana. „Kroz mnoge slučajeve se može vidjeti da, kada se donose zakoni i razmatraju politike, nacrti se šalju Briselu i međunarodnim akterima, ali javne konsultacije, koje bi trebalo da budu srž procesa, često se ne održavaju,“ rekla je Lazarević.

Uprava koja dobro funkcioniše je ona u kojoj su procesi i institucije kreirane tako da zadovoljavaju potrebe društva koristeći resurse koje imaju na raspolaganju, rekla je direktorka za strategiju i Tursku u Generalnom direktoratu Evropske komisije za proširenje i susjedsku politiku (DG NEAR), Mirjam Feran.

„Želimo da kreiramo sistem koji je zasnovan na partnerstvu koje funkcioniše u oba smjera – i prema civilnom društvu i prema upravi. Ovaj odnos je osjetljiv jer ponekad postoje prepreke, a ponekad i zablude. Stoga, bitno je izgraditi povjerenje između civilnog društva i uprave,“ i dodala da ga nije lako izgraditi. „Pitanja rada sa vladom, upravom i poboljšanja funkcionisanja javne uprave, kao i sama važnost transparentnosti i inkluzivnosti je nešto na šta i zemlje EU neprestano rade, jer to nikada ne staje“, rekla je Feran.

Hata Kujraković, studentkinja iz Sarajeva, koja je govorila kao predstavnik omladine, rekla je da su mladi cijelog regiona mnogo razočarani situacijom. Mladi su naročito frustrirani i obeshrabreni kada vide da kako se u javnom sektoru zapošljava preko veze. „Jako je demorališuće kada vidimo da sav novac, trud, vrijeme koje smo uložili u obrazovanje i lični razvoj, žrtve koje smo podnijeli – jednostavno, nisu dovoljni jer nemamo ’vezu, – Zbog ovog osjećaja očaja čini se da nam ostaje samo još jedno – otići,“ rekla je ona.

Gregor Virant, direktor SIGMA – zajedničke incijative OECD-a i Evropske unije i nekadašnji ministar javne uprave Slovenije čiji je cilj da podrži reformu administracije zemalja koje se nalaze u procesu pristupanja EU je naglasio kako su „očekivanja brzine napretka na putu u EU u regionu visoka“.

„Moramo shvatiti da se stvari neće dogoditi preko noći: reforme su dug proces. Ne treba da precjenjujemo ono što se može učiniti za dve godine, ali ni da potcjenjujemo ono što se može učiniti za 10 godina“, zaključio je Virant.

Na konferenciji su predstavljeni rezultati praćenja sprovođenja reforme javne uprave u periodu 2019/2020 u svim zemljama Zapadnog Balkana, u šest područja reforme javne uprave: strateški okvir reforme javne uprave, razvoj i koordinacija javnih politika, službenički sistem i upravljanje ljudskim resursima, odgovornost, pružanje usluga i upravljanje javnim finansijama, kroz šest panela sa predstavnicima civilnog sektora i uprave.

Događaj nastavljamo sjutra – agenda i podaci za praćenje su dostupni ovdje, a možete nas pratiti uživo i na našem Facebook nalogu.

WeBER konferencija “Građani na prvom mjestu”

Druga regionalna konferencija WeBER projekta „Građani na prvom mjestu” će se održati 25. i 26. februara 2021. godine.

Na otvaranju regionalne konferencije govoriće i ministarka javne uprave, digitalnog društva i medija, Tamara Srzentić kao i direktorica u Generalnom direktoratu za politiku susjedstva i proširenje Evropske komisije (DG NEAR) Miriam Feran.

Na konferenciji će biti predstavljeni rezultati praćenja sprovođenja reforme javne uprave u periodu 2019/2020 u svim zemljama Zapadnog Balkana. Govorićemo o ključnim nalazima u šest područja reforme javne uprave: strateški okvir reforme javne uprave, razvoj i koordinacija javnih politika, službenički sistem i upravljanje ljudskim resursima, odgovornost, pružanje usluga i upravljanje javnim finansijama.

Konferencija će okupiti organizacije civilnog društva, predstavnike vlada, međunarodne i regionalne organizacije, kao i stručnjake u oblasti reforme javne uprave.

Agendu konferencije možete pogledati ovdje.

Za praćenje konferencije, registrujte se ovdje.

 

WeBER 2.0 projekat – Osnaživanje civilnog društva Zapadnog Balkana za refomisanu javnu upravu – posvećen je jačanju participativne demokratije kroz veće angažovanje civilnog društva u razvoju politika i sprovođenju reformi javne uprave u zemljama Zapadnog Balkana. WeBER u Crnoj Gori vodi Institut alternativa, a na regionalnom nivou ga čine partneri iz Think for Europe (TEN) mreže, uz podršku briselskog Centra za evropsku politiku (European Policy Centre – EPC).

Kako oživjeti tužilaštvo i zaustaviti zloupotrebe? – emisija “Načisto”

Kako oživjeti tužilaštvo i zaustaviti zloupotrebe? – bila je tema emisije “Načisto” na TV Vijesti, u kojoj je gost bio i Stevo Muk, predsjednik Upravnog odbora IA.

“Ja podržavam ciljeve ove reforme ako su ti ciljevi, uslovno rečeno, jedna radikalna reforma tužilaštva koja će uključiti i personalne promjene, promjene na čelu Specijalnog državnog tužilaštva, deblokadu na mjesto vrhovnog državnog tužioca, kao i dubinsku reformu onoga što je struktura i uslovi za imenovanje Tužilačkog savjeta.  Ono oko čega se ne slažem jeste postupak koji je predložen. Bilo bi prirodno da se konsultuju i domaće i strane organizacije. Ako se to i desi, suština i dalje ostaje sporna – da li možete da donesete zakon samo da biste u njemu promijenili jedan član i da biste jednu instituciju okrenuli naopako, kao i da li to nešto može da prođe kao model” – kazao je u uvodnom dijelu izlaganja Stevo Muk.

Dodao je i da “ovo tužilaštvo jedino od koga je nezavisno jeste od nove parlamentarne većine i nove Vlade, a vrlo zavisno od bivše vlasti, sadašnjeg predsjednika i svih drugih krugova koji su vezani za njih. Mislim da je tamo trenutno jedan združeni pokušaj da se opstruira bilo kakva reforma tužilaštva i da se zadrži status quo.”

Muk je kazao i da je legitimno da se bilo koji građanin Crne Gore, uključujući i Milovoja Katnića, bavi politikom, ali da se bavi  politikom sa mjesta glavnog specijalnog tužioca je nedopustivo i to već traje predugo. Sama činjenica da on sa tog mjesta pokušava da pregovara o institucionalnim, zakonskim i drugim rješenjima je dodatni razlog za njegovu smjenu.

“Vlada i parlamentarna većina trebaju vrlo aktivno i proaktivno da komuniciraju sa različitim adresama u međunarodnoj zajednici – Evropskoj uniji, Evropskoj komisiji sa njihovim odjeljenjima koja se bave pregovorima u poglavlju 23, tematskim centrom za vladavinu prava i sa svima onima koji mogu da pomognu u traženju modela koji će postići ove ciljeve, a to je da krenemo u „provjetravanje“ u tužilaštvu”, zaključio je Muk.

Snimak emisije možete pogledati ovdje:

Orodnjavanje javnih politika: Primjeri iz Crne Gore

Rodno senzitivno zakonodavstvo predstavlja polaznu tačku za eliminaciju rodnog jaza u društvu. Predmet ove analize je upravo procjena integrisanja rodne perspektive tokom izrade zakona koji regulišu radne odnose, privredna društva i zdravstveno osiguranje. Iako je sagledavanje uticaja koji politike mogu imati na položaj žena i muškaraca obavezno prilikom donošenja svih odluka, ova zakonska dužnost je zanemarena. Ilustrativan primjer je Zakon o radu, koji je pod pritiskom poslodavaca predvidio da se ženama na održavanju trudnoće, porodiljskom i roditeljskom odsustvu, a koje su zaposlene na određeno vrijeme – to vrijeme neće obračunavati u period od 36 mjeseci neophodnih za ostvarivanje “stalnog” radnog odnosa.
 
Institucionalni okvir za orodnjavanje je manjkav. Odjeljenje za poslove rodne ravnopravnosti je uslijed nedostatka ljudskih i tehničkih kapaciteta onemogućeno da daje mišljenja na sve predloge zakona. Savjet za rodnu ravnopravnost je tokom četvorogodišnjeg mandata održao samo dvije sjednice. Odbor za rodnu ravnopravnost je tokom prethodnog saziva Skupštine dao mišljenje na četrnaest predloga zakona, među kojima nisu neki koji itekako imaju uticaja na položaj žena, poput predloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenom osiguranju. Iako je 2019. godine donijet Plan rodno odgovorne Skupštine, njegova primjena nije praćena i ključni ciljevi u pogledu orodnjavanja javnih politika nijesu ostvareni.
 
Izostaju ciljane javne konsultacije i rasprave sa ciljem prikupljanja podataka koji bi suštinski odgovorili na potrebe smanjenja rodnog jaza, koji je najviše izražen, između ostalog, i u domenu rada, moći i novca, i zdravlja. Ne postoji dovoljno napredna i rodno raščlanjena statistika koja bi služila kao osnov za donošenje i praćenje uticaja javnih politika. Primjera radi, ne postoji pouzdana statistika o razlikama u zaradama u odnosu na pol. Ključne faze javnih politika nijesu adekvatno normirane, naročito u pogledu daljeg rada na propisima nakon završene javne rasprave.

Mapiranje aktivnosti civilnog društva u borbi protiv organizovanog kriminala na Zapadnom Balkanu

Organizovani kriminal i korupcija su prisutni u svim zemljama Zapadnog Balkana. Budući da je u Crnoj Gori jedna stranka provela na vlasti skoro 30 godina, i da je ta vlast u Izveštaju Fridom Hausa za 2020. godinu ocijenjena kao prelazni ili hibridni režim, nije ni čudo što se ubrojnim međunarodnim i domaćim izveštajima navodi da takvo političko okruženje nije doprinelo borbi protiv organizovanog kriminala. Iako mala, Crna Gora je poznata kao država u kojoj je eskalirao rat između kokainskih klanova, u kojoj su novinari-istraživači izlozeni napadima, i kao zemlja koja, kada se radi o organizovanom kriminalu, ima ozbiljan problem. Organizacije civilnog društva su u Crnoj Gori prepoznate kao veoma važan dio društva, ali su vlasti često imale običaj da one koje su se kritički odnosile prema postojećim problemima nazivaju „neprijateljima države“.

Ova analiza je rezultat kvalitativnog istraživanja čiji je cilj da se prikaže djelovanje organizacija civilnog društva u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala. Kako Crna Gora nije velika zemlja, ni broj organizacija koje se bave ovim temama nije veliki. Zbog toga su u istraživanje uključene i organizacije čiji je spektar rada na polju borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala mnogo širi, ali čije su aktivnosti direktno ili indirektno usmerene na suzbijanje ovih pojava. Broj organizacija koje se bave striktno organizovanim kriminalom veoma je mali, što je tako - između ostalog - i zbog složenosti i osetljivosti same teme. Profili organizacija obuhvaćenih istraživanjem uključuju one koje se protiv organizovanog kriminalna i korupcije bore sprovođenjem nadzora (watchdog), koje se bave istraživačkim novinarstvom i prevencijom kriminala, kao i one koje pružaju podršku žrtvama i angažuju se u oblasti obrazovanja. Istraživački tim Instituta Alternativa obavio je opširne razgovore sa predstavnicima sedam takvih organizacija i utvrdio da je rad većine njih povezan sa pružanjem podrške žrtvama.