Ignorisanjem zahtjeva, zabranom prisustva svim narednim sjednicama Savjeta, kao i onemogućavanjem učešća na sjednici koja se odnosi na razmatranje akata za sprovođenje Zakona o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja, Agencija za sprječavanje korupcije nastavila je praksu skrivanja svojih aktivnosti od očiju javnosti, te pokazala da će izigravanje zakona i netransparentnost i dalje biti obrasci kojima će se rukovoditi u svom radu.
Agencija za sprečavanje korupcije nije dozvolila Institutu alternativa (IA) prisustvo ovogodišnjim sjednicama Savjeta. Naime, IA najprije uopšte nije dobio pisano obavještenje da li može ili ne prisustovati prvoj ovogodišnjoj sjednici Savjeta koja je održana 15. januara ove godine. Iako je zahtjev uredno dostavljen ovom tijelu, zainteresovana javnost je tek nakon sjednice saopštenjem informisana da je procedura prijave izmijenjena. Prateći novoutvrđenu proceduru zatražili smo prisustvo sjutrašnjoj sjednici Savjeta, ali smo, na naše insistiranje, obaviješteni da, po odluci ovog tijela, predstavnici nevladinog sektora ne mogu, od 1. januara, pratiti sjednice, već isključivo učestvovati u radu. Ova odluka nam je saopštena u usmenoj komunikaciji, odgovor u pisanoj formi je ponovo izostao. Odlučujući o našem novom zahtjevu za učešće u radu, Savjet opet odbija uz obrazloženje ”da ne postoje razlozi za učešće predstavnika nevladinih organizacija” budući da su podzakonski akti finalizovani.
Zabrana prisustva sjednicama predstavnicima nevladinog sektora i ograničavanje modaliteta saradnje isključivo na povremeno ućešće je dalji korak ka potpunom zatvaranju rada Savjeta, a koje je započelo prestankom audio snimanja sjednica. Dodatno, izmišljanjem kriterijuma za učešće nevladinog sektora, Savjet Agencije za sprječavanje korupcije narušava pravilo jednakosti, onemogućavajući nezavisne subjekte da nepristrasno sprovode evaluaciju njegovog rada. Ovim Agencija dopunjava spektar netransparentnih ”pravila” rada na koje smo ukazali u nedavno objavljenoj analizi o njenom uspostavljanju.
Crnogorski državni organi napredovali su u zaštiti ličnih podataka, ali i dalje postoji tendencija zloupotrebe Zakona koji uređuje tu oblast prikrivanjem podataka o javnim funkcionerima, ocijenila je istraživačica javnih politika u Institutu alternativa (IA), Dina Bajramspahić.
Ona je, u intervjuu za PR Centar povodom međunarodnog Dana zaštite podataka o ličnosti, kazala da se od usvajanja Zakona o zaštiti podataka o ličnosti 2008. godine, uočava napredak u poštovanju standarda u toj oblasti.
„Međutim, treba imati u vidu da obveznici ovog Zakona nisu samo institucije, već i privredna društva, pravna lica, nevladine organizacije. Tu se primjećuju određene distinkcije“, navela je Bajramspahić.
Ona je ocijenila da postoji napredak kad je u pitanju zaštita ličnih podataka od državnih organa, u dijelu zatamnjivanja imena i prezimena i ostalih ličnih podataka kojima se identifikuje neka osoba.
„Ali imamo i određenu tendenciju prikrivanja informacija o javnim funkcionerima zloupotrebom ovih principa zaštite ličnih podataka“, upozorila je Bajramspahić.
Prema njenim riječima, veliki broj crnogorskih građana nije upoznat sa tim koja su sve njihova prava kada je pitanju zaštita ličnih podataka, posebno kada su u pitanju osjetljivi podaci koji se štite dodatnim režimom u skladu sa Zakonom.
Bajramspahić je kazala da se zloupotreba Zakona kada su u pitanju javni funkcioneri javlja u brojnim situacijima u praksi, navodeći primjer da je IA tražio da im se dostave biografije državnih tužilaca koji su aplicirali za mjesto specijalnog tužioca.
„To nismo tražili jer nas je interesovala biografija tih osoba, već smo htjeli da vidimo na osnovu koje dokumentacije Tužilački savjet donosi odluke. Međutim, ovi podaci su nam bili uskraćeni pod argumentacijom da se štite lični podaci kandidata, što je neprihvatljivo jer Evropski sud za ljudska prava smatra da javni funkcioneri čije zarade se finansiraju iz državnog budžeta treba da trpe manji stepen osjetljivosti kada je u pitanju zaštita njihovih podataka i da budu podložni kritici više nego prosječan građanin“, navela je ona.
Sa druge strane, kako je dodala, postoje državni organi koji prikupljaju podatke o ličnosti u većoj mjeri nego što zakon dozvoljava.
„Kada su ovakvi slučajevi u pitanju, neophodno je unaprijediti nadzor kako bi se prikupljanje podataka stavilo pod kontrolu“, istakla je Bajramspahić.
Na pitanje koja se to prava najščešće krše kada je u pitanju zaštita podataka o ličnosti, Bajramspahić je kazala da su neovlašćena objavljivanja najzastupljeniji primjer kršenja Zakona, posebno kada su u pitanju građani.
„Građani imaju pravo da se podaci o njihovoj ličnosti bez saglasnosti ne objavljuju. Ova praksa se javlja kada su u pitanju mediji, privredna društva, direktno reklamiranje. Takođe, građanin ima pravo da dobije uvid od bilo koga ko prikuplja podatke o njegovoj ličnosti, rekla je ona.
Bajramspahić je istakla da institucije sektora bezbjednosti u skladu za zakonima koji uređuju njihov rad imaju posebna ovlašćenja, a to je, kako je navela, prikupljanje podataka bez saglasnosti građana i primjenom tajnih metoda.
„Naročito, kada su u pitanju Uprava policije i Agencija za nacionalnu bezbjednost, postoje institucije koje su obavezne da iskontrolišu kako ova dva organa prikupljaju podatke o građanima. Međutim, kod nas nije zastupljena praksa dovoljnog nadzora onoga što ova dva organa prikupljaju“, navela je ona.
Tu je, kako je dodala, najaktivnija Agencija za zaštitu ličnih podataka, koja je od usvajanja Zakona napravila izvjesne korake, „ali ima još postora za unaprijeđenje“.
„Neophodno je da Vlada i nadležni organi – u prvom redu Agencija za zaštitu ličnih podataka učine više da se građani upoznaju sa svojim pravima i da primjenjuju ova prava, jer samo na taj način se institucije, privredna društva i pravna lica mogu disciplinovati da primjenjuju Zakon kako treba“, poručila je Bajramspahić.
Upitana kome građani da prijave ukoliko primijete da su njihova prava o zaštiti podataka o ličnosti narušena, Bajramspahić je kazala da prijave mogu dostaviti Agenciji za zaštitu ličnih podataka.
„Agencija je nadležna da prima prijave građana i obavezna da u roku od 60 dana donese rješenje o tome da li je bilo uočenih nezakonitosti ili nije i da naloži mjere za uklanjanje uočenih nezakonitosti, a takođe su propisane i visoke kazne za kažnjavanje onih činilaca koji ne primijene njeno rješenje“, pojasnila je ona.
Bajramspahić je, govoreći o izazovima koji Crnu Goru čekaju kada je u pitanju zaštita podataka o ličnosti, kazala da će implementacija Zakona o zaštiti podataka o ličnosti biti u fokusu Evropske unije, u procesu pridruživanja.
„Tako da će i nadležni organi i građani morati više znati kada je u pitanju ovaj Zakon“, zaključila je ona.
Dijelove intervjua sa istraživačicom IA, Dinom Bajramspahić, možete pogledati u nastavku:
Skupština je usvojila budžet za 2016. godinu, a poslanici su kroz posebne zaključke, pokušali da dodaju šest novih projekata u kapitalni budžet. Predviđamo da se ništa neće uraditi povodom ovih šest projekata jer postoji sistemski problem u načinu izrade i predstavljanja kapitalnog budžeta, koji onemogućava Skupštinu da stvori obavezu za Vladu u ovom pogledu.
Tokom usvajanja budžeta za 2016. godinu, poslanici su prekinuli sa dugogodišnjom, besmislenom praksom podnošenja amandmana na tekst obrazloženja Zakona o budžetu, kako bi izvršili promjene kapitalnog budžeta. Iako bi amandman bio usvojen, ovim se nije stvarala promjena Zakona niti bilo kakva nova obaveza za Vladu.
Umjesto amandmana, Skupština je ove godine za usaglašene promjene kapitalnog budžeta jednoglasno usvojila zaključke uz Zakon o budžetu, dodajući šest novih projekata. Ova praksa nije nova — i u prethodnim godinama, poslanici su pribjegavali i usvajanju zaključaka uz Zakon o budžetu, kako bi stvorili obavezu za Vladu da sprovede neki kapitalni projekat. Zaključci ne bi bili ispoštovani, a Vlada ne bi navela ni razloge zbog kojih se nije postupilo po zaključku koji je dobio podršku svih poslanika u parlamentu.
Trenutno je najmanje transparentan dio nacionalnog budžeta onaj koji je za građane najvažniji — kapitalni budžet.
Godišnji Zakon o budžetu ne sadrži listu kapitalnih projekata (ona je samo u obrazloženju). Svi projekti su prikazani zbirno kroz budžete Direkcije za saobraćaj i Direkcije javnih radova, podijeljeni na opšte kategorije kao što su izdaci za lokalnu infrastrukturu, izdaci za građevinske objekte, itd. Samim tim što su poslanici učnili da se određena pozicija u okviru ova dva poglavlja budžeta poveća, to ne znači da će se ispuniti i sama svrha, tj. da će se sprovesti kapitalni projekat koji su predložili.
Poslanici su i o kapitalnom budžetu za 2016. godinu — sa preko 100 projekata na koje odlazi preko 300 miliona eura, koji su objašnjeni na desetak strana obrazloženja zakona — odlučivali bez uvida u plansku i drugu dokumentaciju. Skupština je dostavljanjem kapitalnog budžeta u sklopu ukupnog prijedloga zakona o budžetu dovedena pred svršen čin. zato je pravilnije reći da Skupština samo konstatuje kapitalni budžet, umjesto da ga razmatra i usvaja.
Jedino rješenje je da se promijeni sistemski Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti tako da godišnji Zakon o budžetu obavezno sadrži i član u kojem bi bili nabrojani svi projekti iz kapitalnog budžeta.
Osim ovoga, suštinski korak unaprijed bi bio da se Skupština uključi u proces formulacije kapitalnog budžeta, što je najsmisleniji period da se da doprinos njegovom sadržaju. Kako bi se ova situacija promijenila, potrebno je predvidjeti zakonsku proceduru da se nacrt kapitalnog budžeta dostavlja matičnom odboru Skupštine na upoznavanje, izricanje mišljenja i prijedloga, koje bi Vlada uzela u obzir prilikom finalizovanja prijedloga. Ovo smo predlagali prilikom usvajanja sistemskog Zakona o budžetu i fiskalnoj odgovornosti, ali nismo naišli na razumijevanje niti Vlade, niti (što iznenađuje više) poslanika.
Ukratko: ako Skupština želi da suštinski uticaj na najvažniju komponentu godišnjeg budžeta, onda mora da uzme stvar u svoje ruke i izmjenama sistemskog Zakona o budžetu i fiskalnoj odgovornosti sama sebi stvori tu mogućnost. Svi ostali pokušaji, zaključci, promjene obrazloženja i sugestije, ne obavezuju nikoga osim poslanike da konstatuju njihovo nepoštovanje.
Predsjednik Upravnog odbora Instituta Alternativa (IA) Stevo Muk kazao je u razgovoru za „Dan” da su antikorupcijske institucije nespremne za izbornu godinu. Ukazao je da je osnivanje Agencije za sprečavanje korupcije obilježilo kršenje zakona.
Proteklu godinu obilježio je početak primjene novog seta antikorupcijskih zakona i uspostavljanje novih institucija koje bi trebalo da doprinesu efikasnijoj borbi protiv korupcije. Specijalno državno tužilaštvo počelo je sa radom u julu prošle godine, a 1. januara Agencija za sprečavanje korupcije najavila je da početkom njenog rada „počinje nova etapa u sveukupnim naporima Crne Gore na planu suzbijanja korupcije”.
Institut Alternativa pomno prati rad novouspostavljene insitucije, a u sklopu projekta „Upravljanje za rast Crne Gore: Od nas zavisi!”, uz finansijsku podršku Savjeta za regionalnu saradnju, nastoji da unaprijedi primjenu Razvojne strategije Jugoistočna Evropa 2020 kada su u pitanju dobro upravljanje i borba protiv korupcije u Crnoj Gori.
● Agencija za sprečavanje korupcije počela je sa radom 1. januara. IA je nekoliko puta ukazivao na propuste u uspostavljanju ove institucije. Kako mislite da se oni mogu odraziti na njen početak rada?
– Uspostavljanje Agencije do sada je obilježilo očigledno kršenje zakona. Javnost je ostala uskraćena za važne informacije koje su bile preporuka i uslov za izbor direktora i članova Savjeta Agencije. Budžet Agencije je utvrđen bez prethodno usvojenog pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta. Konkursi za nova radna mjesta raspisani su krajem decembra, što znači da će se postupak zapošljavanja „razvući” i na dobar dio 2016. godine, a samim tim još neko vrijeme sačekaćemo i na rezultate Agencije. Kašnjenje u ispunjavanju formalnih uslova za početak rada ove institucije, blokiranje izbora drugog kandidata za Savjet Agencije iz NVO sektora, imenovanje člana uz kršenje Zakona o Državnoj revizorskoj instituciji, izbor direktora sa vezama u vrhu DPS-a, bacili su sjenku na mogućnost ove institucije da se ozbiljno uhvati u koštac sa brojnim izazovima koje ima u nadležnosti, poput konflikta interesa, ili kontrole finansiranja političkih partija i kampanja i to u izbornoj godini koja je pred nama.
● Uspostavljanje antikorupcijskog institucionalnog okvira jedan je od prioriteta za Crnu Goru u okviru primjene Razvojne strategije Jugoistočna Evropa 2020. Šta znači uspješna borba protiv korupcije u kontekstu ove strategije?
– Jugoistočna Evropa 2020 je strateški dokument koji pruža dobre smjernice za borbu protiv korupcije na Zapadnom Balkanu, naročito zbog toga što naglašava mjere koje, pored toga što za cilj imaju manje korupcije, nastoje i da unaprijede ekonomski rast, kroz stvaranje podsticajnog poslovnog ambijenta. Samim tim, priotitet na koji ova strategija stavlja naglasak, osim na unapređenje antikorupcijskog institucionalnog i zakonodavnog okvira, jesu i konkurentne i transparentne javne nabavke. Međutim, sistem javnih nabavki u Crnoj Gori obiluje problemima koji se kreću od manjka transparentnosti, slabe kontrole, do nedostatka prekršajne, političke i krivične odgovornosti za učestale zloupotrebe. U regionalnom kontektsu, naravno, neophodna je i regionalna saradnja. Kako je nedavno istaknuto na konferenciji koju smo organizovali uz podršku Savjeta za regionalnu saradnju, granice ne treba da predstavljaju barijere za procesuiranje konflikta interesa javnih zvaničnika, ali ni za procesuiranje drugih zloupotreba i organizovanog kriminala.
● Prema rezultatima Balkan barometra, istraživanja koje je urađeno pod okriljem Savjeta za regionalnu saradnju polovinom prošle godine, 65 odsto ispitanih građana smatra da borba protiv korupcije u Crnoj Gori nije dovoljno efikasna. Šta smatrate da bi institucije sistema trebalo da urade da bi ova borba bila efikasnija?
– Za dugo očekivane rezultate u borbi protiv korupcije potrebno je ne samo osnaživanje antikorupcijskog institucionalnog okvira, već i proaktivnost institucija na svim nivoima. U tom smislu, izuzetno je važna saradnja između policije, tužilaštva, novouspostavljene Agencije, Državne revizorske institucije i drugih. Kao što ste upoznati, mi i dalje iščekujemo izbor šefa specijalnog policijskog odjeljenja od kojeg se očekuje da unaprijedi ovu saradnju. Umrežavanje, povjerenje i pravovremena razmjena informacija između ovih institucija ključ su za obezbjeđivanje mjerljivih rezultata, i takođe nešto što se potencira na regionalnom nivou kroz strategiju Jugoistočna Evropa 2020.
Zloupotrebe i malverzacije
Konkurentne i transparentne javne nabavke, prema Razvojnoj strategiji Jugoistočna Evropa 2020, jedan su od ključnih prioriteta za stvaranje podsticajnog poslovnog ambijenta. Međutim, prema istraživanju koje je sprovedeno za potrebe Instituta Alternativa, preko 60 odsto građana smatra da su česte zloupotrebe i malverzacije prilikom sprovođenja javnih nabavki u Crnoj Gori.
Na dan 1. 1. 2016. godine, kada je trebalo da bude u potpunosti funkcionalna, Agencija za sprječavanje korupcije zapošljava manje od 50% predviđenog broja službenika, nema adaptirane i opremljene prostorije za rad, niti ispunjene brojne druge preduslove za nesmetano vršenje zakonom definisanih kompleksnih poslova. Tokom njenog uspostavljanja prekršeno je više zakona, uključujući zakone o Državnoj revizorskoj instituciji, sprječavanju korupcije, sprječavanju sukoba interesa, uz ”potencijal” dodatnog kršenja njih nekoliko. Uz to, kontroverzan izbor direktora i jednog člana Savjeta stavio je upitnik na mogućnost ove insitutucije da bude nezavisno i nepristrasno antikorupcijsko tijelo faktički i prije formalnog početka rada.
I drugi koraci u uspostavljanju Agencije izazvali su brojne polemike. Predlog budžeta je utvrđen u minimalnom iznosu koji je definisan Zakonom o sprječavanju korupcije. Direktor je zaobišao zakonsku proceduru i isključio Savjet i Skupštinu iz formulacije nacrta budžeta. Budžetske kategorije su, u najvećoj mjeri, određivane ”paušalno”, budući da je prvo utvrđen predlog budžeta na Vladi pa tek onda usvojena sistematizacija i definisan ukupan broj radnih mjesta. Pravilnik o sistematizaciji bitno odstupa od sugestija eksperata Evropske komisije.
Zainteresovana javnost nije konsultovana tokom procesa izrade podzakonskih akata iz nadležnosti Ministarstva pravde, a nisu usvojeni ni svi akti koje je Savjet Agencije bio u obavezi da odobri. Agenciji tek predstoji ozbiljan posao u vezi sa izradom automatskog sistema za umrežavanje podataka državnih organa.
Od izbora direktora Agencije prisutni su njegovi konstantni pokušaj ograničavanja javnosti rada Savjeta, kao i druge opstrukcije. Izigravanje zakona, slabi kapaciteti, neažurnost u ispunjavanju administrativnih obaveza, kao i ustaljeni obrasci ponašanja rukovodećeg kadra ne daju previše ohrabrenja da nova Agencija može ispuniti zacrtrane ciljeve.
Povodom odgovora Ministarstva vanjskih poslova i evropskih integracija (MVPEI) na naše saopštenje ”Kriju izvještaj Evropske komisije o korupciji na lokalnom nivou” želimo da informišemo javnost da je Institut alternativa 3. avgusta 2015. godine dobio od MVPEI odgovor i stav Evropske komisije da su izvještaji ekspertskih misija njeno vlasništvo, ali da će povodom svakog sledećeg zahtjeva odlučiti da li će taj konkretan izvještaj učiniti dostupnim zainteresovanoj strani ili ne. U skladu sa tim, IA se obratio MVPEI 31. decembra 2015. godine tražeći izvještaj ekspertske misije koja se odnosila na korupciju na lokalnom nivou. Odgovarajući na naš zahtjev, MVPEI kaže da je izvještaj označen stepenom tajnosti ”interno” i da ga zbog toga ne možemo dobiti (odgovor MVPEI prilažemo na kraju teksta). Nismo, dakle, dobili informaciju šta je EK odlučila povodom ovog konkretnog izvještaja, već da se zahtjev odbija jer je dokument tajan.
Dodatno, iz navoda ”i pored toga što smo znali da traženi izvještaj još nije završen” nejasno je da li MVPEI ima te ”nezavršene djelove” budući da, ako je odgovor negativan, onda je njihovo obrazloženje trebalo da bude da nisu u posjedu traženog dokumenta.
MVPEI, dalje, nije u odgovoru navelo da je EK kontaktirana, niti da Komisija faktički nije odbila naš zahtjev već da je odgovorila da dokument još nije završen. Najzad, naše reakcija je rukovođena pitanjem ”da li ste sami odlučivali o pristupu dokumentu koje ‘nije Vaše vlasništvo’” budući da upravo takav zaključak proizilazi iz odgovora MVPEI.
Nakon saopštenja MVPEI tražili smo dostavljanje mišljenja EK po našem zahtjevu na upit MVPEI a u vezi sa izvještajem o korupciji na lokalnom nivou (kopiju zahtjeva možete pročitati na kraju teksta), budući da nam ono ranije nije dostavljeno na uvid, niti smo znali da postoji.
IA će nastaviti da instistira na potpunom otvaranju procesa pregovora kako prema nadležnim institucijama, tako i obraćanjima Evropskoj komisiji uz objašnjenje zašto je važno da dozvoli uvid u svoje izvještaje uz zaštitu podataka o ličnosti i istragama.
Crnogorski državni organi napredovali su u zaštiti ličnih podataka, ali i dalje postoji tendencija zloupotrebe Zakona koji uređuje tu oblast prikrivanjem podataka o javnim funkcionerima, ocijenila je istraživačica javnih politika u Institutu alternativa (IA), Dina Bajramspahić.
