Prijedlog Ministra saobraćaja i pomorstva za raspodjelu neto dobiti preduzeća „Monteput“ d.o.o. je nepravedan i neracionalan, pa Vlada mora uvažiti mišljenje Ministarstva finansija, odbiti prijedlog i cjelokupnu dobit prebaciti na glavni račun trezora.
Prijedlog predviđa da se 17% ostvarene dobiti (153 141€) podijeli u formi bonusa članovima organa upravljanja, rukovođenja i zaposlenima. Dodatnih 50 000€ planirano je za stambeni fond, 40 000€ za podršku sportskim, zdravstvenim, kulturno-obrazovnim i humanitarnim organizacijama, kao i 23 000€ za „nepredviđene troškove“ (u izbornoj godini, bez detaljnijih kriterijuma i pravilnika koji bi uređivali raspodjelu ovih sredstava).
Ukoliko prijedlog bude usvojen, nastavila bi se višegodišnja praksa, jer Monteput svake godine ostvaruje dobitak, čiji se značajan dio vraća u vidu bonusa rukovodstvu i rješavanju stambenih pitanja zaposlenih.
Činjenica da je Monteput ostvario dobit ne znači da se radi o poduhvatu rukovodstva da posebnim znanjem i umijećem dođu do uspjeha u tržišnoj utakmici. Monteput nije igrač na tržištu već odlukom Vlade uspostavljen monopolski ubirač prihoda, koji je prema zvaničnim podacima u 2015. godini imao porast zaposlenih od preko 20% (sa 86 na 112). Nepravedno je da bude izdvojen i svake godine neproporcionalno nagrađen za sticaj okolnosti koje dovode do povećanja učestalosti saobraćaja kroz tunele Sozina i Raš kojima u ime društva upravlja.
Takođe, problematično je i predviđanje sume za podršku raznim organizacijama, pogotovo ukoliko znamo da Monteput ne objavljuje evidencije o pomoćima i sponzorstvima pravnim i fizičkim licima. Nedostatku transparentnosti doprinosi i činjenica da je zvanična internet stranica ovog društva u izradi već duži period.
Iako treba nagraditi dobre rezultate u javnim preduzećima, postoji obilje slučajeva u kojima se loši rezultati nisu kaznili. Prema podacima Instituta alternativa, od 39 javnih preduzeća na nacionalnom nivou, samo 13 nisu bili gubitaši u prethodnoj godini.
Nemamo informaciju da je u bilo kojem javnom preduzeću, na nacionalnom ili lokalnom nivou, ispoštovala odredba iz Zakona o zaradama u javnom sektoru koja nalaže da gubitaši moraju da „smanje ukupan fond zarada za 10% u prvoj godini i dodatno 5% u narednoj kalendarskoj godini.“ (čl. 10 Zakona).
Što se tiče Monteputa, smatramo da se svaki višak prihoda mora iskoristiti za jačanje stručnih kapaciteta da upravlja projektom izgradnje autoputa Bar-Boljare, koji mu je, s pravom ili ne, dodat u nadležnost.
Država ne može nagrađivati monopoliste zbog neumitnog rasta prihoda, a nemati sankcije za loše poslovanje. Smatramo da sa ovom praksom treba prekinuti, odnosno, da Monteput mora cjelokupnu dobit prenijeti na Glavni račun Državnog trezora, a da Vlada mora usvojiti poseban akt kojim će urediti pitanje raspodjele dobiti u vidu nagrada za rukovodstvo i zaposlene, koja će biti pravedna, stimulativna ali ne i van cijelog konteksta ekonomskih prilika države i stanja javnih finansija.
Nakon više pokušaja, nismo uspjeli da dođemo do osnovnih informacija o radu Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore u posljednjih 6 godina
Od organa koji štiti interese države i njenu imovinu, a posredno njenih građana, nije moguće dobiti informacije o nekim od ključnih aktivnosti, koje bi Zaštitnik trebalo da sprovodi. Koristeći se pogrešnim tumačenjem Zakona o slobodnom pristupu informacijama, ova institucija uskraćuje javnost za informacije o svom radu.
Institut alternativa je zahtjevom za slobodan pristup tražio sva pravna mišljenja koje je Zaštitnik izdao u periodu od 2010. do danas. Tražena pravna mišljenja odnose se na zaključenja ugovora i mišljenja o drugim imovinsko – pravnim pitanjima, a koje je Zaštitnik, po slovu Zakona o državnoj imovini, dužan da da na zahtjev organa čija imovinska prava i interese zastupa.
Tumačeći Zakon o slobodnom pristupu informacijama na restriktivan način, Zaštitnik je svoja dokumenta sakrio od javnosti na taj način što nam je tražio da navedemo oznake dokumenata koje tražimo. Mi te oznake, međutim, ne možemo znati za neobjavljena dokumenta. Time smo stavljeni u paradoksalnu situaciju, koja pojednostavljeno izgleda ovako: moramo unaprijed da znamo odgovor na pitanje koje smo postavili.
Pored žalbe koju će Institut alternativa uložiti na ovakvo rješenje, imamo obavezu da javno reagujemo na ovakvu netransparentnost rada organa koji treba da štiti imovinsko-pravne interese Crne Gore.
Netransparentnosti rada i nedostupnosti ovog organa doprinosi činjenica da je jedini kontakt podatak Zaštitnika broj telefona koji se nalazi na internet stranici Ministarstva finansija. E-mail adresa Zaštitnika nije dostupna, kao ni vodič za slobodan pristup informacijama, što je obaveza shodno Zakonu o slobodnom pristupu informacijama.
Kako loše zakonsko rješenje Zakona o državnoj imovini ne određuje rok za sačinjavanje godišnjeg izvještaja o radu ovog organa, još nismo u mogućnosti da vidimo šta je to Zaštitnik radio tokom prethodne godine.
Apelujemo na Zaštitnika imovinsko-pravnih odnosa da o rezultatima svojeg rada ažurno obavještava javnost, da tražena pravna mišljenja učini dostupnim i da svoju ulogu u zaštiti budžeta Crne Gore ispunjava na proaktivniji način.
Zakon o državnoj imovini je jasan – nadzor nad njim vrši Ministarstvo finansija, koje ovim putem pozivamo da iskoristi svoje nadležnosti i zahtijeva godišnji izvještaj o radu organa koji je dužan da štiti imovinsko-pravne-interese Crne Gore.
Ukoliko se praksa netransparentnog rada i zloupotreba Zakona o slobodnom pristupu informacijama nastave, sa pravom ćemo nastaviti da pitamo: Koga to štiti Zaštitnik?
Samo ograničen broj nevladinih organizacija koristi mehanizme učešća građana u kreiranju javnih politika u Crnoj Gori, rekao je Stevo Muk, predsjednik Upravnog odbora Instituta alternativa (IA), na regionalnoj konferenciji o reformi javne uprave u Prištini.
Konferenciju “Uloga civilnog društva u reformi javne uprave – EU standardi i praksa” organizovala je Tehnička podrška organizacijama civilnog društva (TACSO).
Govoreći o mehanizmima učešća građana i civilnog društva u izradi javnih politika, on je podsjetio da oni uključuju učešće u savjetodavnim tijelima na nivou Vlade i ministarstava, obavezu raspisivanja javnog poziva za predstavnike civilnog društva da učestvuju u radnim grupama i obavezu raspisivanja javne rasprave za nacrte ključnih zakona.
Međutim, u praksi, ovi mehanizmi pokazuju brojne manjkavosti.
“Primjera radi, radne grupe za izradu zakona i strategija su među-sektorske grupe sa brojnim zadacima, jer se paralelno radi na analizi postojećih zakona, diskuuju se i procjenjuju postignuti rezultati, definišu različite opcije i ove opcije prevode u zakonske norme”, pojasnio je Muk.
Kada je u pitanju reforma javne uprave, Muk je podsjetio da je Institut alternativa ranije upozoravao da nacrtu strategije koji usmjerava ovu sveobuhvatnu reformu nedostaje ljudski lik: “Nijesu konsultovani ni građani ni biznis zajednica – dva ključna konzumenta javnih usluga”.
Stevo je bio jedan od govornika na panelu o preduslovima i izazovima “participativnog upravljanja”, koje podrazumijeva učešće građana u donošenju odluka.
Međutim, on je naglasio da je jedan od ključnih izazova u regionu civilno društvo bez građana, koje podrazumijeva veliki broj visoko profesionalnih nevladinih organizacija, koje ne uspijevaju da pridobiju pažnju značajnijeg broja građana.
Na konferenciji, koja okuplja oko 80 učesnika iz regiona, učestvuje i naša istraživačica Milena Milošević.
Centar za građansko obrazovanje (CGO), Institut Alternativa (IA) i Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) definisali su set informacija koje svaki organ javnog sektora treba da objavljuje proaktivno na svojim internet prezentacijama, i to na petnaestodnevnom nivou.
Cilj ove precizno fokusirane inicijative je da smanji prostor za potencijalne zloupotrebe organa javne vlasti u izborne svrhe, demonstriran i kroz aferu “Snimak”, kao i kroz brojne druge slučajeve zloupotreba na koje su ukazali nevladin sektor i nezavisni mediji. Dodatno, ovim bi se i otkrivanje takvih zloupotreba učinilo lakšim za zainteresovanu javnost, ali i povećao ukupni nivo transparentnosti institucija.
Tri nevladine organizacije su definisale preko 90 kategorija informacija koje institucije treba da, u redovnim intervalima, objavljuju na svojim internet prezentacijama. Te informacije su podijeljene u dvije grupe – opšte informacije o finansijama i radu koje sadrže 27 različitih kategorija podataka i skoro 60 kategorija dodatnih informacija koje su definisane posebno za svaku instituciju koja se može iskoristiti za uticaj na izborni proces ili druge vezane koruptivne radnje.
Podaci koje sve institucije treba proaktivno da objavljuju na svom sajtu uključuju: analitičke kartice sa informacijama o svim isplatama i primicima; putne naloge za zemlju i inostranstvo; sva rješenja i sve vrste ugovora o zapošljavanju ili angažovanju na neodređeno ili određeno vrijeme; sve podatke o isplaćenim otpremninama; sve relevantne podatke o javnim nabavkama; sve podatke o dodjeli svih vrsta pomoći pravnim i fizičkim licima; sve ugovore o kreditima, cesijama, hipotekama, fiducijama, sponzorstvima, donacijama i finansijskom lizingu; sve međunarodne projekte sa pratećom dokumentacijom; sve protokole, sporazume, ugovore i memorandume potpisane sa lokalnim samoupravama, NVO, privrednim subjektima i drugim organima; planove rada i finansijske izvještaje; spiskove funkcionera i zaposlenih sa iznosima zarada; sve finansijske uplate, dotacije i pomoći medijima; ali i mnoge druge podatke kroz koje se može utvrditi pokušaj direktnog ili indirektnog uticaja na slobodnu volju građana da biraju.
Pored podataka koje bi trebalo da objavljuju sve institucije, za još 17 grupa ili pojedinačnih institucija, koje su od posebne važnosti za obezbjeđivanje slobodnih i fer izbora, definisane su dodatne kategorije informacija koje se moraju objavljivati.
Tako, Ministarstvo finansija i lokalni sekretarijati koji se bave poslovima finansija treba da objavljuju izvode iz državnog odnosno lokalnog trezora i analitičke kartice budžetske rezerve. Dodatno, Ministarstvo finansija moralo bi da objavi i svu dokumentaciju o otpisu ili oslobađanju od poreskih i carinskih obaveza ili o odlaganju njihovih plaćanja; sve podatke o isplatama po osnovu restitucije; sve podatke o državnoj pomoći, izdatim garancijama i kratkoročnim pomoćima jedinica lokalne samouprave, podatke o unutrašnjim preusmjeravanjima budžeta, i sl.
Pored toga, Ministarstvo rada i socijalnog staranja moralo bi da objavljuje analitičke kartice koje sadrže podatke o iznosu i broju korisnika svih oblika socijalne pomoći, kao i podatke o vrstama i primaocima socijalne pomoći; zahtjeve i rješenja o dodjeli jednokratnih socijalnih naknada; ugovore za izgradnju objekata za stanovanje za socijalne slučajeve, kao i za objekte socijalne i zdravstvene zaštite sa pratećom dokumentacijom.
Ministarstvo unutrašnjih poslovamoralo bi da objavljuje sve podatke o dodjeli crnogorskog državljanstva po posebnim uslovima uz kompletnu prateću dokumentaciju, uključujući obrazloženja odluka, a Ministarstvo poljoprivrede informacije o dodjeli subvencija i poljoprivrednih kredita, podatke o davanju pomoći opštinama i mjesnim zajednicama za izgradnju vodovoda, puteva i dr. kao i sve ugovore o kreditima koje je potpisalo Ministarstvo uljučujući IPARD like i Abu Dabi Fond.
Dodatne kategorije informacija koje trebaju da se objavljuju definisane su i za Vladu Crne Gore, Komisiju za raspodjelu dijela sredstava budžetske rezerve, Ministarstvo prosvjete, Fond rada, Zavod za zapošljavanje Crne Gore, Investiciono razvojni fond, Direkcije za razvoj malih i srednjih preduzeća, Direkcije javnih radova i Direkcije za saobraćaj, Ministarstvo pravde, Univerzitet Crne Gore i preduzeća u državnom i lokalnom vlasništvu.
Ovi zahtjevi nisu u sukobu sa Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti. Neophodno je, u skladu sa nespornim interesom javnosti da zna, sve podatke objavljivati uz poštovanje odredbi ovog i Zakona o slobodnom pristupu informacijama. Oni zakoni predviđaju procedure odgovarajućeg načina zaštite ličnih podatka koji su od značaja za privatnost i podatke koji su označeni stepenom tajnosti, uz objavljivanje osnovne informacije.
Pozivamo sve institucije, organe i druga pravna lica u vlasništvu države i jedinica lokalne samouprave da odmah donesu posebna podzakonska akta i da normiraju obavezu proaktivnog objavljivanja svih informacija koje mogu pokazati da li postoji i koji je obim uticaja javnih fondova i ovlašćenja na izborni proces i vezane koruptivne radnje.
Takođe, zahtijevamo od ovih institucija da podaci koji se odnose na tokove novca budu objavlljeni u mašinski čitljivom formatu, kako bi bila moguća njihova obrada. Dosadašnja praksa u kojoj su organi krupne budžetske baze podataka objavljivali u „zaključanim“ skeniranim dokumentima u PDF formatu, predstavljala je prepreku bilo kakvom analitičkom radu sa podacima, što je nedopustivo u situaciji kada se pokušavaju spriječiti zloupotrebe državnog novca za potrebe partijskih interesa i izbornih kampanja.
Iako je u praksi teško utvrditi da je neko zapošljen po partijskom ključu, građani se i dalje najčešće žale na samovolju starješina prilikom izbora kandidata i razne neregularnosti prilikom provjere sposobnosti za određeni državni posao.
Predsjednik Upravnog odbora Instituta alternativa (IA) Stevo Muk u intervjuu za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) kaže političke ličnosti i na državnom i lokalnom nivou i dalje imaju zakonsku mogućnost da ne izaberu kandidata koji je najbolje ocijenjen prilikom zapopšljavanja.
“Za depolitizaciju javne uprave postoje jasni principi koje nije teško slijediti, a među njima jedan od najbitnijih kaže da nivo razdvajanja političkog od profesionalnog mora biti jasan, što u Crnoj Gori nije slučaj”, upozorio je Muk.
CIN-CG: Kako komentarišete predlog Zakona o lokalnoj samoupravi? Koji su njegovi najveći nedostaci?
MUK: Predlog Zakona koji je Vlada utvrdila u decembru prošle godine, nažalost, ne obećava efikasno razračunavanje sa dosadašnjim lošim praksama,
IA je i ranije upozoravao da su dva ključna razloga zbog kojih predviđene izmjene Zakona o lokalnoj samoupravi ne podrazumijevaju suštinsku promjenu loših višegodišnjih praksi. Jedan razlog je što je većina novih procedura bukvalno prekopirana iz Zakona o državnim službenicima i namještenicima, koji, prema nalazima IA, nije dao najbolje rezultate u praksi. Drugi leži u činjenici da ključna faza zapošljavanja, a to je provjera sposobnosti kandidata, i dalje ostaje neregulisana.Drugim riječima, i dalje je predviđena shodna primjena propisa sa državnog nivoa na organizovanje i sprovođenje provjere sposobnosti za najveći broj lokalnih službeničkih pozicija. I na državnom nivou prevelika je centralizacija odlučivanja o ljudskim resursima ostavljena političkim ličnostima – ministrima, koji imaju mogućnost da ne izaberu kandidata koji je najbolje ocijenjen.
CIN-CG: IA dobija konkretne žalbe vezano za zapošljavanje na državnom i lokalnom nivou. Pojasnite na koji način vam se građani mogu obratiti?
IA je do sada uglavnom dobijao žalbe koje se odnose na zapošljavanje u državnim organima, s obzirom na to da smo najintenzivnije pratili primjenu Zakona o državnim službenicima i namještenicima. Međutim, ono čega bi javnost trebalo da bude svjesna je činjenica da se ovaj Zakon odnosi svega na petinu ukupnog crnogorskog javnog sektora, koji je najveći poslodavac u zemlji jer zapošljava oko 56 hiljada ljudi. Čak 20 odsto zaposlenih u javnom sektoru zapravo radi u opštinama, a njihov status je slabo regulisan. Dodatno, na otprilike 30 000 zaposlenih u javnom sektoru, koji rade u brojnim regulatornim tijelima, javnim ustanovama i preduzećima, uglavnom se primjenjuju opšti propisi o radu, koji su “labavi” u smislu uslova za prijem, odnosno procjene sposobnosti koje kandidati za posao u ovim tijelima treba da posjeduju.
Mi prijave o neregularnostima prilikom zapošljavanja u državnim organima uglavnom dobijamo preko straniceMoja uprava, koju smo pokrenuli prošle godine. Prijave građana koji su nam se obratili potvrdili su ključne probleme u popuni “državnih radnih mjesta” a to su: samovolja starješina prilikom izbora kandidata, neregularnosti prilikom provjere sposobnosti kandidata, i nezadovoljstvo kandidata koji su bili zaposleni na određeno vrijeme, a koji su se našli u pravnom vakuumu nakon početka primjene novog Zakona o državnim službenicima i namještenicima.
Tokom ove godine, radićemo i na nadogradnji Moje uprave, u sklopu projekta “Civilno društvo za dobru upravu: Da služi i zasluži!”, koji podržava Evropska unija, tako da ćemo proširiti opseg tema na koje građani mogu da nam se požale.
CIN-CG: Koliko je zaista prisutno zapošljavanje po partijskoj osnovi i na kojem nivou je najizraženije i – kako depolitizovati javnu upravu?
MUK: Zapošljavanje po partijskoj liniji je razotkriveno tamo gdje je i poteklo – na partijskim sjednicama. Afera Snimak je dodatno povećala nepovjerenje javnosti u nepristrasnost uprave i procedura zapošljavanja. Teško je decidno tvrditi da je zapošljavanje partijsko. Međutim, pravne praznine na koje mi često ukazujemo i prepuštanje značajnog prostora za diskreciono odlučivanje političkim ličnostima, rezultiraju sistemom koji je ranjiv na raznovrsne političke zloupotrebe. Na nivou rukovodećeg kadra, odnosno generalnih direktora, pomoćnika starješina i starješina organa, politički uticaj je više nego očigledan – dovoljno je da odete na internet prezentacije vladajućih partije i vidite mnoga poznata lica, koja bi trebalo da nam nepristrasno da služe, kako se smješkaju ispred partijskih obilježja.
Na drugoj strani, za depolitizaciju javne uprave postoje jasni principi koje nije teško slijediti, a među njima jedan od najbitnijih kaže da nivo razdvajanja političkog od profesionalnog mora biti jasan, što u Crnoj Gori nije slučaj. Nažalost, aktuelni nacrt Strategije za reformu javne uprave 2016 – 2020. godine ne uvažava u potpunosti ovaj princip.
CIN-CG: Kako spriječiti zloupotrebu javnih resursa i na lokalnom i na državnom nivou?
MUK: Pravna sigurnost, jasna pravila uz što manje diskrecionih ovlašćenja i transparentnost institucija su ključna brana za zloupotrebu javnih resursa u tranzicionim društvima kakvo je crnogorsko. Iako u razvijenim zemljama, sloboda u odlučivanju može značiti i neophodnu fleksibilnost, mi smo i dalje na stupnju razvoja u okviru kojeg moramo da držimo naše donosioce odluka u što većem grču i da imamo što preciznije zakonske formulacije koje će naše funkcionere i službenike odvraćati od zloupotrebe javnih resursa. Nažalost, u našem sistemu često se podzakonskim aktima obesmišljavaju i osnovne namjere zakona, čak i kada su ove namjere poštene, tako da je sprječavanje zloupotrebe javnih resursa naporan posao, koji zahtijeva angažman na svim nivoima.
CIN-CG: Kako komentarišete odlaganje primjene Zakona o upravnom postupku za narednu godinu?
MUK: Novim odlaganjem početka primjene Zakona o upravnom postupku građani su za korak dalje od uprave koja će im biti na usluzi, a i dalje ostaju izloženi dugotrajnim procedurama kojima ne uspjevaju da zadovolje svoja prava. Ovaj Zakon je trebalo da počne sa primjenom u januaru ove godine, ali je to odloženo za šest mjeseci, da bi prije desetak dana na Vladi bilo predloženo još jedno odlaganje početka primjene ovog Zakona za 1. januar 2017. godine. Mi smo upozorili da ovo odlaganje ukazuje na tromost crnogorskih institucija, koje od decembra 2014. godine, kada je Zakon usvojen, nijesu uspjele da obezbijede osnovne preduslove za njegovu primjenu i izvrše međusobno usklađivanje propisa. Nažalost, ovaj sindrom naše uprave ogleda se u mnogim poljima, jer je vrijeme previše jeftina kategorija kada su u pitanju ključni reformski koraci.
CIN-CG: Da li smatrate da je bilo neprimjereno donošenje Zakona o zaradama u javnom sektoru u izbornoj godini?
MUK: IA smatra da se predizborni ambijent priprema tokom čitavog izbornog ciklusa, odnosno tokom duge četiri godine, a da je predizborni period samo kulminacija smišljenog inžinjeringa, koji nadilazi periode izbornih kampanja.
To bi otprilike bio i naš pogled na Zakon o zaradama u javnom sektoru, čiji je nacrt pripremljen još 2013. godine, sa istim sistemskim nedostacima sa kojima je usvojen i ove godine, uz neke finalne ustupke koji su napravljeni nakon što je akt ušao u skupštinsku proceduru. Takođe, dodao bih i da je ovaj Zakon samo “institucionalizovao” raniju visinu zarada za najveći broj pozicija u javnom sektoru, naročito rukovodećih, s obzirom na to da je uz brojne naknade za učešće u radnim tijelima i komisijama plata mnogih bila zapravo iznad cifre koja je javno prikazivana.
Razgovor vodila Ana Komatina Intervju je originalno objavljen na internet stranici Centra za istraživačko novinarstvo
Državni organi su u 2014. godini utrošili 52 994 714,56 eura. Najveći izvršeni budžet za javne nabavke u 2014. godini imalo je Ministarstvo održivog razvoja i turizma 23 278 015,51 eura, najniži Sekretarijat za razvojne projekte, 16 740,60 eura. Ukupno 14 organa je prekršilo Zakonom utvrđen procenat korišćenja neposrednog sporazuma, u čemu prednjači Uprava za mlade i sport, koja je sve nabavke tokom prošle godine realizovala ovim postupkom. Izuzetno visok procenat upotrebe direktne pogodne ostvarili su i Zavod za hidrometeorologiju i seizmologiju (41,24%), Zavod za intelektualnu svojinu (35,48%), Državni arhiv (34,15%), Ministarstvo vanjskih poslova i evropskih integracija (30,07%).
Problem nerealnog planiranja budžeta za javne nabavke je sveprisutan i u državnim organima. Po predstavljenim podacima iz pojedinačnih izvještaja o javnim nabavkama, tek kod tri institucije visina izvršenog budžeta je ista kao i planiranog za 2014. godinu, i to Ministarstvo vanjskih poslova i evropskih integracija, Ministarstvo rada i socijalnog staranja i Zavod za metrologiju. Ipak, uvidom u izvještaje koje su ove institucije dostavile Institutu alternativa, odnosno sabiranjem iznosa u obrascima A, B i C koji daju pregled nabavki realizovanih otvorenim postupkom, šoping metodom i neposrednim sporazumom, dobijene sume se razlikuju i odstupaju od planiranih. Šesnaest organa je mijenjalo plan tokom godine. Ministarstvo finansija je plan javnih nabavki promijenilo čak 9 puta, od čega je poslednja izmjena iz decembra povećala budžet za gotovo pola miliona iako taj iznos, na kraju, nije utrošen. Planovi uopšte nisu dostupni za dvije institucije: Upravu za mlade i sport i Zavod za socijalnu i dječju zaštitu.
***
Podaci o javnim nabavkama u državnim organima u 2014. godini dobijeni su na osnovu zahtjeva za slobodan pristup informacijama koji su upućeni svim državnim organima, obveznicima primjene Zakona o javnim nabavkama, a kojih je ukupno 33. Informacija ne uključuje podatke za Upravu za ugljovodonike, budući da nismo uspjeli doći do kontakt informacija ovog novouspostavljenog organa. Ministarstva ekonomije i prosvjete nisu dostavila svoje godišnje izvještaje o javnim nabavkama ni gotovo tri mjeseca nakon što im je upućen zahtjev, kršeći na taj način Zakon o slobodnom pristupu informacijama, dok su Uprava za javne nabavke i Zavod za statistiku donijeli rješenja sa pogrešno utvrđenim činjeničnim stanjem. Naime, iz Zavoda sa statistiku su nas informisali da su pojedinačni izvještaji naručilaca dostupni u godišnjem izvještaju o javnim nabavkama, koji bi po članu 118 Zakona trebalo da bude objavljen do kraja maja, što ne odgovora činjeničnom stanju i ovo je moguće utvrditi neposrednim uvidom u izvještaje iz prethodnih godina. Uprava za javne nabavke se u odgovoru na naš zahtjev, takođe, pozvala na godišnji izvještaj o javnim nabavkama, iako je obavezna da pripremi pojedinačni izvještaj o sprovedenim nabavkama, što se može vidjeti i po utvrđenom budžetu za ovo tijelo u Zakonu o budžetu Crne Gore za 2014. godinu. Takođe, tokom istraživanja o stavovima naručilaca u januaru ove godine, iz Državne komisije za kontrolu postupaka javnih nabavki su nas informisali da za njihove potrebe robe i usluge nabavlja Uprava za javne nabavke. Zbog ovakvih rješenja, kao i ćutanja administracije, uputili smo žalbe Agenciji za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama protiv ova 4 organa, ali ovo tijelo još uvijek nije odlučilo o njima. Ministarstvo saobraćaja i pomorstva je donijelo rješenje kojim se odobrava pristup informaciji, ali i uz uplatu troškova, još uvijek nismo dobili izvještaj.
Institut alternativa sprovodi projekat ”Civilno društvo i građani protiv korupcije u javnim nabavkama” uz podršku ambasade Kraljevine Holandije. Aktivnosti su usmjerene ka jačanju saradnje između državnih i nedržavnih aktera u zajedničkim naporima u utvrđivanju nepravilnosti u oblasti javni nabavki i formulisanju preporuka za unapređenje.
