Pozivamo nevladine organizacije u Crnoj Gori da podrže kandidaturu predsjednika Upravnog odbora Instituta alternativa, Steva Muka, za članstvo u Savjetu za razvoj nevladinih organizacija u oblasti „vladavina prava“.
Rok za davanje podrški kandidatima je 25. jun 2014. godine.
Nevladina organizacija može podržati samo jednog kandidata sa Liste kandidata.
Organizacija koja želi dati podršku mora ispunjavati sledeće uslove:
da je na dan objavljivanja ovog poziva upisana u registar nevladinih organizacija;
da u statutu ima utvrđene djelatnosti i ciljeve u područjima djelovanja navedenih u ovom pozivu;
da je u prethodnoj godini realizovala najmanje jedan projekat ili aktivnost u područjima djelovanja navedenih u ovom pozivu,
da više od polovine članova organa upravljanja nevladine organizacije nijesu članovi organa političkih partija, javni funkcioneri, državni službenici, odnosno namještenici, lokalni službenici, odnosno namještenici, rukovodeća lica, odnosno zaposleni u javnim ustanovama i privrednim društvima čiji je osnivač država ili opština, glavni grad, odnosno prijestonica.
Uz popunjen obrazac za davanje podrške, potrebno je dostaviti:
pregled realizovanih projekata i aktivnosti u prethodnoj godini u području djelovanja u kome podržava kandidata za članstvo u Savjetu
izjavu lica ovlašćenog za zastupanje nevladine organizacije o tome da više od polovine članova organa upravljanja nevladine organizacije nijesu članovi organa političkih partija, javni funkcioneri, državni službenici, odnosno namještenici ili lokalni službenici, odnosno namještenici, rukovodeća lica, odnosno zaposleni u javnim ustanovama i privrednim društvima čiji je osnivač država ili opština, glavni grad, odnosno prijestonica.
Obrazac za davanje podrške kandidatu sa prilozima propisanim ovim pozivom, dostavlja se iskljuĉivo poštom na adresu:
GENERALNI SEKRETARIJAT VLADE CRNE GORE
Kancelarija za saradnju sa nevladinim organizacijama
Karađorđeva broj 1
81 000 Podgorica
sa napomenom: “podrška kandidatu za Članstvo u Savjetu”
Ukoliko su vam potrebne dodatne informacije ili pojašnjenja, kontaktirajte nas na: info@institut-alternativa.org ili broj telefona: 020/268-686
– Ili u susret javnoj raspravi o nacrtu Zakona o specijalnom tužilaštvu –
Iako su borba protiv korupcije i organizovanog kriminala najčešća pitanja u crnogorskom javnom diskursu, i 2013. godine, Izvještaj o napretku Crne Gore Evropske komisije nastavlja da bilježi iste ocjene o ozbiljnoj zabrinutosti za stanje u ovoj oblasti. Izolovani slučajevi hapšenja kao rezultat rada Odjeljenja Specijalnog tužilaštva ne ostavljaju utisak beskompromisne riješenosti države da su svi u Crnoj Gori jednako odgovorni pred zakonom. Ideju o reorganizaciji, odnosno, formiranju nezavisnog Specijalnog tužilaštva za suzbijanje korupcije i organizovanogh kriminala na viskom nivou „lansirao“ je Miroslav Lajčak, ministar inostranih poslova Slovačke. Predlog je propraćen pozitivnom reakcijom Vlade Crne Gore koja je objavila da planira osnivanje Specijalnog tužilaštva (ST) po ugledu na hrvatski Uskok.
Vladina Analiza organizacione strukture, kapaciteta i ovlašćenja državnih organa uprave u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije trebalo je da pruži kontekst već načelno usvojenom rješenju o formiranju ST ukazivanjem na probleme u radu sadašnjeg specijalnog tužilaštva. Međutim, problemi u objavljenoj analizi nisu izneseni i to će ostati jedan od kamena spoticanja svakoj reformi specijalnog tužilaštva – jer se bez razumijevanja problema ne može iznaći adekvatno rješenje. Stavljanje nacrta zakona o ST na javnu raspravu, prema Planu realizacije zaključaka iz analize, je predviđeno za jun ove godine.
Prateći pokazatelje o neophodnosti daljih reformi institucionalnog okvira za istrage korupcije i organizovanog kriminala u Crnoj Gori, istraživački tim Instituta alternativa (IA) objavio je u januaru 2014. godine komparativnu studiju s ciljem pružanja opcija i modela za unapređenje saradnje i efikasnosti svih aktera u procesu istrage, a posebno tužilaštva i policije. Analizirali smo i ukazali na probleme i naučene lekcije institucionalnih okvira pet zemalja: Bugarske, Litvanije, Makedonije, Rumunije i Srbije, polazeći od toga da se pomenute zemlje suočavaju sa istim ili sličnim problemima a da su na različitom nivoima reformisanosti sistema. Projekat je podržan od strane Biroa za borbu protiv međunarodne trgovine drogom i sprovođenje zakona (INL) State Departmenta preko Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u Crnoj Gori u okviru “Programa podrške civilnom društvu u oblasti krivičnog pravosuđa”.
Specijalizacija tužilaštava za krivična djela korupcije i organizovanog kriminala međunarodni je i regionalni trend. Starije članice Evropske unije imaju specijalizovana tijela za rješavanje složenih krivičnih djela kao što su Tužilaštvo za borbu protiv mafije u Italiji, Kancelarija za suzbijanje korupcije u okviru tužilaštva u Španiji, Kancelarija za ozbiljne prevare u Velikoj Britaniji i druga. U zemljama istočne Evrope slični modeli formirani su tokom poslednje decenije: u Hrvatskoj i Litvaniji od 2001, Rumuniji 2004, Makedoniji 2008, Sloveniji 2011, Bugarskoj 2012.
Ipak, uporedna iskustva govore da osnivanje ST nije garancija brzih i velikih rezultata. Put do boljih, većih i značajnijih rezultata rada specijalnih tužilaštava u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije zavisi od niza unutrašnjih i spoljnih faktora, a za prve vidljive rezultate potrebno je vrijeme.
Od posebnog značaja za uspješan početak rada ST biti široka društvena saglasnost u vezi sa imenovanjem čelnih ljudi, a takođe i razumijevanje Državnog tužilaštva u cjelini da su neophodne personale promjene dijela tima specijalnih tužilaca da bi reforme imale efekta i kreirale novu radnu atmosferu zasnovanu na bitno drugačijim principima rada. Po uzoru na komparativna rješenja, imenovanja za specijalne tužioce treba da bude iz šire baze stručnjaka sa iskustvom u krivičnim predmetima: sudije za istragu, policijske inspektore sa iskustvom u predmetima organizovanog kriminala, itd, tj. da obezbijedi raznovrsnija iskustva u radu tužilaštva.
Tužioci i drugi zaposleni u ST moraju biti podvrgnuti prethodnim i tekućim bezbjednosnim provjerama i provjerama imovinskog stanja i preporuka IA je da to bude isključiv uslov za imenovanje glavnog specijalnog tužioca i specijalnih tužilaca. Ova praksa je standard i uvažava posebnu osjetljivost predmeta koji su u nadležnosti specijalnih tužilaštava. U tom smislu je zakonom potrebno propisati poceduru i ulogu nadležnog organa državne uprave koji vrše provjere, uključujući odredbu kojom će biti definisana saglasnost lica nad kojim se vrše provjere. U slučaju negativnog mišljenja, treba predvidjeti mogućnost uvida u prikupljeni materijal na bazi kojeg je dato mišljenje i mogućnost izjašnjavanja lica o navedenim tvrdnjama.
Pitanje stvarne nadležnosti ST je jedno od ključnih pitanja i treba da bude uređeno u skladu sa principom rasterećenja ST od predmeta za koje Viša državna tužilaštva imaju kapacitete. Nadležnost treba da uključi sve oblike organizovanog kriminala, krivična djela korupcije ako su počinjena od strane javnih funkcionera, saglasno definiciji iz Zakona o sprečavanju sukoba interesa, ili državnih službenika iznad određenog iznosa, po principu veće društvene opasnosti. Ipak, ukoliko novim Zakonom o ST budu na adekvatan način unaprijeđeni istražni instrumenti ST, kao i administrativni i tehnički kapaciteti, nadležnost ne treba da bude postavljena ni preusko, i treba da obuhvati ostala posebno-teško dokaziva krivična djela.
Zakonom o ST treba urediti da se ostali državni organi, organi uprave i privredna društva, u prvom redu banke, stave na raspolaganje ST i disciplinuju u pogledu ažurnog odgovaranja na zahtjeve specijalnog tužilaštva i dostavljanja traženih podataka. To će se osigurati propisivanjem strogih prekšajnih odredbi za nepostupanje po nalogu specijalnog tužioca u zadatom roku. Treba predvidjeti mogućnost upućivanja lica iz drugih organa na rad u ST, posebno policijskih službenika, lica zaposlenih u Upravi carina, Poreskoj upravi, Upravi za sprečavanje pranja novca, Upravi za inspekcijske poslove, itd, kao i mogućnost formiranja timova za istragu.
Najkompleksnije pitanje, odnosno izazov, je definisanje komunikacije, saradnje, koordinacije ST i Uprave policije – kako na nivou rukovodilaca ova dva organa tako i između tužilaca i policijskih službenika koji zajedno rade na dnevnoj osnovi. Stoga jedan segment Sektora kriminalističke policije treba institucionalno i organizaciono vezati za ST. Kako bi se ojačao autoritet glavnog specijalnog tužioca u strogo hijerarhijski struktuirarnoj Upravi policije, treba propisati da, direktor policije, uz pribavljeno mišljenje specijalnog tužioca, postavlja i razrješava starješinu sektora i donosi akt kojim bliže uređuje rad odjeljenja u skladu sa zakonom.
Ocjenjivanje profesionalnih rezultata za glavnog i specijalne tužioce treba da bude u skladu sa strožijim kriterijumima nego za ostale državne tužioce, i u slučaju nedovoljno dobrih rezultata nekog od specijalnih tužilaca, treba predvidjeti mogućnost vraćanja u državno tužilaštvo u kojem je obavljana funkcija prije imenovanja u ST. Analogno tome, utvrđivanje zarada i drugih faktora motivacije zaposlenih tužilaca i stručnog i administrativnog osoblja je ne samo važno već preduslov za očuvanje integriteta i profesionalnosti zaposlenih i treba da osigura zainteresovanost najkvalifikovanijih stručnjaka.
Potrebno je utvrditi i odgovarajuće kvalifikacije za stručno osoblje ST imajući u vidu stvarne potrebe i realna ograničenja na tržištu kvalifikovane radne snage. Treba ostaviti otvorenom mogućnost outsourcing-a na domaćem i inostranom tržištu rada za visoko specijalizovane usluge. Interesantno je rješenje u Srbiji gdje je predviđeno „uvođenje tima ekonomskih forenzičara u sastavu javnih tužilaštava“ koja je odgovor na poteškoće u pokretanju i vođenju finansijskih istraga usljed nepostojanja odgovarajućeg stručnjaka ekonomsko-finansijske struke u tužilaštvu.
Imajući u vidu visoka očekivanja od novog ST a takođe i vrlo vjerovatno proširenje nadležnosti novim zakonom, ST bi trebalo da sačinjava poseban godišnji izvještaj o radu u kojem će detaljno izložiti svoj rad i rezultate a koji će razmatrati nadležno radno tijelo Skupštine. Sadržinu, odnosno vrste informacija koje treba da obuhvata ovaj izvještaj je potrebno unaprijed definisati. Takođe, odnos prema javnosti i informisanje o predmetima od posebnog interesovanja mora biti značajno unaprijeđeno.
Konačno, da bi se izbjegle pravne nejasnoće, izazov će biti i ovaj Predlog zakona uskladiti sa izmjenama niza zakona kojima se uređuje rad Državnog tužilaštva i policije a koje su u upravo u toku ili u nekoj fazi usvajanja, kao što su Zakonik o krivičnom postupku, Zakon o državnom tužilaštvu, Zakona o vođenju finansijske istrage, Zakon o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma, Zakon o sprečavanju korupcije, itd, pa treba posebnu pažnju posvetiti koordinaciji ovih procesa.
Dina Bajramspahić
istraživačica javnih politika
Tekst je originalno objavljen u elektronskom mjesečniku za evropske integracije ,,Evropski puls” koji objavljuje Centar za građansko obrazovanje
Naša istraživačica, Dina Bajramspahić, predstavila je dosadašnje učinke Crne Gore u okviru inicijative Partnerstvo otvorenih vlada (OGP) na konferenciji „Partnerstvo za otvorenu vlast u BiH“, održanoj u Sarajevu 9. juna.
Analitika, centar za društvena istraživanja, u saradnji sa Transparency International BiH, Centrom za zastupanje građanskih interesa i Centrom za istraživačko novinarstvo organizovao je, uz podršku Fonda za otvoreno društvo i Evropske unije, konferenciju namijenjenu predstavnicima civilnog društva BiH, javne vlasti, ekspertima u oblasti otvorene vlasti, predstavnicima medija i akademske zajednice, kao i međunarodne zajednice u BiH. Cilj konferencije bio je zagovaranje za članstvo Bosne i Hercegovine u OGP inicijativi.
Dina je učestvovala na prvom panelu čiji je cilj bio da da pruži uvid u međunarodne standarde koje OGP promoviše, sam proces, kao i prakse drugih zemalja (Velika Britanija, Makedonija, Crna Gora) a kojim je moderirao Jeff Lovitt iz PASOS-a.
Teme i govornici na prvom panelu bili su:
“Šta je potrebno za istinski otvorenu vlast? Međunarodni standardi i prakse”, Helen Darbishire, izvršna direktorica, Access Info Europe;
“Gdje je danas Partnerstvo za otvorenu vlast? Glavna postignuća i izazovi”, Paul Maassen, koordinator za civilno društvo, Partnerstvo za otvorenu vlast;
“Sprovođenje otvorenosti: lekcije osnivača Partnerstva za otvorenu vlast”, Kitty von Bertele, vođa tima za javne politike i međunarodne odnose, Tim za transparentnost, Ured kabineta vlade Velike Britanije;
“Koristi i izazovi za vlast u Partnerstvu: lekcije iz makedonskog iskustva”, Irena Bojadzievska, državni koordinator Partnerstva za otvorenu vlast, Ministarstvo za informacijsko društvo i upravu Makedonije;
“Sprovođenje obaveza iz Partnerstva u praksi: iskustvo Crne Gore“, Dina Bajramspahić, Institut alternativa.
Panelisti su diskutovali o procesu, obavezama i izazovima sa kojima se Vlada i civilna društva suočavaju u procesu otvaranja javnih institucija. Dina je u svom izlaganju ukazala na izazove prilikom kreiranja prvog OGP Akcionog plana u Crnoj Gori (nedstatak indikatora, rokova, neopredijeljen budžet za sprovođenje, itd), kao i probleme u sprovođenju (nemogućnost uticanja na sam način sprovođenja mjera i davanja preporuka za unapređenje, neredovno izvještavanje) a takođe je dala osvrt na to gdje je Crna Gora u ovom trenutku kada su u pitanju obaveze iz inicijative.
Novi Zakon o državnim službenicima i namještenicima (ZDSIN) primjenjuje se od 1. januara 2013. godine. Na osnovu ovog akta, sposobnosti kandidata treba da budu ključni osnov zapošljavanja i napredovanja u državnim organima.
Evropska komisija ocijenila je usvajanje Zakona kao uspostavljanje temelja profesionalizacije i depolitizacije javne uprave u Crnoj Gori. Glavne novine koje donosi su: strože procedure za provjeru sposobnosti kandidata za posao u državnim organima i obaveza starješina organa da, po pravilu, za određeno radno mjesto biraju kandidata ili kandidatkinju čije su sposobnosti najbolje ocijenjene. U skladu s tim, cilj ovog monitoring izvještaja je da, pregledom prve godine primjene novog Zakona, utvrdi poštovanje ovih pravila, identifikuje izazove u njihovom spovođenju i pruži preporuke za njihovo prevazilaženje.
Izvještaj se fokusira na 54 organa državne uprave i na popunu onih radnih mjesta za koja je neophodno proći kroz utvrđene procedure usmenog i pisanog testiranja, a to su radna mjesta iz kategorije ekspertski, ekspertsko-rukovodni i izvšni kadar i namještenici. Zbog drugačijih procedura koje su predviđene za izbor i imenovanje visokorukovodećeg kadra i starješina državnih organa, kao i pripravnika, koje se uglavnom svode na sprovođenje intervjua, Institut alternativa (IA) nije se bavio detaljnijom analizom ovih slučajeva. Relevantne informacije prikupljene su kontinuiranim praćenjem internet prezentacije Uprave za kadrove (UZK) i zahtjevima za slobodan pristup informacijama, koji su poslati ovoj instituciji i organima državne uprave.
Izvještaj obuhvata period od 1. januara 2013. godine do 1. januara 2014. godine, s tim što smo, u cilju potpunijeg sagledavanja zapošljavanja i napredovanja, u izvještaj uključili i podatke o ocjenama rada u određenim organima državne uprave, koje je trebalo donijeti do 31. januara 2014. godine na osnovu kontinuiranog praćenja rada državnih službenika i namještenika u protekloj godini.
Prilikom istraživanja naišli smo i na određene metodološke teškoće, koje se u najvećoj mjeri odnose na kašnjenja u odgovorima na zahtjeve za pristup informacijama, ali i na nepouzdanost odgovora od strane organa državne uprave. Primjera radi, jedno ministarstvo dostavilo je kopiju sporazuma o preuzimanju radnika s ministarstvom koje, u odvojenom odgovoru na zahjev za pristup informacijama, tvrdi da nije sklapalo takve sporazume. Takođe, praksa odgovora na zahtjeve za pristup informacijama je neujednačena kada su u pitanju organi u sastavu ministarstava, s obzirom na to da tražene informacije nisu uvijek u posjedu ovih organa već samo ministarstava u čijem su sastavu. Međutim, to nije uvijek slučaj, što otežava prikupljanje podataka.
U prvom dijelu izvještaja predstavljen je pregled podzakonskih propisa za primjenu Zakona, koji su usvojeni do 1. januara 2014. godine, i pregled ispunjenosti institucionalnih uslova za njihovu implementaciju. Drugi dio izvještaja fokusira se na kvantitativne podatke u vezi s popunom radnih mjesta u državnoj upravi, na transparentnost ovih postupaka i konkretne izazove u njihovoj implementaciji, naročito u pogledu izbora i provjere sposobnosti kandidata, ocjenjivanja državnih službenika i namještenika i u pogledu mogućnosti zaobilaženja i kršenja novih pravila. Nakon nalaza o izazovima u primjeni novih odredaba koje se tiču zapošljavanja i napredovanja u organima državne uprave, date su preporuke za unapređenje ovih postupaka.
Usvajanje posebnog pravnog okvira za javno-privatno partnerstvo je trend koji je prisutan u posljednjih deset godina u većini zemalja u tranziciji. Iako su ove zemlje, gotovo po pravilu, već imale usvojene zakone za oblast koncesija, ti zakoni su se pokazali nedovoljnim za uređenje JPP, dok je korišćenje drugih pravnih propisa na kraju stvorilo potrebu za unapređenjem i objedinjavanjem regulative u okviru jedinstvenog zakonskog teksta.
S obzirom na to da Crna Gora još uvijek nema definisan zakonski okvir za JPP, niti je on usaglašen sa relevantnim EU propisima za oblast koncesija, cilj ove analize je da ukaže na praksu regulisanja ovih oblasti u zemljama u tranziciji.
Neprijatno smo iznenađeni da je Vlada Crne Gore mimo javnosti pripremila i na današnjoj sjednici usvojila Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Agenciji za nacionalnu bezbjednost.
Izrada ovog predloga zakona nije bila predviđena Programom rada Vlade za ovu godinu, a u pripremi ovog zakona nisu obavljene konsultacije sa nevladinim organizacijama. Javnosti je ostalo nepoznato koji državni organ je pripremio ovaj zakon, odnosno da li je zakon pripremilo određeno ministarstvo kako je to precizno utvrđeno Zakonom o državnoj upravi, ili je na zakonu radila Agencija za nacionalnu bezbjednost.
Prijedlog zakona je usvojen bez javne rasprave, što nije dobra praksa naročito imajući u vidu značaj ovog zakona i činjenicu da je rad bezbjednosnih službi tijesno vezan za potencijalna kršenja ljudskih prava.
Očigledno je da osim što Agencija za nacionalnu bezbjednost ima poseban status u sistemu državne uprave i priprema pravnih propisa koji uređuju njen rad ima poseban status obilježen nepotrebnom tajnošću.
Nažalost, sam tekst prijedloga zakona nije dostupan na internet stranici na kojoj su objavljeni svi drugi dokumenti sa današnje sjednice Vlade.
Iskazujemo svoje očekivanje da će Odbor za odbranu i bezbjednost učiniti napor da se ispravi propust Vlade, te u raspravu o prijedlogu ovog zakona uključiti organizacije civilnog društva, kako one koje se bave pitanjima bezbjednosti, tako i one koje se bave zaštitom ljudskih prava.
Iako su borba protiv korupcije i organizovanog kriminala najčešća pitanja u crnogorskom javnom diskursu, i 2013. godine, Izvještaj o napretku Crne Gore Evropske komisije nastavlja da bilježi iste ocjene o ozbiljnoj zabrinutosti za stanje u ovoj oblasti. Izolovani slučajevi hapšenja kao rezultat rada Odjeljenja Specijalnog tužilaštva ne ostavljaju utisak beskompromisne riješenosti države da su svi u Crnoj Gori jednako odgovorni pred zakonom. Ideju o reorganizaciji, odnosno, formiranju nezavisnog Specijalnog tužilaštva za suzbijanje korupcije i organizovanogh kriminala na viskom nivou „lansirao“ je Miroslav Lajčak, ministar inostranih poslova Slovačke. Predlog je propraćen pozitivnom reakcijom Vlade Crne Gore koja je objavila da planira osnivanje Specijalnog tužilaštva (ST) po ugledu na hrvatski Uskok.
Naša istraživačica, Dina Bajramspahić, predstavila je dosadašnje učinke Crne Gore u okviru inicijative Partnerstvo otvorenih vlada (OGP) na konferenciji „Partnerstvo za otvorenu vlast u BiH“, održanoj u Sarajevu 9. juna.
