Mjesec: Maj 2013.

Institut alternativa smatra da Ministarstvo rada i socijalnog staranja mora obrazložiti na kojim analizama je zasnovalo predviđeni iznos materijalnih davanja u Predlogu Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti.

Tvrdnje Ministarstva rada i socijalnog staranja na skupštinskoj raspravi o Predlogu Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti da Crna Gora ima najizdašnija materijalna u regionu i da nema mjesta njihovom povećanju, ostaju neosnovana ukoliko imamo u vidu da iznos materijalnog obezbjeđenja i dječijeg dodatka predstavlja skoro šestinu iznosa minimalne potrošačke korpe. Sva materijalna davanja su određena u fiksnom iznosu. Predviđena je mogućnost da se visina osnova za materijalno obezbjeđenje i visina određenih materijalnih davanja mogu utvrditi u većem iznosu, uz prethodno pribavljeno mišljenje Ministarstva finansija. Ovo znači da se usklađivanje visine materijalnih davanja prepušta odluci Vlade.

U obrazloženju Zakona Ministarstvo rada i socijalnog staranja nije navelo bilo kakve analize, informacije ili objašnjenja na koji način je visina materijalnih davanja određena, što izaziva dodatnu sumnju u predložena rješenja. Utvrđivanje osnova i visine materijalnih davanja moralo je biti rezultat podrobne analize finansijskih i drugih pokazatelja sa kojom javnost nije upoznata. Smatramo da je potrebno da javnost zna razloge iz kojih su iznosi tih davanja utvrđeni na ovom nivou i da Ministarstvo mora obrazložiti i učiniti dostupnim sve napravljene analize. Ukoliko to ne učini, svi zahtjevi predstavnika civilnog sektora koji se zalažu za povećanje postojećih i uvođenje novih materijalnih davanja, ostaju opravdani.

Nije jasno na osnovu kakvih procjena i analiza se u obrazloženju Zakona tvrdi da će za njegovu primjenu biti potrebno manje finansijskih sredstava u odnosu na sredstva koja su se do sada izdvajala u skladu sa važećim Zakonom o socijalnoj i dječijoj zaštiti. Primjena novog Zakona podrazumijeva osnivanje Zavoda za socijalnu i dječiju zaštitu i Fonda za socijalne inovacije pri Ministarstvu rada i socijalnog staranja, uvođenje socijalne inspekcije kao i transformaciju ustanova socijalne i dječije zaštite u cilju podsticanja razvoja socijalnih usluga, za šta je potrebno obezbijediti sredstva.

U obrazloženju Zakona se novi uslovi za refundaciju naknade zarade za porodiljsko i roditeljsko odsustvo opravdavaju boljom kontrolom i uštedom budžetskih sredstava, čemu dopinosi i ograničenje korišćenje prava na materijalno obezbjeđenje na devet mjeseci u toku jedne godine. Ušteda budžetskih sredstva nije opravdana ukoliko se ona vrši ograničavanjem korišćenja prava ukoliko korisnici (poslodavci i korisnici materijalnog obezbjeđenja) ispunjavaju zakonom propisane obaveze.

Smatramo da se najveće uštede u budžetu mogu ostvariti pravilnim usmjeravanjem sredstava i sprečavanjem zloupotreba prava, čemu će doprinijeti uspostavljanje informacionog sistema socijalnog staranja (socijalnog kartona).

Nakon uvođenja socijalnog kartona i usmjeravanja pomoći onima kojima je zaista potrebna, Ministarstvo neće imati opravdanje da iznos materijalnih davanja za socijalno ugrožene kategorije stanovništva ne poveća i ne uskladi sa realnim troškovima života.

Dragana Radović
Istraživačica javnih politka

Usvajanje odredbi Predloga Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti kojima se reguliše visina sredstava koja se refundiraju poslodavcu za zaposlenu na porodiljskom, odnosno zaposlenu ili zaposlenog na roditeljskom odsustvu ugrozilo bi politiku povećanja nataliteta, pravo na planiranje porodice, socijalnu sigurnost i prava majke i djeteta, kao i položaj i profesionalni status žena koje zarađuju platu veću od prosječne u državi.

Institut alternativa podržava inicijativu civilnog sektora i napore opozicije da se izmijene odredbe Predloga zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti kojima se, između ostalog reguliše i visina sredstava koja se refundiraju poslodavcu. Smatramo da se ograničavanjem visine sredstava za refundaciju poslodavcu na iznos koji ne može biti veći od visine prosječne zarade u državi u prethodnoj godini, neće postići planirani efekti uštede u državnom budžetu ukoliko se ima u vidu broj građana u Crnoj Gori koji zarađuje platu u iznosu većem od prosječne zarade. Umjesto uštede u državnom budžetu država će zapravo podsticati diskriminaciju i povećanje nezaposlenosti žena koje više zarađuju, a koje planiraju porodicu.

Usvajanjem ovakvih odredbi Zakona država socijalnu brigu o porodiljama i roditeljima prepušta poslodavcima koji će nastojati ili da izmijene kolektivne ugovore i smanje zarade porodiljama odnosno korisnicima roditeljskog odsustva ili da ih otpuste. Posebno će biti ugrožene žene koje imaju ugovor na određeno vrijeme ili koje manje od tri mjeseca rade kod poslodavca, jer se u tom slučaju naknada zarade ne refundira. Nerealno je očekivati da će poslodavci moći, a ni htjeti podnijeti ovaj teret.

Smatramo da su brojne zloupotrebe prava na refundaciju zarada za porodiljsko, odnosno roditeljsko odsustvo propusti u radu nadležnih inspekcijskih organa. Dug prema državi koji je nastao kao posljedica zloupotreba se ne smije naplaćivati novcem onih koji zarađuju natprosječne plate. Napominjemo da se iznos sredstava za refundaciju isplaćuje iz Fonda za zdravstveno osiguranje, te da je u pitanju novac koji se od plata građana Crne Gore svakog mjeseca odvaja i za ovu namjenu.

Umjesto stimulisanja rađanja i pružanja podrške ženama i roditeljima, položaj žena i roditelja se, usvajanjem ovakvih odredbi Zakona, dodatno ugrožava. Prethodne afere i zloupotrebe opominju da inspekcija rada nije radila svoj posao ili ga makar nije radila valjano. Država ne treba da kažnjava majke i djecu, već da poboljša rad inspekcijskih organa kako bi se ubuduće spriječile zloupotrebe prava na refundaciju znaknada zarada za porodiljsko, odnosno roditeljsko odsustvo.

Dragana Radović
Istraživačica javnih politka

„Prijedlog Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti je značajno unaprijeđen u odnosu na Predlog Zakona koji je povučen iz skupštinske procedure, ali i dalje ostavlja prostor za amandmansko djelovanje u dijelu jačanja saradnje, definisanja beskućnika i usluge prihvatilišta i vođenja evidencije“, stav je Instituta alternativa.

Istraživačica javnih politika u Institutu alternativa, Dragana Radović, učestvovala je na sedmoj sjednici Odbora za zdravstvo rad i socijalno staranje na kojoj je razmatran Predlog zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti.

Institut alternativa smatra da je u suštinskom dijelu predlog Zakona značajno unaprijeđen i da afirmiše najznačajnije novine predviđene reformom socijalne i dječije zaštite, kao što su: priznavanje veće uloge organizacija civilnog društva koje su prepoznate kao najzastupljeniji pružaoci socijalnih usluga, definisanje i razvoj socijalnih usluga, sa posebnim akcentom na deinstitucionalizaciju i obezbjeđenje dostupnosti socijalnih usluga u lokalnim zajednicama, uvođenje postupka licenciranja i akreditacije, osnivanje Zavoda za socijalnu i dječiju zaštitu i uvođenje reda u način vođenja evidencije u formi izrade socijalnih kartona, odnosno uvođenje elektronske baze podataka o korisnicima prava socijalne i dječije zaštite.

“Ipak, smatramo da se može iskoristiti prostor za amandmansko djelovanje kada je u pitanju definisanje pojma beskućnika, jačanje saradnje Zavoda za zapošljavanje i centara za socijalni rad, vođenje evidencije i bolje definisanje usluga prihvatilišta”, kazala je Radović.

Radović je ukazala da je bilo potrebno više uključiti predstavnike civilnog društva u izradu i komentarisanje Predloga Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti. “Posebno bi se osvrnuli na član 17 predloga Zakona- Strateška dokumenta i opomenuli na praksu da se prvobitno donosi startegija u kojoj se definišu dugoročni ciljevi i prioriteti razvoja socijalne i dječije zaštite, a potom zakoni i drugi akti. Prilikom izrade ovog Zakona učinjen je izuzetak od takve prakse”.

Kada je u pitanju vođenje zbirki podataka (član 148), predviđeno je vođenje evidencije i o pružaocima usluga i korisnicima prava u sistemu socijalne i dječije zaštite. Institut smatra da je potrebno obavezati pružaoce socijalnih usluga, a posebno organizacije civilnog društva na redovnu razmjenu podataka i informisanje o korisnicima njihovih usluga. Ovo je potrebno kako bi postojala pouzdana baza podataka o pružaocima usluga i dostupnim uslugama u lokalnim zajednicama, ali i da bi se izbjegle zaloupotrebe prava. Institut predlaže da se ova obaveza razmjene podataka uredi ugovorom koji sklapaju ugovarač usluge (država ili lokalna samouprava) i pružaoc usluge. Ovo je privremeno rješenje dok se ne uvede postupak licenciranja pružalaca usluga, što je planirano u periodu od dvije godine od dana stupanja na snagu Zakona.

“Pojam beskućnika nije adekvatno definisan jer beskućnik nije samo lice koje živi na otvorenom prostoru ili na ulici već i lice koje je privremeno smješteno u prihvatilište i/ ili sklonište odnosno svako lice koje nema imovinu niti sredstava za život”, istakla je Radović.

Iako je akcenat reforme socijalne i dječije zaštite na razvoju socijalnih usluga, u Predlogu Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti nisu jasno definisane sve usluge smještaja. Konkretno, za porodični smještaj i hraniteljstvo nije predviđeno kada odnosno u kojim situacijama se obezbjeđuje koja vrsta smještaja (standardni, urgentni, povremeni, smještaj uz intenzivnu ili dodatnu podršku) niti je predviđeno regulisanje ovog pitanja podzakonskim aktom. Takođe, i dalje nije definisano prihvatilište i /ili sklonište niti je predviđeno donošenje posebnog podzakonskog akta kojim će se definisati pružanje ove usluge. Iako Institut zastupa stav da prihvatilišta treba da budu u nadležnosti lokalnih samouprava, nedefinisanjem osnovnih kriterijuma za pružanje ove usluge se izbjegava i rješavanje problema ove populacije jer lokalna samouprava nije obavezna da pruži dodatna prava socijalne i dječije zaštite.

Predlog Zakona afirmiše aktivaciju radno-sposobnih korisnika materijalnih davanja, ali ne predviđa obavezu sklapanja individualnih planova aktivacije o prevazilaženju nepovoljne situacije korisnika prava. Naime, predlog Zakona predviđa da centar za socijalni rad može (ali ne mora) zaključiti sporazum o prevazilaženju nepovoljne situacije korisnika prava. Institut smatra da individualni plan aktivacije mora biti obavezan za sve radno- sposobne korisnike materijalnog obezbjeđenja ili se moraju definisati jasni kriterijumi na osnovu kojih centar procjenjuje da li se ili ne zaključuje ovaj sporazum.

Institut smatra da nije potrebno ograničavati pravo na materijalno obezbjeđenje ukoliko radno-sposobni korisnik ovog prava ispunjava sve obaveze predviđene individualnim planom aktivacije i individualnim planom zapošljavanja. U cilju vođenja i praćenja slučaja potrebna je intenzivnija saradnja Zavoda i centra za socijalni rad i usklađivanje aktivnosti predviđenih u planovima ove dvije institucije.

Iako je veliki broj preporuka i komentara Instituta na predlog Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti prihvaćen kako od strane predlagača tako i od poslanika (članova Odbora), smatramo da je neophodno amandmanskim djelovanjem dodatno unaprijediti kvalitet novog normativnog okvira sistema socijalne i dječije zaštite.