Parlamentarni nadzor u Crnoj Gori: Nova era ili samo nova pravila?

Osvrt na aspekte transparentnosti i odgovornosti rada preduzeća u vlasništvu države

Nakon tri decenija vladavine jedne dominantne partije, nova parlamentarna većina u Crnoj Gori, formirana nakon izbora u avgustu 2020. godine, sastavljena je od tri zasebne koalicije različite veličine u pogledu osvojenih mandata i različite političke profilacije. Uprkos razlikama, svi činioci parlamentarne većine, deklarativno su se, nakon konstituisanja novog saziva parlamenta, 23. septembra 2020. godine, založili za unapređenje uloge Skupštine Crne Gore i pravnog okvira za njen rad. U ovom kratkom osvrtu, kroz prikaz ključnih pokazatelja kontrolne funkcije poslanika i poslanica, ukazujemo na to da nova, naprednija pravila iz Poslovnika o radu Skupštine još uvijek nijesu prevedena u opipljive pomake u praksi parlamentarnog nadzora. Imajući u vidu široko prihvaćena načela i dobre prakse, parlamentarni nadzor analiziramo kroz tri ključna aspekta:

    • pružanje poslanicima i poslanicama neophodnih informacija o odlukama i postupcima Vlade;
    • kontrolne aktivnosti poslanika i poslanica i preporuke koje proizilaze iz njih;
    • pružanje povratnih informacija i sprovođenje aktivnosti od strane Vlade u odnosu na zaključke i preporuke Skupštine.

Analiza i preporuke su proizvod kontinuiranog praćenja rada Skupštine i radnih tijela iz javno dostupnih izvora od strane tima Instituta alternativa. Predstavljeni podaci odnose se na prvu godinu 27. saziva Skupštine Crne Gore.

“Crna Gora odmah!” – Oprez danas!

Juče je predstavljen kapitalni budžet za 2022. godinu — Odnos budžeta za auto-put i ostale projekte je ove godine najpovoljniji u korist ostalih projekata i taj dio budžeta je najveći ikada.

Međutim, u narednoj godini planirana su 302 projekta, gotovo duplo više nego u 2021. što je ogroman teret za dvije Uprave koje su imale problema i sa manje projekata. Za prvih 9 mjeseci 2021. ostvareno je tek 45% planiranog kapitalnog budžeta (108 od 236 mil.)

Od 117 novih projekata, 75 imaju 50 ili manje bodova, što znači da su tek polovično ili manje zreli za sprovođenje. Podržavani su i projekti i sa samo 15 bodova.

Vlada (ni ova ni prethodne) nije sprovela preporuke DRI vezane za kapitalni budžet – DRI je ukazivala da je sistem za upravljanje javnim investicijama nedovoljno razvijen, da kapitalni projekti nerijetko ni na samom početku ne ispunjavaju osnovne preduslove da bi se kandidovali za finansiranje. Tako se biraju i finansiraju nepripremljeni projekti, pa dolazi do kašnjenja u samom startu, uz probleme u izvještavanju i dugoročnom planiranju.

Pozivamo i Ministarstvo finansija i socijalnog staranja da objavi i PIMA izvještaj MMF, Ocjenu upravljanja javnim investicijama, koji je nedavno pripremljen i predstavlja analizu našeg sistema upravljanja kapitalnim projektima.

 

Marko Sošić
Institut alternativa

Čija su naša javna preduzeća?

Osvrt na aspekte transparentnosti i odgovornosti rada preduzeća u vlasništvu države

U Crnoj Gori postoji (najmanje) 56 preduzeća u većinskom državnom vlasništvu (u daljem tekstu: državnih preduzeća), koja zapošljavaju preko 12 hiljada ljudi i na zarade troše gotovo 200 miliona godišnje. Više od pola milijarde eura kredita državnih preduzeća su trenutno garantovani od strane države i u svakom trenutku mogu pasti na teret budžeta, dok većina njih ostvaruje gubitke, a na crnoj listi poreskih dužnika, od prvih 20 pravnih lica, 11 su državna preduzeća sa oko 50 miliona duga po osnovu poreza i doprinosa na lična primanja. U isto vrijeme, samo u 2021. osnovana su četiri nova državna preduzeća, dok Vlada još uvijek nije obezbijedila pravni okvir koji bi omogućio da država zna šta se dešava u njenim preduzećima i ima nadležnost da spriječi ili riješi probleme u njihovom poslovanju.

U ovom izvještaju dajemo pregled gorućih problema u oblasti nadzora nad državnim preduzećima, problemima u mehanizmima finansijske revizije i kontrole, nedovoljno definisanih uslova za imenovanje odbora direktora i izvršnih direktora, nepostojanju politike zarada i upravljanja ljudskim resursima, brojnim fiskalnim rizicima i niskom nivou dostupnosti informacija i transparentnosti državnih preduzeća. Na kraju, date su konkretne preporuke čijim sprovođenjem bi se krenulo u rješvanje nagomilanih problema, među kojima su najvažnije neophodnost novog pravnog okvira za rad državnih preduzeća i uspostavljanje centralnog organa nadležnog za vođenje regulatorne i nadzorne politike u državnim preduzećima.

U sklopu rada na ovom izvještaju, prikupili smo značajan obim informacija o pojedinačnim državnim preduzećima koje smo sistematizovali i objavili na internet stranici Čija su naša javna preduzeća. Na stranici smo podijelili i sve do čega smo mogli doći kroz slobodan pristup informacijama, uključujući i dokumentaciju o broju zaposlenih, zaradama, sponzorstvima, donacijama, novčanim pomoćima, otpremninama, ugovorima direktora, odlukama odbora direktora i drugo.

Proširenje EU na Zapadni Balkan u svijetlu nove metodologije

Devetnaestog oktobra, Evropska komisija je usvojila svoj Paket za proširenje 2021, u kojem je ponudila sveobuhvatnu procjenu stanja i napretka koji su zemlje Zapadnog Balkana napravile na njihovom putu prema Evropskoj uniji, sa naglaskom na to koliki je napredak načinjen u fundamentalnim reformama.

U Paketu za proširenje su date i jasne smjernice o tome koji su priortiteti u reformama u narednom periodu. Uvođenjem nove metodologije koja koristi pristup zasnovan na zaslugama, fokus ovog Paketa je na isticanju osnovnih vrijednosti: vladavina prava, nezavisnost pravosuđa, sloboda medija, i borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, istovremeno nagalašavajući da i sama EU mora da ispuni svoje obaveze.

Komisija je odala priznanje zemljama regiona koje su najviše napredovale na putu ka EU – Crnoj Gori i Srbiji – konstatujući da su napravile određeni napredak, dok su takođe prepoznati napori koje su Sjeverna Makedonija i Albanija načinile kako bi ispunili uslove za otvaranje pregovora. Pored aktuelnog bugarskog veta, zaustavljeni proces normalizacije odnosa u regionu je druga bolna tačka koja je naglašena u Paketu za proširenje.

Ovi nalazi povlače pitanja: Kako Paket za proširenje 2021 podržava izgradnju snažnije Evrope? Koji su podsticaji ponuđeni Zapadnom Balkanu kroz ovaj Paket? Da li postojeći set alata sadrži dovoljno instrumenata da bi se nosio sa osjetljivim, ali i složenim pitanjima regiona, istovremeno ne zaboravljajući osnovne vrijednosti?

Premda ova pitanja ostaju itekako relevantna za svakodnevni život građana, svrha ovog događaja je da okupi relevantne stručnjake koji bi razjasnili šta je do sada urađeno u ovim oblastima i šta ostaje da se uradi, kako bi se osiguralo da Paket za proširenje 2021 bude efektivno i efikasno implementiran. Da bismo dobili višeslojni odgovor na ovaj problem, panelisti iz think tank-ova sa Zapadnog Balkana daće svoje doprinose ovom događaju koji zajedno organizuju mreža Think for Europe (TEN) i Generalni direktorat Evropske unije za susjedstvo i pregovore o proširenju (DG NEAR).

Paket za proširenje 2021 predstaviće Maciej Popovski, vršilac dužnosti generalnog direktora za susjedstvo i pregovore o proširenju, što će biti ispraćeno petominutnim reakcijama ostalih panelista:

  • Srđan Majstorović, predsjednik Upravnog odbora, Centar za evropske politike (CEP), Beograd
  • Anida Šabanović, direktorka, Spoljnopolitička inicijativa (FPI BH), Sarajevo
  • Marko Sošić, istraživač, Institut alternativa (IA), Podgorica
  • Arbereša Loksa Stubla, izvršna direktorka i viša naučna saradnica, Grupa za pravne i političke studije (GLPS), Priština
  • Đerđi Vurmo, programski direktor, Institut za demokratiju i medijaciju (IDM), Tirana
  • Ardita Abazi Imeri, programska koordinatorka, Institut za evropsku politiku (EPI), Skoplje

Nakon toga, biće održana otvorena diskusija sa publikom. Događaj će se održati u onlajn formatu, na engleskom jeziku. Za događaj se možete registrovati ovdje.

Učesnici će moći da postave pitanja na dva načina: tako što će se javiti virtuelnim podizanjem ruke, nakon čega će biti uključeni kamerom i mikrofonom, ili tako što će ostaviti komentare ili koristiti Q&A opciju, a moderator će na kraju pročitati ta pitanja.

Ozbiljno ugrožena prava zaposlenih u javnoj upravi i kandidata za posao

Razrješenjem Komisije za žalbe, bez javno dostupnog obrazloženja, državni i lokalni službenici i kandidati za posao ostali su bez važnog mehanizma zaštite prava. U međuvremenu, nijesu imenovani novi članovi Komisije.

Komisija za žalbe je tijelo nadležno za razmatranje svih žalbi zaposlenih u organima državne i lokalne uprave, kao i kandidata koji se prijavljuju na oglase i konkurse koje ovi organi raspisuju.

Vlada je razriješila svih pet članova početkom oktobra bez održavanja sjednice. Za rezultat imamo situaciju da trenutno nema uslova za odlučivanje o žalbama, koje građani podnose ukoliko smatraju da su im povrijeđena prava prilikom zapošljavanja ili rada u javnoj upravi.

Rješenje Vlade, dostupno u Službenom listu, ne sadrži obrazloženje, već upućuje na zakonske odredbe, koje, između ostalog, predviđaju da se članovi Komisije za žalbe mogu razriješiti zbog nesavjesnosti i nestručnosti u radu. Međutim, u nedavno sačinjenim izvještajima o funkcionisanju službeničkog sistema nijesu navedeni problemi u radu ove Komisije.

Upornim izostavljanjem transparentnih obrazloženja o važnim odlukama, koje se tiču zapošljavanja i upravljanja učinkom u javnoj upravi, Vlada se sve više udaljava od sopstvenih obećanja o meritokratiji i transparentnosti. Donošenjem rješenja bez odgovarajućih obrazloženja rizikuje se šteta po budžet, u izvjesnim sudskim sporovima.

Nadležno Ministarstvo je čekalo više od dvadeset dana da raspiše konkurs za izbor nove Komisije, koji je u toku. Dakle, da paradoks bude veći, rok odlučivanja Komisije za žalbe je 30 dana, a već više od mjesec dana ovo tijelo nije funkcionalno.

Vlada je dužna da odgovori na pitanja zašto je prestao mandat ranijoj Komisiji za žalbe, i ko štiti prava zaposlenih u javnoj upravi i kandidata koji se javljaju na javne oglase i konkurse, koji su u toku.

Milena Muk

Institut alternativa

Na Vladi i na poslanicima je da redefinišu međusobni odnos

Postoji prostor da zakoni o Skupštini i o Vladi bolje urede međusobni odnos izvršne i zakonodavne vlasti, iako će on uvijek primarno zavisiti od političkog konteksta i parlamentarne prakse – zaključeno je na konferenciji u organizaciji Instituta alternativa (IA).

Konferencija „Zakonodavna i kontrolna funkcija Skupštine Crne Gore” organizovana je danas u Podgorici, u sklopu projekta koji IA sprovodi uz podršku Nacionalne zadužbine za demokratiju (NED).

Milena Muk iz Instituta alternativa je podsjetila da su i zakoni o Vladi i o Skupštini trebalo da budu pripremljeni do kraja ove godine. Ukazala je da je naročito promjenom vlasti i političkih okolnosti postalo jasno da su procedure izrade zakona u samoj Skupštini godinama zanemarivane.

Muk je objasnila da za razliku od predloga koje upućuje Vlada, nije razrađena procedura analize uticaja propisa, koje poslanici i poslanice u sve većoj mjeri predlažu. „Na drugoj strani, oni ne koriste ni svoje nadležnosti za preispitivanje i kontrolu analiza uticaja propisa, koje za svoje zakonske prijedloge izrađuje Vlada. Primjera radi, mi smo javno kritikovali nepotpunost informacija i analiza koje prate Program „Evropa sad“. Na poslanicima i Službi Skupštine je da sprovedu provjeru podataka predstavljenih u analizama uticaja seta propisa koji su došli u Skupštinu. Da proces konsultovanja aktera, na kojima bi trebalo analize uticaja da se, između ostalog, zasnivaju, nije tekao kako treba od strane Vlade, govori nam i jučerašnje povlačenje zakona kojima se nastojalo ukinuti minimalno zagarantovano finansiranje određenih institucija“, dodala je ona.

Nedostavljanje traženih informacija od strane Vlade i oklijevanje poslanika i poslanica da predlažu zaključke i preporuke nakon kontrolnih saslušanja i razmatranja izvještaja institucija, pokazuje da osnaživanje kontrolnih mehanizama, izmjenama Poslovnika iz decembra 2020. godine, još uvijek nije prevedeno u opipljive pomake u praksi.

“Ono što nam možda najslikovitije govori o rupama u komunikaciji između Vlade i Skupštine je činjenica da se izvještaji ministarstava uglavnom ne dostavljaju na uvid poslanicima, niti je takva praksa ikada postojala”, objasnila je Muk, uz napomenu da se u prethodnom periodu ipak desila smjena ministra, na osnovu tzv. asimetričnog glasanja i većine i opozicije, što jeste svojevrsni presedan u crnogorskoj parlamentarnoj praksi.

Branka Bošnjak, potpredsjednica Skupštine Crne Gore, je ukazala da se Crna Gora trenutno nalazi u političkoj krizi, koja je prisutna od trenutka konstituisanja Vlade.

„Kada postoji konstrukciona greška u samom konstituisanju Vlade koja nije izraz volje građana i kada je sistem nestabilan, onda je jako teško i tim sistemom upravljati i zato imamo probleme koje imamo od samog početka“, kazala je Bošnjak. Ona je dodala da mnogi ministri nemaju iskustva sa državnom upravom, ne poznaju dovoljno državni sistem i kako on funkcioniše i to se vremenom pokazalo. „Mnogi od ministara nisu ni znali kakva treba da bude komunikacija sa Skupštinom, da treba da postoji mišljenje za zakone, da postoji rok za to, da moraju da prisustvuju odborima i slično”, dodala je ona, naglasivši da su neophodni zakoni o Skupštini i o Vladi.

Ipak, Bošnjak je naglasila da je Skupština napravila neke značajne iskorake.

„U prošlom sazivu nismo imali nijednu interpelaciju, a sada imamo tri i postoji volja da se Skupština kritički osvrne na rad Vlade”, naglasila je ona uz podsjećanje da smo u prethodnom periodu imali priliku i da čujemo da Vlada treba da bude nezavisna što je nezamislivo, jer Skupština treba da kontroliše Vladu.

Ona je ukazala i na problem nedostatka komunikacije između parlamentarne većine i Vlade prilikom pripreme zakona, koje rezultira negodovanjem Vlade na amandmane koje poslanici i poslanice naknadno ulažu. Bošnjak smatra i da se skupštinska služba sve manje bavi zakonodavnom ulogom, ali i da Istraživački centar i Parlamentarna budžetska kancelarija pružaju značajnu podršu poslanicima i poslanicama.

Dritan Abazović, potpredsjednik Vlade Crne Gore, kazao je da je tačno da postoji šum u komunikaciji između Vlade i Skupštine, ali da je taj šum obostran, jer je i vladajuća većina ta koja bojkotuje parlament.

„Nikada nije bila veća transparentnost i stepen demokratije nego do sada i imamo situaciju da je sada svaki poslanik pojedinačno važan”, kazao je on, uz ocjenu da se transparentnost značajno povećala, o čemu svjedoči i veliki broj kontrolnih saslušanja.

Abazović je ukazao da, čak i kada bi postojala najbolja zakonska rješenja, odnos Vlade i Skupštine bi isključivo zavisio od političkih odnosa.

„Mi u ovom trenutku imamo politički problem i ne možemo da donosimo odluke u parlamentu“, dodao je Abazović, naglasiviši da su za tu situaciju krivi svi i da je potrebno iznaći zajednička rješenja.

„Ovoj zemlji je potreban društveni konzensus“, ukazao je on, ali je naglasio da ne dijeli mišljenje da je ova Vlada manje transparetna od prošle i da su njeni predstavnici mnogo više prisutni u Skupštini. U prilog tome, prema njegovim riječima, govore i brojne pokrenute inicijative, ali i smjena ministra.

Marija Popović iz Centra za građanske slobode je tokom diskusije ukazala da se mnogi zakoni utvrđuju od strane Vlade bez javne rasprave, i ukazala na spornu proceduru utvrđivanja Predloga zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji.

Marina Vujačić iz Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore, ukazala je na neprohodnost inicijativa civilnog društva u novom sazivu Skupštine, na primjeru njihove incijative održavanja plenarne sjednice povodom 3. decembra (Međunarodni dan osoba sa invaliditetom).

Ukazala je da Skupština nije uradila dovoljno u smislu prilagođavanja svojih prostorija osobama sa invaliditetom, uprkos saopštenjima iz Skupštine koja su na neprihvatljiv način ukazivala na napredak u tom smislu. Ona je naglasila da su sale na svim spratovima nepristupačne, da u plenarnoj sali postoji samo jedno mjesto za osobe sa invaliditetom, dok je i glavni ulaz nepristupačan s ozbirom na to da je samo sporedni prilagođen.

Diskusija tokom drugog panela konferencije bila je fokusirana na rad skupštinskih radnih tijela, a naročito na rad pet odbora koje IA aktivno pratio u prethodnom periodu (Odbor za antikorupciju, Odbor za bezbjednost i odbranu, Odbor za ekonomiju, finansije i budžet, Odbor za politički sistem, pravosuđe i upravu, Odbor za ljudska prava i slobode).

Nikoleta Pavićević iz Instituta alternativa je ukazala da nijedan od pet posmatranih odbora nije realizovao više od polovine aktivnosti, predviđenih planovima rada za ovu godinu. Tome je doprinijela i Vlada Crne Gore, koja nije predviđenim tempom dostavljala svoje zakonske prijedloge Skupštini.

„U našim analizama zabilježili smo i slučajeve u kojima se predstavnici izvršne vlasti nisu odazivali na pozive odbora da učestvuju u sjednicama, i na taj način se nisu u dovoljnoj mjeri pridržavali obaveza da za svoj rad polažu račune Skupštini ili da pruže doprinos njenom radu. Od posmatranih pet odbora, predstavnici izvršne vlasti najmanje su se odazivali pozivima Odbora za ljudska prava i slobode. Članovi ovog Odbora su i posebnim zaključkom izrazili zabrinutost da bi nastavak takve prakse mogao dovesti u pitanje dosadašnji multisektorski pristup u radu Odbora“, kazala je Pavićević.

Samo je Odbor za bezbjednost i odbranu znajačjnije koristio kontrolne mehanizme, dodala je ona, uz podsjećanje da je čak dvije trećine svih kontrolnih saslušanja do oktobra sprovedeno u ovom radnom tijelu. Međutim, poslanici i poslanice najčešće ne donose zaključke i preporuke povodom održanih saslušanja.

“Takav je primjer iscrpnog kontrolnog saslušanja ministra finansija u Odboru za ekonomiju, finansije i budžet o zaduživanju od 750 miliona eura putem emisije euroobveznica. Iako je poslužilo da poslanici dobiju odgovore na određena pitanja, nakon saslušanja Skupštini nisu predloženi konkretni zaključci”, pojasnila je Pavićević.

Ona je ukazala i da je uloga odbora u praćenju izvršenja budžeta zanemarena.

Sve u svemu, zaključak praćenja rada pet odbora je da oni nisu intenzivno radili u prethodnom periodu, da je često razmatranje izvještaja o radu institucija bilo samo štrik na putu do realizacije aktivnosti – a ne prilika za jačanje parlamentarne kontrole. Takođe, kontrolna saslušanja nemaju adekvatan epilog dok odbori često minimalistički posmatraju svoje nadležnosti u odnosu na zakonodavnu ulogu.

Momo Koprivica, predsjednik Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu, je ukazao da je činjenica da je došlo do porasta zakonodavne inicijative i do porasta amandmana, ali i da bi bez toga Skupština bila prostorija za glasanje.

Ukazao je da je transparentnost parlamenta podignuta na izuzetan nivo, a podsjetio je i na izmjene Poslovnika iz decembra 2020. godine, kojima je udvostručen broj kontrolnih saslušanja koji se mogu inicirati na zahtjev opozicije, propisano prisustvo ministara kada se obrazlažu zakoni, i omogućeno da zadnja riječ na premijerskom satu pripadne poslanicima.

Podsjetio je da je Odbor za politički sistem, pravosuđe i upravu održao najviše sjednica i da su imali intenzivnu i raznovrsnu aktivnost koja se nije svodila samo na razmatranje predloga zakona. „Konsultativna saslušanja su nepravedno zanemarena u odnosu na kontrolna, a dobar su način za prikupljanje informacija”, naglasio je Koprivica, uz napomenu da je Odbor kojim predsjedava imao najviše konsultativnih saslušanja.

On je kazao da postoji radna verzija Zakona o Skupštini, na kojoj bi trebalo dodatno raditi. Podsjetio je i da je Odbor za politički sistem, pravosuđe i upravu, povodom kontrolnog saslušanja v.d. državnog tužioca, predložio Skupštini sedam zaključaka.

Daliborka Pejović, predsjednica Odbora za antikorupciju, ukazala je ovo radno tijelo nije matični odbor ni za jedan zakon, i podsjetila na raniji stav njenog prethodnika da bi taj odbor trebalo ukinuti. Sve to pokazuje da je potrebno nešto mijenjati u sistemu.

Ona se osvrnula i na manjakvosti zakonodavne uloge Skupštine: „Kada podnosimo inicijativu kao parlamentarci, obično izlazimo u susret određenoj ciljnoj grupi i ne gledamo širu sliku. Ne postoje mehanizmi učešća javnosti, procjene finansija, pa možemo doći u problem da li je budžet održiv“.

Ona je ukazala i da njene kolege često ne znaju kakav je karakter mišljenja stručnih službi, da li su obavezujući ili ne i kome služe. Pejović je pojasnila da u okviru Odbora pokušavaju da nađu sistemska rješenja da ne bi dolazili u “raspričavanje“ o problemima bez konkretnog rješenja. U pogledu međusobnog odnosa insitucija, naglasila je da nije svaka nezavisnost ista: postoji objektivna i apsolutna nezavisnost, a granica između njih nije uvijek jasna.

Pejović je najavila i da će Odbor za antikorupciju u narednom periodu pokušati da utvrdi metodologiju razmatranja predstavki, koje im dostavljaju građani i građanke.

Milena Vuković Sekulović, zamjenica generalnog sekretara Skupštine Crne Gore, pojasnila je ulogu Službe Skupštine u pružanju podrške poslanicima i poslanicama. Naglasila je aktivnu ulogu Istraživačkog centra ali i Parlamentarne budžetske kancelarije, koja trenutno ima tri zaposlena koji izrađuju preglede budžeta i finansijske analize. Takođe, očekuju dodatnu podršku kroz projekat “InterPares“ kojim će ostvariti saradnju sa osam parlamenata zemalja članica Evropske unije (EU). Prioriteti koje su prepoznali za dobijanje dodatne podrške jesu upravo oni koje je IA naglasio u svojim analizama, a tiču se unapređenja zakonodavne uloge, post-zakonodavnog nadzora, ali i osnaživanje poslanika i poslanica da dobiju tražene informacije od strane Vlade.

Marko Sošić iz Instituta alternativa je tokom diskusije ukazao da postoji vakuum kada su u pitanju finansijske procjene predloga zakona poslanika i poslanica, i da se oni previše oslanjaju na mišljenje Vlade. On je podsjetio da i sada u proceduri postoji Zakon o obeštećenju korisnica ranijih naknada za majke troje i više djece, koji značajno može uticati na budžet, a ima finansijsku procjenu od dvije rečenice.

Stevo Muk, predsjednik Upravnog odbora IA je tokom diskusije ukazao da postoji pregršt pitanja, koja povezuju zakone o Skupštini i o Vladi i da je potrebna zajednička komunikacija tokom njihove izrade, jer će regulisati međusobna prava i dužnosti i ne bi bilo dobro da se neka pitanja previše kasno otvore.

„Potrebna je intenzivna komunikacija kako bi ta dva zakona bila usvojena u istom trenutku i prošla neku jedinstvenu raspravu“, kazao je Muk.

Snimak konferencije možete pogledati ovdje:

Tim Instituta alternativa