Više od polovine ministarstava se ne pridržava zakonske obaveze da objavi program rada za tekuću godinu, dok su svega dva ministarstva objavila spisak zakona i strategija o kojima će tokom 2019. godine organizovati javne rasprave.
Za kvalitetno učešće javnosti u kreiranju javnih politika jedan od važnih preduslova je planiranje i priprema za javne rasprave i konsultacije, posebno kada su u pitanju složene teme. Da bi građani i građanke mogli da daju svoj puni doprinos, prije svega moraju da znaju šta organi planiraju te godine da rade. Iz toga proizilazi i zakonska obaveza organa državne uprave i nosilaca javnih ovlašćenja da imaju službenu internet stranicu, na kojoj će između ostalog biti objavljen program rada za tekuću godinu. (član 51 Zakona o državnoj upravi, Informisanje o radu).
Do 27. marta, od 17 ministarstava Vlade Crne Gore, svega sedam su ispunila zakonsku obavezu. Sledećih sedam ministarstava imaju objavljen Program/plan rada za 2019. godinu:
– Ministarstvo rada i socijalnog staranja,
– Ministarstvo zdravlja,
– Ministarstvo poljoprivrede,
– Ministartsvo javne uprave,
– Ministarstvo pravde,
– Ministarstvo nauke,
– Ministarstvo prosvjete
Situacija je još gora kada je u pitanju obaveza ministarstava da javnosti predlože plan akata na kojima će se te godine raditi. Naime, Uredbom o izboru predstavnika nevladinih organizacija u radna tijela organa državne uprave i sprovođenju javne rasprave u pripremi zakona i strategija propisana je obaveza ministarstvima da najkasnije 15 dana nakon donošenja programa rada na svojoj internet stranici i portalu e-uprave objave spisak zakona i strategija o kojima će u njihovoj pripremi sprovesti javnu raspravu sa drugim važnim informacijama.
Na današnji dan spisak akata za javnu raspravu za 2019. godinu imaju samo dva ministarstva:
– Ministarstvo javne uprave,
– Ministarstvo pravde.
Sagledavajući ozbiljnost sa kojom ministarstva nastoje kreirati prostor za učešće javnosti, ne začuđuje podatak o broju građana koji komentarišu nacrte dokumenata na portalu e-upave, kojih je bilo svega dva u 2018. godini, prema zvaničnim Vladinim podacima.
Unaprijeđeni elektronski servis za javne konsultacije, koji je predstavljen početkom marta, nije dovoljan ako ministarstva ne pokazuju stvarnu volju da omoguće javnosti da smisleno učestvuje, kroz pravovremenu najavu javnih rasprava čije se sprovođenje očekuje tokom ove godine.
Crna Gora još nema registar državne imovine, pa čak ni podatak o broju državnih organa, lokalnih samouprava i javnih službi koje je osnovala država
Za zakup objekata i poslovnog prostora Uprava za imovinu prošle godine potrošila je rekordnih 4,7 miliona eura, dok je i dalje javnosti nepoznat podatak o tome koliko nekretnina je u vlasništvu države, te koja suma novca se sliva u budžet od njihovog iznajmljivanja ili prodaje.
Samo u 2018. godini, prema istraživanju Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), Uprava za imovinu (UZI) potpisala je ugovore o zakupu vrijedne oko 3,6 miliona za potrebe državnih organa, javnih ustanova, političkih partija. Sa druge strane, kapitalnim budžetom za prošlu godinu namijenjeno je oko dva miliona eura za izgradnju i rekonstrukciju administrativnog prostora za rad državnih organa. Za dvije godine, svega pet poslovnih prostora država je dala u zakup.
Iako je naplata poreskog duga preuzimanjem imovine dužnika trebalo do dovede do ušteda u budžetu i smanjivanja sume novca koja se izdvaja za zakup poslovnih prostora, to se nije dogodilo. Naprotiv, u 2018. godini značajno su porasli troškovi za smještaj državnih organa, javnih ustanova i političkih partija.
Tokom 2016. godine, kada je usvojena Uredba o postupku naplate poreskih potraživanja imovinom poreskih obveznika, za zakup je iz budžeta isplaćeno 2.578.688 eura, naredne godine 2.423.688, a lani 4.725.700 eura.
Na pitanje, o tome da li je isplativije da se novac koji se izdvaja za zakup iskoristi za izgradnju novih ili rekonstrukciju starih prostora u vlasništvu države, iz UZI su samo odgovorili da su u prethodnom periodu preduzeli sve potrebne aktivnosti kako bi se svi organi državne uprave smjestili u prostore koji su u svojini države.
Skupština Crne Gore je još 2009. godine usvojila Zakon o državnoj imovini, prema kojem su organi i javne službe u vlasništvu države, kao i opština, trebalo da naprave popis, procjenu i evidentiranje nepokretnih stvari koje su u njihovom vlasništvu i u roku odm godinu dana dostave podatke UZI. Sa druge strane, Uprava je bila dužna da uspostavi jedinstvenu evidenciju nepokretnih stvari iz državne imovine u roku od 90 dana nakon što im se podaci dostave.
U 2019. godini, UZI nema čak ni podatak o tome koliko je ukupno organa državne uprave, lokalne samouprave i javnih službi koje je osnovala država, a kamoli koje nepokretnosti posjeduju, te ko u njima boravi.
Na pitanje u kojoj je fazi formiranje registra državne imovine, iz Uprave za imovinu odgovorili su da je firma Atos iz Beograda potpuno uradila softversko rješenje, ali iz tehničkih razloga još nije pušten u “produktivni rad”, kao i da očekuju popravku. Navodni kvar, prema zvaničnim podacima UZI, aktuelan je bio i tokom prošle, kao i 2017. godine.
Inspekcijski nadzor nad državnom imovinom je skroman. Za osamnaest mjeseci obavljene su samo 32 kontrole.
Hrvatska i Srbija korak ispred u popisu imovine
Nepostojanje kvalitetne evidencije državne imovine problem je i zemalja u regionu, iako te zemlje godinama posjeduju registar. Na sajtu Direkcije za imovinu Republike Srbije postoji elektronski registar imovine, kojem mogu pristupiti svi njegovi korisnici, iako nije otvoren za građane kao u Hrvatskoj. Ipak, i hrvatski registar, koji je na sajtu njihovog Ministarstva državne svojine, nije još pretraživ za građane, niti kompletiran.
Iz Direkcije za imovinu Republike Srbije nijesu odgovorili na pitanja u vezi sa evidencijom državne imovine, te sumom novca kojom država raspolaže od iznajmljivanja svojih nepokretnosti.
Iz hrvatskog Ministarstva državne imovine kazali su da je registar kod njih prvi put objavljen 15. januara 2014. godine.
“Trenutno su obuhvaćeni podaci o nefinansijskoj (devet pojavnih oblika nekretnina) i finansijskoj (dionicama i poslovnim udjelima) imovini. Ministarstvo državne imovine te podatke prikuplja od obveznika”, kazali su za CIN-CG iz tog ministarstva.
Iz hrvatskog ministarstva državne imovine odgovorili su i da je do oktobra 2018. pod šifrom poslovnih prostora upisano 14.908 nekretnina, ali da taj broj nije konačan jer podatke nijesu dostavili svi obveznici. U odgovorima hrvatskog Ministarstva državne uprave, piše i da je u toj državi, radi ostvarivanja dobiti, osnovano trgovačko društvo Državne nekretnine d.o.o, koje upravlja sa 1.476 poslovnih prostora na području čitave države. U 2017. godini, prema podacima ministarstva, prihod od zakupa poslovnih prostora iznosio je 50 miliona kuna, odnosno 6,7 miliona eura.
Crnogorska UZI nije dostavila odgovore na pitanja o tome koliko je poslovnih prostora u vlasništvu države, te koliko novca prihoduje od davanja u zakup. Prema zvaničnim podacima, tokom prošle godine Uprava za imovinu je dala tri nepokretnosti u zakup, a tokom 2017. godine svega dvije, ali se ne navodi koliko je država ubirala novca po tom osnovu.
Revizori upozoravaju, ali bez rezultata
Državna revizorska institucija (DRI) još 2011. godine je utvrdila da državni organi i jedinice lokalne samouprave nijesu u skladu sa zakonom dostavili zaključene ugovore o sticanju i raspolaganju nepokretnim i pokretnim stvarima i drugim dobrima veće vrijednosti, radi vođenja evidencije. Ministarstvu finansija tada su dali preporuku, kao nadležnom organu za nadzor nad primjenom zakona, da pokrene prekršajne postupke.
Senator DRI Branislav Radulović, koji je rukovodio revizijom, kazao je za CIN-CG da ta institucija, usljed nepostojanja evidencije jedinstvene državne imovine, danas ne može da potvrdi da UZI, koja je dužna da to vodi, raspolaže tačnim i sveobuhvatnim podacima čime upravljaju, odnosno šta koriste državni organi i lokalne samouprave, a samim tim i šta se daje u zakup ili prodaje.
“DRI je kroz revizije završnog računa budžeta Crne Gore, gdje je Ministarstvo finansija – Uprava za imovinu bilo subjekat revizije , utvrdila da preporuke iz Izvještaja o reviziji Godišnjeg finansijskog izvještaja i reviziji efektivnosti evidentiranja državne imovine UZI nijesu realizovane, pa tako ni nakon deset godina od donošenja Zakona o državnoj imovini nije uspostavljena jedinstvena evidencija državne imovine iako je bila propisana obaveza da se to uradi do sredine 2010. godine “, istakao je Radulović.
UZI još nije realizovala ni 11 preporuka koje je DRI dala u Izvještaju o reviziji uspjeha „Efikasnost naplate poreskog duga imovinom poreskog obveznika” iz 2016. godine. Tada im je, između ostalog, preporučeno da formiraju bazu podataka državnih organa, organa lokalne samouprave i javnih službi, prikupe pravne, fizičke, finansijske i ekonomske podatke o državnoj imovini, preduzmu sve aktivnosti kako bi se državne nepokretnosti blagovremeno uknjižile u katastar sa titularom svojinskih prava i ovlašćenja u skladu sa zakonom…
Radulović je za CIN-CG kazao da se na osnovu izjašnjenja može utvrditi da te preporuke nijesu realizovane ili da je realizacija u toku, a posljedica je da država ne raspolaže potpunim i tačnim podacima o imovini u njenom vlasništvu.
On je rekao da DRI trenutno sprovodi reviziju „Uspješnost uspostavljanja, vođenja i kontrole evidencije državne imovine kod državnih organa”, sa ciljem da se utvrdi koliko su državni organi uradili svoj posao, , da li se evidencija propisno vodi i da li se sprovode adekvatne kontole.
“Državni revizori sada sprovode terensku reviziju kod uzorkom definisanih subjekata revizije (Ministarstva finasija, Ministarstva saobraćaja i pomorstva, Uprave za imovinu, Uprave za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove, Uprave za nekretnine i Uprave za željeznice). Revizija će obuhvatiti period 2015-2018. godine. Shodno planu, revizija će, u formi konačnog izvještaja, biti završena do kraja juna 2019. godine”, pojasnio je Radulović.
On je rekao da je cilj da se na bazi utvrđenih činjenica formulišu preporuke za unapređenje sistema evidencije državne imovine i sistema kontrole i nadzora.
Radulović je istakao da se predstudijskim istraživanjem, obavljenim u periodu od oktobra do decembra prošle godine, došlo do niza informacija o evidenciji imovine kod državnih organa, koja su uslovila da se DRI opredijeli za vršenje te revizije.
Prema preliminarnim saznanjima, UZI ne posjeduje tačan broj državnih organa, organa lokalne samouprave i javnih službi čiji je osnivač Crna Gora, odnosno opština, koji su po Zakonu o državnoj imovini obavezni da dostave podatke o pokretnim I nepokretnim stvarima.
“Organi su UZI dostavljali uglavnom tabelarni prikaz evidencije sredstava bez popunjenih obrazaca predviđenih Uredbom o načinu vođenja evidencije pokretnih i nepokretnih stvari i o popisu stvari u državnoj svojini . Takođe, podaci o evidenciji sredstava dostavljani su i posle roka predviđenog zakonom. Vlada Crne Gore je u septembru 2014. godine formirala radnu grupu za izradu i dopune Uredbe o načinu vođenja evidencije pokretnih i nepokretnih stvari i o popisu stvari u državnoj svojini u cilju uspostavljanja jedinstvene evidencije državne imovine. Predstudijskim istraživanjem DRI utvrđeno je da do izrade i dopune pomenute Uredbe nije došlo”, zaključio je Radulović.
INSPEKCIJA VIDI SAMO SITNE UZURPACIJE
U kakvom je stanju upravljanje državnom imovinom, govore i zapisniciinspekcije koja funkcioniše u sklopu Ministarstva finansija, ocijenila jeza CIN-CG istraživačica javnih politika u nevladinoj organizaciji Institut alternativa (IA), Milena Muk.
U svom izvještaju o reformi javnih finansija, IA navodi da učinak inspekcije nije zadovoljavajući – tokom 2017. i prve polovine 2018. godine kada su inspektori ukupno 32 puta izašli na teren.
Prema izvještaju, većina tih pregleda – 18, se odnosi na ažurnost u postupanju područnih jedinica Uprave za nekretnine, a ne direktno na stanje državne imovine.
“Tokom 2017. godine, ova inspekcija je značajan dio pregleda izvršila vanredno, po prijavama zbog uzurpacije državne imovine. U najmanje sedam slučajeva je utvrđeno da, ili građani bespravno koriste dio državne imovine, ili postoje neriješeni imovinski sporovi, ili su objekti oronuli do te mjere da, u kao u Beranama, ugrožavaju prolaznike. Na drugoj strani, treba naglasiti da je tridesetak inspekcijskih nadzora za 18 mjeseci, odnosno manje od jednog nadzora mjesečno po zaposlenom inspektoru, neprihvatljivo malo u odnosu na vrijednost državne imovine”, ocijenila je Muk.
Ministarstvo finansija, ni nakon pola godine, nije odgovorilo zašto nema više slučajeva kontrole i kako gledaju na nalaze o zapuštenim poslovnim prostorima, šta su preduzeli povodom izvještaja toga i koliko često ponovo idu na teren. Zapisnici inspekcije, dostavljeni po zahtjevima IA, pokazuju, na primjer, da je u Tivtu građanin uzurpirao tri kvadratna metra državne zemlje, gradeći ostavu na parceli kupljenoj od Opštine za koju će se kasnije utvrditi da je u državnom vlasništvu. Naredni primjer pokazuje da je inspekcija kontrolisala slučaj u kojem je Nikšićanin uzurpirao državnu imovinu tako što je posadio krompir ne znajući da je parcela državna. U jednoj katastarskoj opštini u Podgorici, utvrđeno je da je objekat u državnom vlasništvu oronuo, sa pukotinama u zidovima, kao i da jedan od prostora u Kotoru koriste dvije žene kao garažu…
DEVET MJESECI TRAJE PET GODINA
“Zabrinjavajuće je da posao, za koji je ugovor ukupne vrijednosti 200 000 eura skopljen još 2014. godine a koji je trebalo da traje najviše devet mjeseci, još uvijek nije završen, ocijenila je Milena Muk iz IA na pitanje kako komentariše to što elektronski registar državne imovine još nije uspostavljen.
“Iskustvo sa drugim elektronskim evidencijama koje vode državni organi govori da, uprkos ostvarenim tehničkim preduslovima, one su i dalje neažurne zbog dva ključna propusta: nediscipline korisnika, koji bi trebalo da dostavljaju podatke, i zbog nekažnjavanja te nediscipline”, istakla je Muk.
Prema izvještaju te NVO, svega 32 organa, među kojima su 14 organa uprave, tri agencije i fonda, 12 nezavisnih institucija i javnih ustanova i tri ministarstva, dostavili su podatke o imovini UZI, koji su unijeti u registar. Zbog naknadnih reorganizacija državne uprave, međutim, unijeti podaci su u međuvremenu izgubili vjerodostojnost, jer su neki organi koji su bili dostavili podatke, kao što su Uprava za mlade i sport ili Ministarstvo za informaciono društvo i telekomunikacije, prestali da postoje.
Autorka: Ana Komatina
Ovaj članak je nastao u okviru projekta “Money Watch: Civilno društvo, čuvar budžeta”, koji sprovodi Institut alternativa u saradnji sa NVO Novi Horizont i Institutom za javne finansije, uz podršku Evropske unije i kofinansiranje od strane Ministarstva javne uprave. Sadržaj ovog članka je isključiva odgovornost autora i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije i Ministarstva javne uprave.
Institut alternativa (IA) je uputio tužbu Upravnom sudu radi poništaja Rješenja kojim nam je odbijen pristup dokumentu u kom je Agencija za sprječavanje korupcije (ASK) utvrdila da se DPS nezakonito finansirao u predizbornoj kampanji 2016. godine.
Zahtjevom za slobodan pristup informacijama tražili smo Rješenje kojim je ASK utvrdila da je DPS prekršio Zakon o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja i naložio tom političkom subjektu da izvrši povraćaj sredstava u iznosu od 47.500 eura u Budžet Crne Gore. Međutim, Agencija nam je pristup odbila, pozivajući se na Zakon o tajnosti podataka, a ne navodeći koje bi to potencijalno štetne posljedice nastale objavljivanjem ovog dokumenta.
Tužbom smo ukazali na to da je neutemeljeno obrazloženje ASK da dokument proglasi tajnim zbog toga što se “pred Specijalnim tužilaštvom istovremeno vodi postupak kojim su obuhvaćena lica i podaci koji su navedeni i u Rješenju Agencije o povraćaju sredstava u budžet”. U dokumentu koji smo tražili ne radi se o licima, kako to tvrdi Agencija, već o političkom subjektu DPS-u. Koliko je javnosti poznato, SDT ne vodi postupak protiv ovog političkog subjekta, već protiv pojedinih njegovih funkcionera.
Rješenje Agencije odnosi se isključivo na politički subjekt, o čemu je javnost već podrobno upoznata, kao što je obaviještena i o licima i bližim podacima vezanim za predmetnu upravnu, odnosno krivičnopravnu stvar, zbog čega ne postoje razlozi za označavanjem stepena tajnosti predmetnog rješenja.
Dodatno, Agencija nije smjela zasnivati svoju odluku na bilo kom podatku Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), jer u ovoj fazi SDT ne raspolaže nespornim dokazima niti je podiglo optužnicu. Agencija je bila dužna da sprovede postupak iz svoje nadležnosti i samostalno utvrdi činjenice, nezavisno od SDT-a.
Tužbom smo ukazali i na to da se, prema Zakonu o tajnosti podataka „tajnost podataka ne može odrediti radi prikrivanja izvršenog krivičnog djela, prekoračenja ili zloupotrebe ovlašćenja, nezakonitog akta i postupanja ili administrativne greške organa“.
Takođe, podsjetili smo i da, prema Zakonu, „obaveza određivanja tajnosti i stepena tajnosti podataka nastaje u času stvaranja ili saznanja za taj podatak, odnosno u času preduzimanja radnje za stvaranje tog podatka“.
Međutim, Agencija je Rješenje označila oznakom tajnosti “INTERNO” tek kada smo ga mi tražili zahtjevom za slobodan pristup informacijama – 15. februara, iako se saopštenjem da je utvrdila nezakonito finansiranje DPS-a “pohvalila” 11. februara. Zbog toga je očigledno da je Agencija postupila suprotno odredbama Zakona o tajnosti podataka, kako bi, prekoračenjem i zloupotrebom ovlašćenja, nezakonito prikrila sadržaj akta koji smo tražili.
Podsjećamo javnost da, skrivanjem odluke Agencije, način na koji je ona sprovela cijeli postupak ostaje pod znakom pitanja, kao i sumnja da opet nije dobro uradila svoj posao i da u istrazi nije otišla dalje od onoga što je Đukanović u ime DPS-a već javno priznao. Pod reflektorima javnosti bi se možda izrodila i potreba za ponovnom kontrolom DPS-a i ponavljanjem postupka, što očigledno ne želi ni Radonjić ni DPS.
Neupitan je interes javnosti da zna sadržaj odluke Agencije, zbog čega smo tražili od Upravnog suda da meritorno odluči o našoj tužbi i poništi Rješenje Agencije kojim se nastoji sakriti dokaz o tome da se DPS nezakonito finansirao u izbornoj kampanji za parlamentarne izbore 2016. godine.
Predstavljanje ključnih nalaza o otvorenosti lokalnih budžeta iz novog izvještaja Instituta alternativa, “Moj grad o mom novcu” je bio povod emisije “Mozaik” na Radiju Crne Gore. Osim predstavljanja naših nalaza o izvještavanju javnosti i dostupnosti opštinskih budžetskih dokumenata građanima, izvještaj je pokrenuo širu diskusiju o važnosti proaktivnog objavljivanja informacija o javnim finansijama i uključivanja građana u pitanja koja ih se direktno tiču. Poseban naglasak je bio na odredbama novog Zakona o finansiranju lokalnih samouprava, koje su donijele značajne nove obaveze opštinama pogledu budžetske transparentnosti.
Poslušajte snimak emisije, u kojoj govore Milena Muk, istraživačica javnih politika u Institutu alternativa, Snežana Mugoša, generalna direktorica Direktorata za lokalnu samoupravu i privredna društva u većinskom vlasništvu države u Ministarstvu finansija i urednica emsije, Gorica Vukićević, RTCG.
Na inicijativu nevladine organizacije MANS, IA je potpisala saopštenje sledeće sadržine:
POZIV VLADI DA POVUČE PREDLOŽENE
IZMJENE ZAKONA O TAJNOSTI PODATAKA
Pozivamo Vladu Crne Gore da povuče Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o tajnosti podataka iz procedure, organizuje javnu raspravu i uskladi taj dokument sa međunarodnim standardima.
Tim Predlogom, koji je Vlada usvojila prošle nedelje, bez bilo kakve javne ili stručne rasprave, predviđeno je uvođenje novog osnova za proglašavanje podataka tajnim, što nije u skladu ni sa Ustavom a ni sa međunarodnim ugovorima koji obavezuju Crnu Goru, uključujući član 19, stav 3 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i član 10, stav 2 Evropske konvencije o ljudskim pravima, kao i član 3 Konvencija Savjeta Evrope o pristupu zvaničnim dokumentima.
Ustav precizno propisuje pod kojim uslovima informacije u posjedu državnih organa mogu biti proglašene tajnom i ni u kom slučaju ne previđa paušalno određenje iz Predloga zakona, da podaci mogu biti sakriveni od javnosti zbog “ostvarivanja funkcije organa”.
Međunarodnim konvencijama koje je ratifikovala Crna Gora se propisuje da ograničenja pristupa informacijama moraju biti neophodna u demokratskom društvu i srazmjerna cilju zaštite. U članu 19, stav 3 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, kao i članu 3 Konvencije Savjeta Evrope o pristupu zvaničnim dokumentima je naveden precizan spisak razloga iz kojih pristup informacijama može biti ograničen, i njima nije predviđeno da zvanična dokumenta mogu biti tajna zbog “ostvarivanja funkcije organa”.
Ukoliko bi bi Predlog Vlade bio usvojen, to bi izuzetno negativno uticalo na rad medija i civilnog društva, i maltene onemogućilo novinare i NVO da otkrivaju korupciju i druga kršenja zakona, ali i da prate sprovođenje raznih vladinih politika i obaveza iz procesa evropskih integracija.
Podsjećamo da su i Evropska komisija u izvještajima o Crnoj Gori, ali i Evropski parlament u svojim Rezolucijama, više puta pozvali Vladu Crne Gore da poveća transparentnost svog rada i omogući javnosti pristup informacijama. Ovakav Predlog zakona koji je usvojila Vlada je suprotan tim preporukama i predstavlja ogroman korak unazad.
Zbog svega navedenog pozivamo Vladu da povuče Predlog izmjena i dopuna Zakona o tajnosti podataka, organizuje javnu raspravu o tom dokumentu i obezbijedi da bude u skladu sa crnogorskim Ustavom i međunarodnim standardima koje je naša država obavezna da poštuje.
Izvještavanje javnosti i dostupnost budžetskih dokumenata građanima, preduslovi su za unapređenje otvorenosti lokalnih samouprava i odgovornih javnih finansija. Međutim, u Crnoj Gori se ovim pitanjima, naročito na lokalnom nivou, ne posvećuje dovoljna pažnja. Diskusija o dobrom upravljanju na lokalnom nivou uglavnom se svodi na potrebu racionalizacije javne potrošnje i optimizaciju broja zaposlenih, dok se transparentnost javnih finansija često zanemaruje u zvaničnim zahtjevima upućenim crnogorskim opštinama. Zbog toga se u ovom izvještaju fokusiramo na osnovna pitanja transparentnosti lokalnih finansija, kroz ocjenu ispunjenosti minimalnih standarda u objavljivanju osnovnih budžetskih dokumenata.
Cilj istraživanja je da utvrdi u kojoj mjeri građani mogu pretragom veb-sajtova doći do sljedećih dokumenata: nacrta odluke o budžetu opštine za 2018. godinu, odluke o budžetu za 2018. godinu, odluke o završnom računu budžeta za 2017. godinu, polugodišnjeg izvještaja o izvršenju budžeta za 2017. godinu i budžetskog vodiča za građane. Navedeni dokumenti odabrani su kao glavni pokazatelji budžetske transparentnosti.
Između ostalog, istraživanje je pokazalo da su, od traženih dokumenata, najredovnije objavljivane odluke o budžetu (nacrt i usvojena verzija), dok tokom predmetnog perioda (2017. i 2018. godina) nijedna opština nije objavila tzv. budžete za građane. Zabrinjavajuća je činjenica da osam od 23 opštine na svojim sajtovima nije objavilo usvojenu odluku o završnom računu lokalnog budžeta. Izvještaj sadrži detaljan prikaz rezulata istraživanja po opštinama, a u posebnom odjeljku dajemo i osvrt na učešće građana u javnim raspravama o lokalnim budžetima za 2018. godinu. Na kraju ukazujemo na moguće pravce unapređenja postojećih praksi i internet stranica.
Zahtjevom za slobodan pristup informacijama tražili smo Rješenje kojim je ASK utvrdila da je DPS prekršio Zakon o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja i naložio tom političkom subjektu da izvrši povraćaj sredstava u iznosu od 47.500 eura u Budžet Crne Gore. Međutim, Agencija nam je pristup odbila, pozivajući se na Zakon o tajnosti podataka, a ne navodeći koje bi to potencijalno štetne posljedice nastale objavljivanjem ovog dokumenta.
