Objavljeno

Saopštenje: Vlast bez rasprave – Građani bez mogućnosti da unaprijede propise

Vlada konstantno krši relevantne uredbe o organizovanju javne rasprave i uključivanju zainteresovane javnosti u proces izrade zakona i strateških dokumenata i krije brojne informacije u vezi s izradom propisa što se negativno održava na kvalitet ovih dokumenata.

Javne rasprave se uošte ne organizuju, ili traju kraće nego što je propisano Zakonom. Tekst o kojem se navodno raspravlja često se ne objavljuje, a izvještaji sa pristiglim predlozima za unapređenje se ne pripremaju ili su nepotpuni.

Ovo su samo neki načini kršenja propisa koji uređuju ovu oblast, a najskoriji primjeri su nedostatne rasprave o nacrtima strategija za razvoj javnih nabavki, reformu javne uprave, kao i o programu pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji (EU).

Ministarstvo finansija i Uprava za javne nabavke nisu organizovali javnu raspravu o Nacrtu strategije za razvoj sistema javnih nabavki za period 2016-2020. godine. Organizovan je set konsultacija o čijem održavanju nije bilo informacija na internet prezentacijama ovih organa. Štaviše, tekst nacrta strategije nije bio javno dostupan tokom ovih konsultacija, pa se postavlja pitanje svrsishodnosti ovakvih događaja. Najzad, budući da nije organizovana javna rasprava u skladu sa odredbama relevantne uredbe, nadležni organi nisu u obavezi da uzmu u razmatranje bilo koji izneseni predlog, niti da o njima sačine zvaničan izvještaj.

Iako su o tekstu Nacrta strategije reforme javne uprave za period 2016-2020. godine organizovane dodatne konsultacije, ne možemo biti optimisti kada je unapređenje ovog teksta u pitanju. Naime, nakon prvobitne javne rasprave, sprovedene tokom godišnjih odmora (tokom avgusta i početkom septembra), Ministarstvo unutrašnjih poslova je u izvještaj sa javne rasprave uključilo samo ”dopadljive“ predloge, bez obrazloženja zašto drugi komentari nisu prihvaćeni ili obuhvaćeni izvještajem.

Najzad, Ministarstvo vanjskih poslova i evropskih integracija je predstavilo Nacrt programa pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji za period 2016-2018. godine, a dokument objavilo tek nakon prezentacije. Iako je, navodno, još uvijek moguće dostaviti komentare na ovaj tekst, samim tim što nije objavljen prije događaja na kojem je predstavljen spriječena je otvorena diskusija o njemu.

Ovi primjeri pokazuju da se, više od tri godine nakon usvajanja uredbi o postupku i načinu sprovođenja javne rasprave i načinu uključivanja NVO predstavnika u proces izrade akata, ovi propisi uporno izigravaju od strane državnih organa. Uz nedvosmislenu želju marginalizovanja prostora za uticaj zainteresovanih strana, Vlada na ovaj način ne usvaja nužno i najbolja rješenja i sprečava građane da doprinesu izradi propisa, koji regulišu za njih značajna pitanja.

Jovana MAROVIĆ
Koordinatorka istraživanja

Objavljeno

TV prilog: Čuvari vlasti ili građana? Policija u regionu

U okviru regionalnog POINTPULSE projekta, zajedno smo, sa partnerima iz BIRN-a, snimili prilog za emisiju “Čuvari vlasti ili građana? Policija u regionu”, koja je emitovana u decembru na regionalnoj televiziji N1.

Naši sagovornici bili su:

nezavisni poslanici Mladen Bojanić i Velizar Kaluđerović,
predsjednik Savjeta za građansku kontrolu policije, Aleksandar Zeković
i načelnik Odjeljenja za analitiku, unapređenje rada i razvoj policije, Radovan Ljumović.

Radovan Ljumović smatra da je stav građana (70%) o velikom uticaju politike na operativni rad policije rezultat načina na koji se u javnosti predstavljaju određene aktivnosti policije, koje utiču na formiranje mišljenja koji se razlikuje od onoga što je realno. “Uticaja politike u policiji ima jako malo – ništa više nego što možda postoji u drugim organima. Policija postupa u skladu sa zakonima i u okviru mogućeg.”

Poslanik Bojanić, sa druge strane, tvrdi da politika ima najveći uticaj na rad policije – od imenovanja rukovodstva, pa sve do zapošljavanja.

Poslanik Kaluđerović dodaje da veliki broj problema koji postoje u Crnoj Gori, među kojima izdvaja korupciju na visokom nivou i organizovani kriminal, jeste rezultat prvenstveno neefikasnosti onih nadležnih organa kojima je obaveza da se protiv ovakvih pojava bore, a to su, u prvom redu, policija i tužilaštvo.

Aleksandar Zeković je naveo da problem u policiji nije sistemski, ali je tokom oktobarskih protesta zabilježeno ne samo prekoračenje ovlašćenja policijskih službenika, već i zlostavljanje i nečovječno postupanje u čitavom nizu incidenata. “Do danas, nismo dobili odgovarajuće izjašnjenje ni od Uprave policije, ni od ministra unutrašnjih poslova.”

Podsjećamo da je Institut alternativa u svom izvještaju o integritetu policije u Crnoj Gori analizirao šest oblasti koji se odnose na transparentnost rada policije, depolitizaciju, upravljanje ljudskim resursima, upravljanje finansijama, unutrašnju i spoljnu kontrolu.

Ovdje možete pogledati prilog o integritetu policije u Crnoj Gori:

Povezane vijesti:

TV prilog je snimljen u okviru projekta „Puls integriteta i povjerenja policija na Zapadnom Balkanu“ (engl.Western Balkans Pulse for Police Integrity and Trust – POINTPULSE) koji podržava Evropska unija kroz program Podrške civilnom društvu (EuropeAid/136-034/C/ACT/Multi).

Objavljeno

Saopštenje: MUP simulirao javnu raspravu o Strategiji razvoja policije

MUP je bez posebnog obrazloženja odbio da unaprijedi rad unutrašnje kontrole policije i poveća njena ovlašćenja, a u Strategiju razvoja policije nije uključio ni mjere koje se odnose na depolitizaciju, povećanje transparentnosti i unapređenje upravljanja finansijama.

Vlada je na jučerašnjoj sjednici usvojila Strategiju razvoja policije u narednom petogodišnjem periodu (2016-2020) i Akcioni plan za period 2016-2018. Ovi dokumenti su naročito važni imajući u vidu da je poslednja strategija fokusirana samo na unapređenje funkcionisanja policije kreirana 2010. godine, te da kvalitetna nova strategija mora da uključi najrazličitija pitanja koja se tiču policije i da na temeljan i sveobuhvatan način pristupi analizi problema u dosadašnjem funkcionisanju policije.

Međutim, sam proces izrade Strategije i Akcionog plana nije bio ni transparentan ni participativan. Nije bilo javno dostupnih informacija o radu radnih grupa na ovim aktima, a nije bilo ni poziva za učešće zainteresovane stručne javnosti u pripremi nacrta.

To se pokušalo nadomjestiti organizovanjem javnih stručnih konsultacija, ali bez iskrene namjere da se Nacrti unaprijede, već da se fingira otvorenost Ministarstva za sugestije i predloge građana. Nedostatak uvažavanja javnosti se najbolje vidi po tome što Izvještaj sa javne rasprave sadrži 7 stranica izlistanih predloga i pola stranice odgovara Ministarstva gdje se navodi da se pet predloga prihvata, od čega su dva tehnička, a sve ostalo odbija.

Institut alternativa (IA) je u okviru javne rasprave nadležnom Minsitarstvu unutrašnjih poslova dostavio 46 konkretnih predloga mjera koje su proizašle iz kvalitativnog istraživanja Procjena integriteta policije u Crnoj Gori i u kojem su analizirani problemi u šest prioritetnih oblasti: transparetnost, upravljanje finansijama, depolitizacija, upravljanje ljudskim resursima, unutrašnja kontrola i spoljni nadzor.

Od svih predloga, obrađivač je usvojio jednu mjeru:

“Analiza pritužbi građana koje se podnose rukovodiocima u kontekstu razloga za visok stepen neosnovanosti.”

Odbijeno je, dakle, svih devet predloga u vezi sa unapređenjem transparentnosti MUP-a i policije uz obrazloženje da “se obaveza transparentnog rada u kontinuitetu sprovodi u skladu sa važećim zakonskim propisima iz te oblasti”.

MUP je, dalje, u potpunosti zanemario 16 predloga iz oblasti upravljanja ljudskim resursima, odnosno, odbio da, npr:

  • kao poseban cilj propiše depolitizaciju policije i smanjenje političkog djelovanja policijskih službenika,
  • odbio da se obaveže da će propisati zakonom procedure za razrješenje rukovodilaca u policiji,
  • odbio da unaprijedi transparentnost varijabila, nagrada i novčanih priznanja,
    odbio preporuke za smanjenje diskrecionog odlučivanja o postavljenu rukovodilaca, itd.

Ono što smo posebno naglasili u komentarima je da je čitava oblast upravljanja finansijama isključena iz Strategije, a to je oblast od visokog rizika za korupciju. U komentarima koje smo dostavili posebno smo skrenuli pažnju da ne treba praviti vještačku granicu između MUP-a i Uprave policije, jer se ne može reformisati Policija bez paralelnog reformisanja načina i procedura na koji Ministarstvo upravlja i donosi odluke koje se odnose na policiju, u skladu sa svojim nadležnostima. Uprkos tome, MUP je ostalo pri svom da se “finasiranje spada u nadležnosti MUP-a, a strateška dokumenta se odnosne na razvoj Uprave policije”, pa su, stoga, svi predlozi za unapređenje upravljanja finansijama odbijeni.

Pri tome, ne smije se zaboraviti da je Vlada svojim Zaključkom zadužila MUP da, do kraja 2015. godine, sačini i dostavi Vladi na usvajanje novu Strategiju razvoja unutrašnjih poslova 2016-2020. godina, a ne samo policije. Strategija razvoja unutrašnjih poslova je bila predviđena i Programom rada Vlade i Programom rada MUP-a za 2015. godinu. Međutim, Ministarstvo je samovoljno promijenilo zaključak, bez formalne inicijative za izmjene zaključka i Programa rada Vlade što je obavezno i fokusiralo se samo na policiju umjesto na reforme cijelog MUP-a.

Međutim, to što je unutrašnja kontrola u okviru MUP-a, nije spriječilo MUP da u Akcionom planu propiše nekoliko mjera za unapređenje administrativnih i tehničkih kapaciteta unutrašnje kontrole. Ali ih jeste opredijelilo da odbiju 13 naših predloga u ovoj oblasti uz obrazloženje da:

“Nijesu uvažene preporuke u vezi sa radom nadzornih tijela, posebno unutrašnje kontrole jer su ponuđena rješenja već definisana zakonima i primjenjuju se u praksi”.

Drugim riječima, MUP je između ostalog odbio da:

  • Izmjenama i dopunama Zakona o unutrašnjim poslovima proširi ovlašćenja unutrašnje kontrole na nadzor nad MUP-om, posebno u oblastima od visokog rizika za korupciju, kao što su javne finansije i javne nabavke, kao i uvođenja kontrole nad imenovanim/postavljenim licima u policiji (kao što su pomoćnici direktora, direktor i sl.)
  • Utiče na pomjeranje težišta koncepcije unutrašnje kontrole sa postupanja po žalbama građana i ocjene zakonitosti postupanja pojedinih policijskih službenika na procesuiranje policijskih službenika i funkcionera za krivična djela. Ovo posebno imajući u vidu da nekoliko drugih tijela ocjenjuje zakonitost postupanja policijskih službenika, ali da druga tijela nemaju policijska ovlašćenja pa ne mogu doprinijeti prikupljanju dokaza protiv policijskih službenika.

MUP je odbio i mjere za unapređenje rada Disciplinske komisije, kao i mjere za unapređenje sprovođenja zakuljačaka i preporuka radnih tijela Skupštine, Skupštine, Zaštitnika ljudskih prava i sloboda i Savjeta za građansku kontrolu rada policije od strane MUP/UP.

Ovakav način rada u potpunosti obesmišljava učešće zainteresovanih strana u javnim raspravama, jer ne postoji ozbiljna volja ni za unapređenje dokumenata ni rada policije i MUP-a. Umjesto toga kozmetičkim mjerama i parcijalnim aktivnostima se stvara privid reformi dok se svi suštinskih problemi zanemaruju – bez odgovorosti za to kakva će policija biti za dvije, odnosno pet godina.

Dina BAJRAMSPAHIĆ
Istraživačica javnih politika

Povezane vijesti: TV prilog: Čuvari vlasti ili građana? Policija u regionu

Objavljeno

Procjena integriteta policije u Crnoj Gori

Narušen je integritet policije u Crnoj Gori. Problem nije samo primanje mita i zloupotreba službene dužnosti, već i prekomjerna upotrebe sile, pasivnost u postupanju, iznuđivanje iskaza i političko djelovanje. Korupcija je druga najčešća asocijacija crnogorskih građana kada pomisle na policiju, odmah iza “sigurnost, bezbjednost, zaštita građana”, a samo 12 procenata građana vjeruje da korupcija nije rasprostranjena u policiji Crne Gore. Iz nabrojanih razloga integritet policije mora postati jedno od prioritetnih oblasti u daljem strateškom razvoju ove službe.

Postoji složen sistem unutrašnjeg i spoljnjeg nadzora policije koji karakteriše: nedovoljna saradnja i razmjena informacija između nadzornih tijela; nedovoljan uticaj njihovih kontrola, zaključaka i preporuka; te dilema kod građana kome prijaviti zloupotrebu, korupciju ili prekoračenje u primjeni ovlašćenja policije usljed prevelikog broja aktera. Iako su neki pomaci napravljeni, nadzorna tijela još uvijek nisu postigla potrebnu efikasnost u primjeni svojih ovlašćenja.

Reforma crnogorske policije započinje neposredno prije referenduma o nezavisnosti, usvajanjem novog Zakona o policiji, u oktobru 2005. godine. Uprava policije je Zakonom o unutrašnjim poslovima iz 2012. godine vraćena pod okrilje MUP-a. To je za posljedicu imalo smanjen stepen samostalnosti policije u upravljanju i odlučivanju u brojnim oblastima, od ljudskih resursa i finansija do transparentnosti.

U ovom izvještaju predstavili smo rezultate istraživanja s namjerom da damo doprinos unapređenju funkcionisanja policije, kao i povećanju povjerenja građana u njen rad, koje je na nezavidnom nivou, kao i u ostalim balkanskim zemljama.

Izvještaj je podijeljen u šest tematskih cjelina, od kojih se prve tri odnose na pitanja transparentnosti, depolitizacije i upravljanja ljudskim resursima. U naredna tri poglavlja bavimo se upravljanjem finansijama i javim nabavkama, represivnim mjerama za utvrđivanje odgovornosti službenika i analiziramo rad i rezultate svih aktera zaduženih za unutrašnju i spoljnu kontrolu rada policije. Nakon svakog poglavlja date su preporuke za unapređenje stanja u toj oblasti.

Istraživanjem se došlo do šest glavnih zaključaka:

(i) Iako su napravljeni važni koraci u upravljanju ljudskim resusrima, kao što je pooštravanje kriterijuma za imenovanje rukovodilaca u policiji, ključni problemi su: nedostatak strateškog pristupa u politici racionalizacije broja policijskih službenika, diskreciono odlučivanje starješine organa u zapošljavanju i napredovanju, površno ocjenjivanje, te slaba veza između izvještavanja o radu, ocjenjivanja i napredovanja.

(ii) Uprkos tome što je policijskim službenicima zakonom zabranjeno političko djelovanje, članstvo u političkim partijama i prisustvo na političkim skupovima, ove prakse nisu suzbijene, a građani policiju ocjenjuju kao veoma politizovan državni organ. Politizaciji takođe doprinosi netransparentnost odlučivanja o razrješenju rukovodilaca, nepostojanje prakse javnih obrazloženja o razlozima razrješenja, te manjkav zakonski okvir za uređenje ovih procedura.

(iii) Institucionalni okvir za nadzor nad policijom razvijen je i skoro u cjelini zaokružen, u smislu postojanja zakonskih mogućnosti za efikasan nadzor, ali postoji veliki prostor za iniciranje većeg broja kontrola od strane svih nadzornih tijela i unapređenje sprovođenja preventivnih i represivnih mjera za poboljšanje integriteta policijskih službenika.

(iv) Državno tužilaštvo je od 2013. godine do 1. oktobra 2015. godine u radu imalo 62 predmeta protiv policijskih službenika, od kojih je svega 19 rezultiralo podizanjem optužnog akta. Nema rezultata u procesuiranju korupcije na visokom nivou u policiji. Sudovi su u istom periodu imali 47 predmeta protiv policijskih službenika (ne uključujući predmete iz oblasti korupcije), od kojih su samo tri sankcionisana zatvorskom kaznom, od ukupno 16 donesenih pravnosnažnih odluka.

(v) Unutrašnja kontrola napravila je značajan iskorak kada su u pitanju samoinicijativne kontrole, kojih je u 2014. godini bilo 76, sa 26 konstatovanih nepravilnosti i ukupno šest slučajeva dostavljenih Državnom tužilaštvu. Međutim, od ukupno 500 imovinskih kartona, u dosadašnjem radu je kontrolisala 140 i konstatovala nepravilnosti u dva predmeta. Od 154 žalbe građana rukovodiocima organizacionih jedinica, u 2014. godini, samo dvije su bile osnovane. Rukovodioci su u istoj godini pokrenuli disciplinski postupak zbog težih povreda službene dužnosti protiv 87 službenika i izrekli 55 disciplinskih mjera u vidu novčanih kazni. Organizacione jedinice policije su za godinu dana pokrenule i pet krivičnih prijava protiv sedam službenika, te prekršajni postupak protiv pet službenika. Za posljednjih godinu i četiri mjeseca, najmanje 55 puta je prekršen Kodeks policijske etike, konstatuje Etički odbor.

(vi) U prosjeku, 3% godišnjih predmeta Zaštitnika ljudskih prava i sloboda odnosi se na policijske službenike. Procedura za izbor Ombudsmana ne omogućava izbor najboljeg kandidata. Iako je parlamentarni nadzor nad policijom uspostavljen, nije učestala primjena kontrolnih mehanizama, dok je uticaj zaključaka i preporuka radnih tijela Skupštine nedovoljan. Ministarstvo unutrašnjih poslova unaprijedilo je primjenu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, ali se nedovoljan broj akata koji se tiču policije otvara za javnu raspravu i učešće građana.

Objavljeno

Saopštenje: Omogućiti ravnopravan tretman zaposlenih na određeno vrijeme

U svjetlu medijskih navoda da je u MUP-u riješen status zaposlenih na određeno vrijeme, time što im je omogućeno da se prijave na interne oglase, Institut alternativa upozorava da ovakva praksa može biti diskriminatorna.

Time bivaju diskriminisani mnogi službenici u drugim državnim organima, koji su godinama radili na određeno vrijeme, a kojima nije omogućeno da riješe svoj status na način na koji je to dozvoljeno njihovim kolegama iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP).

Naime, prema Informaciji Vlade iz 2013. godine i medijskim navodima, za 262 službenika koji su bili zaposleni na određeno vrijeme u MUP-u, omogućeno je dobijanje stalnog zaposlenja prijavom na interni oglas.

IA je 2013. godine ukazao na propust da se radno-pravni status službenika zaposlenih na određeno vrijeme u državnoj upravi na adekvatan način riješi prije početka primjene Zakona o državnim službenicima i namještenicima u januaru iste godine. Time je sigurnost njihovih radnih mjesta znatno ugrožena, naročito ako se ima u vidu da su nadležne institucije zauzele stav da za zaposlene u državnoj upravi nije dozvoljena automatska transformacija radnog odnosa na određeno u radni odnos na neodređeno vrijeme.

Međutim, ukoliko su navodi o zapošljavanju u MUP-u na osnovu internog oglasa tačni, to predstavlja očigledan primjer nastojanja da se doskoči Zakonima i nadležnim institucijama, bez pokušaja da se amandmanskim djelovanjem pronađe sistemsko rješenje koje bi se jednako primjenjivalo na sve.

U Monitoring izvještaju o zapošljavanju i napredovanju u državnim organima u 2014. godine, takođe smo upozorili na mogućnost da se kandidati koji su ranije bili zaposleni na određeno vrijeme nezakonito favorizuju prilikom popune radnih mjesta.

Na drugoj strani, nameće se i pitanje zaštite prava ovih službenika. Prema nalazima IA, određeni službenici su na određeno vrijeme radili i duže od 15 godina, ali nisu dobili mogućnost da dobiju trajno zaposlenje, već, kada je za njihovu poziciju raspisan oglas, praktično su “ostali bez posla”.

Ovim putem apelujemo na nadležne institucije, prvenstveno na Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, da ispita navode o rješavanju statusa zaposlenih na određeno vrijeme u državnoj upravi s aspekta zaštite protiv diskriminacije. Podsjećamo, Zakon o zabrani diskriminacije diskriminaciju definiše kao svako neopravdano, pravno ili faktičko, neposredno ili posredno pravljenje razlike ili nejednako postupanje prema grupi lica u odnosu na druga lica.

Milena MILOŠEVIĆ
Istraživačica javnih politika

Objavljeno

Nacrt Strategije ne vodi boljoj javnoj upravi

Institut alternativa dostavio je MUP-u skoro 40 strana komentara na Nacrt strategije za reformu javne uprave i prateći akcioni plan. Nacrt ne odgovara na suštinske izazove dobrog upravljanja.

Reforma javne uprave je ključni proces ne samo za osposobljavanje uprave da odgovori brojnim zahtjevima u procesu pristupanja EU, već i za dalju demokratizaciju društva. To se može postići prevencijom zloupotrebe javnih resursa, promovisanjem integritetom javnih zvaničnika i službenika, promocijom zasluga i spososobnosti kao ključnih kriterijuma zapošljavanja, napredovanja i nagrađivanja u javnoj upravi.

Međutim, stav Instituta alternativa je da, aktuelni Nacrt Startegije i prateći dvogodišnji akcioni plan, ne odgovaraju ovim izazovima na pravi način.

Na brojnim mjestima, uvođenjem “sitnih” aktivnosti, koje su državni organi dužni da sprovode u svom svakodnevnom radu, nastoji se obesmisliti strateška reforma javne uprave.

Naročito su zanemarljive mjere koje se odnose na odgovornost i integritet, oblast koja je usko povezana sa borbom protiv korupcije.

Lokalne samouprave su takođe gotovo u cjelosti zapostavljene i označene su kao nosioci samo jednog cilja od njih ukupno 11, a osim preko Zajednice opština, opštine, pojedinačno, uopšte nijesu bile uključene u izradu ovog dokumenta.

Iz toga proizilazi da je namjera autora Strategije da sprovedu reformu lokalne samouprave bez učešća samih lokalnih samouprava u osmišljavanju ili sprovođenju aktivnosti.

Kada je u pitanju predložena koordinacija primjene Strategije, IA podržava predlog da se osnuje Savet za reformu javne uprave, i predlaže da ovo noformirano tijelo zamijeni Savjet za unapređenje poslovnog ambijenta, regulatornih i strukturnih reformi. Ipak, smatramo da je u sastav novog Savjeta, pored predstavnika ključnih organa za sprovođenje strategije na nivou starješina organa i udruženja poslodavaca, neophodno uključiti i predstavnike nevladinog sektora, Zajednice opština, i akademske zajednice.

Sa ciljem da se unaprijedi dokument, osim opštih komentara, IA je dostavio konkretne predloge novih ciljeva, aktivnosti, i indikatora, i uputio nadležne institucije u domaće i međunarodne izvore koji mogu pomoći da se formulišu početni pokazatelji stanja u ključnim oblastima, bez kojih nije moguće na utemeljen način pratiti napredak u primjeni Strategije koja se donosi za period 2016 – 2020. godine.

Predložili smo i novi opšti cilj Strategije, koji bi trebalo da glasi: Stvaranje efikasne, transparentne i servisno opredijeljene javne uprave, zasnovane na sistemu zasluga, koju karakteriše porast povjerenja građana u njen rad. Ovako formulisan cilj, prema našem predlogu, pratili bi indikatori o porastu povjerenja građana u javnu upravu, boljem rangu Crne Gore u indikatorima dobrog upravljanja (Svjetska Banka), o skraćenom trajanju upravnih postupaka, povećanom stepenu izvršenja odluka Upravnog suda.

Samo preciznim formulisanjem ciljeva, sa indikatorima koji će omogućiti ocjenu njegove ispunjenosti, naknadno će se moći sprovesti procjena učinka Strategije reforme javne uprave.

To je proces koji javna uprava treba da nauči, kako bi se spriječilo ono što je trenutno na djelu: situacija u kojoj se 2015. godine ponavljaju prioriteti, ciljevi i aktivnosti, koji su bili formulisani prije 4 godine, a koje državni organi mahom nijesu upjeli da ostvare u okviru primjene prethodne Strategije.

U nastavku možete pročitati komentare Instituta alternativa na Nacrt Strategije i Akcioni plan u cjelosti.