Većina građana nije informisana o javnim raspravama koje organizuju organi javne uprave, dok je tek nešto više od četvrtine građana čulo za portal e-uprava.
Rezultati istraživanja javnog mnjenja, koje je za potrebe Instituta alternativa sprovela Agencija IPSOS, upućuju i na to da je svega 6 procenata građana koristilo portal e-uprava, koji bi trebalo da omogući elektronsko pružanje javnih usluga.
Ovaj portal trebalo bi da bude i jedan od kanala za veću uključenost građana u donošenje odluka. Međutim, ukoliko se posmatraju javne rasprave, kao jedan od osnovnih vidova građanske participacije u odlučivanju, rezultati takođe nisu zadovoljavajući.
Građani u velikom broji nisu informisani o javnim raspravama koje organizuju organi javne uprave (58%), donekle je informisano 38% građana, a veoma mali broj je dobro informisan (4%).
Od onih građana koji navode da su informisani o javnim raspravama (ukupno 42%), mali broj je i uzeo učešće u njima – svega 3%.
Svaki deseti građanin je u posljednjih 12 mjeseci posjetio internet prezentaciju nekog organa javne uprave (10%), uglavnom više puta. Oko polovine građana koji su posjetili neku internet stranicu javne uprave se slaže da su informacije na njima razumljive (52%), da prezentacije sadrže sve potrebne informacije (49%) i da ih je lako pronaći (46%).
U manjem broju građani nijesu zadovoljni ovim odlikama internet prezentacija (15% razumljivošću, 24% dostupnošću, 23% preglednošću). Ipak, građani su podijeljeni u percepciji redovne ažuriranosti internet prezentacija: 31% građana je zadovoljno nivoom ažuriranosti, dok je nezadovoljnih građana 26%.
Prikupljanje podataka za istraživanje, koje je sprovela Agencija IPSOS, trajalo je od 10. do 16. februara 2017. godine. U okviru kvantitativnog istraživanja, ispitano je 1.027 građana Crne Gore starosti 18 ili više godina.
Projekat “Civilno društvo za dobru upravu: Da služi i zasluži!”, sporovodi Institut alternativa u saradnji sa Centrom za istraživačko novinarstvo i nevladinim organizacijama Bonum, Natura i Novi Horizont, uz podršku Evropske unije.
Istraživačica javnih politika u Institutu alternativa, Ana Đurnić, održala je danas sastanak sa pomoćnicom direktora Uprave za javne nabavke Marom Bogavac na kom je predstavila preporuke za transparentnije javne nabavke i bolje izvještavanje o njima.
Sastanak je održan na inicijativu Uprave za javne nabavke, a u vezi sa našim nalazima iz brojnih publikacija i istraživačkih aktivnosti u ovoj oblasti. Cilj sastanka bio je unapređenje godišnjeg izvještaja o sprovedenim nabavkama u 2016. godini, koji Uprava za javne nabavke (UJN) treba da pripremi i dostavi Vladi do 31. maja ove godine.
Ana je ukazala na greške u izvještavanju kako u godišnjem tako i u izvještajima pojedinačnih obveznika primjene Zakona o javnim nabavkama, a do kojih smo došli tokom višegodišnjeg praćenja ove oblasti, te predstavila set preporuka za unapređenje.
Ona je još jednom podsjetila na potrebu dostavljanja pojedinačnih izvještaja o sprovedenim nabavkama u elektronski čitljivoj formi i objavljivanje izvoda iz baze podataka tih izvještaja od strane Uprave za javne nabavke u mašinski čitljivom formatu, koji bi omogućio automatsku obradu podataka i njihovo grupisanje.
Kako bi se što veći broj kategorija podataka na taj način mogao obrađivati i analizirati, u procesu prilagođavanja i usaglašavanja podzakonskih akata sa novim Zakonom o javnim nabavkama čija je priprema u toku, predložili smo i izmjenu sadržaja obrasca o sprovedenim nabavkama na godišnjem nivou koji dostavljaju naručioci, a koji bi osim iznosa i spiska sprovedenih nabavki obuhvatio i:
informacije o zaključenim Ugovorima o proširenju osnovnog ugovora (tzv. Aneksima), kao i razloge za mijenjanje uslova osnovnog ugovora;
iznos planiranog i izvršenog budžeta za javne nabavke;
broj usvojenih amandmana na planirani budžet za javne nabavke;
razloge za izmjene planiranog budžeta;
pored svakog postupka informaciju o produženju roka za dostavljanje ponuda;
pored svakog postupka informaciju o razlozima za skraćenje roka za dostavljanje ponuda;
informacije o izmjeni tenderske dokumentacije.
Upravi smo preporučili i da objavljuje na svojoj internet stranici sve zahtjeve za zaključivanje Ugovora o proširenju osnovnog ugovora (anekse ugovora), kao i svoja rješenja po tim zahtjevima, imajući u vidu da je za zaključenje takvog ugovora potrebna saglasnost UJN.
U odnosu na postojeći sadržaj, u godišnjem izvještaju o javnim nabavkama predložili smo i predstavljanje sledećih kategorija podataka:
broj zaključenih Ugovora o proširenju osnovnog ugovora (tzv. Aneksa) zaključenih na godišnjem nivou, a za koje je UJN dala saglasnost, naručioce i iznose zaključenih izmjena u odnosu na osnovni ugovor (tabelarni prikaz po naručiocima);
ukupan broj i spisak svih naručilaca koji nisu dostavili izvještaj o javnim nabavkama u zakonskom roku, do kraja februara;
ukupan broj i spisak svih naručilaca koji su prekršili procenat korišćenja neposrednog sporazuma sa izraženih ostvarenim procentom neposrednog sporazuma;
spisak naručilaca koji nisu ispravno predstavili podatke o sprovedenim nabavkama;
spisak svih naručilaca koji nisu dostavljali izvještaj o javnim nabavkama u kontinuitetu;
ukupan broj naručilaca kod kojih postoje odstupanja u iznosima planiranog i izvršenog budžeta sa izraženim planiranim budžetom, ostvarenim budžetom i razlikom, po naručiocima;
ukupan broj naručilaca koji su mijenjali planove javnih nabavki, te naručioce sa najvećim brojem izmjena sa naznačenim brojem izmjena koje su usvojili na osnovni Plan javnih nabavki;
podatke o prekršajnoj odgovornosti za prekršaje koje je UJN konstatovala u svojim izvještajima;
ukupan broj tendera na koje se prijavi samo jedan ponuđač, spisak naručilaca i predmet nabavke;
ukupan broj tendera sa više ponuda od kojih su sve, osim jedne, isključene kao nepravilne.
Izložbe slika, kotizacije za fudbalska takmičenja, putni troškovi za odlazak na koncert, opremanje kancelarija – sve to neke opštine finansiraju i tretiraju kao jednokratnu socijalnu pomoć.
Prijestonica Cetinje je tokom izborne 2016. godine u više navrata dodijelila jednokratnu pomoć od 150 do 500 eura fizičkim licima. Tako je iz kase te opštine uplaćeno 500 eura jednokratne materijalne pomoći A.Š., za snimanje spota za pjesmu “posvećenu desetogodišnjici obnove nezavisnosti”.
Gradonačelnik Aleksandar Bogdanović potpisao je 26. maja prošle godine i rješenje, kojim je 193 eura jednokratne pomoći uplaćeno D.B., na ime finansijske pomoći za kupovinu avionske karte, a u cilju predstavljanja Prijestonice i to u Atini na proslavi obnove nezavisnosti.
Rješenja pokazuju i da je jednokratna materijalna pomoć u iznosu od 150 eura dodijeljena Lj.J., za otvaranje izložbe slika, ali i da je G.Đ. dobila 200 eura socijalne pomoći kako bi otputovala na kurs u Izrael.
Prema nalazima Instituta alternativa (IA), Prijestonica u 2013, 2014. i 2015. godini nije imala u budžetu izdatake za socijalnu zaštitu, a ukupan iznos za socijalnu pomoć, kako to pokazuju podaci Ministarstva finansija, za tri godine iznosio je 0,00 eura.
Sa druge strane, Prijestonica je za jednokratne socijalne pomoći za isti period utrošila 139.921 euro, kako je ukazala istraživačica IA Ivana Bogojević. Zanimljivo je da su izdaci bili najveći u izbornoj 2013.
„Iznosili su 95.240 eura, odnosno 70 odsto od ukupnih trogodišnjih sredstava”, kazala je Bogojevićeva.
Na sličan način dijeljena je pomoć i u Nikšiću, što pokazuju analitičke kartice u koje je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) imao uvid, prema dokumentaciji IA, koju je ova organizacija dobila po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama.
U Nikšiću je J.Ž. dobila 150 eura socijalne pomoći za ćerku, kako bi otišla na usavršavanje u Italiju. V.M. je od Opštine dobila isti iznos socijalne pomoći za organizovanje diplomske izložbe, dok je Mjesnoj zajednici “Kočani” dodijeljeno 400 eura za renoviranje kancelarija. Š.S. je u aprilu dobio pomoć od 135 eura kako bi prisustvovao “međunarodnoj konvenciji u Njemačkoj”, dok je T.M. dodijeljena jednokratna pomoć za objavljivanje zbirke pjesama.
Ni iz Nikšića, ni iz Prijestonice, nijesu odgovorili na pitanje CIN-CG zbog čega se jednokratna materijalna pomoć dodijeljivala u pomenute svrhe i da li je to praksa, posebno u izbornim godinama.
Bogojevićeva tvrdi da nije jasno koliko se izdvaja za socijalnu zaštitu na lokalnom nivou. Ona pojašnjava da u završnim računima lokalnih samouprava nema troškova za socijalnu zaštitu, zbog toga što se jednokratne socijalne pomoći ne evidentiraju kao socijalna zaštita, već kao transfer institucijama, pojedincima, NVO i javnom sektoru.
Bogojevićeva smatra da ovakva evidencija ima za posljedicu neistinito finansijsko izvještavanje, skrivanje stvarne slike potrošnje za socijalnu pomoć i nerealno sagledavanje stvarnih potreba za ugrožene kategorije stanovništva.
“Opštine koje prema završnim računima nijesu imale izdataka za socijalnu zaštitu u periodu od 2013. do 2015. godine su Cetinje, Herceg Novi, Nikšić, Plav, Podgorica, Šavnik i Tivat, što ne znači da one nijesu obezbijedile socijalnu pomoć u vidu jednokratnih socijalnih pomoći ili pomoći u kući starim licima, gdje prednjači Glavni grad, Herceg Novi i Nikšić”, istakla je Bogojevićeva.
Predsjednik opštine odlučuje kome treba socijala
Bogojevićeva je pojasnila da jednokratne socijalne pomoći mogu da budu pružene pojedincu ili porodici čija je egzistencija ugrožena usljed teškog materijalnog, stambenog i zdravstvenog stanja, ali da je dodjela te pomoći na lokalnom nivou različito uređena.
Lokalne samouprave dodjeljuju ove pomoći na osnovu svojih internih akata, odluka ili pravilnika o socijalnim davanjima ili jednokratnim novčanim pomoćima. Bogojevićeva je istakla da je Nikšić jedina opština koja ne posjeduje ovakav akt i koja nema uređen sistem dodjele pomoći.
“U nekim lokalnim samoupravama, odluke o dodjeli ove pomoći donosi predsjednik opštine, a u nekim to pitanje procjenjuje posebna komisija. U svakom slučaju, u svim lokalnim samoupravama predsjednik opštine ima pravo da u hitnim slučajevima sam donosi odluku. Dakle, interni akti djelimično ograničavaju diskreciono pravo u dodjeli jednokratnih socijalnih pomoći”, kazala je Bogojevićeva.
Diskreciono pravo predsjednika u dodjeljivanju ove pomoći propisuje Prijestonica, ali i Kolašin, Bar, Pljevlja, Berane, Andrijevica, Plužine, Kotor, Herceg Novi i Šavnik.
Niko ne kontroliše analitičke kartice
CIN-CG pitao je Ministarstvo finansija da li su nailazili na primjere da opštine sredstva za jednokratnu materijalnu pomoć uplaćuju u neke druge svrhe, u kojoj mjeri kontrolišu sadržaj analitičkih kartica i na koji način sankcionišu lokalne samouprave kada naiđu na nepravilnosti u finansijskom izvještavanju.
Iz Ministarstva, međutim, tvrde da su lokalne samouprave samostalne i da njena prava ne mogu da budu uskraćena ili ograničena aktima državnih organa, osim u slučajevima i pod uslovima utvrđenim zakonom.
„Opštine su obavezne da Ministarstvu finansija kvartalno dostavljaju izvještaje o planiranim i ostvarenim prihodima, rashodima i budžetskom zaduživanju, najkasnije u roku od 30 dana od dana isteka kvartala…“, piše u odgovoru.
U Ministarstvu tvrde da sadržaj analitičkih kartica i eventualne nepravilnosti se konstatuju kroz revizorsko mišljenje i napomene u revizorskom izvještaju i da oni nemaju nadležnosti u ovom dijelu.
Analitičke kartice, njihovu formu i sadržaj, očigledno ne kontroliše nijedna institucija.
Agencija za sprečavanje korupcije, shodno Zakonu o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja, kontroliše da li lokalne samouprave objavljuju analitičke kartice, ali ne i sadržaj, to jest tačnost i potpunost tih podataka.
Kada je prilikom kampanje za prethodne parlamentarne izbore pokrenuto pitanje nedefinisanog sadržaja analitičkih kartica, i Agencija za sprečavanje korupcije i Ministarstvo finansija proglasili su se nenadležnim. Stoga, od volje samih lokalnih samouprava zavisi koje će podatke prikazati na analitičkim karticama.
Iz Državne revizorske institucije (DRI) nijesu odgovorili na pitanje CIN-CG smatraju li da se dodjelom jednokratnih novčanih pomoći za otvaranje izložbe slika, štampanje poezije, opremanje kancelarija mjesnih zajednica – novac nenamjenski troši.
Na državnom nivou – ništa bolja situacija
Prema istraživanju Agencije IPSOS, 57 odsto građana smatra da javna uprava uglavnom ili uopšte ne troši novac u prave svrhe.
Na državnom nivou postoji Komisija za raspodjelu dijela sredstava budžetske rezerve, koja, kao stalno tijelo Vlade, samostalno odlučuje o raspodjeli novca fizičkim licima, pojedinim organizacijama, društvima i udruženjima, na osnovu podnijetih zahtjeva i odgovarajuće dokumentacije. Namjene za koje se mogu koristiti ova sredstva su pomoć za liječenje, školovanje, poboljšanje materijalne situacije, ali i za „ostale namjene u skladu sa Zakonom“.
Ukupna sredstva potrošena na liniji “tekuće budžetske rezerve” za prethodne četiri godine iznose više od 62 miliona eura. Međutim, nije poznato kome i gdje je otišao taj novac, kao ni koji je dio ukupnog iznosa tekuće budžetske rezerve utrošen kroz odluke Komisije. IA se žalio na odluku Generalnog sekretarijata Vlade, kojom je sva dokumentacija o radu ove Komisije proglašena tajnom, ali Agencija više od godinu dana nije reagovala na njihovu žalbu.
Nova srpska demokratija u januaru je prezentovala dokumentaciju, koja pokazuje da je Ministarstvo prosvjete na čelu sa Slavoljubom Stijepovićem u 2014. godini dodijelilo od 300 do 1.000 eura pojedincima iz državnog aparata, uz obrazloženje da je u pitanju jednokratna pomoć zbog teške materijalne situacije. Tako je jednokratnu materijalnu pomoć, između ostalih, dobio i bivši glavni ekonomista Centralne banke Nikola Fabris, koji je saopštio da je novac bio namijenjen za štampanje knjige, te da nije riječ o primanju socijale.
Autorka: Ana Komatina Tekst je originalno objavljen na internet stranici Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore
Ovaj članak je nastao uz pomoć Evropske unije u okviru projekta “Civilno društvo za dobru upravu: Da služi i zasluži!”, koji sprovode Institut alternativa, Bonum, Natura, Novi horizont i Centar za istraživačko novinarstvo. Sadržaj ovog članka je isključiva odgovornost autora i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije.
Uprava za javne nabavke tvrdi da ne posjeduje Nacrt Zakona o javnim nabavkama, već samo njegovu radnu verziju, iako se u Izvještaju o implementaciji Programa reforme upravljanja javnim finansijama 2016-2020, navodi da je «Nacrt pripremljen i dostavljen relevantnim institucijama na dalje usaglašavanje».
Međutim, iz Uprave su nam danas odgovorili da nisu u posjedu dokumenta u formi Nacrta, te da posjeduju samo njegovu «radnu verziju iz razloga jer se i dalje radi na nacrtu Zakona o javnim nabavkama».
To kažu iz Uprave za javne nabavke, institucije nadležne za razvoj, monitoring i evaluaciju javnih politika u ovoj oblasti i direktno uključene u proces pripreme novog zakona, čije je usvajanje Strategijom razvoja sistema javnih nabavki 2016-2020 bilo predviđeno za prvi kvartal ove godine.
Osim što se očigledno kasni sa realizacijom ove aktivnosti, ovakve kontradiktorne informacije dovode u pitanje istinitost i zvaničnog Vladinog izvještaja i navoda Uprave, pa se nameće pitanje koliko se Vlada ozbiljno posvetila pripremi ovako važnog pravnog akta koji se mora uskladiti sa EU direktivama koje regulišu oblast javnih nabavki.
Čuvanje dokumenta daleko od očiju javnosti i odbijanje da širu stručnu javnost uključe u njegovu pripremu na vrijeme, ne uliva povjerenje da su nadležne institucije spremne da ozbiljno pristupe ispunjenju ove obaveze koja proizilazi iz procesa pristupnih pregovora sa Evropskom unijom.
Isti zahtjev kojim smo se obratili Upravi za javne nabavke, uputili smo i Ministarstvu finansija, formalnom predlagaču Zakona o javnim nabavkama, 21. marta, ali još uvijek nismo dobili odgovor iako je zakonski rok za postupanje po zahtjevu istekao juče.
Pozivamo Upravu za javne nabavke i Ministarstvo finansija da informišu javnost dokle se stiglo sa pripremom Zakona o javnim nabavkama i da jednom zauvijek stave tačku na praksu skrivanja ovako važnih dokumenata od očiju javnosti.
U posljednjih mjesec dana, pet studenata sa Fakulteta političkih nauka prošlo je intenzivnu obuku u Institutu alternativa u okviru projekta “Aktivni studenti za održivi razvoj“ koji sprovodimo sa Centrom za građansko obrazovanje
U periodu od 22. februara do 22. marta, pet studenata sa Fakulteta političkih nauka imalo je priliku da prođe obuku u okviru programskih oblasti kojima se Institut alternativa bavi. Obuci je prethodila radionica na kojoj su se stažisti upoznali sa osnovnim pojmovima i ciklusom javnih politika, sa posebnim fokusom na monitoring i evaluaciju koji u Crnoj Gori često izostaju, kao i sa finansijskim aspektom javnih politika.
Stažisti su radili pod mentorstvom naših istraživačica i istraživača, pri čemu su se bavili temama koje pokrivaju naše programske oblasti: reformom javne uprave, parlamentarnim nadzorom u oblasti bezbjednosti, javnim nabavkama na lokalnom nivou, kao i finansiranjem lokalnih samouprava.
Cilj projekta je unapređenje vještina studenata završnih godina Fakulteta političkih nauka, kroz jačanje kapaciteta i saradnje između obrazovnih institucija i istraživačkih centara.
Projekat „Aktivni studenti za održivi razvoj“ finansira Evropska unija posredstvom Direktorata za finansiranje i ugovaranje sredstava EU pomoći (CFCU) Ministarstva finansija, u okviru programa „Transfer znanja između sektora visokog obrazovanja, nauke i industrije.“
Tokom godina, Institut alternativa je postao prepoznat kao organizacija koja je kritički orijentisana ka policiji, ali sa ciljem da joj doprinese njenom boljem funkcionisanju, kaže Dina Bajramspahić u intervjuu za POINTPULSE.
Mateja Agatonović (BCSP)
Koji je najveći uticaj vase organizacije u rješavanju korupcije u policiji?
Naša vizija je transparentna, odgovorna i efikasna policija koje će služiti građanima. Iako svjesni činjenice da ovaj zadatak u Crnoj Gori danas nije lak, pokušavamo da koristimo sve kanale da utičemo na ovaj rigidni sistem – od pritisaka civilnog društva pomoću medija i javnih događaja do direktnih aktivnosti zastupanja kroz komunikaciju sa rukovodiocima u policiji, ali istovremeno isprobavajući i pristup “odozdo prema gore”.
Vjerujemo da naši reformski napori imaju veću šansu da uspiju ukoliko ih podrže policijski službenici kao agenti promjene, koji imaju znanje i vještine koji su neprocjenjivi u ovom procesu. Vjerujemo da nam ovakav sveobuhvatnu pristup omogućuje da steknemo jasniju sliku o problemima u policiji, kao i da učinimo naše preporuke realističnijima i izvedivijim.
IA je učestvovao u brojnim radnim grupama, javnim raspravama, i dao svoj doprinos pripremi zakona, strategija i akcionih planova koji se tiču rada policije. Većina naših predloga je usvojena, te smo sad fokusirani na njihovu realizaciju.
Koji su najveći izazovi sa kojima se suočavate u komunikaciji sa policijom?
Pristup informacijama od javnog značaja je i dalje ključni problem. I dalje nedostaju brojne informacije, uključujući bitnu statistiku koja se navodno ne izrađuje.
Tokom godina, Institut alternative je postao prepoznat kao organizacija koja je kritički orijentisana ka policiji, ali sa ciljem da joj doprinese njenom boljem funkcionisanju. Postoji broj policijskih službenika koji cijene naš rad, preporuke i sa kojima imamo stalnu komunikaciju. Rekla bih da ovo partnerstvo obostrano smatramo korisnim. Sa druge strane, policija je još pod jakim političkim uticajem. Zbog toga, naš je doprinos ograničen zbog uticaja politike.
Koje su prednosti i mane udruživanja organizacija civilnog društva na regionalnom nivou?
Equally important, we are informed by partners about how certain legal solutions, that seem fine on paper, actually function in practice. And finally, regional peer pressure and the competitive moment are also important, as we get more attention from institutions because they are curious about their results compared to other countries.
donošenje odluka. Međutim, ukoliko se posmatraju javne rasprave, kao jedan od osnovnih vidova građanske participacije u odlučivanju, rezultati takođe nisu zadovoljavajući.
Svaki deseti građanin je u posljednjih 12 mjeseci posjetio internet prezentaciju nekog organa javne uprave (10%), uglavnom više puta. Oko polovine građana koji su posjetili neku internet stranicu javne uprave se slaže da su informacije na njima razumljive (52%), da prezentacije sadrže sve potrebne informacije (49%) i da ih je lako pronaći (46%).
Prijestonica Cetinje je tokom izborne 2016. godine u više navrata dodijelila jednokratnu pomoć od 150 do 500 eura fizičkim licima. Tako je iz kase te opštine uplaćeno 500 eura jednokratne materijalne pomoći A.Š., za snimanje spota za pjesmu “posvećenu desetogodišnjici obnove nezavisnosti”.
utrošila 139.921 euro, kako je ukazala istraživačica IA Ivana Bogojević. Zanimljivo je da su izdaci bili najveći u izbornoj 2013.
Bogojevićeva smatra da ovakva evidencija ima za posljedicu neistinito finansijsko izvještavanje, skrivanje stvarne slike potrošnje za socijalnu pomoć i nerealno sagledavanje stvarnih potreba za ugrožene kategorije stanovništva.
U periodu od 22. februara do 22. marta, pet studenata sa Fakulteta političkih nauka imalo je priliku da prođe obuku u okviru programskih oblasti kojima se Institut alternativa bavi. Obuci je prethodila radionica na kojoj su se stažisti upoznali sa osnovnim pojmovima i ciklusom javnih politika, sa posebnim fokusom na monitoring i evaluaciju koji u Crnoj Gori često izostaju, kao i sa finansijskim aspektom javnih politika.
Naša vizija je transparentna, odgovorna i efikasna policija koje će služiti građanima. Iako svjesni činjenice da ovaj zadatak u Crnoj Gori danas nije lak, pokušavamo da koristimo sve kanale da utičemo na ovaj rigidni sistem – od pritisaka civilnog društva pomoću medija i javnih događaja do direktnih aktivnosti zastupanja kroz komunikaciju sa rukovodiocima u policiji, ali istovremeno isprobavajući i pristup “odozdo prema gore”.