Stavovi građana o odgovornosti policije – Predstavljanje rezultata regionalnog istraživanja javnog mnjenja
Jačanje uticaja Državne revizorske institucije u Crnoj Gori
Skupština i nadzor izvršne vlasti u 2014.
Intervju za Dan: Stevo Muk
Predsjednik Upravnog odbora Instituta alternativa, Stevo Muk, dao je intervju dnevnom listu “Dan“. Teme obrađene u intervjuu se kreću od dnevno-političkih, odnosa u vladajućoj koaliciji, preko pitanja vezanih za proces pregovora sa EU, do nekih od nalaza Instituta iz oblasti kao što su reforma javne uprave i reforma sektora bezbjednosti. Intervju, koji je objavljen 6. avgusta ove godine, možete u cjelini pročitati u nastavku:
Da li očekujete li skori raspad DPS-SDP koalicije?
Ta koalicija se suštinski već raspala, ali je lako moguće da formalno opstane 
čak do sljedećih redovnih izbora. Sada nikome nije u interesu da prekine mandat vlade i krene u vanredne parlamentarne izbore. DPS hoće stabilnost vlade u susret očekivanom pozivu za članstvo u NATO i izvještaju Evropske komisije o napretku. Očigledno je da su sve strane, DPS, dio nekadašnjeg SDP koji vodi Krivokapić, ali i Socijaldemokrate ivana Brajovića koji imaju dva ministra u vladi, namjerne da održe aktuelni status quo. Dok se od Krivokapića i SDP u dijelu opozicione javnosti očekivalo da otkaže povjerenje vladi, sasvim je sigurno da oni ostanak u vladi vide kao još uvijek najbolji put za konsolidaciju unutrašnjih snaga, a upravljanje političkim resursima kao još uvijek najefektniji način da se ostvari uspjeh na izborima. Ne vjerujem da je tome pretežno doprinijela najava Pozitivne Crne Gore da će podržati aktuelnu vladu, ako joj SDP otkaže povjerenje. Vjerujem prije da je lakše dočekati izbore u vlasti nego u opoziciji. Uz sve navedeno, čini se da Socijaldemokrate imaju jasan predizborni koalicioni put, dok su za SDP stvari mnogo manje jasnije pa im i iz tog razloga treba dodatno vrijeme. iz navedenih razloga, ne očekujem skori raspad koalicije DPS –SDP.
Mislite li da će do kraja godine biti aktivirana klauzula balansa u pregovorima sa EU?
Ne, ne vjerujem. Međutim, ne bi me iznenadilo da se tako nešto desi već naredne godine, ukoliko rezultati u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala ostanu na ovom nivou. Naime, u vrijeme kada se bude ocjenjivao napredak sledeće godine specijalno tužilaštvo će već imati više od godinu dana rada iza sebe, te da neće biti prostora za dalje odlaganje procesuiranja slučajeva. Tim prije je i za očekivati da ovim tempom možemo očekivati njeno aktiviranje. S druge strane, izgleda da će ove godine u nekom čudnom jeziku birokratije, Evropska komisija pokušati da pokaže kako je Crne Gora formalno napredovala u odnosu na druge zemlje kandidate, što svi znamo, ali taj formalni napredak sadržan u otvaranju relativno velikog broja poglavlja, najčešće nije značio suštinski napredak i održive rezultate u praksi. Štoviše, tako je očigledno da ni u dva poglavlja koja smo privremeno zatvorili napredak nije vidljiv. Pri tome, smatram da rezultati u poglavljima 23 i 24, nisu za bilo kakvu pohvalu, ukoliko se kao značajna činjenica ne uzme da je skoro završen proces uspostavljanja dvije ”nove” institucije za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala. A mi smatramo da je mnogo važnije što se za ove dvije godine nije uradilo gotovo ništa u borbi protiv korupcije i jako malo u borbi protiv organizovanog kriminala. O tome govore i izvještaji drugih, naprimjer izvještaj vlade SAD o ljudskim pravima, novi izvještaj Freedom House koji ne bilježi napredak ni u jednoj oblasti, ali bilježi pad u oblasti slobode medija, kao i drugi negativni izvještaji npr. o pranju novca i drugi.
Da li ste zadovoljni transparentnošćiu procesa pregovora, tj. da li Vlada informiše javnost o svim akcentima procesa?
Ne, nismo zadovoljni transparentnošću pregovora i od početka imamo brojne prigovore na pristup informacijama, ograničeno objavljivanje izvještaja o realizaciji mjera, način na koji su predstavljeni ključni podaci itd Nažalost, čini nam se da je problema u transparentnosti, izvještavanju i koordinaciji sve više, počev od toga da je vlada ograničila pristup komentaria Evropske komisije na neke ključne zakone poput zakona o javnim nabavkama, označila oznakom tajnosti izvještaje eksperata EK u oblastima od neposrednog značaja za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala i vladavinu prava. Bez navedenih i drugih izvještaja, teško je voditi polemiku sa vladom, koja se poziva upravo na te izvještaje i tvrdi da oni potvrđuju vladine navode. Ono što mi znamo iz razgovora sa različitim službenicima i rukovodiocima iz policije, tužilaštva, sudstva je daleko od razloga za zadovoljstvo. Naprimjer, pravosudna statistika je našminkana tako što se svakom predmetu koji se vraća na ponovno suđenje kod niže instance daje novi broj, pa tako formalno imate novi predmet, a u stvari je riječ o predmetu koji se godinama ”povlači ” kroz sudske procese. Brojne mjere koje se vode kao realizovane, u stvari to nisu, jer se bilježi kao “zeleno” i kada su tek pokrenute minorne aktivnosti, ili se mjera realizuje “kontinuirano”, a tokom izvještajnog perioda nije bilo nikakvog pomaka”. Na savjet za vladavinu prava se prenose brojne obaveze u vezi sa pogavljem 23, ali u tom Savjetu nema nikog iz civilnog društva niti se o njegovom radu obavještava javnost.
Kako ocjenjujete dosadašnje reforme u oblasti javne uprave?
Reforme u oblasti javne uprave posle dvanaest godina i dva ciklusa reformi, nisu mnogo odmakle od početka. i dalje imamo problem sa politizacijom javne uprave na svim nivoima, što je naročito vidljivo u zapošljavanju i napredovanju. Takođe, uprava je i dalje glomazna, a imamo višak ljudi na nepotrebnim radnim mjestima, a manjak na poslovima koji su od najvećeg značaja za pružanje usluga, nadzor i kontrolu, razvoj propisa i javnih politika. Sada je u toku priprema nove Strategije za period 2016-2020 godine. Ministarstvo unutrašnjih poslova je odlučilo da samo tri dana nakon prvog sastanka radne grupe za pripremu nove Strategije, da nacrt na javnu raspravu. Ja sam u radnu grupu imenovan kao predstavnik NVO, ali sam napustio sastanak i obavijestio ih da takav način rada smatram neprihvatljivim. Osim mene su prigovor na takvu dinamiku dali i predstavnici Zajednice Opština i Uprave za kadrove, ali je MUP ostao pri svojoj odluci koju smatram duboko pogrešnom. Javna rasprava o tako važnom dokumentu tokom avgusta, poznato je svima, nije dobar način da se uključi javnost. Dodatno, MUP osim jednog okruglog stola ne planira druge veće i važnije skupove i razgovore sa ključnim korisnicima usluga i zainteresovanim subjektima za reformu javne uprave. O kreativnim metodama i iT tehnologijama da ne govorimo.
Mislite li da postoji politička volja u vlasti da se na pravi način primijeni novo izborno zakonodavstvo?
Smatram da je samo dio problema u novom izbornom zakonodavstvu, ali je žalostan pokazatelj da ni taj dio ne može da se promijeni i primijeni, odgovorno i blagovremeno. Naši ključni problemi sa regularnošću izbora jesu široko prisutna praksa zloupotrebe državnih resursa, praksa kupoprodaje glasova, kao i širok spektar različitih pritisaka, ucjena i uticaja koji dolaze iz vlasti, teško će se riješiti novim zakonodavstvom. Ove svima poznate prakse, ovjekovječene u snimcima razgovora rukovodstva DPS, moraju biti unaprijed, pred izbore i tokom izbora, opservirane kroz istrage kojima će rukovoditi specijalno tužilaštvo i specijalna odjeljenja policije. Samo tako se može spriječiti ponavljanje takvih aktivnosti. Da li je realno da se time pozabavi policija čiju kasdrovsku strukturu kreiraju vladajuće partije ? Nažalost ne. Vjerujem da u policiji, ANB i drugim državnim organima, i dalje ima mnogo više onih koji rade za interes i rezultat DPS, nego za jednak tretman svih na izborima. Opozicija bi morala naći najmanji zajednički imenitelj u vezi sa izbornim pravilima i praksom, u susret narednim izborima.
Policija, politika, reforme i korupcija
Najbrojniji dio naše državne uprave su policijski službenici i posebno zahtjevan je izazov organizovati ih da funkcionišu efikasno i postižu očekivane rezultate. Ovo naročito imajući u vidu nasleđe ’90-tih koje je na ovaj organ ostavilo posebno teške posljedice usljed ozbiljnog narušavanja stručnosti zaposlenih u policiji, njene prekobrojnosti, pada profesionalnih standarda za rad i posebno zapošljavanje u policiji. Kada se tome dodaju sumnje o korupciji i vezama između jednog broja službenika sa organizovanim kriminalom, situacija se dodatno komplikuje.
Kada je u pitanju nadzor nad policijom, tokom poslednjih godina su napravljeni važni pomaci, i kada je u pitanju parlamentarni nadzor, unutrašnja i građanska kontrola, kontrola od strane nezavisnih institucija. Nisu sva nadzorna tijela jednako uspješna, naprotiv, ali kada npr. policajac kine u dokazni materijal protiv njega se po automatizmu pokreće disciplinski postupak – za razliku od većine ostalih crnogorskih državnih organa koji još uvijek gaje kulturu prikrivanja grešaka i zloupotreba svojih službenika. (Primjer istrajnosti u tome je Ministarstvo poljoprivrede, koje uporno zataškava aferu “Cigarilosi”). Međutim, policija je najmanje napredovala u onome što je ključno: efikasnost u suzbijanju kriminaliteta, posebno organizovanog i privrednog kriminala i korupcije.
Najnoviji podaci koje smo prikupili pokazuju da Uprava policije sada ima 4203 službenika, što znači da je već postignuto planirano smanjenje broja službenika iz Vladinog Plana unutrašnje reorganizacije javnog sektora iz 2013. “Caka” je u tome da Vladina projekcija smanjenja nije obrazložena nikakvom analizom ni ozbiljnom procjenom, već samo tako dat broj “4287 do 2017”, pa se ne može argumentovano reći ni koji broj policijskih službenika bi bio optimalan. Zato je više nego vjerovatno da će Vlada i MUP morati ponovo pozabaviti brojem službenika i njihovom organizacijom u odnosu na kriterijum njene efikasnosti.
Početkom ove godine udružili smo se sa organizacijama iz regiona u mrežu POINTPULS u okviru projekta čiji je cilj dati doprinos transformaciji policija na Balkanu u profesionalne policijske službe koje uživaju povjerenje i poštovanje svojih građana. Između ostalog smo krajem jula, u četiri glavna grada u regionu, Podgorici, Beogradu, Sarajevu i Prištini, predstavili rezultate istraživanja javnog mnjenja o integritetu policija sačinjenih po istovjetnoj metodologiji kako bi bili uporedivi. Mrežu pored IA, čine Beogradski centar za bezbednosnu politiku, BIRN Srbija, Centar za sigurnosne studije BiH i kosovski Centar za bezbjednosne studije.
Istraživanje je između ostalog ukazalo na svojevrstan paradoks. Naime, građani CG imaju relativno visoko povjerenje u policiju, 58 % građana, čime je ovaj državni organ došao na drugo mjesto po povjerenju, odmah iza obrazovnih institucija, ali istovremeno čak 56% građana smatra da je korupcija rasprostranjena u policiji.
Kada je riječ o načinu na koji građani percipiraju u čijem interesu radi policija, samo jedna trećina smatra da policije djeluje onako kako bi morala, kao servis građana. Svi ostali navode da policija djeluje u pravcu zaštite interesa Vlade, kao sredstvo za zaštitu interesa političkih partija, a 11% procjenjuje da je njen pravac djelovanja zaštita interesa ljudi iz vrha policije. Kada se detaljnije ispita percepcija o tome koliki je uticaj predstavnika politike na rad policije, čak 70% građana smatra da političari u potpunosti i poprilično utiču na rad policije, dok 17% građana smatra da političari utiču na policiju u maloj mjeri.
Ono što posebno zabrinjava, i ostavlja dugoročno teške posljedice na kvalitet rada policije je pitanje zapošljavanja i regurutovanja novih kadrova. Ako se uzme u obzir mišljenje građana, slika nije nimalo pozitivna, jer svega trećina vjeruje da se zapošljava zakonito, putem javnog konkursa. Čak 48% građana navodi da se zapošljavanje prije svega vrši uz pomoć poznanstava, odnono preko prijatelja i rođaka, potom uz pomoć političkih veza (41%), itd.
Ipak nije sve crno. Crnogorska policija je dobila vrlo visoke ocjene od građana kada su u pitanju efikasnost javne bezbjednosti generalno (čak 72% građana smatra efikasnom), a isto tako bezbjednost škola, bezbjednost u saobraćaju, kao i za zaštitu života i imovine građana. Međutim, građani policiju smatraju neefikasnom kada je u pitanju suzbijanje korupcije uopšte (68%), u hvatanju počinilaca privrednog i organizovanog kriminala, kao i u suzbijanju korupcije u sopstvenim redovima.
Pitanje integriteta policijskih službenika ne treba shvatati usko i vezivati ga samo za korupciju u vidu davanja i primanja mita. Mnogo gore od toga je nepoštovanje profesionalnih policijskih standarda, pasivnost i nereagovanje po službenoj dužnosti. Dugo godina su razni Šarići i Kalići živjeli mirno u našoj zemlji i niko se njima nije pozabavio. I danas je takvih puno. Važno pitanje za naša dalja istraživanja je da li je država Crna Gora učinila dovoljno da ohrabri naše policajce da se uhvate u koštac sa teškim izazovima koji su pred njih postavljeni? Da li su ispunjene sve pretpostavke koje treba da osiguraju da pojedinci iz policije otvore škakljiva pitanja i prikupe dokaze protiv opasnih kriminalnih grupa i crnogorskih moćnika? Blaga kaznena politika za učestale napade na policijske službenike ne govori tome u prilog. Ali to je samo jedan od indikatora, ostalim ćemo se baviti narednih mjeseci.
Dina BAJRAMSPAHIĆ
Istraživačica javnih politika
Tekst originalno objavljen u sekciji ,,Forum” portala Vijesti
Kandidati nezadovoljni provjerom sposobnosti i poštovanjem rang lista
Provjera sposobnosti i nepoštovanje rang lista za izbor državnih službenika i namještenika, najčešći su uzrok nezadovoljstva kandidata za posao u državnim organima, pokazuju prijave koje Institut alternativa (IA) dobija preko svoje Internet stranice “Moja uprava“.
Na adresu “Moje uprave”, sajta koji je IA pokrenuo u okviru projekta “Državna uprava u Crnoj Gori: Jednaka za sve”, uz podršku Ambasade SAD u Podgorici, do sada je stiglo ukupno 14 prijava.
Kandidati često izražavaju nezadovoljstvo zato što nijesu izabrani na radna mjesta, iako su bili prvorangirani tokom provjere sposobnosti. Uporište za to im pruža i Zakon o državnim službenicima i namještenicima, koji propisuje da se, po pravilu, na radna mjesta biraju najbolje ocijenjeni kandidati. Samo izuzetno, i uz posebno obrazloženje, nakon usmenog intervjua sa kandidatima sa rang liste, starješina može izabrati drugog kandidata.
Međutim, upravo obrazloženja starješina nijesu dovoljno ubjedljiva, pokazuju slučajevi kandidata koji su nam se obratili.
Naime, starješine se u obrazloženjima često pozivaju na već sprovedenu provjeru sposobnosti, koja služi kao osnov za formiranje rang lista, na činjenicu da su izabrani kandidati već radili u datom državnom organu ili da su ostavili bolji utisak.
Ovi slučajevi poklapaju se i sa nalazima našeg Monitoring izvještaja o zapošljavanju i napredovanju u državnim organima, koji je upozorio na preširoku primjenu diskrecionog prava starješina da ne izaberu najbolje kandidate.
Druge prijave koje su upućene našoj organizaciji odnose se mahom na neregularnosti prilikom provjere sposobnosti, odnosno pogrešno bodovanje testova, prosječne ocjene tokom studiranja i stručnih i radnih kvaliteta kandidata.
Kandidati upozoravaju i na privilegovanje pojedinih kandidata od strane službenika, koji pripremaju praktične testove za provjeru kompetentnosti za obavljanje poslova datog radnog mjesta.
“Odradiš perfektno opšti dio na provjeri sposobnosti, međutim, na posebnom dijelu je vrlo teško proći jer ne znaš šta i odakle treba da učiš (iz organa na čiji se oglas javljaš neće da daju informaciju), dok onaj kome je namješten oglas (a 98% oglasa je namješteno), obzirom na to da pitanja pripremaju službenici za kadrovske poslove iz pomenutog organa, zna koja će mu biti pitanja, pa čak dobije i odgovore”, piše u jednoj od prijava koje smo primili.
IA je pripremio i vodič za kandidate za posao u državnim organima, koji će, u 2 000 primjeraka, biti distribuiran svim zainteresovanim kandidatima uz pomoć Uprave za kadrove.
Nalazi i rezultati našeg jednogodišnjeg projekta ”Državna uprava u Crnoj Gori: Jednaka za sve” poslužiće i kao osnova za zagovaranje izmjena Zakona o državnim službenicima i namještenicima, koje su planirane za poslednji kvartal ove godine.
Milena MILOŠEVIĆ
Istraživačica javnih politika
