Uzimajući u obzir dva segmenta uloge Skupštine u kontroli javnih nabavki, kontrolu javnih finansija i borbu protiv korupcije, Odbor za ekonomiju, finansije i budžet predstavlja centralno mjesto za usmjeravanje parlamentarnih aktivnosti na ovom polju. Stoga se u ovom vodiču polazi od objašnjavanja nadležnosti ovog Odbora, te na koji način bi ove nadležnosti mogle biti efikasnije korišćene u praksi. S obzirom na to da je u decembru 2012. godine, a na osnovu izmjena Poslovnika Skupštine iz maja 2012. godine formiran Odbor za antikorupciju kao stalno parlamentarno tijelo, poseban dio vodiča je posvećen ulozi ovog tijela u borbi protiv korupcije u javnim nabavkama, kao i mogućnostima za saradnju ovog Odbora sa Odborom za ekonomiju, finansije i budžet. Vodič sadrži i dobre prakse u zemljama u okruženju i zemljama Evropske unije u kontroli javnih finansija, i posebno javnih nabavki.
Budući da se unapređenje (parlamentarne) kontrole sistema javnih nabavki ne može posmatrati izvan konteksta i potrebe za prevazilaženjem određenih problema koji su uočeni tokom prve godine primjene Zakona o javnim nabavkama iz 2011. godine, u vodiču je dat prikaz nedostataka u pravnom, institucionalnom i kontrolnom ustrojstvu za javne nabavke u Crnoj Gori, kao i pregled opštih rizika za korupciju u javnim nabavkama (koji se ne vezuju prvenstveno i isključivo za crnogorski kontekst).
Naši istraživači, Marko Sošić i Dina Bajramspahić, učestvovali su na trećem treningu o istraživanju korupcije u policiji koji je organizovao Ženevski centar za kontrolu oružanih snaga (DCAF). Tema radionice bila je „Evaluacija rezultata istraživanja“ i kreirana je za predstavnike organizacija civilnog društva koje se bave pitanjima bezbjednosti iz zemalja Zapadnog Balkana.
Radionica je održana u Sofiji (Bugarska) 13. i 14. juna 2013. godine a organizacija-domaćin bila je bugarski Centar za izučavanje demokratije (CSD).
Neka od pitanja koja su pokrivena radionicom u okviru 8 sesija:
Evaluacijski instrumenti: risk assesment (procjena rizika za korupciju)
Komparativna praksa: borba protiv korupcije u Rumunskom Ministarstvu unutrašnjih poslova;
Studija slučaja kao metodološki pristup;
Evaluacija antikorupcionih strategija i primjena dobrih praksi za unapređenje policijskog integriteta;
Prevencija korupcije;
Istraživanje korupcije na graničnim prelazima;
Rizici za korupciju u javnim nabavkama za policiju;
Izazovi u istraživanju korupcije u policiji na Zapadnim Balkanu.
Osim unapređenja kapaciteta, u okviru ovog projekta, DCAF je organizacijama civilnog društva koje učestvuju u programu, omogućio i mentorstvo u izradi analiza o korupciji u policiji.
Rezultati istraživanja Instituta alternativa o efektima strateških aktivnosti Vlade Crne Gore u borbi protiv korupcije u policiji biće objavljeni do 31. avgusta ove godine.
Državljanstvo je u Crnoj Gori definisano isključivo kao pravna veza između osobe i države, i kao takvo ne sadrži bilo kakve etničke odrednice.
Tekst Zakona o crnogorskom državljanstvu iz 2008. godine, koji je mijenjan i dopunjavan prvo 2010. a potom i dvaput 2011. godine, govori nam da je – u poređenju sa zemljama iz regiona – ovaj zakon restriktivan. Ovo proizilazi iz političke istorije Crne Gore poslije raspada Jugoslavije. Zaista, suverena država ima neosporivo pravo da reguliše pitanje pripadanja i nepripadanja.
Međutim, postoji niz aspekata Zakona o crnogorskom državljanstvu iz 2008. godine koji se mogu unaprijediti. Mnogi od ovih aspekata predstavljeni u ovoj analizi jako su bitni u kontekstvu ljudskih prava, koja su sastavni dio procesa pridruživanja Evropskoj uniji. Druge aspekte, a posebno olakšano dobijanje državljanstva za marginalizovane ili društveno ranjive grupe, bi crnogorski zakonodavci trebalo da uzmu u obzir iz humanitarnih razloga.
Sporazumom između Skupštine i Vlade neophodno je što prije definisati važnost kontinuiranog dijaloga i usklađenih aktivnosti ove dvije grane vlasti u procesu pregovora o punopravnom članstvu Crne Gore u Evropskoj uniji.
S obzirom na to da se sa utvrđivanjem uloge Skupštine u procesu evropske integracije kasni dvije godine, kao i da, u tom pravcu, već izvjesno vrijeme radna grupa u okviru parlamenta radi na definisanju Rezolucije bez ikakvog napretka, ova obaveza postaje još prioritetnija. Rezolucijom je, takođe, potrebno precizno utvrditi važnu ulogu Odbora za evropske integracije u pravcu informisanja građana o procesu integracije; okupljanja organizacija civilnog društva, interesnih grupa i predstavnika svih grana vlasti a u vezi sa davanjem smjernica neophodnih za napredak u pregovorima i postizanjem konsenzusa o važnim pitanjima za proces; nadzora nad ispunjavanjem Komunikacione strategije Vlade.
Pored važne uloge koju u procesu pregovora ima Odbor za evropske integracije, ne smije se zanemariti ni mjesto koje treba da imaju i ostali odbori (sedam odbora učestvuje u procesu provjere usklađenosti nacionalnog zakonodavstva sa pravnom tekovinom Evropske unije). Zbog toga bi zainteresovani skupštinski odbori trebalo da budu uključeni i u razmatranje pregovaračkih pozicija i prilikom diskusije o važnim pitanjima u vezi sa procesom pregovora.
Najzad, nadzor nad aktivnostima Vlade je moguće ojačati obavezom kvartalnog izvještavanja odbora o realizaciji akcionih planova i napretku u toku pregovora. Podsjećanja radi, ovakva praksa je postojala prilikom razmatranja (mjesečnih) izvještaja o realizaciji Akcionog plana za praćenje sprovođenja preporuka iz mišljenja Evropske komisije.
Povodom navoda u tekstu „Jednake šanse za sve“, objavljenog u DN Pobjedi, u rubrici Društvo 11. strana, koje je iznio g. Goran Kuševija, pomoćnik Ministra rada i socijalnog staranja, Udruženje mladih sa hendikepom (UMHCG) i Institut alternativa (IA) u ovom reagovanju još jednom argumentuju razloge zbog kojih smatraju da je potrebno izraditi novi predlog Strategije.
U uvodnom dijelu teksta se navodi :„Ministarstvo rada i socijalnog staranja zaključilo je u ponedjeljak javnu raspravu o strategijama trogodišnjeg razvoja socijalne zaštite djece i starih lica.“. Međutim, UMHCG ističe da je Ministarstvo raspisalo javni poziv za konsultacije koje su počele danom objavljivanja poziva, 27. maja, sa rokom od 15 dana. U toku konsultacija je održan samo jedan okrugli sto- 04. juna i to u Podgorici, dok je, po saznanju UMHCG, dogovor Radne grupe bio da se održi i okrugli sto za sjevernu regiju Crne Gore, i to u Bijelom Polju. Ovim, svakako kratkim rokom, kao i kršenjem primjera dobre prakse da konsultacije budu potpuno transparente i dostupne svima, je ovog puta izostavljen.
UMHCG se ne slaže sa konstatacijom da su prihvaćene normative i standardi međunarodnih dokumenata i konvencija, jer međunarodni dokumenti i konvencije proizilaze iz ozbiljne i temeljne analize stanja i potreba, odnosno cilja koji definišu, koja je prilikom izrade ove Strategije izostala. Predlog Strategije ne sadrži izvještaj o uticaju prethodne strategije, problemima koji su se pojavili tokom realizacije prethodne Strategije, kao i rezultatima primjene ukoliko ih je bilo.
Sličnu primjedbu je u svojim komentarima Ministarstvu dostavio i IA koji smatra da se nigdje u predlogu Strategije ne navode rezultati dugogodišnjeg procesa refome socijalne i dječije zaštite, posebno kada je u pitanju razvoj socijalnih usluga. U IA navode da ni predložene mjere za ostvarivanje posebnih ciljeva donošenja Strategije nisu adekvatno obrazložene niti su obrazloženi očekivani efekti njihove primjene.
Takođe, ostaje nejasno kako se očekuje „da se ovim strateškim dokumentima obezbjeđuje adekvatan nivo socijalne i dječije zaštite, stvaraju jednake mogućnosti za sve građane, zabranjuje socijalno isključivanje i diskriminacija“, kad pojedine socijalno ugrožene grupacije nijesu ni obuhvaćene ovih dokumentom (na primjer beskućnici). IA je u komentarima, između ostalog, ukazao da Strategija kao posebnu mjeru koja bi unaprijedila položaj ove populacije ne sadrži izradu analize na osnovu koje bi se utvrdio tačan broj beskućnika.
U Predlogu Strategije se navodi da se nedostaci postojećeg sistema, prije svega, odnose na:
nedefinisanost indikatora za prepoznavanje socijalnih grupa kojima su najpotrebniji različiti vidovi materijalne i druge podške;
nepostojanje valjanog sistema praćenja socijalno-zaštitnih potreba stanovništva i evidencije preduzetih mjera zaštite.
Osim navedenog u predloženom dokumentu ne postoji nijedan kvalitativan indikator praćenja realizacije ove strategije, niti podatak da je urađena bilo kakva analiza koja bi ukazala na potrebe stanovništva iako je ta aktivnost bila predviđena prethodnom Strategijom. UMHCG i IA smatraju da se mora posvetiti veća pažnja i definisanju ovih indikatora kako bi se odgovorilo na potrebe stanovništva i argumentovale tvrdnje da su stvorene jednake mogućnosti za sve. Smatramo da argument pomoćnika Ministra da se: „strategija morala donijeti“ nema dovoljnu težinu ako uzmemo u obzir da se Strategija morala usvojiti još u decembru 2012. godine, prije usvajanja novog Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti. Dodatno, smatramo da nije „samo formalnost da je uskladimo sa novim Zakonom“, jer se predlog Strategije zasniva na odredbama Zakona iz 2005. godine koji uskoro neće važiti. Na taj način se dugoročni prioriteti u oblasti socijalne i dječje zaštite zasnivaju na odredbama Zakona koji nije uskađen sa osnovnim reformskim ciljevima socijalne i dječje zaštite.
Površan pristup prilikom izrade predloga Strategije potvrđuje i činjenica da su rokovi za realizaciju predloženih mjera iz akcionog plana u potpunom neskladu sa rokovima za izradu podzakonskih akata predviđenim novim Zakonu o socijalnoj i dječijoj zaštiti.
Činjenicama iznijetim u ovom saopštenju UMHCG i IA još jednom apeluju na Ministarstvo rada i socijalnog staranja da izradi novi predlog Strategije koji će biti usklađen sa novim Zakonom. Usvajanjem postojećeg Predloga kao nacionalnog strateškog dokumenta bi se unijela nepotrebna konfuzija i dovela u pitanje istinska najmera Ministarstva rada i socijalnog staranja da sistem socijalne i dječje zaštite reformiše i unaprijedi kvalitet života građana Crne Gore, posebno najranjivijih grupa.
Nijesu ispunjeni pravni i institucionalni preduslovi za primjenu novog Zakona o državnim službenicima i namještenicima, a ni transparentnost sprovođenja ovog akta nije zadovoljavajuća, smatra Institut alternativa (IA).
Svoj prvi kvartalni monitoring izvještaj o zapošljavanju i napredovanju u državnim organima, na osnovu Zakona o državnim službenicima i namještenicima, koji je počeo sa primjenom 1. januara, IA je predstavio u srijedu u Podgorici.
Do 1. januara, nijesu stvoreni svi zakonski preduslovi za sprovođenje novog Zakona. Od predviđenih 13, doneseno je 4 podzakonska akta u prelaznom periodu od sedamnaest mjeseci između stupanja na snagu ovog akta i početka njegove primenje.
Do 1.aprila, donijeto je još samo tri podzakonska propisa.
“Kašnjenje u usvajanju propisa za primjenu novog Zakona se negativno odrazilo na dosljednost primjene novih pravila u vezi sa zapošljavanjem i napredovanjem u državnim organima”, kazala je Milena Janketić, jedna od autorki izvještaja.
Ona je naglasila da ni Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja Centralne kadrovske evidencije nije bio donijet u posmatranom periodu a da je nedovoljna ažuriranost ovog informacionog sistema alarmanta.
Naime, broj državnih službenika i namještenika zaposlenih u organima državne uprave Crne Gore, definisanim Uredbom o organizaciji i načinu rada državne uprave na dan 01.01.2013 god, na osnovu Centralne kadrovske evidencije je 3739, iako se procjenjuje da ukupni broj državnih službenika i namještenika iznosi oko 10,500.
To znači da podaci za preostalih više od sedam hiljada zaposlenih u ogranima državne uprave uopšte nijesu unijeti u Centralnu kadrovsku evidenciju, piše u izvještaju.
“Štaviše, svega 6 organa dostavilo je podatke o ocjenjivanju svoj službenika i namještenika u Centralnu kadrovsku evidenciju do 1. aprila 2013. godine”, rekla je Janketić, naglasivši da to predstavlja prepreku u primjeni Zakona, jer bi uvid u stručne i radne kvalitete kandidata koji su već državni službenici i namještenici trebalo da se ostvaruje i preko uvida u njihove ocjene.
Svega 18 oglasa za popunu radnih mjesta u državnoj upravi bilo je raspisano u periodu, pokrivenom izvještajem. Od toga, ne računajući izbor starješina organa, svega četiri kandidata/kandidatkinje su prošla kroz novoutvrđeni postupak provjere i ocjenjivanja sposobnosti na osnovu dva odvojena oglasa.
Stoga, smatraju u IA, preuranjeno je donositi zaključke o dosljednosti primjene načelnog pravila novog Zakona da zaposlenje u državnoj upravi dobija onaj kandidat ili kandidatkinja čije su sposobnosti, stručni i radni kvaliteti, najbolje ocijenjeni.
Ipak, nalazi monitoringa upućuju na nedovoljnu transparentnost primjene nekih njegovih odredaba.
“Naime, zakon se tumači na taj način da je sprovođenje internih oglasa unutar državnih organa povjereno organu za čije je potrebe oglas raspisan, iako bi Uprava za kadrove trebalo da ima centralnu ulogu u sprovođenju svih oglasa”, kazala je Milena Milošević, istraživačica javnih politika u IA.
Ovakva praksa navodi na osnovanu pretpostavku da se, u slučajevima internih oglasa unutar državnih organa, provjera sposobnosti uopšte ne vrši.
Zbog toga, u cilju unapređenja zapošljavanja i napredovanja u državnoj upravi, IA predlaže Upravi za kadrove i državnim organima da obezbijede dosljednu primjenu zakonskih odredaba koje nedvosmisleno uređuju nadležnosti u sprovođenju oglasa za popunu radnih mjesta, uključujući i provjeru sposobnosti.
Na prezentaciji je najavljeno i da će IA nastaviti sa praćenjem zapošljavanja i napredovanja u državnim organima, i, u sklopu toga, objaviti preostala tri kvartalna izvještaja o popuni radnih mjesta u državnim organima, uz podršku Fondacije Fridrih Ebert.