Objavljeno

Krivična prijava protiv Sudskog savjeta

Nevladine organizacije Akcija za ljudska prava (HRA), Mreža za afirmaciju nevladinog sektora – (MANS) i Institut alternativa (IA) podnijele su 13. septembra ove godine Vrhovnom državnom tužiocu i Glavnom specijalnom tužiocu krivičnu prijavu protiv članova i članica Sudskog savjeta, zbog postojanja osnova sumnje da su, grubo kršeći propise prilikom izbora 10 kandidata za sudije u osnovnim sudovima Crne Gore po javnom oglasu (br. 01-2491/19-30) u julu ove godine, izvršili krivična djela zloupotreba službenog položaja (član 416 Krivičnog zakonika Crne Gore (KZCG), nesavjestan rad u službi (čl. 417 KZCG), protivzakoniti uticaj (čl. 422 KZCG), falsifikovanje isprave (čl. 412 KZCG) i povreda ravnopravnosti (čl. 159 KZCG).

Sudski savjet je 7. maja 2019. raspisao oglas za izbor 10 kandidata za sudije u osnovnim sudovima u Crnoj Gori na koji se prijavilo 45 osoba. Posle pisanog testiranja 19. i 21. jula na intervju je pozvana 41 osoba. Intervjui su obavljeni 8. jula, a odluka o izboru deset kandidatkinja i kandidata za sudije (br. 11457-19/12) donijeta je 12. jula 2019. godine.

U krivičnoj prijavi je ukazano na grubo kršenje propisa o sprovođenju i ocjenjivanju intervjua i sprečavanju sukoba interesa. Ispitivanje je sprovedeno nepropisno, ocjene za intervju su ”poklonjene” tako da budu izabrani oni za koje je to unaprijed bilo određeno, čime su oštećeni kandidati koji nijesu izabrani kao i javni interes objektivnog i zakonitog izbora sudija.

Predsjednica Vrhovnog suda, Vesna Medenica, članica Sudskog savjeta i njegove komisije za testiranje, i predsjednik Sudskog savjeta, Mladen Vukčević, nijesu tražili da budu izuzeti iz postupka intervjuisanja i ocjenjivanja četvoro izabranih kandidata (Medenica u odnosu na dvije kandidatkinje i jednog kandidata, Vukčević u odnosu na jednu kandidatkinju), iako su sa njima, odnosno njihovim roditeljima, povezani bliskim profesionalnim i prijateljskim vezama, koje ukazuju na sukob interesa.

NVO su prethodno tražile od Agencije za sprječavanje korupcije (ASK) da sprovede postupak i utvrdi sukob interesa kod predsjednice Vrhovnog suda, koja je ocjenjivala test i intervju njene savjetnice iz kabineta, ćerke njene vjenčane kume i sina njenog dugogodišnjeg zamjenika na tri funkcije, čiji je otac zatim učestvovao u njenom spornom izboru na funkciju predsjednice Vrhovnog suda, i kod predsjednika Sudskog savjeta, koji je vodio intervju i ocjenjivao kćerku kolege profesora sa fakulteta na kome je angažovan i koji je i rektor univerziteta na kome su angažovani. Međutim, direktor ASK je odbio zahtjeve NVO i bez pokretanja postupka ustanovio da je sve bilo u skladu sa zakonom. NVO su protiv ovakve odluke pokrenule upravni spor i obratile se i Savjetu ASK zahtjevajući da izvrši kontrolu rada direktora i uputi mu inicijativu da sprovede postupak i donese novu, zakonitu, odluku.

Nezakonito postupanje članova i članica Sudskog savjeta prilikom intervjua i donošenja konačne odluke o izboru predstavlja zloupotrebu javnog ovlašćenja za izbor sudija. HRA je upozoravala Sudski savjet ukupno tri puta da nepropisno sprovodi intervjue prilikom izbora kandidata za sudije, počev od prvog izbora po novom sistemu 2016. godine. Poslednji put je apelovala na Sudski savjet da ponovi intervju od 8. jula 2019. sa 41 kandidatom i da ne donosi odluku o izboru na osnovu postupka u kome nijedan ispitanik, s obzirom na postavljena pitanja, nije mogao biti objektivno ocijenjen prema četiri zakonska kriterijuma, gdje sedmoro na intervjuu nije dobilo ni jedno pitanje, a ostali irelevantna pitanja, ni približna propisanim Smjernicama za obavljanje intervjua, na osnovu kojih bi se moglo doći do odgovora za ocjenjivanje zakonskih kriterijuma. Međutim, Sudski savjet se oglušio i na ovaj poslednji apel, ocijenio ispitanike za intervjue bez sadržaja za zakonito ocjenjivanje i na osnovu toga izabrao deset kandidata za sudije osnovnih sudova u Crnoj Gori. Dajući proizvoljne ocjene kandidatima, članovi Savjeta su svjesno donijeli Odluku o izboru kandidata za sudije, zasnovanu na neistinitim podacima, što daje razuman osnov za sumnju u to da su time izvršili krivično djelo falsifikovanje isprave (čl. 412 KZCG).

Ovu odluku Sudskog savjeta je, kako su mediji izvijestili, do sada osporio pred Upravnim sudom bar jedan učesnik na konkursu za izbor sudija, Ivan Vukićević, koji je pored propusta na koje smo ukazali u prijavi, ukazao i na propuste prilikom pisanog testiranja. Podsjećamo da Upravni sud više od godinu dana nije odlučio ni po prethodnoj tužbi Vukićevića, kojom je on, pored ostalog i zbog nepropisno vođenih intervjua, osporio i prethodni konkurs za izbor kandidata za sudije osnovnih sudova koji je sproveden 2018. godine i na osnovu koga je takođe izabrano deset kandidata za sudije, od kojih nekoliko već sude.

Primjera radi, učesnici konkursa, koja je izabrana za sudiju, na intervjuu je postavljeno samo jedno pitanje: „Dva su vam prezimena, jeste li se ostvarili kao majka?“, na koje je odgovorila: ”Nisam, ali ne vidim da je to drugim sudijama smetalo”. Taj njen odgovor je ocjenjen s ukupno 19.89 bodova, što znači da ga je svih 9 članova i članica Savjeta ocijenilo najvišim ocjenama u odnosu na sva četiri zakonska kriterijuma (motivisanost za rad u sudu, komunikativnost, sposobnost za rješavanje sukoba, razumijevanje uloge sudije u društvu), tj. samo jedan član joj je po jednom kriterijumu dao 4 od 5 bodova, dok su joj ostali dodijelili sve petice za sva četiri kriterijuma. S druge strane, 7 ispitanika, koji nijesu izabrani i kojima nije postavljeno ni jedno pitanje, svejedno su proizvoljno ocijenjeni bodovima od 15.11 do 18.22 u odnosu na sva četiri kriterijuma za sasvim nepostojeći sadržaj razgovora. Ovi primjeri slikovito pokazuju bezobzirnost Sudskog savjeta prilikom izbora budućih djelilaca pravde.

Na sporni konkurs su se javile osobe koje obavljaju ili su obavljale poslove savjetnika u sudovima Crne Gore. Sudski savjet je bio dužan, i njima i cjelokupnoj javnosti, da ih jednako tretira, da im pruži priliku da se predstave i da na osnovu zakonito sprovedenog postupka, izabere objektivno najbolje. Umjesto toga, članovi i članice Sudskog savjeta su bezobzirnim kršenjem propisa pokazali da nisu dorasli odgovornom zadatku izbora sudija i time urušili povjerenje u postojeći sistem izbora sudija u Crnoj Gori.

Očekujemo da Vrhovni državni tužilac uvidi ozbiljnost situacije i dalekosežne posljedice koje ovakav način izbora sudija ima na društvo u cjelini, te da u skladu sa zakonskim ovlašćenjima zaštititi javni interes i efikasno preduzme odgovarajuće mjere po ovoj predmetnoj krivičnoj prijavi.

Akcija za ljudska prava (HRA), Tea Gorjanc Prelević, izvršna direktorica
Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), advokat Veselin Radulović, pravni zastupnik
Institut alternativa (IA), Stevo Muk, predsjednik Upravnog odbora

Objavljeno

Neutemeljeni “hvalospjevi” za transparentnost ministarstava

Iako Ministarstvo javne uprave i Agencija za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama tvrde da ministarstava proaktivno objavljuju preko 90 odsto informacija propisanih Zakonom o slobodnom pristupu informacijama, nalazi Instituta alternativa govore drugačije.

Organi javne uprave su prema Zakonu o slobodnom pristupu informacijama dužni da na svojim internet stranicama redovno objavljuju informacije od značaja, kao što su vodič za pristup informacijama, programi i planovi rada, ugovori, spiskovi javnih funkcionera sa listama njihovih zarada, informacije kojima je po zahtjevu odobren pristup.

Brojka od preko 90 odsto proaktivno objavljenih informacija od strane ministarstava, koju u posljednjem izvještaju o reformi javne uprave navodi Ministarstvo javne uprave, kao i Agencija za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama u izvještaju za 2018. godinu, kosi se sa stvarnim stanjem.

Sama Agencija je prilikom vršenja kontrole crnogorskih ministarstava naredila većini ministarstava otklanjanje nepravilnosti i objavljivanje ažuriranih vodiča za slobodan pristup informacijama, programa i planova rada, javnih registara i evidencija, spiskova državnih službenika i namještenika kao i uspostavljanje jasnih linkova koji vode do pomenutih informacija. Samo u Ministarstvu saobraćaja i pomorstva je prilikom inspekcijskog nadzora zabilježeno 12 nepravilnosti, a u Ministarstvu ekonomije Agencija je naredila otklanjanje 11 nepravilnosti.

Iako je 12 ministarstava imalo određen rok od 15 dana za otklanjanje utvrđenih nepravilnosti, Agencija nije provjeravala da li je postupljeno po nalogu do sačinjavanja izvještaja o radu za 2018. godinu pa je nejasno na koji je način izračunala visoki procenat proaktivno objavljenih informacija. Naime, iz odgovora na naš zahtjev za slobodan pristup informacijama, zaključili smo da tokom 2018. godine i prvih pet mjeseci 2019. godine nije bilo novih inspekcijskih pregleda u odnosu na ministarstva.

IA je, na drugoj strani, utvrdio da ni u junu 2019. godine tri ministarstva nijesu imala objavljene programe i planove rada za tekuću godinu (ministarstva finansija, održivog razvoja i turizma i kulture). Ministarstvo ekonomije nije uopšte imalo objavljen spisak zaposlenih, dok četiri ministarstava nije ažuriralo spisak državnih službenika i namještenika u 2019. godini (ministarstva pravde, nauke, održivog razvoja i turizma i odbrane). Iako su ministarstva proaktivnija nego ranije u objavljivanju spiskova javnih funkcionera sa zaradama, tri ministarstva (prosvjete, održivog razvoja i turizma i nauke) nijesu imala ažuriranu ovu informaciju u junu 2019. godine.

Upitan je i kredibilitet izvršenih inspekcijskih pregleda od strane Agencije. Primjera radi, iako je konstatovano da Ministarstvo sporta i mladih i Ministarstvo vanjskih poslova imaju objavljene informacije po osnovu rješenja kojim je odobren pristup traženim informacijama u 2018. godini, naprednom pretragom smo utvrdili da su ova ministarstva objavila rješenja kojima se odobrava pristup određenoj informaciji ali ne i same informacije koje su od značaja građanima. Agencija, dakle, nije vršila detaljnu kontrolu kako bi utvrdila sadrže li rješenja i informacije.

Naročito je nejasno na osnovu čega je utvrđeno da su ministarstva objavila ugovore i druge pojedinačne akte o raspolaganju sredstvima, niti koji su mehanizmi korišćeni da bi se utvrdilo proaktivno objavljivanje ovih, za građane važnih informacija o radu organa. Za Ministarstvo saobraćaja i pomorstva konstatovano je da ove informacije o raspolaganju javnim novcem nijesu objavljene, a nejasno je na čemu se temelji ocjena da informacije objavljene od strane ostalih ministarstava odgovaraju u potpunosti svim njihovim sklopljenim aktima o raspolaganju javnim sredstvima.

IA tim je i ranije ukazivao da je nejasno na čemu se temelji navodni visoki procenat proaktivno objavljenih informacija od strane ministarstava. Neutemeljenost ovih navoda govori o inertnosti Agencije kao ključnog nazdornog organa u ovoj oblasti i njenoj nevoljnosti da preokrene trend uskraćivanja prava građana na pristup ključnim informacijama o radu uprave koja bi trebalo da im služi.

U cilju veće dostupnosti informacija od značaja za građane smatramo da Agencija mora detaljnije vršiti inspekcijski nadzor i redovno vršiti kontrolne preglede, kako bi utvrdila da li su otklonjene utvrđene nepravilnosti. Takođe, s obzirom na to da ministarstva posjeduju samo manji dio informacija u javnom sektoru i da trenutno imamo izrazito mali broj objavljenih podataka na lokalnom nivou, godišnjim kontrolama se moraju obuhvatiti sve opštine, kao i što više ostalih organa vlasti. Podsjećamo da su neka javna preduzeća poslovnim tajnama proglasile određene informacije koje su dužne da proaktivno objavljuju, kao što su zarade zaposlenih, odluke upravljačkih tijela i ugovori.

IA će nastaviti da prati proaktivno objavljivanje informacija na centralnom i lokalnom nivou u okviru projekta ’’Za bolju reformu javne uprave’’, koju sprovodi uz podršku Evropske unije, u okviru sektorske budžetske podrške za reformu javne uprave u Crnoj Gori. Cilj projekta je da doprinese uspostavljanju transparentnije, efikasnije i servisno orjentisane javne uprave u Crnoj Gori, sa posebnim ciljem jačanja nadgledanja implementacije ključnih oblasti Strategije reforme javne uprave 2016-2020 od strane civilnog društva.

Tim Instituta alternativa

Objavljeno

Vlada daruje one koji trebaju da je kontrolišu, istražuju i sude

Više sudija Ustavnog suda je u svojevrsnom sukobu interesa, jer su i korisnici prava koje im je dato u skladu sa osporenim Zakonom. A to još očiglednijim čini negativne posljedice vladinih poklona sudijama, smatra Stevo Muk.

Stevo Muk je za Evropski puls komentarisao aktuelnu situciju nakon objavljivanja spiska javnih funkcionera kojima su odlukom Vladine komisije za stambena pitanja dodijeljeni stanovi ili krediti pod povoljnim uslovima u mandatu Vlade premijera Duška Markovića.

Institut Alternativa, početkom juna, podnio je Ustavnom sudu inicijativu za ocjenu ustavnosti propisa po kojima se vrši dodjela stanova i kredita javnim funkcionerima. Za njih je sporno što podzakonski akti koji uređuju ova pitanja egzistiraju na osnovu rješenja u Zakonu o održavanju stambenih zgrada. Prema njihovim navodima, osporene odredbe su neustavno „smještene“ u ovaj zakon i samim tim predstavljaju neustavni osnov za donošenje spornih odluka.

Stevo Muk„Nakon Instituta Alternativa, istovjetan predlog Ustavnom sudu su podnijeli i poslanici Demokratske Crne Gore, što bi saglasno Zakonu o Ustavnom sudu trebalo da ubrza postupak. Više sudija Ustavnog suda je u svojevrsnom sukobu interesa, jer su i korisnici prava koje im je dato u skladu sa osporenim Zakonom. A to još očiglednijim čini negativne posljedice vladinih poklona sudijama. Nažalost, nemamo drugi Ustavni sud i sudije, pa će ovaj morati da presudi i pokaže da li je privržen Ustavu ili Vladi“, kaže za Evropski puls predsjednik Upravnog odbora Instituta Alternativa, Stevo Muk.

Na pitanje da li će rješavanje ovog slučaja biti mjera zrelosti i spremnosti institucija za efikasnu borbu protiv korupcije i zloupotrebe ovlašćenja, Muk kaže da institucije vode ljudi, a rukovodioci svih institucija zaduženih za borbu potiv korupcije su akteri ove koruptivne šeme, na jedan ili drugi način, posredno ili neposredno, kao darodavci ili primaoci poklona.

„Zato očekujem ćutanje, pasivnost i opstrukciju prije nego akciju, efikasnost i vladavinu zakona“, naglašava Muk.

Od Agencije za sprječavanje korupcije (ASK), kojom rukovodi Sreten Radonjić, koji je i sam dobio kredit od Vlade u iznosu od 40 hiljada eura, a koji nije prijavio u svom imovinskom kartonu, jer ga, kako je naveo, još uvijek „nije realizovao“, ne očekuje konkretne poteze.

„Iskustvo nas uči da od Agencije ne očekujemo ništa dobro. Direktor Agencije i njegov kredit od 40 hiljada eura su knjiški primjer zloupotrebe javnog novca. Pa ipak, direktor ASK-a smatra da je sve zakonito, zasluženo i opravdano. Tako da nije realno očekivati da direktor donese odluke da su drugi kršili zakone, kad je i sam akter ove koruptivne šeme“, smatra Muk.

Na spisku su, osim funkcionera izvršne vlasti, i sudije i tužioci, što je postavilo pitanje posrednog uticaja na njihov rad i sprječavanje da se efikasno bore protiv kriminala i korupcije u državnim i sa njima povezanim strukturama, ali i poslanici koji bi morali da nadziru rad Vlade i njenih organa.

„Sudije, tužioci i poslanici vladajućih partija smatraju se dijelom jednog sistema i oni ovo smatraju sasvim prihvatljivom praksom. Oni ne vide suštinski sukob interesa jer sebe vide kao vlast, a ne kao kontrolore vlasti“, objašnjava Muk.

Muk navodi da je posebno važno da se razmotri postoje li pravne mogućnosti da se pojedinačne odluke ospore, u odnosu na one funkcionere koji su dobili pomoć a nisu ispunjavali uslove, ali i utvrdi odgovornost članova Komisije za stambena pitanja.

shutterstock.com

„Nažalost, javnost još uvijek nema pristup odlukama Komisije, zahtjevima koje su funkcioneri ispostavljali Komisiji, pa je vođenje takvih postupaka onemogućeno. Čak i da imamo pristup i dokaze, sporna je tzv. aktivna legitimacija za vođenje postupka, a rokovi su u najvećem broju slučajeva izvjesno istekli. U nekom boljem svijetu, tužilaštvo bi već otvorilo odgovarajuće postupke, ali je očigledno da ovo Tužilaštvo nema profesionalni entuzijazam da efikasno utvrdi da li se u pojedinim slučajevima radi o krivičnoj odgovornosti“, objašnjava Muk.

Premijer Marković je ranije ocijenio da rješavanje stambenog pitanja ne doživljava kao privilegiju već kao potrebu zaposlenog, kao i da nije riječ o dodjeli besplatnih stanova bez osnova, bez reda i propisa, već na osnovu Odluke po kojoj i državni službenici, a ne samo funkcioneri, imaju mogućnost na povlastice prilikom rješavanja stambenog pitanja.

Muk stoga ne očekuje da Vlada revidira pojedine odluke Komisije, koje je potvrdila svojim zaključcima. „Teško je vjerovati i da bi ova Vlada čiji je predsjednik najmanje dva puta tvrdio da je riječ o uspješnoj politici, mogla da prizna političku odgovornost za očiglednu stambenu korupciju.

Međutim, ono što mi očekujemo jeste da se prestane sa ovakvom politikom i praksom, da se ukinu odredbe Zakona koji je ovo dozvolio, da se ukinu prateće odluke Vlade i raspusti Vladina stambena Komisija“, zaključio je Stevo Muk.

Iz Vlade nisu odgovorili na pitanje da li će preispitati dosadašnje odluke Komisije za stambena pitanja, odnosno da li će utvrditi da li je bilo zloupotreba prilikom dodjele stanova i kredita. Ni iz Vrhovnog državnog tužilaštva nisu odgovorili da li ispituju ili da li će ispitati da li je prilikom dodjele stanova i kredita došlo do izvršenja krivičnog djela koje se goni po službenoj dužnosti.

 

Autor teksta je Danilo Ajković, novinar FOS media, a cijeli tekst je dostupan na: Evropski puls br. 137

Evropski puls je elektronski časopis koji izdaje Centar za građansko obrazovanje (CGO).

 

Objavljeno

Novi projekat IA: Za svrsishodno trošenje javnog novca!

Institut alternativa (IA) je u septembru ove godine započeo realizaciju projekta ”Za svrsishodno trošenje javnog novca!”, sa ciljem da doprinese uspostavljanju transparentnog, konkurentnog i efikasnog sistema javnih nabavki u Crnoj Gori.

Projekat sprovodimo uz finansijsku podršku Ambasade Kraljevine Holandije u Srbiji i Crnoj Gori.

Specifično, projekat ima za cilj da:

  • omogući detaljno i nezavisno praćenje sprovođenja postupaka javnih nabavki i primjene zakonskih i institucionalnih rješenja;
  • podstakne veći intenzitet konkurencije u javnim nabavkama i doprinese uspostavljanju sistema javnih nabavki u Crnoj Gori zasnovanom na zaslugama;
  • ojača kapacitete i unaprijedi znanje ključnih učesnika u procedurama javnih nabavki o rizicima za korupciju koje nose zakonska rješenja.

U okviru projekta, a u cilju postizanja navedenih ciljeva, biće realizovane sljedeće aktivnosti:

  • Detaljan monitoring primjene novog Zakona o javnim nabavkama i priprema preporuka za unapređenje zakonskih rješenja i njihove primjene;
  • Detaljno sektorsko istraživanje javnih nabavki u oblasti bezbjednosti i odbrane;
  • Istraživanje: Mapa kretanja funkcionera kroz državnu upravu – koje firme „vode“ sa sobom?;
  • Istraživanje (ista) vrijednost za (isti) novac;
  • Istraživanje javnog mnjenja o rizicima za korupciju u javnim nabavkama;
  • Organizovanje tri događaja za predstavljanje rezultata istraživanja i uočenih rizika za korupciju u javnim nabavkama, sa preporukama za unaprjeđenje i prevazilaženje uočenih rizika.

Projekat će trajati 20 mjeseci, a završetak projekta je planiran za april 2021. godine.

Objavljeno

Komisija za stambena pitanja, fantomski organ koji godinama krši zakone

U naporima da potpuno istjeramo na čistac brojne kontroverze o radu Komisije za stambena pitanja, kontinuirano se otvaraju nova i nova pitanja i otkrivaju nova kršenja zakona.

Tako, između ostalog, Komisija, koja je samostalan organ vlasti koji je obveznik Zakona o slobodnom pristupu informacijama, godinama krši ovaj zakon a da pri tome niko do sada nije prekršajno odgovarao a morao je, u skladu sa zakonom.

Naime, Zakonom o SPI je propisano da će se novčanom kaznom od 200 eura do 20.000 eura kazniti odgovorno lice i fizičko lica ako: “ne sačini, ne objavi ili redovno, a najmanje jednom godišnje, ne ažurira vodič za pristup informacijama” ili “na svojoj internet stranici ne objavi informacije koje je dužan da objavi (član 12 stav 1)”.

Ovaj organ vlasti i pored eksplicitne zakonske obaveze nema internet stranicu, nema vodič za pristup informacijama, ne objavljuje proaktivno informacije na koje ga je zakon obavezao. Ovaj organ nije objavio svoju adresu i email adresu za podnošenje zahtjeva, kontakt telefon, podatke o odgovornim licima, itd. Ovaj organ je bio dužan, u skladu sa zakonom, da odredi lice zaduženo za rješavanje po zahtjevima za pristup informacijama kao i lice koje će ga zamijenjivati u slučaju njegovog odsustva.

Razlog za ignorisanje zakonskih obaveza ovog organa definitivno nije u tome da ovaj organ nije svjestan da je obveznik Zakona o slobodnom pristupu informacijama. Naime, kako nigdje ne možemo naći kontakt ovog organa, zahtjeve im šaljemo putem posrednika, npr. šaljemo Generalnom sekretarijatu ili Kabinetu predsjednika Vlade, koji imaju zakonsku obavezu da proslijede naš zahtjev Komisiji, kao nadležnom organu za dalji postupak. Tako Komisija prima naše zahtjeve koje uporno ignoriše, a drugi Vladini organi uporno Komisiju podsjećaju da je obveznih zakona.

Da cijela situacije bude još gora, i Ministarstvo javne uprave I Agencija za slobodan pristup informacijama koje su nadležne za oblast slobodnog pristupa, su potpuno svjesne da ovaj organ krši niz zakonskih obaveza. Agencija, koja ima zakonsku obavezu da komunicira sa ovim organom i postupa po žalbama protiv ovog organa, takođe nema kontakt ovog organa nego komunicira, po sopstvenom priznanju, preko Generalnog sekretarijata. A Ministarstvo javne uprave koje je sačinilo registar obveznika Zakona o SPI uredno je navelo ovaj organ kao obveznika, bez ikakvih kontakt podataka organa.

Konačno, predmet našeg poslednjeg zahtjeva za slobodan pristup informacijama Komisije tiče se zakonske obaveze ovog organa da deklasifikuje podatke, odnosno kad već uporno određuje oznake tajnosti svojim dokumentima, onda mora i da uspostavi Komisiju koja će te oznake da preispituje i da ih po isteku roka koje je određen zakonom i ukloni. Od jula mjeseca, Komisija za stambena pitanja ne odgovara na naš zahtjev, po tom pitanju, ali takođe ne odgovara ni na jedan od naših ranijih zahtjeva.

Zakon o slobodnom pristupu postoji od 2005, dok Komisija za stambena pitanja postoji najmanje od 2007, što se vidi po Vladinoj Odluci koja je usvojena 2007. godine. (Odluka o načinu i kriterijumima za rješavanje stambenih potreba funkcionera (“Službeni list RCG”, broj 47/07 i “Službeni list CG”, broj 37/09). To znači da Komisija najmanje dvanaest godina krši svoje zakonske obaveze i krši ustavno pravo građana da dobiju pristup informacijama u posjedu ovog organa vlasti.

 

Objavljeno

Dokumentarni film “Koverat”

U januaru ove godine je objavljen snimak na kojem se jasno vidi kako Knežević, do skoro blizak Milu Đukanoviću i jedan od najbogatijih Crnogoraca, pred izbore 2016. godine daje koverat visokom funkcioneru DPS-a, Slavoljubu Stijepoviću. Insajder Duško Knežević je u jednom video-snimku pokazao na čemu se temelje stalne pobjede Demokratske partije socijalista.

Video snimak nije podstakao Tužilaštvo da pokrene opsežnu akciju koja bi utvrdila na koji način se zaista finansiraju izbori, iako je i prije ovog slučaja bilo podnijeto više krivičnih prijava zbog nelegalnog finansiranja DPS-a i izbornih prevara.

Stevo Muk, predsjednik Upravnog odobra Instituta alternativa (IA) rekao je za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN CG) da smatra da je bila obaveza i odgovornost Specijalnog državnog tužilaštva da proaktivno komunicira sa javnošću o onome što radi u ovom slučaju, te da bi to doprinijelo povećanju povjerenja u sam rad tog tužilaštva. Isto tako, vjeruje da ovaj slučaj po prirodi djela i radnji koja su izvršena nije tako složen i kompleksan da bi zahtijevao mjesece, ako ne i godine, tužilačke istrage.

“Đukanović je u svom prvom izlaganju na konferenciji za novinare, kada je odgovarao na pitanja novinara povodom afere „Koverat“ eksplicitno i priznao da je Demokratska partija socijalista primala novac, ne samo od Duška Kneževića, već i od drugih fizičkih lica, bilo da su oni tajkuni, biznismeni, privatne kompanije i pravna lica, i da se to negdje u računovodstvu DPS-a vodilo”, smatra Muk.

Muk je kazao i da je javna tajna da se značajna sredstva, vjerovatno iz izvora organizovanog kriminala, ali svakako različitih i brojnih tajkuna, godinama i decenijama slivaju u stranku i kampanje Demokratske partije socijalista. Muk vjeruje i da se ta sredstva uglavnom troše na ono što je takođe manje vidljiv dio cijele priče i vjerovatno važan za izborni rezultat, a to je kupovina glasova.

U nastavku pogledajte kako aferu „Koverat“, kao i prethodne događaje vezane za izborne procese pored Steva Muka komentarišu i Dejan Milovac (MANS), Duško Knežević (Atlas grupa), Dritan Abazović (URA), Miodrag Lekić (bivši predsjednički kandidat), Nebojša Medojević (DF) i Mladen Bojanić (bivši predsjednički kandidat)

Dokumentarni film je pripremio Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore.