Komentar Jovane Marović, koordinatorke istraživanja IA, na učešće Skupštine u izradi akcionih planova za poglavlja 23 i 24, za dnevni list “Vijesti”:
Izrada Rezolucije o ulozi Skupštine u procesu evropske integracije bezrazložno kasni, a Skupština je bila u obavezi da definiše svoju ulogu u ovom procesu još početkom 2011. godine. Ovim dokumentom bi trebalo da budu uređena važna pitanja od značaja za aktivnije učešće parlamenta u procesu pregovora/integracije, uključujući i odnos s izvršnom vlašću.
Iako su predstavnici stručne službe Skupštine kao članovi radnih grupa učestvovali u njihovoj izradi, uloga parlamenta u ispunjavanju uslova za otvaranje pregovora u poglavljima 23 i 24 trebalo je da bude aktivnija. Zbog toga bi nacrti ovih akcionih planova trebalo da se razmatraju u Skupštini prije usvajanja na Vladi krajem mjeseca. S obzirom na to da Poslovnik uređuje da je Odbor za evropske integracije nadležan za nadgledanje toka pregovora, onda je ovaj odbor mjesto za njihovo razmatranje, iako je funkcionalniji model podrazumijeva diskusiju na zajedničkoj sjednici Odbora za antikorupciju, Odbora za ekonomiju, finansije i budžet i Odbora za evropske integracije.
Sličan model bi trebalo predvidjeti i za razmatranje pregovaračkih pozicija a koji podrazumijeva zajedničke sjednice „matičnih“/zainteresovanih odbora i Odbora za evropske integracije na kojima bi se raspravljalo o pregovaračkim osnovama.
Nadzor nad aktivnostima Vlade u daljem toku pregovora je moguće ojačati obavezom kvartalnog izvještavanja odbora o realizaciji akcionih planova i napretku u toku pregovora. Podsjećanja radi, ovakva praksa je postojala prilikom razmatranja (mjesečnih) izvještaja o realizaciji Akcionog plana za praćenje sprovođenja preporuka iz mišljenja Evropske komisije.
Izjava je objavljena u današnjem izdanju “Vijesti”, tekst pod naslovom “Bojkot kao alibi”
Iako je normativni okvir u oblasti ljudskih prava, suzbijanja korupcije i razvoja civilnog društva unaprijeđen, nedovoljno ojačani i/ili efikasni institucionalni mehanizmi i neadekvatna primjena normativnog okvira u praksi čine stanje u ovim oblastima samo donekle prihvatljivim. Sa druge strane, stanje u oblasti reforme pravosuđa je i dalje nezadovoljavajuće. Zajednička karakteristika trenutnog stanja u svim navedenim oblastima je nedostatak političke volje da dođe do suštinskih pozitivnih promjena.
Ovo su ključni nalazi Izvještaja Koalicije 15 NVO za praćenje toka pregovora u okviru pregovaračkog poglavlja 23, koji ima za cilj da pruži nezavisne informacije i zapažanja, prije objavljivanja Izvještaja Evropske komisije o napretku Crne Gore za 2013. godinu, o nivou preduzetih reformi u oblastima reforme pravosuđa, suzbijanja korupcije, zaštite ljudskih prava i razvoja civilnog društva počev od 10.oktobra 2012.godine a zaključno sa 10. aprilom 2013. godine.
Reforma Ustava neopravdano kasni, iako je neophodna za eliminaciju političkog uticaja na izbor sudija i tužilaca. Predloženim izmjenama Ustava Crne Gore nijesu obezbijeđene sve potrebne garancije protiv političkog uticaja na izbor nosilaca pravosudnih funkcija, pa će to biti neophodno obezbijediti reformom zakona poslije reforme Ustava. Ustavnopravni položaj tužilaštva je još uvijek neizvjestan – nije predloženo ko će birati tužioce, odnosno Vrhovnog državnog tužioca i kojom većinom. Takođe, nijesu obezbijeđene garancije da polovina članova Sudskog savjeta, mimo sudija, ne budu politički angažovane ili povezane osobe, pa je tako omogućen politički uticaj i ubuduće. Iako je bilo napretka, rad Sudskog i Tužilačkog savjeta još uvijek nije dovoljno transparentan. Još uvijek ne postoji pravni akt koji precizira način na koji se ocjenjuje kvalitet rada sudija, niti postoji sistem redovnog ocjenjivanja njihovog rada, koji bi obezbijedio izvjesnost u pogledu odlučivanja o napredovanju ili pozivanju na odgovornost. Posebno zabrinjavaju preduga suđenja i ukidanje presuda i po dva puta u slučajevima od posebnog društvenog značaja kao što su ratni zločini iz devedesetih (slučaj Morinj) ili organizovanog kriminala (ubistvo policijskog inspektora Šćekića iz 2005).
Praćenje stanja u oblasti suzbijanja korupcije u posmatranom periodu ukazuje na sljedeće probleme: Agencija za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacija nije dobila adekvatnu podršku Vlade Crne Gore za primjenu Zakona o slobodnom pristupu informacijama; Državna revizorska institucija još uvijek funkcioniše u nepotpunom sastavu svog Senata; proces popunjavanja sistematizovanih mjesta u oblasti unutrašnje revizije teče sporo; odsustvo pravosnažnih odluka za korupciju u javnim nabavkama; sistem naplate koncesija nije adekvatan; sistem zaštite lica koja prijavljuju korupciju („zviždači“) nije na zadovoljavajućem nivou.
Rast broja prijavljenih slučajeva diskriminacije i nepostojanje pravosnažnih presuda u slučajevima diskriminacije; nedjelotvorno istraženi i procesuirani slučajevi napada na novinare; promocija nekažnjivosti mučenja i drugog zlostavljanja; nezadovoljavajući stepen primjene Zakona o rodnoj ravnopravnosti i neefikasna implementacija Strategije za suzbijanje nasilja u porodici (2011.-2015.);osobe sa invaliditetom se i dalje suočavaju sa ograničenim pristupom objektima u javnoj upotrebi, zdravstvenoj zaštiti, pristupu obrazovanju na svim nivoima te adekvatnom stručnom osposobljavanju i zapošljavanju; nerazumijevanje potrebe zaštite identiteta LGBT osoba pred sudom; nepostojanje platforme na nacionalnom nivou za zaštitu lica koja se bave seksualnim radom, posebno težak položaj romske i egipćanske populacije i interno raseljenih lica; nedostupnost besplatne pravne pomoći građanima/kama koji usled materijalnog položaja ne mogu ostvariti besplatnu pravnu pomoć u svim postupcima u kojima se odlučuje o njihovim pravima i obavezama – samo su neki od identifikovanih problema u oblasti ljudskih prava u posmatranom periodu.
Vlada pokazuje spremnost da sarađuje sa civilnim sektorom na formalnoj ravni, međutim, još uvijek ne postoji suštinsko razumijevanje potrebe za saradnjom i investiranjem u nevladin sektor.
Izvještaj sadrži i konkretne preporuke kao nužne preduslove za otvaranje pregovaračkog poglavlja 23. Takođe, ovaj dokument sadrži i preporuke Evropskoj komisiji za unaprjeđenje pristupa u izvještavanju o napretku Crne Gore, pružanje doprinosa obezbjeđivanju potpune transparentnosti pregovaračkog procesa te preduzimanju specifičnih mjera na polju reforme pravosuđa, borbe protiv korupcije i zaštite ljudskih prava u skladu sa njenim nadležnostima.
Izvještaj potpisuje 15 organizacija, članica Koalicije:
Akcija za ljudska prava
Anima-Centar za žensko i mirovno obrazovanje
Centar za antidiskriminaciju EKVISTA
Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM)
Centar za monitoring (CEMI),
Centar za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO),
Centar za ženska prava,
Evropski pokret u Crnoj Gori,
Institut alternativa,
Institut socijalne inkluzije,
Juventas
LGBT Forum Progres,
Sigurna ženska kuća
SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Nikšić i
Vlada još uvijek nije dostavila Skupštini prvi kvartalni izvještaj o sprovođenju Akcionog plana za implementaciju preporuka DRI. Time je prekršen zaključak Skupštine o izvještavanju i dodatno dokazana naša tvrdnja da je uticaj rada DRI doveden u pitanje odnosom izvršne vlasti prema izvještajima o reviziji.
Pozivamo skupštinski Odbor za ekonomiju, finansije i budžet da hitno podsjeti Vladu na ovu obavezu i zatraži obrazloženje kašnjenja od strane Ministarstva finansija. To je preduslov za održavanje kontrolnog saslušanja subjekata revizije koji se oglušavaju o preporuke DRI, ali i Ministra finansija zbog nepoštovanja zaključaka Odbora.
Vlada je u novembru prošle godine usvojila Akcioni plan za implementaciju preporuka Državne revizorske institucije. IA je kritikovao Akcioni plan po njegovom usvajanju, zbog neozbiljnog pristupa izradi i manjkave forme u kojoj je usvojen.
Skupština je, razmatrajući završni račun budžeta i izvještaj o reviziji DRI, usvojila zaključke kojima je obavezala Vladu je kvartalno izvještava o stepenu ispunjenja preporuka DRI. Na sjednici Odbora za ekonomiju, finansije i budžet, Ministar finansija je najavio ozbiljan pristup preporukama DRI i potvrdio da je namjera Vlade da o njihovom sprovođenju kvartalno izvještava Skupštinu.
Obećani kvartalni izvještaj o ispunjavanju Akcionog plana nije pripremljen: nije razmatran na sjednicama Vlade, a IA je zahtjevom za slobodan pristup informacijama utvrdio da nije dostavljen ni Skupštini.
Podsjećamo da je ovaj Akcioni plan usvojen zbog ozbiljnih neregularnosti koje je DRI uočila kroz reviziju završnog računa budžeta, ali i zbog poražavajuće niskog stepena sprovođenja prošlogodišnjih preporuka DRI (od 18 izrečenih, 13 preporuka je ostalo neispunjeno).
IA već duže vrijeme upozorava da je uticaj rada DRI ograničen time što u Vladi nisu izgrađeni mehanizmi za horizontalnu primjenu preporuka DRI. Najnovije nepoštovanje zaključka Skupštine od strane Vlade je potvrda našeg stava.
Institut alternativa smatra da Ministarstvo rada i socijalnog staranja mora obrazložiti na kojim analizama je zasnovalo predviđeni iznos materijalnih davanja u Predlogu Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti.
Tvrdnje Ministarstva rada i socijalnog staranja na skupštinskoj raspravi o Predlogu Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti da Crna Gora ima najizdašnija materijalna u regionu i da nema mjesta njihovom povećanju, ostaju neosnovana ukoliko imamo u vidu da iznos materijalnog obezbjeđenja i dječijeg dodatka predstavlja skoro šestinu iznosa minimalne potrošačke korpe. Sva materijalna davanja su određena u fiksnom iznosu. Predviđena je mogućnost da se visina osnova za materijalno obezbjeđenje i visina određenih materijalnih davanja mogu utvrditi u većem iznosu, uz prethodno pribavljeno mišljenje Ministarstva finansija. Ovo znači da se usklađivanje visine materijalnih davanja prepušta odluci Vlade.
U obrazloženju Zakona Ministarstvo rada i socijalnog staranja nije navelo bilo kakve analize, informacije ili objašnjenja na koji način je visina materijalnih davanja određena, što izaziva dodatnu sumnju u predložena rješenja. Utvrđivanje osnova i visine materijalnih davanja moralo je biti rezultat podrobne analize finansijskih i drugih pokazatelja sa kojom javnost nije upoznata. Smatramo da je potrebno da javnost zna razloge iz kojih su iznosi tih davanja utvrđeni na ovom nivou i da Ministarstvo mora obrazložiti i učiniti dostupnim sve napravljene analize. Ukoliko to ne učini, svi zahtjevi predstavnika civilnog sektora koji se zalažu za povećanje postojećih i uvođenje novih materijalnih davanja, ostaju opravdani.
Nije jasno na osnovu kakvih procjena i analiza se u obrazloženju Zakona tvrdi da će za njegovu primjenu biti potrebno manje finansijskih sredstava u odnosu na sredstva koja su se do sada izdvajala u skladu sa važećim Zakonom o socijalnoj i dječijoj zaštiti. Primjena novog Zakona podrazumijeva osnivanje Zavoda za socijalnu i dječiju zaštitu i Fonda za socijalne inovacije pri Ministarstvu rada i socijalnog staranja, uvođenje socijalne inspekcije kao i transformaciju ustanova socijalne i dječije zaštite u cilju podsticanja razvoja socijalnih usluga, za šta je potrebno obezbijediti sredstva.
U obrazloženju Zakona se novi uslovi za refundaciju naknade zarade za porodiljsko i roditeljsko odsustvo opravdavaju boljom kontrolom i uštedom budžetskih sredstava, čemu dopinosi i ograničenje korišćenje prava na materijalno obezbjeđenje na devet mjeseci u toku jedne godine. Ušteda budžetskih sredstva nije opravdana ukoliko se ona vrši ograničavanjem korišćenja prava ukoliko korisnici (poslodavci i korisnici materijalnog obezbjeđenja) ispunjavaju zakonom propisane obaveze.
Smatramo da se najveće uštede u budžetu mogu ostvariti pravilnim usmjeravanjem sredstava i sprečavanjem zloupotreba prava, čemu će doprinijeti uspostavljanje informacionog sistema socijalnog staranja (socijalnog kartona).
Nakon uvođenja socijalnog kartona i usmjeravanja pomoći onima kojima je zaista potrebna, Ministarstvo neće imati opravdanje da iznos materijalnih davanja za socijalno ugrožene kategorije stanovništva ne poveća i ne uskladi sa realnim troškovima života.
Usvajanje odredbi Predloga Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti kojima se reguliše visina sredstava koja se refundiraju poslodavcu za zaposlenu na porodiljskom, odnosno zaposlenu ili zaposlenog na roditeljskom odsustvu ugrozilo bi politiku povećanja nataliteta, pravo na planiranje porodice, socijalnu sigurnost i prava majke i djeteta, kao i položaj i profesionalni status žena koje zarađuju platu veću od prosječne u državi.
Institut alternativa podržava inicijativu civilnog sektora i napore opozicije da se izmijene odredbe Predloga zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti kojima se, između ostalog reguliše i visina sredstava koja se refundiraju poslodavcu. Smatramo da se ograničavanjem visine sredstava za refundaciju poslodavcu na iznos koji ne može biti veći od visine prosječne zarade u državi u prethodnoj godini, neće postići planirani efekti uštede u državnom budžetu ukoliko se ima u vidu broj građana u Crnoj Gori koji zarađuje platu u iznosu većem od prosječne zarade. Umjesto uštede u državnom budžetu država će zapravo podsticati diskriminaciju i povećanje nezaposlenosti žena koje više zarađuju, a koje planiraju porodicu.
Usvajanjem ovakvih odredbi Zakona država socijalnu brigu o porodiljama i roditeljima prepušta poslodavcima koji će nastojati ili da izmijene kolektivne ugovore i smanje zarade porodiljama odnosno korisnicima roditeljskog odsustva ili da ih otpuste. Posebno će biti ugrožene žene koje imaju ugovor na određeno vrijeme ili koje manje od tri mjeseca rade kod poslodavca, jer se u tom slučaju naknada zarade ne refundira. Nerealno je očekivati da će poslodavci moći, a ni htjeti podnijeti ovaj teret.
Smatramo da su brojne zloupotrebe prava na refundaciju zarada za porodiljsko, odnosno roditeljsko odsustvo propusti u radu nadležnih inspekcijskih organa. Dug prema državi koji je nastao kao posljedica zloupotreba se ne smije naplaćivati novcem onih koji zarađuju natprosječne plate. Napominjemo da se iznos sredstava za refundaciju isplaćuje iz Fonda za zdravstveno osiguranje, te da je u pitanju novac koji se od plata građana Crne Gore svakog mjeseca odvaja i za ovu namjenu.
Umjesto stimulisanja rađanja i pružanja podrške ženama i roditeljima, položaj žena i roditelja se, usvajanjem ovakvih odredbi Zakona, dodatno ugrožava. Prethodne afere i zloupotrebe opominju da inspekcija rada nije radila svoj posao ili ga makar nije radila valjano. Država ne treba da kažnjava majke i djecu, već da poboljša rad inspekcijskih organa kako bi se ubuduće spriječile zloupotrebe prava na refundaciju znaknada zarada za porodiljsko, odnosno roditeljsko odsustvo.
U Podgorici je, 9. maja 2013. godine, održan drugi sastanak radne grupe u okviru projekta “Jačanje parlamentarnog nadzora sistema javnih nabavki u Crnoj Gori”. Radna grupa, sačinjena od predstavnika Odbora za ekonomiju, finansije i budžet, Odbora za antikorupciju, Uprave za javne nabavke, Ministarstva finansija, Državnog tužilaštva, Kancelarije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, Unije poslodavaca, Privredne komore, Američke privredne komore i Centra za monitoring i istraživanje, definisala je smjernice za finalizovanje parlamentarnog vodiča za javne nabavke. Cilj ovog vodiča je ukazivanje na ključne informacije i pravce za unapređenje uloge Skupštine Crne Gore u kontroli sistema javnih nabavki.
Izrada Rezolucije o ulozi Skupštine u procesu evropske integracije bezrazložno kasni, a Skupština je bila u obavezi da definiše svoju ulogu u ovom procesu još početkom 2011. godine. Ovim dokumentom bi trebalo da budu uređena važna pitanja od značaja za aktivnije učešće parlamenta u procesu pregovora/integracije, uključujući i odnos s izvršnom vlašću.
Iako je normativni okvir u oblasti ljudskih prava, suzbijanja korupcije i razvoja civilnog društva unaprijeđen, nedovoljno ojačani i/ili efikasni institucionalni mehanizmi i neadekvatna primjena normativnog okvira u praksi čine stanje u ovim oblastima samo donekle prihvatljivim. Sa druge strane, stanje u oblasti reforme pravosuđa je i dalje nezadovoljavajuće. Zajednička karakteristika trenutnog stanja u svim navedenim oblastima je nedostatak političke volje da dođe do suštinskih pozitivnih promjena.