U Agenciji se, suprotno Zakonu o državnim službenicima i namještenicima, od osnivanja ove institucije, uopšte ne vrši ocjenjivanje rada zaposlenih.
Time se ugrožavaju prava zaposlenih na način što se direktoru ostavlja da samovoljno odlučuje o njihovom napredovanju ili nazadovanju u službi, bez uporišta u objektivnim ocjenama njihovog rada.
Agencija za sprječavanje korupcije, suprotno Zakonu o državnim službenicima i namještenicima, ni u 2016. ni u 2017. godini nije vršila ocjenjivanje zaposlenih.
Ove godine su Institutu alternativa u Agenciji odgovorili na zahtjev za slobodan pristup informacijama da ne posjeduju ocjene o radu zaposlenih, dok su prošle godine pružili detaljnije obrazloženje za nesprovođenje ocjenjivanja.
“Agencija za sprječavanje korupcije je samostalno i nezavisno tijelo koje osniva Skupština Crne Gore. Na zaposlene u Agenciji se primjenjuju propisi o državnim službenicima i namještenicima isključivo u pogledu prava, obaveza i odgovornosti u šta ne spada ocjenjivanje. U skladu sa tim, ne vrši se ocjenjivanje rada zaposlenih u Agenciji za sprječavanje korupcije”, navodi se u prošlogodišnjem rješenju po zahtjevu Instituta alternativa za slobodan pristup informacijama.
Ovo je problematično iz razloga što su zaposleni u Agenciji za sprječavanje korupcije takođe državni službenici i namještenici, čije se plate isplaćuju iz državnog budžeta. Dodatno, Zakon o sprječavanju korupcije eksplicitno propisuje da se na prava, obaveze i odgovornost zaposlenih u Agenciji primjenjuju propisi o državnim službenicima i namještenicima.
Shodna primjena prava, obaveza i odgovornosti iz Zakona o državnim službenicima i namještenicima bez sumnje obuhvata i ocjenjivanje zaposlenih. Ovaj Zakon pripisuje da se ocjenjivanje državnog službenika, odnosno namještenika vrši u cilju praćenja njegovog rada i pravilnog odlučivanja o njegovom kretanju u službi.
Dakle, ocjenjivanje državnih službenika i namještenika je osnov za ostvarivanje njihovog prava da napreduju u službi, ili nazaduju ukoliko budu negativno ocijenjeni. Stoga je zaposlenima u Agenciji na ovaj način ugroženo njihovo pravo kretanja u službi po zaslugama, i ostavljeno direktoru Agencije da diskreciono odlučuje o tome, ne na osnovu zasluga u radu, već po njegovom ličnom nahođenju.
Ovo je naročito problematično ako se ima u vidu da se radi o službenicima institucije u koju su sve oči uprte poslednje dvije godine, a naročito proteklih nekoliko mjeseci. Više puta je iskazana sumnja domaće i međunarodne javnosti u efikasan rad ove institucije, a samim tim i u njeno rukovodstvo i zaposlene.
Prema Zakonu o državnim službenicima i namještenicima ocjenjivanje zaposlenih se vrši jednom godišnje, a najkasnije do 31. januara tekuće za prethodnu godinu. Ocjenu rada državnog službenika, odnosno namještenika rješenjem daje starješina državnog organa, na predlog neposrednog rukovodioca. Kriterijumi za ocjenjivanje rada državnog službenika, odnosno namještenika su postignuti rezultati rada, samostalnost i kreativnost u vršenju poslova, kvalitet ostvarene saradnje sa strankama i saradnicima na poslu, kvalitet organizacije rada u vršenju poslova, druge sposobnosti, vještine i kvalitet u vršenju poslova.
U Upravi policije neraspoređeno je 179 službenika, pokazuju njeni zvanični podaci.
Prema podacima Instituta alternativa, međutim, ima ih blizu 300.
Zbog sujete, revanšizma, nepristajanja na bespogovorno izvršavanje ponekad besmislenih zahtjeva šefova, “skretanja sa političke linije”, ponekad čak i rada strogo po pravilima službe, policajac može da završi na “bijelom hljebu”.
Među neraspoređenima ima onih koji su u policiju zalutali, ali ima dosta i onih koji iz nekog razloga i nekome nijesu po volji, ma koliko da je njihov rad koristan za policiju.
Ima i onih koji nijesu načisto jesu li policajci ili kriminalci, pa ih čas postavljaju na visoke pozicije, čas ih šalju kući da “odmore”. Takvi se vraćaju na posao kada za rukovodioca dođe neki njemu sličan.
Sve ovo “Vijestima” su ispričali sagovornici iz policije koji su trenutno u ovakvim situacijama, ili su to ranije bili.
I sposobni i korisni, i beskorisni i nesposobni i pošteni i kriminalci bez razlike, uredno primaju platu čekajući novi raspored.
Najveći broj neraspoređenih su policajci kojima je prosječna mjesečna plata 462 eura. Dvanaest neraspoređenih policijskih rukovodilaca prima mjesečno po 710 eura. Po gruboj računici, poreske obveznike sve to košta od oko 130.000 do oko 200.000 eura mjesečno, zavisno od toga vjerujete li podacima policije ili Instituta alternativa.
“Od 179 neraspoređenih službenika, nije dostavljen predlog od strane rukovodilaca Uprave policije za 129 policijskih službenika jer se pronalaze najbolja rješenja za njihov raspored, cijeneći pri tom njihovo iskustvo, kao i ocjenu koje je to radno mjesto koje odgovara njihovoj sručnoj spremi i uslovima, odnosno čeka se i rješenje koje će precizirati novi Zakon o unutrašnjim poslovima, a to je odvajanje radnog mjesta od zvanja”, odgovoreno je “Vijestima” iz Ministartva unutrašnjih poslova (MUP).
Ostali ne dolaze na posao zbog bolovanja ili suspenzije.
Iz MUP -a su objasnili da, službenici koji do sada nijesu predloženi od nadležnih starješina, svoja prava i obaveze koriste iz zadnjih rasporednih rješenja koja su na snazi dok ne dobiju rješenje u skladu sa uslovima iz važećeg pravilnika.
“Još 2013. godine je počelo objavljivanje zvaničnih podataka o ogromnom broju neraspoređenih službenika u MUP-u i Upravi policije, koje je Državna revizorska institucija (DRI) potvrdila 2015. godine, ali do danas nije urađeno ništa da se taj problem riješi. Prema podacima Instituta alternativa u policiji je sada skoro 300 neraspoređenih”, kazala je “Vijestima” Dina Bajramspahić, istraživačica javnih politika u Institutu alternativa.
Ona je kazala da Zakon o državnim službenicima i namještenicima podrazumijeva da svako ko ima zasnovan radni odnos u određenom državnom organu, mora da ima i rješenje o rasporedu na konkretno radno mjesto u tom organu. Nije predviđen rok za određivanje radnog mjesta, kazala je, ni procedura ukoliko se radno mjesto službeniku ne odredi.
“To je jedna od onih situacija koje pravno nijesu posebno regulisane u komparativnoj praksi, jer nikome drugome nije ni palo na pamet da bi takav problem mogao da postoji”, kazala je Bajramspahić.
Ona je rekla da se u policiji naročito raširila ta praksa i da je ona posljedica nekoliko najčešćih razloga koji su socijalne prirode.
“Jedan broj službenika je primljen u radni odnos, iako nije ispunjavao propisane uslove, pa se ne može povezati sa pozicijama iz Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji. Druga grupa su službenici koji su napravili značajan propust u radu, ili su diskreditovani na drugi način, ali nijesu procesuirani kroz disciplinski i krivični postupak i nije im izrečen prestanak radnog odnosa. To neformalno znači da su “udaljeni” iz službe, ali nastavljaju da primaju zaradu kako ne bi bili ostavljeni bez prihoda. Manji broj su oni službenici koji su bili “neposlušni” pa starješina demonstrira strogoću time što neće da im da raspored. I na kraju, postoji problem sa bivšim rukovodiocima, koji imaju visoko policijsko zvanje, a nema toliko visokih pozicija koliko je proizvedeno visokih zvanja. Kolokvijalno, to znači da oni imaju visok policijski “čin” zbog kojeg ih ne degradiraju na niža radna mjesta”, tvrdi Bajramspahić.
Direktor Uprave policije Slavko Stojanović odbio je da govori na ovu temu. On je, posredstvom portparola, poslao kratak komentar: “Raspored policijskih sužbenika i dalje kadrovske promjene će se u narednom periodu vršiti shodno potrebama službe i po sticaju uslova za raspored na odgovarajuća radna mjesta shodno Pravilniku o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji”.
Policajka ekspresno premještena jer nije znala ko je Enis Baković
Često policajci budu premještani sa jednog na drugo radno mjesto bez valjanog razloga i obrazloženja. Ima i bizarnih slučajeva, poput jednoga iz prošlog septembra. Tada je, prema nezvaničnim saznanjima “VijestI”, službenica Uprave policije koja je radila na obezbjeđenju zgrade Tužilaštva u Ulici slobode, premještena na drugo radno mjesto jer je tražila od osobe, koja je došla i saopštila da ide kod glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, da se predstavi.
Čovjek, nonšalantno obučen u zelenu “bodi” majicu, nije prethodno pokazao ličnu kartu kako pravila za ulazak u svaku državnu instituciju nalažu.
Ispostavilo se da službenica policije nije znala da je pred njom šef Sektora kriminalističke policije Enis Baković, postavljan devet mjeseci ranije.
Sagovornici “Vijesti” kažu da je Bakovića jako uvrijedilo što nije prepoznat i odmah je tražio od šefa Sektora za obezbjeđenje ličnosti i objekata Dragana Blagojevića da policajku kazni premještajem, što je Blagojević istog dana i učinio.
“Vijesti” su bezuspješno tražile od Bakovića i Blagojevića da objasne prema kom propisu službenik policije mora da zna kako svaki rukovodilac u policiji izgleda. Nijesu objasnili ni prema kom propisu se službenik kažnjava ako traži od bilo kog rukovodioca u policiji da se predstavi.
Baković nije odgovorio ni zašto se nije, prema pravilima koja važe za sve, predstavio na prijavnici Tužilaštva i dao lični dokument na uvid da bi bilo službeno zabilježeno vrijeme i datum njegove posjete tom državnom organu. Blagojević nije odgovorio čime je obrazložio rješenje o premještaju službenice sa jednog na drugo radno mjesto i da li joj je, a prema saznanjima “Vijesti” jeste, samo usmeno saopšteno da je premještena.
Ni Baković, ni Blagojević nijesu odgovorili ko je donio odluku da se službenica premjesti i ko je od njih dvojice stavio potpis na rješenje o premještaju.
Neraspoređeni nijesu samo teret građanima, nego i kolegama koji rade, a plaćeni su jednako
Po pravilu, neraspoređeni službenici ne rade. Samo neki od njih dolaze na posao u nadi da će njihov status da se riješi.
“Mislim da je posebno važno da se naglasi da neraspoređeni nijesu samo na teret građana, koji kroz porez isplaćuju njihove plate, nego su i na teret svih policijskih službenika koji stvarno rade, a plaćeni su isto kao ‘neraspoređeni’ i još obavljaju njihov posao. Paradoksalno, crnogorska policija je višestruko prekobrojna u odnosu na broj stanovnika, ali joj istovremeno nedostaju adekvatni stručni kadrovi upravo zbog ovog prenaglašenog ‘socijalnog momenta’ u upravljanju ovom službom”, kazala je Dina Bajramspahić.
Ona tvrdi da policija neće postići očekivani kvalitet rada sve dok prioritet ne bude zapošljavanje onih koji imaju posebna znanja i vještine potrebne za obavljanje policijskih poslova.
“Prema našem istraživanju, 51 odsto građana smatra da je nemoguće zaposliti se u policiji bez veze preko rođaka i prijatelja, dok 44 odsto smatra da su neophodne političke veze”, kazala je Bajramspahić.
Glavni grad je odbio da Institutu alternativa dostavi informacije koje se tiču broja i vrijednosti sudskih sporova koji se vode protiv organa lokalne uprave, jer podatak kao takav – ne postoji.
Institut alternativa je tražio od Direkcije za imovinu Glavnog grada tražio da mu dostavi informacije o vrijednosti sporova predmeta u toku u kojima je Glavni grad jedna od strana u sporu, kao i broj sudskih sporova koji se vode protiv Glavnog grada. Ništa od navedenih informacija nismo dobili, jer, kako kažu, pristup informacijama podrazumijevao bi sačinjavanje nove informacije.
To praktično znači da Glavni grad ne vodi evidenciju o milionima koji se godišnje odliju po osnovu izgubljenih sudskih sporova. Ovo je posebno problematično jer službenici koji zastupaju interese Podgorice i gradskog budžeta u sudskim sporovima nemaju evidenciju pomoću koje bi se mogao steći uvid u podatke o sporovima u toku, brojevima i visini ceha, koji će za nečije greške platiti upravo građani.
Nepostojanje evidencije posebno treba da nas zabrine ukoliko znamo da je krajem 2015. godine vrijednost sporova, u kojima je tužen Glavni grad, a u kojima je nastupila apsolutna zastarjelost pravnog lijeka iznosila preko 5 miliona eura, kako navodi izvještaj o reviziji završnog računa budžeta Glavnog grada za 2015. godinu. Dakle, neko u upravi Glavnog grada je odgovoran zato što nije na vrijeme uložio određeni pravni lijek, čime bi se mogao smanjiti iznos koji, na kraju, plaćaju građani. Nismo dobili ni informaciju o tome kolika je na kraju 2017. godine bila vrijednost sporova u kojima je nastupila apsolutna zastarjelost ulaganja pravnog lijeka.
Ovih i sličnih informacija nema nigdje. Poseban izvještaj o radu Direkcije za imovinu ne postoji, već je nekoliko redova o radu ove jedinice dostupno u Izvještaju gradonačelnika, iz kojih se ne može ništa vidjeti o ovim sporovima.
S obzirom na to da ne postoji nikakva evidencija, nije moguće izvršiti analizu efikasnosti Direkcije i sporova koji se vode protiv Glavnog grada.
Institut alternativa je u dosadašnjem istraživanju od drugih opština dobijao evidencije koje, iako često šture i svedene na jednostavne tabele, mogu makar da svjedoče o tome koliko je novca određena lokalna samouprava izgubila.
Sličan problem uočili smo i na centralnom nivou u radu Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa, kada smo u analizi ”Javne finansije i odgovornost uprave: Šta štiti Zaštitinik?” naveli da je uspostavljanje kvalitetnih evidencija osnovni preduslov za odgovornost u postupanju po tužbama protiv organa vlasti.
Istraživanje, koje će obuhvatiti postupanje više lokalnih samouprava po ovom osnovu, Institut alternativa sprovodi u okviru projekta ”Civilno društvo za dobru upravu: Da služi i zasluži!” uz podršku Evropske unije i Balkanskog fonda za demokratiju, zajedno sa nevladinim organizacijama Bonum, Novi horizont, Natura i Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore.
Aleksandra Vavić
Istraživačica javnih politika
Napomena:
U reagovanju, Glavni grad je objasnio da se cifra od pet miliona vrijednosti sporova za koje je nastupila apsolutna zastarjelost zapravo odnosi apsolutne zastare potraživanja tužilaca. Institut alternativa je nakon reagovanja uočio taj propust.
U nastavku se nalazi infografik koji daje prikaz broja zaposlenih na lokalnom nivou, uključujući javna preduzeća i ustanove.
Informacije korištene u infografiku su zvanični podaci Vlade Crne Gore.
Ovaj infografik nastao je u okviru projekta „Civilno društvo za dobru upravu: Da služi i zasluži!“, koji sprovode Institut alternativa, Bonum, Natura, Novi horizont i Centar za istraživačko novinarstvo, a finansiraju Evropska unija u okviru programa podrške razvoju lokalnih organizacija civilnog društva i Balkanski fond za demokratiju (BTD), projekat Njemačkog Maršalovog fonda SAD (GMF). Sadržaj infografika predstavlja isključivu odgovornost autora i ni na koji način ne odražava stavove donatora.
Mreža “Naša uprava” bogatija je za tri nove članice: Sigurna ženska kuća, Luča Institut i Ul-info. Kombinacijom iskustva i nove energije, dobićemo nove teme za razmišljanja, a naša istraživanja – nove perspektive.
Podsjetimo, ciljevi mreže “Naša uprava” su učešće u nezavisnom monitoringu reforme javne uprave i dalje osnaživanje crnogorskog civilnog društva za učešće u procesu reforme.
Članice mreže su nevladine organizacije koje se bave pitanjima odgovornosti, transparentnosti, efikasnosti javne uprave, pružanja usluga, odnosno, u najširem smislu, oblastima dobrog upravljanja i reforme javne uprave.
Partneri će uskoro imati priliku da prisustvuju radionici o monitoringu reforme javne uprave, kao i da prisustvuju sastancima mreže na kojima će se razmatrati dalje zajedničke inicijative i aktivnosti.
Mreža Naša uprava sada ima 16 članica. Pored tri nove, to su Institut alternativa, Bonum, Novi horizont, Natura i Centar za istraživačko novinarstvo, kao osnivači mreže, kao i Centar za građansko obrazovanje, Centar za razvoj nevladinih organizacija, Centar za ženska prava, Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore, Aktivna zona, Udruženje za razvoj civilnog društva, NADA, Adria.
Mreža “Naša uprava” nastala je u okviru projekta “Civilno društvo za dobru upravu: Da služi i zasluži” koji finansiraju Evropska unija u okviru Programa podrške organizacijama civilnog društva i Balkanski fond za demokratiju (BTD), projekat Njemačkog Maršalovog fonda SAD (GMF), a sprovode ga Institut alternativa, Bonum, Natura, Novi horizont i Centar za istraživačko novinarstvo.
U nastavku pogledajte infografik o stavovima građana o korupciji – u kojoj mjeri je korupcija, prema mišljenju građana, zastupljena u sedam oblasti posebno rizičnih za korupciju, koliko često građani daju novac, poklon ili čine uslugu javnom službeniku i koliko su nove antikorupcijske institucije – Agencija za sprječavanje korupcije i Specijalno državno tužilaštvo doprinijele efikasnoj borbi protiv korupcije.
Time se ugrožavaju prava zaposlenih na način što se direktoru ostavlja da samovoljno odlučuje o njihovom napredovanju ili nazadovanju u službi, bez uporišta u objektivnim ocjenama njihovog rada.
Institut alternativa je tražio od Direkcije za imovinu Glavnog grada tražio da mu dostavi informacije o vrijednosti sporova predmeta u toku u kojima je Glavni grad jedna od strana u sporu, kao i broj sudskih sporova koji se vode protiv Glavnog grada. Ništa od navedenih informacija nismo dobili, jer, kako kažu, pristup informacijama podrazumijevao bi sačinjavanje nove informacije.
reforme javne uprave i dalje osnaživanje crnogorskog civilnog društva za učešće u procesu reforme.
