Objavljeno

Saopštenje: Vlada zapošljava bez plana

Kadrovsko planiranje bi trebalo da odgovori na važna pitanja o tome koliko nam je kadra neophodno i na kojim pozicijama. Međutim, u prvoj godini primjene Strategije reforme javne uprave, Vlada je ostala bez ovih odgovora.

Ni pola godine nakon što je Vlada usvojila zaključak da se hitno donese Kadrovski plan za 2017. godinu, ovaj dokument nije pripremljen.

Time su i Vlada i šira javnost ostali bez odgovora na pitanja:

  • koliko ljudi trenutno radi u organima državne uprave i u Generalnom sekretarijatu Vlade;
  • koliko je radnih mjesta i izvršilaca sistematizovano, odnosno predviđeno pravilnicima o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji organa državne uprave i Generalnog sekretarijata Vlade;
  • koliko ljudi i na kojim pozicijama bi trebalo da bude zapošljeno u ovoj godini.

Kadrovsko planiranje predstavlja instrument koji bi trebalo da prepozna buduće potrebe u vršenju određenih poslova, i sagleda raspoloživa sredstva i ljudske resurse u odnosu na te potrebe.

U kontekstu pristupanja Evropskoj uniji, ovaj instrument je naročito važan jer bi trebalo da omogući vezu sa ispunjavanjem Programa pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji, odnosno sa projekcijama o neophodnom kadru koji bi trebalo da sprovede zahtjevne obaveze u okviru pregovora.

Takođe, donošenje kadrovskog plana je eksplicitna obaveza propisana Zakonom o državnim službenicima i namještenicima.

Međutim, u Informaciji koju je Vlada usvojila u februaru, navedeno je da Uprava za kadrove nije u mogućnosti da pripremi plan, između ostalog, i zato što pojedina ministarstva (evropskih poslova, finansija, vanjskih poslova, održivog razvoja i turizma, ekonomije, saobraćaja i pomorstva) ili nijesu donijela pravilnike o sistematizaciji ili ih nijesu uskladila sa novom Uredbom o organizaciji i načinu rada državne uprave.

Vlada je tada donijela zaključak da se plan hitno pripremi do kraja marta, ali to ni do danas nije urađeno.

Kadrovski plan Vlade za 2016. godinu usvojen je uz značajno kašnjenje, tek u junu prošle godine. Time je ovaj dokument ostao bez mogućnosti da utiče na budžetsko planiranje, ali je javnost barem bila upoznata sa ključnim brojkama kada je u pitanju državna uprava.

Naročito zabrinjava činjenica da u prvoj godini primjene Strategije reforme javne uprave do 2020. godine, čiji je jedan od osnovnih prioriteta optimizacija broja zaposlenih u javnoj upravi, ovako važan dokument nije pripremljen i stavljen na uvid javnosti.

U nedavno objavljenom izvještaju “Reforma javne uprave: Koliko daleko je 2020?”, koji smo pripremili uz podršku Evropske unije u okviru projekta “Civilno društvo za dobru upravu: Da služi i zasluži!”, Institut alternativa je upozorio na nisku stopu primjene strateških aktivnosti.

Tokom prvih 11 mjeseci primjene Strategije, 60% aktivnosti nije sprovedeno u roku.

Milena Milošević

Objavljeno

Izjava za javnost povodom sjednice Savjeta za reformu javne uprave

Juče je u Podgorici održana 2. sjednica Savjeta za reformu javne uprave u čijem sam radu učestvovao kao član u ime Instituta alternativa.

Prilikom glasanja sam se uzdržao u odnosu na zaključke Savjeta povodom usvajanja Izvještaja o realizaciji Strategije i Akcionog plana reforme javne uprave za period jun 2016 – jun 2017.

Nisam dao podršku usvajanju izvještaja kako iz procesnih tako i iz suštinskih razloga, što sam naveo u obraćanju članovima Savjeta, i zatražio da javnost i primaoci naših zaključaka o tome budu obaviješteni.

Međutim, u zvaničnom saopštenju sa sjednice Savjeta, i pored na sjednici saopštenog obećanja potpredsjednika Pažina, nema informacije da nisam podržao usvajanje izvještaja.

Ovakav odnos potpredsjednika Vlade, Zorana Pažina, prema datom obećanju neće doprinijeti daljem radu ovog Savjeta i učešću NVO.

Inače, ovaj izvještaj kako nam je saopšteno na sjednici Savjeta, nije ni pripremljen za Vladu Crne Gore niti će ga ona usvajati, već za Evropsku komisiju kao informacija na njen zahtjev.

Iz navedenih razloga, a kako bi doprinijeli transparentnosti procesa reforme, Institut alternativa će ovaj izvještaj objavili na našim internet stranicama, kako bi javnost i građani mogli dobiti više informacija o toku reforme.

Imajući u vidu da je samo 5 od 15 dospjelih mjera realizovano, ukazao sam na potrebu da se individualizuje odgovornost za neispunjavanje mjera dospjelih za realizaciju.

Izvještaj tek na nekoliko mjesta stidljivo govori o razlozima i uzrocima slabe realizacije. Najmanje je jasno dokle se stiglo u realizaciji obaveza u oblasti razvoja i koordinacije javnih politika, a koje treba da realizuje Ministarstvo evropskih poslova.

U izvještaju se neosnovano prihvata obrazloženje Agencije za zaštitu ličnih podataka i pristup informacijama, da ova nije mogla provjeriti da li ministarstva proaktivno objavljuju infromacije, što je jednostavna aktivnost pretraživanja web stranica za koju nisu potrebni posebni kapaciteti.

U izvještaju postoje netačni navodi poput onog da Vlada nije mogla usvojiti dva godišnja izvještaja o primjeni uredbi o saradnji državne uprave i NVO i javnim raspravama, navodeći kao argument da Savjet za razvoj NVO ne funkcioniše pa Vlada nije mogla bez mišljenja savjeta da usvoji ove izvještaje, što predstavlja čist falsifikat stvarne situacije i slijeda događaja.

Izvještaj ne sadrži ni najnovije informacije iz oblasti upravljanja javnim finansijama niti objašnjenje zašto npr. još uvijek nemamo registar državne imovine. Takođe, mnogi podaci iz oblasti pružanja usluga građanima dati su u formi i na način koji ne objašnjava stvarno stanje i vodi pogrešnim optimističnim zaključcima o rezultatima u ovoj oblasti

Ukazao sam na činjenicu da se usvajanje izmjena Zakona o pristupu infromacijama, ne može birokratski uzimati kao realizovana aktivnost i tvrditi da je time unaprijeđen pristup ifnormacijama, jer je tim zakonom ograničen pristup proširenjem obima izuzetaka.

Zabrinjava činjenica da se nekritički u izvještaju uzima informacija da je Crna Gora visoko ocijenjena u Istraživanju UN-a o e–participaciji sa tvrdnjom da se Crna Gora našla u najbolje ocijenjenih 25 zemalja na svijetu zbog korišćenja online javnih konsultacija. Ovo prije svega jer znamo da e-konsultacije u Crnoj Gori ne postoje, ali i imajući u vidu saznanje da se aktivnost “razvijanje tehničkih specifikacija za e-konsultacije” centralne vladine internet platforme za javne konsultacije i rasprave s relevantnim akterima o ključnim koracima za implementaciju platforme” u okiru projekta podržanog od Evropske unije ne realizuje zbog izostanka vladine podrške realizaciji ove aktivnosti. Iz tih razloga zatražio sam više informacija o ovom istraživanju, metododlogiji, konkretnim podacima za Crnu Gori i izvorima informacija.

Stevo Muk
Predsjednik Upravnog odbora

Preuzmite Izvještaj o implementaciji Akcionog plana za sprovođenje Strategije reforme javne uprave 2016 – 2020, za period jul 2016 – jul 2017. godine

Objavljeno

U susret izborima, nova “masovna” zapošljavanja

Ministarstvo unutrašnjih poslova objavilo je danas javni poziv za obuku za “osposobljavanje za rad u Policiji” za 60 polaznika koji su završili srednju školu, koji se pripremaju za hitno zapošljavanje u Policiji uprkos svim strateškim dokumentima koje je usvojila Vlada.

Naime, Vladini dokumenti (Strategija razvoja Uprave policije, Akcioni plan za njeno sprovođenje i Analiza stanja, prijema, napredovanja, obrazovanja i obuke policijskih službenika) ukazuju na višak zaposlenih u Policiji kao i na potrebu da se ne zapošljavaju policajci sa nižim stepenom obrazovanja od Policijske akademije. U njima se precizno navodi da treba izmijeniti zakone i propisati da najniži stepen kvalifikacije obrazovanja bude Akademija a ne srednja škola.

MUP-ov poziv posebno iznenađuje imajući u vidu da je konkurs za polaznike Policijske akademije završen u julu, te da je stvarno postojala potreba Policije za ovih 60 novih službenika, oni su morali proći redovnu Policijsku akademiju umjesto ovog “hitnog kursa”. Ovim je Akademija u trajanju od dvije godine, 21 predmeta i 1475 časova obezvrijeđena i stavlja njene polaznike u isti rang sa polaznicima ove “obuke” koja će trajati 320 časova.

Javni poziv koji je raspisao MUP traje svega 8 dana što navodi na sumnju da je već odlučeno ko će biti polaznici, posebno imajući u vidu da recimo poslednji konkurs za Akademiju trajao 35 dana i bio propraćen markentinškim aktivnostima u cilju privlačenja najboljih kandidata, što sada očigledno nije cilj.

Dodatno, kandidati koji ne budu primljeni na obuku imaju pravo na žalbu u roku od 24h, o kojoj će Ministar unutrašnjih poslova takođe odlučiti u roku od 24h – što ponovo govori o hitnosti MUP-a da zaposli 60 srednjoškolaca, bez iskustva, bez poznavanja ljudskih prava a koji će primjenjivati policijska ovlašćenja prema građanima.

Policijska akademija je u periodu od 2006-2016. godine školovala 235 polaznika i uvijek se obraćala MUP-u/UP sa zahtjevom da odrede broj potrebnih kandidata za uspis na Akademiju za svaku školsku godinu. Akademija je obučila, recimo u 2015. i 2016, po 50 kandidata, dok će ih ove godine obučiti 40. Školovanje jednog polaznika Akademije košta državu 15,000 EURO. Tako da potreba za 60 novih, mimo ovih 40 koji će se redovno školovati zvuči krajnje sumnjivo. Da ne govorimo o tome da je 43 polaznika poslednje generacije Policijske akademije završilo upravo u julu ove godine i mogu biti zapošljeni, ukoliko su stvarno potrebni.

Biće zanimljivo vidjeti kada nakon ove obuke, bude raspisan javni oglas za zapošljavanje 60 policajaca/ki, da li će biti zapošljeni akademci koji su učili dvije godine, ili polaznici obuke koji su istu materiju učili tri mjeseca.

Konačno, direktor Policije je u svim svojim javnim istupima isticao da Policiji nedostaje iskusnog kadra sposobnog za rad na kompleksnim istragama organizovanog kriminala, a ne pozornika – koji su važni ali u ovom trenutku ne mogu da odgovore bezbjednosnim izazovima u našoj zemlji.

Prema zvaničnoj statistici, Crna Gora ima nisku stopu kriminaliteta a veoma visok broj zaposlenih policajaca. U Hrvatskoj u kojoj je stopa kriminaliteta 12 puta veća nego u CG, Sloveniji u kojoj je stopa kriminaliteta 8 puta veća nego u CG, broj policajaca na 100,000 stanovnika je 380, odnosno, 477, dok je u CG 677. Ali izgleda da ni to nije dovoljno, uprkos svim namjerama Vlade da racionalizuje javnu upravu i dođe do optimalnog broja zaposlenih, od državnog budžeta će živjeti još 60 građana.

Dina Bajramspahić
istraživačica javnih politika

Objavljeno

Građani nespremni da prijave korupciju u policiji

Građani vjeruju policiji ali smatraju da je korumpirana u značajnoj mjeri. Oni su sve manje spremni da prijave slučajeve korupcije u policiji – pokazalo je istraživanje koje je treću godinu zaredom sprovedeno za potrebe regionalne mreže POINTPULS.

Rezultate istraživanja javnog mnjenja o policiji u Crnoj Gori danas je u Podgorici predstavio Institut alternativa.

Milena Milošević kazala je da je povjerenje u policiju stabilno i da je od prvog istraživanja sprovedenog 2015. godine u okviru istog projekta, poraslo sa 58% na 66%.

Takođe se smanjio i broj građana koji smatraju da policija najmanje služi njihovim interesima – sa 62% u 2015. na 40% u 2017. godini.

Međutim, Milošević je naglasila da građani istovremeno smatraju da je korupcija u policiji u značajnoj mjeri prisutna, što je u suprotnosti sa relativno visokim stepenom poverenja javnosti u ovu instituciju.

“Više od polovine stanovništva (57%) smatra da je korupcija u policiji rasprostranjena donekle ili u najvećoj mjeri”, naglasila je ona.

Građani takođe prepoznaju politizaciju i nepotizam pri zapošljavanju u policiji: smatraju da se zaposlenje rjeđe stiče prijavljivanjem na javne konkurse (43%), a češće preko prijatelja i rođaka (51%) ili putem političkih veza (44%).

“Građani Crne Gore i dalje nijesu spremni da prijave slučaj korupcije u policiji”, dodala je Milošević, čime je, po njenom mišjenju, Crna Gora potvrdila mjesto među zemljama u kojoj je prijavljivanje korupcije najmanje društveno prihvatljivo.

U periodu od tri godine zabeležen je trend opadanja – sa 48% građana koji su 2015. godine naveli da ne bi prijavili slučaj korupcije u policiji ako bi morali da ostave svoje lične podatke, na 62% stanovnika koji tako misle 2017. godine.

Dina Bajramspahić naglasila je da na percepciju građana, odnosno subjektivni utisak o policiji, utiče mnogo različitih faktora, zbog čega će IA do kraja godine pripremiti sveobuhvatnu studiju koja će se kvalitativno baviti tim u kojoj mjeri se policija odupire nezakonitom i neetičnom postupanju policijskih službenika.

Uprava policije, Ministarstvo unutrašnjih poslova i Agencija za sprječavanje korupcije treba da organizuju obimnu kampanju tokom koje će promovisati prijavljivanje slučajeva korupcije u policiji, zaključeno je na događaju.

U Institutu alternativa takođe smatraju da bi tekuća reforma zapošljavanja u policiji, koju sprovodi Ministarstvo unutrašnjih poslova, trebalo bi da se pozabavi pitanjima nepotizma i politizacije, i da obezbijedi širu javnu raspravu o tome kako da se organizuju i promovišu javni konkursi kao glavni put ka sticanju zaposlenja u policiji.

Terensko istraživanje u Crnoj Gori obavio je IPSOS Strategic Marketing tehnikom intervjuisanja “licem u lice” u junu 2017. godine na reprezentativnom uzorku od 1000 punoljetnih osoba.

POINTPULSE je projekat finansiran od strane Evropske unije, a sprovode ga Beogradski Centar za bezbednosnu politiku, Institut za demokratiju i medijaciju, Centar za sigurnosne studije, Kosovski centar za bezbednosne studije, Analitika, Institut alternativa i Balkanska mreža istraživačkih novinara.

U nastavku možete pogledati video snimke sa događaja:

Objavljeno

Svi naši neuspjesi

Stevo MukOvog mjeseca obilježavamo deset godina od osnivanja Instituta alternativa. Počeli smo od nule. Pet godina nam je trebalo da postanemo relativno stabilna, a deset da, sa desetoro zaposlenih, obezbijedimo mjesto među najaktivnijim i najvidljivijim organizacijama.

Teško je govoriti o uspjesima i neuspjesima u stvarima kojima se bavimo, jer mnoge ne zavise isključivo od nas, već od onih koji imaju moć. Zato ne bi bilo fer da se ponosimo polovičnim uspjesima, niti da ostvarene promjene prisvajamo kao isključivo svoj uspjeh. Ovaj jubilej, kojem se u našem malom timu radujemo, prilika je da ponovo postavimo pitanja o promjenama, da se zapitamo gdje smo mi mogli bolje ili drugačije, a gdje su nam drugi mogli više pomoći, a manje odmagati. Problemi ovog društva i države su razlog našeg postojanja i rada, a koliko god iz vlasti tražili da vidimo ono dobro i pohvalimo, naša je profesionalna obaveza da se bavimo sistemskim slabostima, ključnim problemima i lošim praksama, i o njima javno govorimo. Zato hoćemo da kažemo kako stvari stoje u oblastima kojima se bavimo. Suprotan pristup bi bio suprotan našim nastojanjima da stvari pomjeramo unaprijed, i da ne dozvolimo da nas fasadne promjene i deklaracije uvjere kako smo daleko odmakli u ostvarenju svoje misije.

Svjedočili smo kao učesnici procesa i posmatrači neuspjehu planova Vlade da reformiše javnu upravu. Danas je i dalje više zaposlenih na nepotrebnim mjestima, a manjak na najvažnijim pozicijama. Budžetska sredstva koja se izdvajaju za administraciju na svim nivoima bi kudikamo mogla biti manja ili bolje utrošena. Finansijska situacija u opštinama svela se na presipanje iz šupljeg državnog budžeta u prazne lokalne budžete. Zapošljavanje je samo donekle regulisano u dijelu državne uprave, ali ministri još uvijek imaju posljednju riječ, dok je u najvećem dijelu javnog sektora zapošljavanje, nagrađivanje i napredovanje ostavljeno na milost diskrecione volje političkih moćnika.

Pisanje strategija i zakona i dalje se odvija tako da se ne koristi ni dio potencijala i znanja zainteresovanog dijela društva i ne propituju potrebe onih na koje se propisi i planovi odnose. Ni nove analitičke tehnike koje uvozimo, nisu nam bile garant da kako u Vladi tako i u Parlamentu nećemo praviti greške koje nas koštaju više desetina miliona.

Dok nas uporno i redovno ”vrte” od organa preko agencija do suda i nazad u potrazi za slobodnim pristupom informacijama, novim zakonskim izmjenama uvode se sve snažnijaograničenja. Još uvijek smo na začelju u otvorenosti podataka, a građani nemaju besplatan pristup cjelovitim tekstovima zakona i drugih propisa na internetu.

Nadzor nad sektorom bezbjednosti postoji samo na papiru, dok u praksi sistem odgovornosti nije profunkcionisao. Unutrašnja kontrola Policije, a naročito ANB služe kao ukras, a ne mehanizam za proaktivne istrage protiv službenika koji su zloupotrijebili svoj položaj. Tužioci i sudije i dalje ne odgovaraju za svoje nezakonite postupke, posljedično tome, ni funkcioneri za svoje. Rezultata finansijskih istraga nema na vidiku, a istrage za pranje novca su pravi izuzetak. Policija i tužilaštvo i dalje nisu proaktivni u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, a Specijalno državno tužilaštvo se nakon djelimičnog uspjeha u slučaju Budva nalazi u lavirintu političko – obavještajnog spektakla navodnog državnog udara.

10 godina IA

Kroz tri parlamentarne istrage i desetine kontrolnih saslušanja, uz opstrukcije parlamentarne većine i lutanja opozicionih poslanika, propuštene su dobre prilike za snažnije korišćenje potencijala parlamentarnog nadzora.

Važno je da se ovi mehanizmi onda kad Parlament bude u punom sastavu ne istroše pod parolom ”više je bolje” već da se ciljano upotrebljavaju, a dalje investira u kapacitete i pripremu poslanika i njihove profesionalne podrške.

Već osam godina čekamo na registar državne imovine, bez kojeg ne znamo šta sve država posjeduje. Nakon uspona i razvoja, sticanja ugleda i uticaja, višegodišnje opstrukcije imenovanja članova Senata, danas je Državna revizorska institucija, koju smo sa pažnjom i nadom podržavali svih ovih godina, pred najvećim izazovom da zadrži nezavisnost i integritet.

Desetine miliona tekuće budžetske rezerve se godišnje dijeli bez nadzora i tajno – javnost ne smije da zna kome i za koje potrebe.

U sistemu javnih nabavki stvorenom da podstiče konkurenciju i smanjuje cijene, pedeset firmi dobije više od polovine ukupne godišnje vrijednosti javnih nabavki. Dok na jedan tender se prosječno jave samo dva ponuđača, dvostruko manje nego prije pet godina, dok cijene nabavki vrtoglavo rastu, zašto su ljekovi najbolji primjer.

Nakon četiri godine utvrdili smo propast koncepta budžetske inspekcije, a slabe ili nevidljive rezultate internih revizora, čiji je (ne)rad neopravdano proglašen tajnim. Pored bolje dostupnosti informacija o budžetima na našim portalima mojgrad.me i mojnovac.me, građani rijetko učestvuju u formalno organizovanim raspravama o predlozima budžetima. Iako je uvedena napredna baza ”socijalni karton”, socijalna davanja se i dalje zloupotrebljavaju i na državnom i na lokalnom nivou.

Sve što smo radili, radili smo u ovom društvu i državi, sa svim manama i slabostima. Mi ovakvi kakvi smo, sa svim svojim ličnim i organizacionim ograničenjima. Najmanje bismo željeli da kažemo kako je ono što radimo najvažnija stvar na svijetu. Ipak, vjerujemo da smo pitanje i problem kojima smo se bavili izabrali razumno i objektivno uvažavajući stvarnost Crne Gore.

Naši uspjesi i neuspjesi i ubuduće zavisiće i od vas koji čitate ovaj tekst, od volje političara i visokih državnih službenika, razumijevanja političkih partija, fokusa i prioriteta medija, saradnje sa drugim akterima civilnog društva i podrške građana.

Stevo Muk
Predsjednik Upravnog odbora

Tekst originalno objavljen u rubrici Forum dnevnog lista Vijesti