Kako do izvrsnosti kroz regionalnu saradnju?

Koncept za budući Centar za izvrsnost u kreiranju javnih politika na Zapadnom Blakanu – CEPS WeB, u čijem uspostavljanju učestvuje Institut alternativa, predstavljen je 24. novembra, u Beogradu.

Koncept za budući Centar za izvrsnost

Panel diskusiju “Postizanje izvrsnosti kroz regionalnu saradnju“, organizovao je naš partner Centar za evropske politike (CEP) iz Beograda, u saradnji sa još pet organizacija – članica TEN (Think for Europe) mreže, čiji je IA član od osnivanja 2013. godine.

CEPS WeB je rezultat projekta Centar za ekspertizu u sistemima kreiranja javnih politika na Zapadnom Balkanu, koji podržava Švajcarska agencije za saradnju i razvoj (SDC-Swiss Agency for Development and Cooperation.

Osnivanje Centra će unaprijediti dosadašnje inicijative TEN mreže. Između, ostalog, ima za cilj jačanje kapaciteta njenih članica i drugih organizacija civilnog društva za učešće u kreiranju politika.

Potrebu za boljom koordinacijom i primjenom javnih politika, kao i osnaživanjem javnih konsultacija, koje se u fazi formulacije politika nedovoljno sprovode, prepoznala je i Evropska komisija u regionalnim izvještajima za 2015. i 2016. godinu.

Na panelu su govorili prof. Mojmir Mrak iz Centra za izvrsnost u finansijama, iz Ljubljane (CEF-Centre for Excellence in Finance), Igor Kostić, predstavnik Regionalnog centra za zaštitu životne sredine (REC – Regional Environmental Centre), kao i predstavnica CEP-a, Sena Marić. Panelisti su prisutne upoznali sa regionalnim pristupima koji bi uslovili formulisanje novih ideja i učinkovitih regionalnih inicijativa u kreiranju javnih politika na Zapadnom Balkanu.

Kako do izvrsnosti za regionalnu saradnju?

TEN mrežu čine Institut alternativa, Centar za evropske politike iz Beograda, Institut za evropske politike iz Skoplja, Inicijativa za spoljnu politiku iz Sarajeva, Institut za demokratiju i mediaciju iz Tirane i Grupa za pravne i političke studije iz Prištine.

O mreži se možete više informisati na zvaničnom sajtu TEN-a: http://ten.europeanpolicy.org/

Komentar IA na Nacrt odluke o budžetu Glavnog grada za 2017. godinu

Institut alternativa je uputio prijedloge za transparentnije prikazivanje budžetskih sredstava u 2017 godini. Naše primjedbe se odnose na način na koji su podaci prikazani u Nacrtu odluke o budžetu Glavnog grada i pratećem Obrazloženju.

Neki od prijedloga upućuju na jasnije predstavljanje troškova i stvarnih potreba organizacionih jedinica, detaljnije prikazivanje podataka o kapitalnim projektima, razvijanje bolje komunikacije sa građanima i civilnim sektorom, uoči održavanja javne rasprave o nacrtu budžeta itd.

Ovdje možete pročitati komentare IA na Nacrt Odluke o budžetu Glavnog grada za 2017. godinu.

Stara i nova Vlada

Svi znamo da državnu upravu čini šezdeset i pet organa od čega je šesnaest ministarstava. Znamo i da ministarstva obavljaju najsloženije poslove predlaganja unutrašnje i vanjske politike, vođenja razvojne politike, normativne djelatnosti, upravnog nadzora itd.

Kako se u Crnoj Gori odlučuje o tome koliko će biti ministarstava i kako će se ona nazvati? Jednostavan odgovor bi glasio: to nigdje ne piše! I zaista, ni u Ustavu niti u drugim propisima ne piše direktno kako se odluka o tom važnom pitanju donosi.

Tek indirektno se može zaključiti da tu odluku predlaže mandatar predstavljanjem predloga sastava vlade koji uključuje nazive ministarstava, a u konačnom usvaja Skupština glasanjem predloga sastava.

Ipak, obim javnih politika odnosno nadležnosti ministarstava biće propisane tek naknadno, onda kad izabrana vlada bude usvajala novu Uredbu o organizaciji i načinu rada državne uprave. Tek u tom podzakonskom aktu biće detaljno izlistane sve nadležnosti svakog ministarstva i drugih organa. Tako je to u zemlji koja nema zakon o vladi, ali ni zakon o ministarstvima.

Zato je moguće da Vlada Crne Gore, u petak, 25. novembra 2016. godine, bez održavanja sjednice, na osnovu pribavljenih saglasnosti većine članova Vlade, u skladu s članom 10. Uredbe o Vladi Crne Gore, donese ovu uredbu, čiji ćemo sadržaj saznati tek kada bude objavljena u „Službenom listu Crne Gore“.

Mandatar tako nema obavezu da obrazlaže svoj predlog o organizaciji nove vlade. Na primjer, zašto će sada ponovo Ministarstvo vanjskih poslova i evropskih integracija biti podijeljeno na dva ministarstva? Postoji li problem u postojećoj organizaciji ministarstva, ili se samo pojavila potreba za dva ministra umjesto jednog?

Bez obzira na broj ministarstava, opravdan je zahtjev da se među ministarstvima i ministrima obezbijedi pravilna ”raspodjela snaga”. To bi konkretno značilo da se nadležnosti definišu tako da (osim u izuzetnim i obaveznim slučajevima) imaju približno razgranate strukture, broj zaposlenih i najvažnije – budžet kojim upravljaju.

Ilustracije radi, u 2015. godini dva ministarstva su imala budžet veći od 100 miliona (finansija i prosvjete), budžet iznad 5o miliona tri ministarstva (MUP, pravda, rad i socijalno staranje), odbrana, ekonomija i poljoprivreda između 10 i 50 miliona, između 4 i 10 miliona tri ministarstva (nauke, kulture i informacionog društva), a dva ispod milion eura (zdravlje i ljudska i manjinska prava). Uzgred, neki samostalni organi upravljaju budžetima višestruko većim od pojedinih ministarstava. Očigledna je nesrazmjera i o tome treba povesti računa prilikom konačnog definisanja obima poslova u resorima.

Do 2006. godine politika razvoja sistema državne uprave i lokalne samouprave bila je u nadležnosti Ministarstva pravde. Od tada do danas je u okviru resora unutrašnjih poslova. Strategija reforme javne uprave za period do 2020. godine, usvojena u julu ove godine navodi: ”Uporedna praksa pokazuje da su poslovi vezani za javnu upravu objedinjeni kroz samostalni institucionalni okvir, a što bi, u narednom periodu, u kontekstu nove organizacije državne uprave u Crnoj Gori, trebalo razmotriti kroz osnivanje posebnog ministarstva za javnu upravu.”

Ne treba zaboraviti da je (reforma) javne uprave jedan od tri ključna stuba u okviru vladavine prava po kojem će Komisija ocjenjivati napredak Crne Gore, a uveliko i preduslov uspjeha drugih reformi.

Od jula do danas ovo pitanje nije kvalitetno i transparentno razmatrano, a sumnjam da je urađena neka analiza koja bi uporedila troškove i koristi ostanka ovih poslova u postojećem resoru u odnosu na opciju njihovog izdvajanja u posebno ministarstvo.

Pa ipak, u Ministarstvu finansija se planiraju sredstva za posebno ministarstvo javne uprave, a u javnosti se govori o mogućim kandidatima za ministra.

Osnivanje posebnog ministarstva za određenu oblast javnih politika ne garantuje da će vlada tu javnu politiku voditi odgovornije i kvalitetnije. Na kraju, kvalitet će zavisiti od brojnih faktora, a na prvom mjestu od rukovodstva ministarstva, ne samo ministra već pomoćnika, državnih sekretara, ekspertskog kadra. Uspjeh zavisi od njihovog obrazovanja, iskustva, otvorenosti, inovativnosti, vještine i želje da se javna uprava mijenja nabolje.

Ukoliko se ipak ozbiljno razmišlja o tome da se poslovi iz domena javne uprave izdvoje iz sadašnjeg resora unutrašnjih poslova u novo, posebno ministarstvo onda valja razmisliti o uključivanju drugih direktno i indirektno povezanih direktorata, odjeljenja i kancelarija.

Vjerujemo da bi ministarstvo javne uprave moglo biti formirano objedinjavanjem poslova direktorata za državnu upravu (Direktorat za državnu upravu i Direkcija za lokalnu samoupravu), jednog direktorata i odjeljenja iz resora ministarstva za informaciono društvo i telekomunikacije (Direktorata za razvoj elektronske uprave), kao i Kancelarije za razvoj NVO koja djeluje unutar strukture Generalnog sekretarijata Vlade.

Poželjna struktura ministarstva javne uprave tako bi uključivala četiri organizacione cjeline i to za državnu upravu, lokalnu samoupravu, razvoj elektronske uprave i elektronske registre, poslove registracije i razvoja nevladinih organizacija.

Bilo bi dobro ako bi se upravna inspekcija mogla izdići na nivo posebne organizacione cjeline višeg nivoa nego je to sada slučaj, a glavni upravni inspektor dovesti u rang direktora direktorata.

Unutar Direktorata državne uprave mogle bi se formirati organizacione cjeline, u skladu sa oblastima od značaja za kvalitet (reforme) javne uprave: upravljanje strateškim reformskim procesima, službenički sistem, razvoj i koordinaciju javnih politika, razvoj kvaliteta i efikasnosti usluga i druga. Prirodno, ministarstvo javne uprave bi vršilo nadzor nad radom Uprave za kadrove.

Otvoreno je pitanje da li bi ovako kreirano ministarstvo bilo dovoljno veliko (u smislu budžeta i zaposlenih), bez vještačkog ”pumpanja” brojeva, u odnosu na druga ministarstva.

Na kraju, ostaje najteži zadatak. Kako na ovim poslovima zadržati i privući državne službenike koji će biti neopterećeni partijskim interesima, vođeni željom da se uprava mijenja nabolje, sa znanjem o slabostima i prednostima našeg sistema, dobrim praksama i standardima zemalja Evropske unije, sa dobrim znanjem engleskog jezika, željom da uče i prije svega željom da rade.

Stevo Muk
Predsjednik Upravnog odbora Instituta alternativa

Tekst originalno objavljen u sekciji Forum dnevnog lista Vijesti

Rebalans budžeta – šta se zapravo desilo i ko je odgovoran?

U polučasovnoj skupštinskoj raspravi, tokom koje je usvojen rebalans budžeta za 2016. godinu, kao ključni krivac za neophodnost izmjena Zakona o budžetu navodila se tzv. „naknada za majke“. Predstavnici Ministarstva finansija optužili su poslanike da su usvojili izmjene i dopune Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti sa potpuno pogrešnom procjenom fiskalnog uticaja, što je dovelo do pogrešnog planiranja budžeta i potrebe da se on sada rebalansom promijeni.

Stoga se mogao steći utisak da se rebalans predlaže samo kako bi se povećala socijalna davanja, odnosno Transferi za socijalnu zaštitu.

Međutim, upoređivanjem plana i rebalansa, otkrivamo da su se povećale i sve ostale kategorije izdataka. Tako su se tekući izdaci povećali za više od 31 miliona, Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru za 25 miliona, Tekuća budžetska rezerva za više od 4 miliona.

Povod za rebalans koji rijetko ko pominje je Zakon o zaradama u javnom sektoru, čija je potpuno pogrešna procjena fiskalnog uticaja poremetila ravnotežu državnog budžeta, ali i ugrozila budžete drugih subjekata u javnom sektoru, kao što su lokalne samouprave.

U tom smilslu, ključna stavka na koju treba obratiti pažnju su bruto zarade u budžetu. Zbog Zakona o zaradama u javnom sektoru, bruto zarade su za ovu godinu početnom verzijom budžeta planirane za skoro 34 miliona više u odnosu na 2015. godinu. Rebalansom, bruto zarade su uvećane za dodatnih 19 miliona eura.

Najave tadašnjeg ministra finansija su bile da će uticaj na budžet biti oko 13 miliona eura. Pri tom, niko nije ni pokušao da predvidi uticaj zakona na budžete drugih djelova javnog sektora, lokalne samouprave, regulatorne agencije, preduzeća i javne ustanove.

Stoga zaključujemo da sposobnost fiskalne procjene uticaja propisa nije na zavidnom nivou ni u Vladi, i to posebno u Ministarstvu finansija, koje je bilo isključivo odgovorno za Zakon o zaradama.

Tokom blic rasprave o rebalansu u Skupštini, pomenuta je i potreba da se budžetski dokumenti dostavljaju poslanicima u elektronskom obliku. Svesrdno podržavamo ovu ideju, formalno smo je podnijeli kao inicijativu Ministarstvu finansija još prije dvije godine. Dostavljanje budžetskih podataka poslancima i javnosti u mašinski čitljivom formatu, olakšalo bi analizu podataka i omogućilo bi građanima da sami zaključe što se dešava sa budžetom, mimo zvaničnih objašnjenja. Ove godine, mi smo to uradili za vas:


Predavanja u okviru III modula Pete generacije Škole održana u Podgorici

Predavanja u okviru III modula Škole javnih politika održana su u petak i subotu, 25. i 26. novembra 2016. godine u Podgorici. Na temu “Evaluacija javnih politika” govorio je Dragiša Mijačić, direktor Instituta za teritorijalni ekonomski razvoj (InTER) iz Srbije.

Osnove javnih politika i ciklusa javnih politika predstavljeni su u uvodnom dijelu dvodnevnog predavanja, a posebna pažnja posvećena je razlikama između često poistovjećivanih pojmova monitoringa i evaluacije. Tokom individualne vježbe, polaznici Škole imali su zadatak da identifikuju javne politike među novinskim člancima i da ocijene u kojoj se fazi te politike nalaze. Uslijedilo je predstavljanje teorije promjena i matrice logičkog okvira, a tokom praktičnog dijela predavanja polaznici su u grupama identifikovali logičku matricu ili matricu teorije promjena neke javne politike, strategije ili programa u Crnoj Gori, te diskutovali o logici intervencije.

O definiciji termina evaluacija, različitim svrhama i tipovima evaluacije govorilo se tokom drugog radnog dana. Akcenat je stavljen na kriterijume za programsku evaluaciju definisane od strane OECD: relevantnost, efikasnost, učinkovitost, održivost i durogorčni uticaj (impact). Tokom individualne vježbe, polaznici su imali zadatak da pronađu primjere programske evaluacije u Crnoj Gori i da objasne pomenute kriterijume na tim primjerima. Kada je u pitanju sprovođenje evaluacija u Crnoj Gori, zaključeno je da iako u strategijama postoje primjeri navođenja potrebe za monitoringom i evaluacijom, evaluacije javnih politika i programa se uglavnom ne rade. Posebno su razmatrane ex-ante evaluacije lokalnih strategija razvoja.

Projekat Škola javnih politika – V generacija finansiran je od strane Komisije za raspodjelu dijela prihoda od igara na sreću i Think Tank Fonda – Fondacije za otvoreno društvo. Škola je licencirana kao zvanični program za sticanje znanja i vještina iz oblasti javnih politika od strane Nacionalnog savjeta za obrazovanje Crne Gore.

Zvanično uspostavljena WeBER platforma

Weber Platforma zvanično je osnovana tokom 9. godišnje konferencije Regionalne škole za javnu upravu (ReSPA), 16. novembra 2016. godine u Podgorici.

Memorandum o saradnji u vezi funkcionisanja Weber Platforme potpisali su predstavnici 22 organizacije civilnog društva iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Kosova, Makedonije, Crne Gore i Srbije.

Weber Platforma pruža prostor za konsultacije i argumentovani dijalog između organizacija civilnog društva, predstavnika državnih institucija, međunarodnih i regionalnih organizacija (Evropska komisija, ReSPA, RCC itd.) o sprovođenju i nadzoru reforme javne uprave reforme. Članstvo u Platformi će omogućiti organizacijama civilnog društva da se aktivnije uključe u te procese na regionalnom nivou i u svojim zemljama. Takođe, Platforma će služiti kao mjesto za razmjenu iskustava i dobrih praksi.

Prije svečanog potpisivanja, članovi Platforme su raspravljali o dokumentima koja će poslužiti kao smjernice za funkcionisanje Platforme, nakon čega su isti i usvojeni, a je govorilo se i o daljem razvoju metodologije za praćenje sprovođenja reforme javne uprave.

Pogledajte cijelu listu članova Weber platforme