Objavljeno

Intervju za FOS media o policijskoj torturi i postupanju Tužilaštva

U nastavku pročitajte intervju sa istraživačicom javnih politika u Institutu alternativa, Dinom Bajramspahić, o policijskoj torturi i postupanju Tužilaštva:

1. Zašto i nakon nekoliko godina od nekažnjivosti za prebijanje pokojnog Aleksandra Pejanovića, takođe od strane specijalaca, sada imamo nekažnjivost specijalaca u slučaju Mija Martinovića?

Zapravo ta dva slučaja su veoma povezana u simboličkoj ravni. Upravo je slučaj prebijanja Aleksandra Pejanovića pokazao MUP-u i Policiji da se i pored ogromnog pritiska domaće i međunarodne javnosti, mogu “izvući”, proći nekažnjeno i njihova djela donekle pasti u zaborav u moru drugih problema i afera.

Svako nekažnjeno nedjelo ohrabruje da se dese druga nedjela i šalje poruku policijskim i ostalim državnim i lokalnim službenicima da će ih država zaštiti i kad postupaju nezakonito, ako budu bespogovorno branili “državne” interese. U našem slučaju, zbog višedecenijske nesmjenjivosti vlasti, nacionalni i državni interesi su poistovijećeni sa interesima vladajućih političkih partija.

Nekažnjivost policijskih službenika ima višestruke posljedice, od kojih je najveća nepovjerenje građana i njihov strah od Policije, strah da mogu biti tretirani na nezakonit način bez ikakvih posljedica po Policiju.

Prebijanje Mija Martinovića se nije desilo spontano već vrlo svjesno i sastavni je dio višesatnog zastrašivanja i divljanja SAJ-ovaca ulicama Podgorice sa namjerom da prenesu poruku da je država moćnija od demonstranata. Ta “strategija” je krajnje nedemokraska i nezakonita.

2. Da li zbilja tužioci nemaju mehanizme da “primoraju” policiju na saradnju, ili se pak ide linijom manjeg otpora?

U ovom konkretnom slučaju, Tužilaštvo je apsolutno išlo linijom slabijeg otpora, formalno i nezainteresovano sprovodilo mjere i radnje kako bi se samo stvorio privid da nešto preduzimaju a zapravo prećutno prihvatilo poruku da je ovo pitanje “od višeg državnog interesa”.

Najbolji dokaz ove tvrdnje je što smo iz odluke Ustavnog suda saznali da je državni tužilac koji je postupao u ovom predmetu saslušavao žrtve, svjedoke i 55 službenika SAJ-a i da nikome nije postavio nijedno pitanje. Drugim riječima, samo je slušao njihove izjave bez ikakve želje da istraži pojedinosti slučaja i da ih suoči sa činjenicom da postoji snimak na kojem se jasno vidi da preko dvadeset služenika SAJ-a postupa brutalno.

Osim toga, tužilac je bio dužan da procesuira SAJ-ovce i za opstrukciju istrage i za krivično djelo falsifikovanje službene isprave budući da su dali neistinitu izjavu pred tužiocem i potpisali Izvještaj o upotrebi sredstava prinude koji sadrži neistine. Tako da mehanizmi postoje i ja čvrsto vjerujem da da su SAJ-ovci bili procesuirani za ova druga krivična djela da ne bi bili tako solidarni sa kolegama koji su prekomjerno upotrijebljavali silu.

Ipak, kako bi se smanjio prostor tužilaca iz Osnovnih i Viših tužilaštava za izgovore o tome kako ih Policija ne sluša, i za njih treba zakonom propisati mogućnost da iniciraju disciplinski postupak protiv svakog policijskog službenika koji ne ispuni njihov nalog. Ovakvu mogućnost za sada imaju samo specijalni tužioci.

3. Uprkos najavama VDT-a Stankovića da će svako odgovarati za svoj (ne)rad, i dalje nema tužilaca protiv kojih su pokrenuti disciplinski postupci. Da li je zbilja sve tako savršeno u tužilačkim redovima ili i dalje nema spremnosti za tzv. čišćenje u svojim redovima?

Za sada sva obećanja o većoj odgovornosti u Tužilaštvu ostaju samo prazne riječi. U prvih šest mjeseci ove godine, disciplinski je odgovarao samo jedan tužilac za nedostavljanje podataka o imovini i prihodima u skladu sa propisima kojima se uređuje sprječavanje sukoba interesa. Državnom tužiocu je izrečena disciplinska sankcija – novčana kazna u visini od 20% od zarade u trajanju od tri mjeseca.

Nema nikakve dileme da smo u proteklom periodu imali niz kontroverznih predmeta koji su iziskivali neodložno pokretanje relevantnih postupaka protiv državnih tužilaca. Međutim, budući da se nama iz civilnog društva spočitava kako smo subjektivni i kako smo “pravni laici”, sada imamo nekoliko slučajeva u kojima su i nadležni sudovi konstatovali da neki tužioci ne rade kako treba. Naime, Ustavni sud je kontatovao nedjelotvornu istragu u slučajevima Milorada Martinovića, Branimira Vukčevića i Momčila Baranina, a Osnovni sud u Podgorici nedjelotvornu istragu u slučaju Tufika Softića. U ovim slučajevima je jasna i nedvosmislena odgovornost postupajućih tužilaca i ja očekujem hitno pokretanje postupaka za utvrđivanje odgovornosti. Dosadašnje iskustvo mi ne daje nijedan razlog da budem optimistična ali se zaista pitam kako će Tužilački savjet ostati nijem na vrlo utemeljeno obrazložene odluke sudova.

4. Kako ocjenjujete postupanje Tužilačkog savjeta u ovom i brojnim drugim slučajevima? Da li članovi zbilja nadziru rad tužilaca ili su pak samo dekor u još jednoj reformi pravosuđa?

Način na koji je Tužilački savjet pokušao da zataška kršenje zakona svog člana, prikrivanjem i da je ta tačka dnevnog reda razmatrana i prikrivanjem svoje odluke, kao što je eksluzivno objavio vaš medij, narušava i onako slabo povjerenje u njihov rad. Tumačenje po kojem su članovi Tužilačkog savjeta dužni da poštuju samo jedan crnogorski zakon je posebno problematično.

Ono što najviše zamjeramo Tužilačkom savjetu je nedovoljna rigoroznost u zapošljavanju, napredovanju i ocjenjivanju državnih tužilaca. To dovodi do toga da mi i dalje nemamo merit-sistem u Tužilaštvu, odnosno precizno mjerenje profesionalnog učinka tužilaca, na kvalitativan i kvantitativan način koji bi omogućavao temeljno obrazložene odluke o izboru kandidata. To sada nije slučaj i čak su mnogi tužioci obeshrabreni tim da “bolje prolaze” tužioci koji rade lakše predmete i “odbačaje” pa imaju bolju statistiku. Mislim da je pooštravanje kriterijuma Tužilačkog savjeta najvažnije pitanje za reformu Tužilaštva i sve dok ne budemo birali najbolje i najsposobnije za tako odgovorna mjesta, nijedna druga reforma neće imati efekta.

FOS priču u cjelini pročitajte ovdje.

Objavljeno

Oglas za nova radna mjesta u Institutu alternativa

Institut alternativa raspisuje oglas za radna mjesta:

stariji saradnik/ca i mlađi saradnik/ca

Kandidati moraju uvjerljivo pokazati da:

  • mogu u organizaciju donijeti dobru volju i pozitivnu energiju,
  • vjeruju u vrijednost onoga što radimo i kako radimo,
  • žele da rade u nevladinoj organizaciji,
  • su spremni da rade sve poslove istraživanja, analize i komunikacije,
  • su spremni da javno nastupaju,
  • su otvoreni za diskusiju o kvalitetu sopstvenog rada/interne i eksterne revizije rada

Prilikom izbora ćemo procjenjivati:

  • Iskustvo i kvalitet pisanja akademskih radova / analiza javne politike
  • Iskustvo u oblastima rada naše organizacije
  • Znanje engleskog jezika
  • Sposobnost za rad u timu i izloženost pritisku upravljanja projektima

Prednost mogu imati kandidati sa:

  • iskustvom rada u nevladinim/međunarodnim organizacijama
  • iskustvom u upravljanju ljudima/programima/projektima

Ako smatrate da je naša organizacija mjesto za vaš budući radni angažman pošaljite nam:

  • detaljnu biografiju
  • pisani rad/analizu/esej ili drugi tekst
  • pismo motivacije (opis razloga za prijavu i očekivanja)

Prijave se dostavljaju isključivo na adresu

info@institut-alternativa.org

Rok za dostavljanje prijava je 1. decembar 2017.godine.

Javićemo se kandidatima koji su ušli u uži izbor. Tokom trajanja roka za prijavu, nećemo davati više informacija zainteresovanim kandidatima.

Objavljeno

Emisija “Direktno”: Partijsko zapošljavanje u javnoj upravi

Stevo Muk, predsjednik Upravnog odbora Instituta alternativa gostovao je u emisiji “Direktno” na televiziji Vijesti, a tema je bila Partijsko zapošljavanje u javnoj upravi.

Osim teme zapošljavanja po partijskom “ključu”, u emisiji je bilo govora i o drugim zloupotrebama državnih resursa, koje su posebno vidljive u predizbornim periodima.

Pored Steva, u emisiji su gostovali Danijela Nedeljković – Vukčević, generalna direktorica u Ministarstvu javne uprave i Nikola Rovčanin ispred Demokratske Crne Gore.

Emisiju možete pogledati na linku ispod.

Objavljeno

Bez javne rasprave o javnim raspravama

Vlada je bez javne rasprave, najave i obrazloženja u četvrtak utvrdila izmjene Zakona o državnoj upravi kojim je ograničila sprovođenje javnih rasprava na način da ministarstva praktično mogu da preskoče ovu fazu u donošenju odluka kad god hoće.

Prema predlogu koji je Vlada juče utvrdila javna rasprava se neće sprovodi ”kad se zakonom, odnosno strategijom uređuju pitanja iz oblasti odbrane i bezbjednosti i godišnjeg budžeta; u vanrednim, hitnim ili nepredvidljivim okolnostima; kad se zakonom bitno drukčije ne uređuje neko pitanje.”

Primjer zloupotrebe ove široke formulacije je upravo apsurdna situacija u utvrđivanju konkretno ovih zakonskih izmjena – koje su suštinske a upućuju se Skupštini bez ikakvih konsultacija sa javnošću o tom pitanju. Ovaj predlog zakona nije razmotrio ni Savjet za reformu javne uprave.

Tokom ove godine Vlada je nazadovala u uljučivanju javnosti u donošenje odluka, o čemu je Institut alterrnativa pisao u svom izvještaju “Reforma javne uprave: Koliko daleko je 2020”.

Vlada je izbjegavala rasprave za ključne zakone, kao što je Zakon o javnim nabavkama, sprovela “djelimične” javne rasprave (izmjene Zakona o slobodnom pristupu informacijama), organizovala rasprave „po skraćenom postupku“ (izmjene Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti) ili je organizovala javne konsultacije umjesto javnih rasprava (set osam zakona iz oblasti obrazovanja).

Propisivanje izuzetaka u zakonu, iako je to do sada bila materija za uredbu, najbolje govori da Vlada hoće da osigura da joj se građani ne miješaju u najvažnija pitanja – upravljanje javnim novcem i u poluge vlasti koje primjenjuju silu.

S obzirom na to da su svi zakoni, pa i zakoni iz oblasti bezbjednosti i odbrane javni i građanin mora da bude upoznat sa njima i da uskladi svoje ponašanje i svakodnevno funkcionisanje sa njima – nema apsolutno nikakvog opravdanja da se pišu tajno. Tim prije što se upravo ovim zakonima privremeno sužavaju ustavna prava i slobode građana.

Najbolji primjer je Zakon o unutrašnjim poslovima koji uređuje na koji način i u kojim situacijama policijski službenik može da primjeni svoja ovlašćenja nad građaninom: pozivanje na razgovor, privođenje, privremeno ograničenje slobode kretanja, oduzimanje predmeta, utvrđivanje prisustva alkohola u krvi, te ona najosjetljivija kao primjena trinaest vrsta sredstava prinude od fizičke snage do upotrebe vatrenog oružja.

Takođe nije jasno čime Vlada pravda zabranu javne rasprave o strategijama iz oblasti bezbjednosti i odbrane ako se ne radi o “tajnim” već o dokumentima koji se objavljuju na internet stranicama Vlade i ministarstava. Da u njima postoji išta čime se ugrožava nacionalna bezbjednost, nanose štete interesima države ili funkcionisanju organa ne bi bili javno dostupni.

Prema istraživanju Instituta alternativa po globalno korišćenoj metodologiji “Indeks otvorenosti budžeta”, Crna Gora je u oblasti Učešća javnosti u budžetskom procesu ostvarila 7 od mogućih 100 poena. Zabrana aktivnog učešća javnosti u procesu kreiranja godišnjeg budžeta dodatno će smanjiti ocjenu Crne Gore u ovom globalnom rangiranju i spriječiti građane i civilno društvo da, kao i u slučaju bilo kojeg drugog zakonskog akta, pruže svoje prijedloge i komentare. Paradoksalno, zakonom se želi izričito zabraniti javna rasprava o budžetu države, koja je na lokalnom nivou zakonom garantovana.

Tim IA

Objavljeno

Kvalitetnim kadrovskim planiranjem ka efikasnoj javnoj upravi

Uzimajući u obzir udio javnog sektora u ukupnoj zaposlenosti Crne Gore, izdatke za zarade zaposlenih, ali i loše kadrovsko planiranje, jedan od glavnih izazova reforme javne uprave biće njena optimizacija, zaključak je panel diskusije koju je organizovao Institut alternativa.

Cilj događaja bio je da otvori prostor za diskusiju službenika i predstavnika civilnog društva koji se bave problematikom upravljanja ljudskim resursima i kadrovskim planiranjem na nivou javne uprave, s obzirom na trenutni kontekst reforme javne uprave.

Zaključeno je i da optimizaciju ne treba posmatrati kao isključivo smanjivanje broja zaposlenih, već iznalaženje bolje efikasnosti u pružanju upravnih usluga i kvalitetnije politike.

Udio javnog sektora u ukupnoj zaposlenosti u Crnoj Gori iznosi 10% više od prosjeka u OECD zemljama, dok je posljednji godišnji izvještaj Državne revizorske institucije pokazao je da su izdaci za zarade zaposlenih u javnom sektoru tokom 2016. godine iznosili 11% više od limita definisanih Smjernicama makroekonomske i fiskalne politike.

Donosiocima odluka ostavljen je preveliki prostor za diskreciono odlučivanje u donošenju novih i izmjeni postojećih akata o unutrašnjoj organizaciji organa uprave, koje nije zasnovano na kadrovskom planiranju.

Na panelu je bilo govora i o internim procedurama Uprave za kadrove u donošenju Mišljenja na Predloge Pravilnika za unutrašnju organizaciju i sistematizaciju organa javne uprave, ali i dometima negativnih mišljenja Uprave za kadrove na ove akte.

Kadrovski planovi moraju uključiti analizu novih profila radnih mjesta, ali i profila radnih mjesta za kojima prestaje potreba, kako bi se uspostavila jasna vezu između kadrovskog planiranja i reorganizacija u upravi, u cilju smanjivanja prostora za arbitrarne reorganizacije i pravnu nesigurnost zaposlenih u upravi, zaključeno je na panel diskusiji.

Panel diskusija održana je u okviru projekta “Civilno društvo za dobru upravu: Da služi i zasluži!”, koji finansijski podržavaju Evropska unija u okviru Programa podrške razvoju organizacija civilnog društva i Balkanski fond za demokratiju, projekat Njemačkog Maršalovog fona SAD (GMF).

Objavljeno

Komentar za Vijesti o odluci Ustavnog suda u slučaju Mija Martinovića

Odluka Ustavnog suda o slučaju Mija Martinovića je jedna od najznačajnijih pozitivnih stvari i ne samo ove godine nego u poslednjih nekoliko godina, kada je u pitanju rad Tužilaštva i Policije i reforma krivičnog pravosuđa.

Ovo je prvenstveno važno zbog samog Mija Martinovića koji je pretrpio nečovječno postupanje i torturu, što je Ombudsman ranije konstatovao. Ovom Odlukom je Martinović dobio podršku i zaštitu od daljeg nezakonitog postupanja državnih organa, kao što je nekvalitetna istraga, kojima se žrtva torture dodatno ponižava.

Međutim, osim toga, ova odluka ima izuzetan značaj za ograničavanje samovolje državnih tužilaca koji su od uvođenja tužilačke istrage imali apsolutnu kontrolu nad izviđajem (pretkrivičnim postupkom). Naime, budući da je izviđaj tajan jer je to faza prikupljanja dokaza – ukoliko ne dođe do podizanja optužnog akta, u praksi niko van Tužilaštva nije mogao da cijeni da li su preduzete sve potrebne mjere i radnje koje zakon predviđa. (formalno-pravno, to može hijerarhijski više tužilaštvo, ali je to rijetko u praksi i upravo u ovom slučaju se vidi da su hijerarhijski viša tužilaštva imala osnova za reagovanje ali se to nije desilo).

Ovo je prvi put da neko institucionalno, van Tužilaštva, naredi tužiocu da preduzme konkretne korake radi sprovođenja “temeljne, brze i nezavisne istrage” i prvi put da neko ukaže na nelogičnosti u postupanju nadležnog tužioca. Nedostatak te prakse je ostavljao ogroman prostor za zloupotrebu i diskrecione odluke tužilaca. To je dovelo do toga da, u konrektno ovom slučaju, nadležni tužilac sasluša žrtve, svjedoke i 55 službenika SAJ-a i da nikome ne postavi nijedno pitanje, ne izvrši mjeru prepoznavanja, ne obezbijedi GPS izvještaj i tonski zapis snimljen u TETRA sistemu, itd. I to u slučaju koji je bio izuzetno medijski propraćen i predmet interesovanja Evropske unije i ukupne javnosti. S pravom treba postaviti pitanje kako se tek postupa u mnogo manje “izloženim” predmetima.

Druga skandalozna stvar koju je odluka Ustavnog suda ogolila je da je Osnovno tužilaštvo uputilo ukupno 14 pismenih zahtjeva i urgencija Policiji za postupanje kojima se od njih traži da sami identifikuju počinioce. Policija se oglušila o zahtjeve.

Time se samo stvarao privid da Tužilaštvo nešto preduzima jer je očigledno bilo da takav zahtjev neće biti ispunjen, ma koliko se dopis ponavljao. Umjesto toga, mnogo bi korisnije bilo da je tužilac SAJ-ovce ozbiljnije tretirao kao osumnjičene, jer je najmanje 20 među njima deifinitivno počinilo krivično djelo i ne samo da su prekomjerno upotrebili silu, već i dali neistinitu izjavu pred tužiocem i potpisali Izvještaj o upotrebi sredstava prinude koji sadrži neistine, pa ima osnova da se govori i o krivičnom djelu falsifikovanje službene isprave.

Dakle, tužilac je imao šta da preduzme umjesto jalovog pisanja dopisa Policiji. Ovaj predmet zahtijeva odlučnu reakciju Tužilaštva i Tužilaštvo je i dalje jedina adresa na koju moramo vršiti pritisak da procesuira brutalnost policijskih službenika. Samo krivično procesuiranje SAJ-ovaca može preventivno uticati na druge policijske službenike da povjeruju da neće biti zaštićeni.

Osim toga, izuzetno je važno da Tužilački savjet pokrene postupke za utvrđivanje odgovornosti nadležnog tužioca za kojeg je Ustavni sud potvrdio da je sproveo nedjelotvornu istragu. Ovo je prilika da deklarativne stavove o tome da neće biti nedodirljivih tužilaca iskažu na djelu. Isto važi i za tužioce koji su postupali u predmetu Tufika Softića za koje je Osnovni sud u Podgorici takođe potvrdio da je sprovedena nedjelotvorna istraga, odnosno da istraga nije bila adekvatna, temeljna, blagovremena i u razumnom roku.

I treće, po uzoru na odredbu iz Zakona o specijalnom državnom tužilaštvu kojom je specijalnim tužiocima pružena mogućnosti da pokrenu disciplinski postupak protiv policijskih službenika koji nisu izvršili nalog, treba propisati zakonom istu mogućnost za sve tužioce kako bi se skratilo njihovo međusobno dopisivanje.

Pošto je Ustavni sud dao Osnovnom državnom tužilaštvu tri mjeseca da izvrši njegovu Odluku, ostaje da vidimo da li će ODT uraditi samo formalno i ponovo nezainteresovano ili će shvatiti važnost ovog predmeta za dalje fukncionisanje Policije i postupanje policijskih službenika prema građanima i pokazati snagu Tužilaštva.

Dina Bajramspahić
Istraživačica javnih politika