Tužilačka istraga je mnogo efikasnija od sudske, a saradnja između policije i tužilaštva uglavnom je dobra uz međusobno povjerenje, iako postoje problemi koji su zastupljeni u manjoj mjeri, pokazalo je istraživanje Instituta alternativa (IA).
Istraživačica javnih politika u IA, Dina Bajramspahić, kazala je danas, predstavljajući istraživanje “Šest godina tužilačke istrage u Crnoj Gori”, da su istraživači te organizacije imali razgovore sa 36 državnih tužilaca, policijskih službenika, njihovih rukovodilaca u pet crnogorskih gradova.
Cilj tih razgovora, kako je pojasnila, bilo je prikupljanje njihovih stavova o saradnji i praksama rada na predmetima, a akcenat istraživanja bio je na pretkrivičnoj fazi – izviđaju i istragama.
Bajraspahić je podsjetila da je istraživanje na istu temu IA sproveo 2014. godine, kada je nezadovoljstvo tužilačkom istragom policijskih službenika i sudija koji su ocijenjivali razliku u odnosu na prethodni sistem bilo izrazito, a stavovi negativni.
„Većina ispitanika je ovoga puta izrazila stav da je tužilačka istraga mnogo efikasnija od sudske, a saradnja između policije i tužilaštva uglavnom je dobra uz međusobno povjerenje, iako postoje problemi da su oni zastupljeni u manjoj mjeri“, rekla je Bajramspahić u PR Centru.
Prema njenim riječima, i dalje je prisutna praksa prebacivanja odgovornosti za nedostatak rezultata u određenim oblastima sa jedne na drugu stranu. „Posebno ostaje otvoreno pitanje ko je odgovoran za neriješene predmete“.
„Ukupan procenat rasvjetljenosti krivičnih djela, pao je sa 67,8 odsto u 2010. godini, na 53,8 odsto u 2015. godini, tj. za 14 odsto. Drugim riječima, polovina učinilaca krivičnih djela ostaje neotkrivena, istakla je Bajraspahić.
Dok je u 2010. godini ostajalo 914 krivičnih djela nerazriješeno, kako je navela, u 2015. godini taj broj se popeo na 2.636.
Bajramspahić je kazala da se na osnovu zvaničnih izvještaja, stiče utisak da ili je kriminal u Crnoj Gori u poslednjih deset godina prepolovljen, ili je smanjena proaktivnost policije u oblasti otkrivanja krivičnih djela.
„Tako je u u odnosu na 2005. godinu, kada je registrovano 9.579 krivičnih djela, u 2015. godini registrovano duplo manje, tačnije 5.247 krivičnih djela. Pri tome je posebno zabrinjavajuće što u zvaničnim izvještajima nema informacija koja su to krivična djela suzbijena u odnosu na raniji period“, precizirala je ona.
Uporedo sa tim, kako je navela Bajramspahić, broj optuženih osoba od strane nadležnih tužilaštava u Crnoj Gori je u padu.
„U 2008. godini ih 8.677, a 2015. godine 3.765, što je pet hiljada manje prije uvođenja tužilačke istrage“, rekla je ona.
Bajramspahić smatra da je pozitivno što je u postupku sudske kontrole potvrđeno 92,5 odsto optužnice iz nadležnosti osnovnih i viših tužilaštava, i sve optužnice iz nadležnosti iz Specijalnog državnog tužilaštva.
„Međutim, opravdano je pitanje da li u praksi tužilaca je zastupljeno mnogo veće oklijevanje da se podnese optužni akt u odnosu na praksu iz doba sudske istrage“, navela je Bajramspahić.
Ona je ocijenila da je jedan od značajnijih problema što tužioci koji rukovode radom policije nedovoljno poznaju njihve mogućnosti i ograničenja, kao i kriminalističke tehnike.
„U jednom broju primjera, posebno na osnovnom nivou, tužioci su izražavali interesovanje da se uključe aktivnije tokom izviđaja, ali češće prihvataju ulogu strane koja u svojoj kancelariji čeka da policija do kraja rasvijetli slučaj i donose dokaze koje će tužilac zastupati u sudnici“, pojasnila je Bajraspahić.
Jedna od odlika tužilačke istrage, na koju su tužioci najponosniji je, kako je kazala, trajanje istraga.
„Tužilačka istraga, čak i najsloženijim predmetima za najteža krivična djela – korupcije i organizovanog kriminala, koja su u nadležnosti Specijalnog državnog tužilaštva, trajala je u prosjeku dva mjeseca i 22 dana“, kazala je Bajraspahić.
Ona je rekla da su, prema pojedinim statističkim podacima o primjeni mjera tajnog nadzora, rezultati koji su postignuti primjenom ovih mjera, zaključno sa 9. junom 2015. godine, izuzetno slabi.
„Od 846 prisluškivanih osoba, pokrenut je krivični postupak protiv 190, a pravosnažno je osuđeno 19. To je 2,24 odsto od ukupnog broja prisluškivanih“, navela je Bajramspahić.
U tužilaštvu i policiji, kako je ukazala, postoji problem neravnomjernog radnog opterećenja tužilaca i inspektora, a tolerisanje manjeg angažmana drugih.
„Zbog toga treba unaprijediti procedure podjele predmeta, ali i ocijenjivanje i mjerenje profersionalnog učinka“, kazala je Bajraspahić.
Ona je istakla da je u centrima bezbjednosti potrebno obezbijediti prostorije za državne tužioce, kako bi, kako je navela, barem pola radnog vremena bili na raspolaganju policijskim službenicima koji daju instrukcije za postupanje.
„Budući da zakon o krivičnom postupku predviđa izuzetak kada po odobrenju državnog tužioca a uz prisustvo branioca, policija može saslušati osumnjičenog, ovu odredbu treba i primjenjivati kada je to potrebno, što do sada u praksi nije slučaj“, navela je Bajraspahić.
Ona je kazala da je niz je radnji u kojima je doprinos građana izuzetno značajan, kao što su svjedočenje, pretres, prepoznavanje.
IA je rezultate predstavio u analizi koja je sačinjena uz podršku Ambasade Kraljevine Holandije. Istraživanje je realizovano u okviru projekta «Kako do efikasnijih tužilačkih istraga na Zapadnom Balkanu» koji IA sprovodi u saradnji sa Udruženjem tužilaca Srbije (UTS).
Preuzeto sa internet stranice PR Centra.
