Prijedlog Evropske komisije o revidiranom pristupu proširenju obuhvata neke od ključnih prijedloga sadržanih u izvještajima regionalne antikorupcijske mreže SELDI, uključujući:
Veći fokus na politički angažman i ekonomske osnove;
Uključivanje antikorupcijskih napora u više politika, a ne samo u antikorupcijske institucije i sudstvo;
Kontinuiranu, očiglednu, jasnu angažovanost na reformama lokalnih elita;
Bavljenje malignim uticajem trećih zemalja; i
Zaštitu važnih odnosa između EK i građanskog društva, uključujući i njihovu finansijsku podršku u slučaju neočekivane nezgode.
Vitalnost posvećenosti EU novom pristupu biće testirana uskoro na Samitu EU za Zapadni Balkan u Zagrebu, u maju 2020. godine. Njihov utisak će na kraju zavisiti od liderstva, volje i od vještina EU da obezbijedi uslove da se u regionu realizuje demokratija.
Agencija za sprečavanje korupcije insistira da član Senata Državne revizorske institucije (DRI) Zoran Jelić nije prekršio Zakon o sprečavanju korupcije, uprkos tome što je Upravni sud prije mjesec poništio njenu odluku u ovom slučaju.
To pokazuje nova odluka koju je donijela Agencija ranije ovog mjeseca, a u koju su “Vijesti” imale uvid.
Slučaj je pokrenuo Institut alternativa (IA), u kojem nisu zadovoljni što se toliko čekalo na presudu.
“Mi smo na prvu presudu Upravnog suda čekali skoro dvije godine, a Agencija je za svega nekoliko dana donijela novu, skoro pa istovjetnu odluku – da sukoba interesa nema, čime je pokazala da nema ni najmanju namjeru da ozbiljnije sagleda ovaj slučaj iako je izgubila spor”, kazala je za “Vijesti” istraživačica javnih politika u IA Ana Đurnić.
Slučaj je počeo prije dvije godine kada je IA prijavio Agenciji sumnju da je Jelić u sukobu interesa jer je devet mjeseci istovremeno bio državni revizor, ali i član Odbora revizora Prve banke.
Agencija je potom donijela odluku da se on nije ogriješio o Zakon jer on, kako stoji u dokumentu iz aprila 2018. godine, u skladu sa članom devet može da se bavi “naučnom, nastavnom, kulturnom, umjetničkom i sportskom djelatnošću i da stiče prihode”. Od angažmana u Prvoj banci za tih devet mjeseci zaradio je oko 6.000 eura.
Iz odluke institucije kojom je u tom trenutku rukovodio Sreten Radonjić ne piše o kojoj vrsti djelatnosti je riječ, odnosno da li ono čime se senator bavio u Prvoj banci pripada ”naučnoj”, “nastavnoj“, “umjetničkoj“, ”sportskoj“ ili ”kulturnoj“ djelatnosti.
U obrazloženju se, između ostalog, navodi da se Agencija bavila članstvom u Odboru za reviziju utvrđujući da javni funkcioner “nije vršio ‘nadzor’ nad Prvom bankom – pravnim licem, već pružao stručne usluge u skladu sa članom 9 Zakona o sprečavanju korupcije bez pojašnjenja kako se ove usluge mogu dovesti u vezu sa djelatnostima iz tog člana”.
Dodaje se da u upravno sudskom postupku, sud ispituje zakonitost upravnog akta ili upravne aktivnosti i ne može ulaziti u ocjenu razloga datih u odgovoru na tužbu, zbog čega je tužbu valjalo usvojiti i poništiti osporenu odluku.
Predstavnica IA kazala je “Vijestima” da smatraju da je sud ovakvom presudom postavio standard i za buduće postupanje Agencije u utvrđivanju sukoba interesa, budući da se ona u odlučivanju o (ne)postojanju sukoba interesa “često služi upravo zakonskim paravanom ovog zakonom dozvoljenog spektra djelatnosti”.
Ni mjesec dana kasnije, Agencija je donijela novu odluku kojom utvrđuje da Jelić nije prekršio odredbe Zakona pružajući stručne, odnosno konsultantske usluge u privatnoj banci jer DRI nije odlučivala o pravima i obavezama tog pravnog lica.
Dok odluku iz aprila 2018. potpisuje načelnica Maja Karas Bošković, novu potpisuje vršilac dužnosti direktora Savo Milašinović.
Agencija se pozvala na ranije izjašnjenje Jelića da Odbor za reviziju nije organ koji upravlja ili vrši nadzor nad radom banke, već daje samo pedloge, mišljenja i stavove.
Napomenuo je i da DRI kao organ vlasti u kojem obavlja funkciju ne kontroliše poštovanje zakonitosti rada banaka jer je to u posebnoj nadležnosti Centralne banke Crne Gore.
Đurnićeva napominje da Agencija opet nije objasnila kako se članstvo u Odboru za reviziju može podvesti pod bilo koju djelatnost iz člana 9 Zakona o sprečavanju korupcije.
“Zanimljivo u novoj odluci je i to što Agencija insistira na tome da Jelićevo članstvo u Odboru za reviziju Prve banke nije profesionalna djelatnost, zabranjena članom 35 Zakona o državnoj reviziji, ‘budući da je te poslove obavljao ne radi obezbjeđenja sredstava za egzistenciju (niti kao lice u radnom odnosu, niti sa nekim određenim mjestom rada, niti radnim vremenom), već uzgred, i to u okviru sjednica Odbora za reviziju održavanih jednom mjesečno, neposredno i elektronski’. Iako iz Odluke nije jasno odakle je Agencija izvukla ovaj zaključak i na koji je način prikupila podatke o Jelićevom radnom mjestu, vremenu i obimu posla, kontradiktorno je što to Agencija piše u istoj Odluci u kojoj nabraja i opisuje širok spektar poslova i obaveza članova Odbora za reviziju iz člana 39 Zakona o bankama – tačno 7 stavki, koje se većinom tiču pripreme predloga, mišljenja i stavova iz djelokruga rada za odlučivanje Odbora direktora o tim pitanjima i jasno ukazuju na to da je riječ upravo o profesionalnoj djelatnosti”, kazala je Đurnićeva “Vijestima”.
Najavila je i da će ovu odluku Agencije preispitati pred sudom.
Odobravanjem ovakvih angažmana javnih funkcionera i ohrabrivanjem takve prakse, Agencija, prema njenom mišljenju, šalje otvoreni poziv drugim članovima Senata DRI, ali i ostalim javnim funkcionerima da ostvare takvu vrstu angažmana. Time, dodaje, dovode u pitanje ne samo jasne odredbe Zakona o sprečavanju korupcije, već i širi društveni ciljevi donošenja i primjene navedenog zakona, antikorupcijskih politika i politika integriteta.
Autor: Miloš Rudović, novinar Vijesti
Tekst je originalno objavljen u Dnevnim novinama Vijesti, kao i na portalu Vijesti.
Posmatrano na opštoj populaciji, građani Crne Gore daju nešto veću ocjenu kvalitetu rada državne uprave u 2019. u odnosu na prethodne dvije godine.
Kao najveće probleme u radu javne uprave građani Crne Gore vide neefikasnost, korupciju, zapošljavanje preko veze i neljubaznost službenika. Kao i u prethodne dvije godine, smanjenje korupcije građani vide kao najbolju mjeru za poboljšanje kvaliteta rada organa javne uprave. Sa druge strane, dok je sve manje onih koji predlažu strože unutrašnje kontrole i pojednostavljivanje procedura, bilježi se rast broja građana koji smatraju da bi se povećanjem plata službenicima i pooštravanjem kaznenih mjera ostvario pozitivan efekat na kvalitet rada.
Kada je riječ o načinu na koji državna uprava raspolaže budžetom, tj. da li novac troši u prave svrhe, slično kao i u prethodnim talasima, više od polovine građana mišljenja je da javna uprava ne raspolaže budžetom na odgovarajući način. Saglasno prethodnim talasima istraživanja, i u 2019. najveći udio građana Crne Gore smatra političke veze ključnim faktorom zapošljavanja u javnoj upravi, dok približno svaki četvrti vidi prijateljske/rodbinske veze i sposobnost kandidata kao ključni faktor. Pored toga, kao konkretan problem u komunikaciji sa organima javne uprave građani najčešće navode sporo rješavanje zahtjeva, neljubaznost službenika i dugo čekanje u redovima.
Uz to, pri procjeni dužine čekanja na rješenja po zahtjevima upućenim organima javne uprave, gotovo polovina građana smatra da se zahtjevi rješavaju sporo, dok trećina vjeruje da se rješavaju prihvatljivom brzinom. Najzad, kada je riječ o elektronskom portalu javne uprave, u posljednje tri godine bilježi se rast upoznatosti građana sa ovim portalom, koji nije ravnomjerno praćen porastom i u njegovom korišćenju.
Predmet ove analize je procedura provjera sposobnosti kandidata za posao u državnim organima, s obzirom na to da od ovog segmenta najviše zavisi smjer u kojem će se razvijati crnogorska državna uprava: u dublju politizaciju ili profesionalizaciju, koja je deklarativni cilj aktuelne Strategije za reformu javne uprave.
Istraživanje je pokazalo da postoje normativni i praktični problemi koji ugrožavaju integritet komisija za provjeru sposobnosti i cjelokupni postupak testiranja, što se negativno odražava na primjenu principa zapošljavanja na osnovu zasluga u državnim organima.
Ključni pomak ostvaren je omogućavanjem elektronske izrade pisanih testova, jer ovakav vid automatizacije smanjuje mogućnost neprimjerenog favorizovanja određenih kandidata u ovom segmentu provjere sposobnosti. Međutim, i dalje ne postoje garancije političke nepristrasnosti članova komisije za provjeru sposobnosti iz reda stručnih lica. Priprema praktičnih testova povjerena je isključivo državnom organu, za čije potrebe se vrši zapošljavanje, što otvara prostor za favorizovanje određenih kandidata i suštinski znači da svi članovi komisije nemaju jednaku ulogu.
Na drugoj strani, spoljni nadzor kvaliteta sprovođenja provjere sposobnosti od strane civilnog društva otežan je, jer Uprava za kadrove ne omogućava uvid u kopije testova i zapisnike intervjua, već samo u šture izvještaje o provjeri sposobnosti koji ne omogućavaju uvid u konkretna pitanja i odgovore. Nedostatak transparentnosti u sadejstvu sa pravnim nedostacima ne obećava suštinski napredak u uspostavljanju sistema zasluga u crnogorskoj upravi. Tome naročito doprinosi činjenica da novi Zakon ne predviđa obavezno zapošljavanje kandidata koji su bili najbolje rangirani tokom provjere sposobnosti, ali i neregulisanost naknadnog razgovora sa kandidatima sa liste za izbor, koji nije formalno dio provjere sposobnosti, a može presudno uticati na izbor državnih službenika.
u vezi sa Konkursom za podršku projektima OCD u Crnoj Gori u okviru projekta
„Okupljanja za ljudska prava: Sloboda javne riječi u javnom prostoru”
Pitanja postavljena na info sesiji
Pitanje 1: Da li je poželjno da se projektne aktivnosti realizuju na teritoriji jedne opštine ili više opština? Da li prednost imaju oni koji realizuju projekat na teritoriji više opština?
Ovaj uslov nije definisan Konkursom, obje opcije su prihvatljive. U oba slučaja, Evaluaciona komisija cijeniće izvodljivost projekta, u skladu sa projektnim aktivnostima, trajanjem projekta i budžetom.
Pitanje 2: Da li projekat može da uključi maloljetne osobe? Da li maloljetne osobe od 15-18 godina mogu da budu ciljna grupa projekata?
Da, ciljna grupa projekta mogu da budu i maloljetna lica, dok god je njihovo učešće u projektu (ukoliko je predviđeno) na dobrovoljnoj osnovi. Evaluaciona komisija cijeniće da li su ciljne grupe jasno definisane i da li projektni ciljevi odgovaraju njihovim potrebama.
Pitanje 3: Da li se ograničenje koje podrazumijeva da se na Konkurs mogu prijaviti OCD sa godišnjim budžetom manjim od 20.000 eura odnosi na 2018. Ili 2019. godinu?
Ograničenje se odnosi na obje godine za koje organizacije koje budu aplicirale dostave finansijski izvještaj, odnosno bilanse stanja i bilanse uspjeha. Uz prijavu na Konkurs, potrebno je dostaviti kopije bilansa stanja i bilansa uspjeha za 2018. i 2019. godinu, a budžet organizacije za obje te godine mora biti manji od 20.000 eura (manje od 20.000 eura u 2018. godini i manje od 20.000 eura u 2019. godini).
Međutim, ukoliko organizacija još uvijek nije predala završni račun (bilanse stanja i uspjeha) Poreskoj upravi, budući da je zakonski rok za to 31. mart 2020. godine, prihvatiće se kopije bilansa stanja i bilansa uspjeha za 2017. i 2018. godinu. U tom slučaju, budžet organizacije u 2017. i 2018. godini mora da bude manji od 20.000 eura (manje od 20.000 eura u 2017. godini i manje od 20.000 eura u 2018. godini).
Organizacije koje su registrovane u 2019. godini, treba da dostave kopiju bilansa stanja i bilansa uspjeha samo za 2019. godinu, u kom slučaju je neophodno da njihov budžet u toj godini iznosi manje do 20.000 eura.
Organizacije koje su registrovane u 2018. godini, a nisu još uvijek predale završni račun Poreskoj upravi za 2019. godinu (budući da zakonski rok za to još uvijek nije istekao), treba da dostave kopije bilansa stanja i bilansa uspjeha za 2018. godinu, ali njihov budžet u toj godini ne smije biti veći od 20.000 eura.
Pitanja postavljenih putem e-maila do 21. februara 2020. godine nije bilo.
Podsjećamo da je rok za prijave 28. februar 2020. godine, do 17h, i da je prijedloge projekata potrebno poslati na email adresu info@institut-alternativa.org.
”Okupljanja za ljudska prava: Sloboda javne riječi u javnom prostoru” je projekat koji sprovodi Institut alternativa u partnerstvu sa Akcijom za ljudska prava, a podržava Evropska unija kroz Instrument za demokratiju i ljudska prava, Program za Crnu Goru 2018. Sadržaj predstavlja isključivu odgovornost Instituta alternativa i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije.
Naša Dina Bajramspahić dala je veliki intervju za Vijesti o politici proširenja i drugim aspektima integracije Crne Gore u Evropsku uniju.
1) Nova metodologija
Nova metodologija je novi važan momenat za osvježavanje ideje proširenja. Ona je još uvijek u nacrtu i ima prostora za njeno unapređenje. Zato sam govorila u srijedu u Evropskom parlamentu o tome šta se iz ugla civilnog društva koje prati pregovore još može unaprijediti da bi kasnije bilo što manje problema u njenoj primjeni. Naša regionalna TEN mreža je tokom cijele 2019. godine u šest vodećih evropskih prijestonica zastupala predloge o tome kako oživjeti proširenje, kako ga učiniti efikasnijim, funkcionalnijim, konačno uspješnijim. Zadovoljni smo da kažemo da smo ponešto i uspjeli i da su se neke od naših ideja našle najprije u francuskom non-pejperu a onda i u nacrtu Komisije.
U načelu, zastupala sam dvije glavne poruke: više štapova i više šargarepa. Dakle, naš stav je da proces pregovora treba da bude još temeljniji, zahtjevniji i precizniji nego što je bio do sada, kako bi se naše države zaista transformisale tokom ovog perioda jer je za nas ovo jedinstvena šansa. To znači kvalitetniji monitoring ali i veći politički nivo pažnje za ova pitanja, sa obje strane, EU i Zapadnog Balkana. Ovaj segment smo razradili do tehničkih detalja, posebno u vezi sa formulacijom mjerila (“benčmarka”), procjenjivanja stanja na terenu, transparentnosti i većeg učešća svih koji mogu da doprinesu.
Sa druge strane, pokušali smo da donosiocima odluka u zemljama-članicama, posebno onim skeptičnim prema proširenju, objasnimo da dvosmislene i oprečne poruke koje one uporno šalju o svojoj nevoljnosti da proširenja uopšte bude, ozbiljno demotivišu političke elite da urade to što se traži. Ako je trenutak učlanjenja veoma daleko, Vlade nemaju razloga da se uzdržavaju od nedemokratskih praksi. Koristila sam primjer neustavnog izbora predsjednice Vrhovnog suda u CG. Zašto sada raditi nešto kada će “nagrada” biti tek za deset godina? Na osnovu tog iskustva smo zastupali da je važno da naše zemlje dobiju više podrške od EU tokom procesa pregovora, a ne sve na kraju puta (finansijske, ekspertske, u obliku našeg postepenog i sve većeg uvezivanja sa EU). Ta preporuka je proizašla iz uviđanja da pregovori jako dugo traju, da su iscrpljujući, neizvijesni, u Crnoj Gori npr. trenutno i vrlo statični.
2) Da li da se Crna Gora prebaci na novi model?
Pretpostavljam da vlast ima rezerve i strah od novog i nepoznatog modela, ali je takođe sve više prisutna svijest da se na raniji način teško može naprijed. Nova metodologija daje mogućnosti zemljama članicama da usporavaju pregovore i vraćaju nas unazad, što je objektivan rizik, ali daje i više pomoći na tom putu. Moj utisak je da je i Crnoj Gori i Srbiji preporučen prelazak na novi model. Pitanje je otvoreno, proces je u toku i bilo bi vrijedno blagovremeno otvoriti društveni i insitucionalni dijalog o prednostima i manama obje opcije.
3) Šta se traži tokom pregovora?
Ako bismo to pojednostavili, reforme koje treba da sprovedemo su po svojoj suštini smanjenje diskrecije i moći u rukama vlasti u svim oblastima upravljanja. Ove reforme jesu realno zahtjevne, predstavljaju svojevoljno odricanje od moći od strane političkih elita. Zato političke strukture na Zapadnom Balkanu moraju da budu sigurne da ako bude sužavale svoju moć da će se neke konkretne koristi zaista da prate taj put. Tu je ključan i uporan javni pritisak da se svi društveni akteri drže tog puta.
4) Zašto se zakočila Crna Gora u pregovorima?
Brojni su faktori uticaja na naše nedovoljne rezultate, od nedostatka volje do nedostatka kapaciteta i opšte bezidejnosti, a u poslednje vrijeme uočavam i jedan koji ranije nisam tako percipirala. Iz ugla napretka u EU integracijama, izbori su problem i kočnica koja nas učestalo skreće s puta. Ne izborni uslovi, to je posebna tema, nego sami izbori zbog kojih gubimo fokus sa integracija i koji kod nas protiču u najdramatičnijem ambijentu. Oni predstavljaju poduži vremenski period kada vlast samo misli o tome kako da zadrži vlast a opozicija kako da dođe na vlast. To je poprimilo neslućene razmjere i previše javnog razumijevanja za takvu situaciju.
Naravno da neću da kažem da zato treba odustati od izbora, nego da političke partije i društveni akteri treba da pokažu više ozbiljnosti i odgovornosti u odnosu na bazične javne interese, te da pitanje integracije mora da bude nad-partijsko, od vitalnog državnog značaja, sačuvano od dnevne politike međusobnog nadgornjavanja vlasti i opozicije.
5) Zašto?
Evropska unija nije jabuka na stolu koja samo čeka da je mi uzmemo. Situacija je mnogo složenija. Sada je jedinstvena šansa za nas za nešto sa čim kasnimo 30 godina. EU nije previše raspoložena za proširenje ali su pod velikim pritiskom, koji se sasvim neočekivano desio nakon neotvaranja pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom, postigli međusobni dogovor da ipak, ponovo daju riječ da će svi koji ispune uslove biti primljeni. Garancije su malo podignute ali nisu zacementirane. Još uvijek je neizvjesno da li će naši susjedi otvoriti pregovore, a ako se to ne desi, to će biti konačni udarac politici proširenja. To u praksi znači da se EU u praksi neće voditi sistemom zasluga nego političkim odlukama. I tamo se političke elite vode stavovima svojih birača koji nisu naklonjenju proširenju. Nisam sigurna da svi u CG ozbiljno shvataju ovaj momenat. Više se ponašaju kao da “ima vremena, biće” dok cijela država živi u čekaonici decenijama. Svjesna sam takođe da je realnost da ćemo vrlo brzo i mi skrenuti sa evropskog puta nekim svojim temama, a i EU će se zanijeti nekim svojim krizama.
6) Dakle, nije optimističan scenario za CG?
Realistično, nije dobro stanje. Moraćemo stvarno da impresioniramo zemlje-članice da bi sa tim argumentom da smo preporođena zemlja ubjeđivali svoje građane da prihvati proširenje. Ali realno, ne djeluje mi kao da ćemo uopšte u skorije vrijeme ući u tu dinamičnu fazu promjena, obnove i aktivnog rada na integraciji. Integracije su izazov i za mnogo veću zemlju sa jačom administracijom. Crnogorska uprava nema dovoljno kapaciteta i prilično je istrošena sa poslednjih 15 godina bavljenja reformama. Nedostatak meritokratije u državnoj upravi doveo je do, ne samo nedostatka energije, nego i vizije. Iznenadili biste se kako mali broj ljudi “gura” cijeli ovaj proces koji je od najvećeg državnog značaja.
Druga velika zabluda koju vidim u mnogim organima koji bi trebali da nose reforme je samoobmana da su već odlični. Kako da se popravi neko ko se već dobro samozavarao da sjajan. Uz taj narcizam, ide pod ruku bezidejnost.
Prirodan je otpor prema promjenama: ali je lakše kada se ima zrelosti i svijesti o njihovoj neophodnosti — kao kada vas mrzi da smršate, ali onda zbog ozbiljno ugroženog zdravlja shvatite da morate.
Nije kliše nego istina sa samo cijelo društvo može da nas uvede u EU. Svi treba da pišu projekte i povlače EU i bilateralna sredstva: državni organi, preduzeća, lokalne samouprave, škole, centri sa kulturu, bolnice, mediji, fakulteti. Da se umrežavaju sa udruženjima iz svoje branše i razmjenjuju ideje i unapređuju procese rada i metodike. Međutim, takog aktivizma u društvu ima nedovoljno. Tu su i poljoprivreda, infrastruktura, zaštita okoline, zagađenost vazduha. EU ima politike i sredstva da pomogne oko ovih stvari, suštinski značajnih za nas.
7) Odnos politike prema obavezama iz EU agende?
Većina aktera ne pokazuju da razumiju zajednički interes da kao društvo izguramo ovaj proces koji je u interesu baš svakog ko ovdje živi. Držanje vladajućih je “uradićemo onoliko koliko nas neće koštati vlasti”, a opozicionih “to je problem DPS-a”. Naravno, ja ne sporim bilo kome pravo da ima koji god želi prioritet, izbornu strategiju i taktiku, samo konstatujem faktičko stanje. Imam pravo kao građanka da primjetim da nas takav odnos skupo košta i to već tri decenije. Svim političarima je dobro, onima iz vlasti i onima iz opozicije, a građani nažalost ne drže ovu temu za dovoljno bitnu. Navikli su da nam je tako kako je. U osmoj godini pristupnih pregovora, ne da nismo u eri progresa i prosvetiteljstva, nego u opštem delirijumu.
Kod nas se vlast shvata kao plijen a ne alat za javno dobro. Skoro svuda u svijetu je to tako u određenoj mjeri, dok je kod nas to u tako velikoj mjeri da se većina u vlasti i većina u opoziciji i ne pretvara da nije tako. To se najbolje vidi po tome koliko javih aktera govori o nacionalnoj podijeli vlasti kao da je to pravedna raspodjela. Kao da je to potpuno prirodna stvar. Ovakav pristup će dugotrajno da ostavlja teške posljedice na stanju u društvu u svim oblastima života. Zbog te nezrelosti, mi smo predpolitičko društvo koje ne zna ni da prepozna ni da se posveti svom dobru.
8) Posljedice isključivosti vlasti i opozicije?
Pa recimo baš u reformi pravosuđa i antikorupciji, koje pripadaju poglavlju 23. To je polje gdje zajedničkim radom vlasti i opozicije treba da se nađu zajednička rješenja. Tu nije postignut nikakav napredak. V.d. stanje u pravosuđu je društveni problem koji ne mislim da treba riješavati lakšim putem, izmjenama Ustava, nego težim – dogovaranjem vlasti i opozicije za opšte dobro. Ako bi to nekako uspjelo, možda bi se generalno otvorio put za poslednju fazu evropske integracije. Iskustvo tog dogovora bi možda popravilo ukupne prilike i promijenilo društevnu paradigmu iracionalnih tvrdoglavosti.
Crnogorska rješenja za pravosuđe jesu atipična i zahtjevna, ali upravo zato što nam je kontekst takav kakav jeste. Ona daju svoj doprinos izlaženju iz jednostranih imenovanja koja ne uživaju povjerenje većine društva. Poenta je bila profesionalizacija i izbor nesumnjivo kompetentnih, a ne podjela plijena i trgovina. Svima može da nam se desi da nekim spletom okolnosti zaglavimo u nekom postupku i da ispaštamo zbog zajedničke nesvijesti o ovom problemu. Neproduktivni antagonizmi političkih partija moraju da budu ostavljeni po strani kad se dođe do gorućih pitanja za društvo. Stanje u pravosuđu jeste takvo pitanje.
Slična situacija je sa konkursima antikorupcijskih institucija a posebno za direktora ASK. Nijedan nezavisni, sa kritičkim mišljenjem, kandidat sa tako dobrim referencama koje nije lako odbiti, koji bi uživao povjerenje javnosti, se nije prijavio. ASK je opoziciji izuzetno važna u kontekstu izbora koji se primiču, kontrole finansiranja političkih partija, izbornih zloupotreba javnih sredstava itd. U ovom konkretnom slučaju je tu i podrška EU koja se negativno izjasnila o prethodnom direktoru i koja pomno prati novi izbor. Međutim, ni u tako povoljnim okolnostima nema kandidata.
Autorka: Mila Radulović
Intervju je originalno objavljen u Dnevnim novinama Vijesti, kao i na portalu Vijesti.
“Mi smo na prvu presudu Upravnog suda čekali skoro dvije godine, a Agencija je za svega nekoliko dana donijela novu, skoro pa istovjetnu odluku – da sukoba interesa nema, čime je pokazala da nema ni najmanju namjeru da ozbiljnije sagleda ovaj slučaj iako je izgubila spor”, kazala je za “Vijesti” istraživačica javnih politika u IA Ana Đurnić.
Ni mjesec dana kasnije, Agencija je donijela novu odluku kojom utvrđuje da Jelić nije prekršio odredbe Zakona pružajući stručne, odnosno konsultantske usluge u privatnoj banci jer DRI nije odlučivala o pravima i obavezama tog pravnog lica.
Nova metodologija je novi važan momenat za osvježavanje ideje proširenja. Ona je još uvijek u nacrtu i ima prostora za njeno unapređenje. Zato sam govorila u srijedu u Evropskom parlamentu o tome šta se iz ugla civilnog društva koje prati pregovore još može unaprijediti da bi kasnije bilo što manje problema u njenoj primjeni. Naša regionalna TEN mreža je tokom cijele 2019. godine u šest vodećih evropskih prijestonica zastupala predloge o tome kako oživjeti proširenje, kako ga učiniti efikasnijim, funkcionalnijim, konačno uspješnijim. Zadovoljni smo da kažemo da smo ponešto i uspjeli i da su se neke od naših ideja našle najprije u francuskom non-pejperu a onda i u nacrtu Komisije.
Realistično, nije dobro stanje. Moraćemo stvarno da impresioniramo zemlje-članice da bi sa tim argumentom da smo preporođena zemlja ubjeđivali svoje građane da prihvati proširenje. Ali realno, ne djeluje mi kao da ćemo uopšte u skorije vrijeme ući u tu dinamičnu fazu promjena, obnove i aktivnog rada na integraciji. Integracije su izazov i za mnogo veću zemlju sa jačom administracijom. Crnogorska uprava nema dovoljno kapaciteta i prilično je istrošena sa poslednjih 15 godina bavljenja reformama. Nedostatak meritokratije u državnoj upravi doveo je do, ne samo nedostatka energije, nego i vizije. Iznenadili biste se kako mali broj ljudi “gura” cijeli ovaj proces koji je od najvećeg državnog značaja.
Crnogorska rješenja za pravosuđe jesu atipična i zahtjevna, ali upravo zato što nam je kontekst takav kakav jeste. Ona daju svoj doprinos izlaženju iz jednostranih imenovanja koja ne uživaju povjerenje većine društva. Poenta je bila profesionalizacija i izbor nesumnjivo kompetentnih, a ne podjela plijena i trgovina. Svima može da nam se desi da nekim spletom okolnosti zaglavimo u nekom postupku i da ispaštamo zbog zajedničke nesvijesti o ovom problemu. Neproduktivni antagonizmi političkih partija moraju da budu ostavljeni po strani kad se dođe do gorućih pitanja za društvo. Stanje u pravosuđu jeste takvo pitanje.