Prema Vladi, građani smetaju organima uprave da ostvare svoju funkciju

Izjava za dnevne novine Dan o izmjenama Zakona o tajnosti podataka:

Zaprepašteni smo sa koliko upornosti i istrajnosti Vlada iz godine u godinu mijenja na gore propise kojima se uređuje pristup informacijama i time onemogućava praćenje rada javne uprave.

Novim Predlogom zakona o tajnosti podataka do kraja je poništen član Ustava kojim je garantovan slobodan pristup informacijama osim izuzetno. Dakle, Ustavom je definisano da se pravo pristupa može ograničiti samo “ako je to u interesu: zaštite života; javnog zdravlja; morala i privatnosti; vođenja krivičnog postupka; bezbjednosti i odbrane Crne Gore; spoljne, monetarne i ekonomske politike.”

Naravno, Ustav nije ni ranije zaustavljao ni Vladu ni Skupštinu, pa Zakon o slobodnom pristupu informacija već propisuje šest neustavnih osnova za odbijanje pristupa informacijama. Ali kao da ni to nije bilo dovoljno da uprava radi kako hoće, sada se propisuje novi, apsolutno arbitran osnov za stavljanje oznake tajnosti na podatak čijim bi se “otkrivanjem nepozvanom licu nastupile ili mogle nastupiti štetne posljedice” (…) “za ostvarivanje funkcije organa”. A ta šteta se ne tiče ni života, ni zdravlja, ni morala, ni privatnosti, ni krivičnog postupka, ni bezbjednosti, odbrane, ekonomije. To je nešto dodatno, nešto nepoznato, mistična opsanost koju mi ne bi shvatili!

Imajući u vidu da se SVAKI dokument odnosi na ostvarivanje funkcije organa, jer u protivnom ne bi ni postojao, ovim je potpuno poništena logika Ustava koji se temelji na razumijevanju da svi “papiri” javne uprave pripadaju građanima zbog kojih javna uprava postoji i koji je finansiraju. Ovim izmjenama će se olakšati sprovođenje apsolutne samovolje organa u odlučivanju šta javnost ima pravo da zna i implicira se da organi imaju neku svrhu postojanja koju građani ne mogu da pojme. Odnosno, da građani smetaju organima da ostvare svoju funkciju.

I do sada je bila prisutna praksa da se rad javne uprave na ovakav način mistifikuje i predstavlja složenim i isuviše apstraktnim da bi ga javnost shvatila pa je ovo samo novi, pojednostavljeni način da se Vlada manje bavi pritiskom javnosti da transparentnije i odgovornije sprovodi svoje funkcije.

Imajući u vidu da za informacije označene u skladu sa ovim članom zakona nema obaveze sprovođenja testa štetnosti, dodajući tome neažurnost Upravnog suda i njegovo uporno odbijanje da donosi meritorne odluke u odnosu na nezakonite odluke organa, ovim zakonskim rješenjem krug se zatvara a uprava proklamuje da je javnost više neće uznemiravati svojim zapitkivanjem šta i kako radi.

Dina Bajramspahić,

istraživačica javnih politika u IA

Agencija ponovo u prvim redovima odbrane DPS-a

Agencija za sprječavanje korupcije (ASK) nam je, uz vrlo uopšteno i nejasno obrazloženje odbila pristup Rješenju kojim je utvrđeno da se Demokratska partija socijalista (DPS) nezakonito finansirala u toku izborne kampanje za Parlamentarne izbore 2016. godine. Agencija se u obrazloženju, pozvala na Zakon o tajnosti podataka, ne navodeći koje bi to potencijalno štetne posljedice nastale objavljivanjem ovog dokumenta.

U Rješenju Agencije po našem zahtjevu za slobodan pristup informacijama koje nam je dostavljeno juče, navodi se da je Agencija u posjedu “dva akta u kojima su utvrđene činjenice”, te da je riječ o “prekršajnom nalogu, kojim je Agencija imenovanom političkom subjektu izrekla zakonom predviđenu sankciju u iznosu od 20.000 eura” i “Rješenju kojim je ASK utvrdila da je imenovani politički subjekt prekršio Zakon i naložio tom političkom subjektu da izvrši povraćaj u Budžet Crne Gore sredstava u iznosu od 47.500 eura”.

Agencija nam je “odobrila” da u njenim kancelarijama izvršimo uvid u prekršajni nalog, iako ovaj dokument uopšte nismo ni tražili, dok je samom Rješenju kojim je utvrđeno kršenje Zakona i koji jesmo tražili, pristup odbijen.

U obrazloženju Agencije navodi se da je predmetni akt “označen stepenom tajnosti “interno”, u skladu sa Zakonom o tajnosti podataka, a zbog toga što se pred Specijalnim tužilaštvom istovremeno vodi postupak kojim su obuhvaćena lica i podaci koji su navedeni i u Rješenju Agencije o povraćaju sredstava u budžet”.

Međutim, Agencija se u svom Rješenju ne poziva ni na jedan konkretan član niti osnov iz Zakona o tajnosti podataka, na kom bi temeljila svoje razloge da ovaj dokument označi stepenom tajnosti “interno”.

Prema članu 3 Zakona o tajnosti podataka, tajni podaci su “podaci čijim bi otkrivanjem nepozvanom licu nastupile ili mogle nastupiti štetne posljedice za bezbjednost i odbranu, vanjsku, monetarnu i ekonomsku politiku Crne Gore”.

Ostaje nejasno na osnovu čega je Agencija procijenila da bi objelodanjivanje dokumenta izazvalo štetne posljedice i otkud potreba za primjenom Zakona o tajnosti podataka u ovoj situaciji, budući da on ne propisuje smetnje za paralelni rad Agencije i Tužilaštva.

Ni specijalni zakoni koji uređuju rad Specijalnog državnog tužilašta i Agencije za sprječavanje korupcije ne propisuju bilo kakvu prepreku da dvije institucije, u ovom slučaju, rade svoj posao transparentno, nesmetano i nezavisno jedna od druge.

U krajnjem, Rješenje Agencije odnosi se na politički subjekt DPS, a Specijalno tužilaštvo ne vodi postupak protiv ove partije, već protiv njenih pojedinih funkcionera i članova.

Skrivanjem odluke Agencije, način na koji je ona sprovela cijeli postupak ostaje pod znakom pitanja, kao i sumnja da opet nije dobro uradila svoj posao i da u istrazi nije otišla dalje od onoga što je Đukanović u ime DPS-a već javno priznao. Pod reflektorima javnosti bi se možda izrodila i potreba za ponovnom kontrolom DPS-a i ponavljanjem postupka, što očigledno ne želi ni Radonjić ni DPS.

Institut alternativa će protiv ovakvog rješenja Agencije uputiti tužbu Upravnom sudu i nastaviti da se bori za pravo javnosti da zna da li i kako institucije rade svoj posao.

Ana Đurnić
Istraživačica javnih politika 

Rješenje Agencije za sprječavanje korupcije po našem zahtjevu za slobodan pristup informacijama možete pogledati ovdje.

U pripremi novi Zakon o SPI: Štrik u Briselu ili još više tajni?

Izjava za ND Vijesti povodom formiranja Radne grupe za pripremu novog Zakona o slobodnom pristupu informacijama:

Iz činjenice da je Vlada Programom rada predvijela izmjene i dopune Zakona o slobodnom pristupu informacijama, ne treba sa punom sigurnošću zaključiti da Vlada planira da unaprijedi zakon i izbriše sporne odredbe. Naprotiv, treba sa najvećom pažnjom pratiti rad buduće Radne grupe jer je bilo i najava i razmišljanja predstavnika državnih organa na javim panel diskusijama, kako će izmjene ići u pravcu sužavanja broja organa vlasti koji su obveznici zakona kao i produženja svih rokova u zakonu.

Takođe smo svjedoci javnih zagovornika propisavanja odredbe o “zloupotrebi prava na pristup informacijama” što bi u praksi značilo pravo organa da arbitrarno cijeni koji su razlozi I interesi podnosioca zahtjeva za informaciju, što je u direktnoj suprotnosti sa “slobodom” pristupa iz člana 3 važećeg zakona. Zakonom koji je na snazi je propisano da svako domaće i strano fizičko lice ima pravo na pristup informacijama, bez obaveze da navodi razloge i objašanjava interes traženja informacije.

Takva inicijativa je takođe u sukobu sa postojećim konceptom Zakona koji nameće organima obavezu da cijene informaciju, odnosno štetnost ili preovlađujući javni interes da se informacija objavi, a ne da cijeni (motiv) onog koji traži informaciju. Imajući u vidu tromost pravnih ljekova, usvajanje predloga da se propiše institut “zlouptrebe” – kojim bi se dalo pravo organu da podnositelje zahtjeva označi kao “uzurpatora rada institucije” – bio bi samo novi temelj za neosnovano i arbitrarno odbijanje pristupa informacijama od javnog značaja I legalizovalo bi još veće zatvaranje institucija.

To ne znači da ne postoje anomalije i pojedinci na lokalnom nivou koji ekstenzivno koriste zakon, međutim, ovakva inicijativa otvara vrata za potpuno blokiranje organizacija i medija koji su kritički nastrojeni prema radu javne uprave jer bi se zakonom dozvolilo da se stave na “crnu listu” i da se njihovi zahtjevi uopšte ne razmatraju.

Poražavajuće je da smo 2012. godine imali mnogo bolji zakon nego danas. Važeći zakon obiluje neustavnim osnovima za odbijanje pristupa informacijama, zakonom je niz oblasti potpuno isključen iz obaveze sprovođenja testa štetnosti, propisane procedure su maksimalno birokratizovane itd. Čak i ono što je dobro propisano, nije garancija da će biti pravilno primjenjeno pa organi i dalje vrlo slobodno ispoljavaju samovolju u primjeni zakona.

Dina Bajramspahić,

istraživačica javnih politika u IA