Naš stav je da nacrt zakona donosi brojne novine kojima će se unaprijediti trenutno važeći organski zakon o budžetu. Ipak, mnoge norme su ostale nedorečene, u određenim oblastima nije učinjen značajniji napredak, a neke “problematične” oblasti su u potpunosti zanemarene.
Konkretni prijedlozi koje upućujemo odnose se na izmjene budžetskog kalendara radi omogućavanja značajnije uloge Skupštine u budžetskom ciklusu, neusaglašenost ideje o budžetskoj inspekciji sa konceptom PIFC-a, potrebu uvođenja obaveze polugodišnjeg izvještavanja o izvršenju budžeta, uspostavljanje sistemskih preduslova za finansijsku nezavisnost određenih institucija i organa, potrebu za detaljnijim definisanjem kaznenih odredbi u raznim aspektima, itd.
Naše komentare struktuirali smo prema poglavljima nacrta zakona, citirajući član na koji imamo primjedbu, dajući naš prijedlog i obrazloženje prijedloga. Iako smo se trudili da u svakoj prilici damo i konkretan prijedlog kako određeni član treba da glasi, u par prilika smo samo ukazali na potrebu da se određena pitanja detaljnije definišu ili preciziraju.
Saopštenje Instituta alternativa povodom usvajanja Izvještaja o realizaciji obaveza iz koncesionih ugovora na sjednici Vlade od 24. januara 2013. godine
Protekla godina nije donijela napredak u zakonskom, institucionalnom i kontrolnom uređenju oblasti koncesija u Crnoj Gori. Problemi koji su u ovoj oblasti identifikovani ranijih godina još uvijek su prisutni. Naime, nije usvojen novi zakonski okvir za oblasti koncesija i javno-privatnih partnerstava iako je radna grupa za izradu ovog predloga zakona formirana u junu 2011. godine, te je održan niz konsultacija sa ekspertima iz EU i SIGMA-e u pravcu izrade ovog predloga. Stoga se, nakon ponovne najave iz kabineta potpredsjednika Vlade da će se oblasti koncesija i javno-privatnih partnerstava urediti jedinstvenim zakonskim okvirom, nameće pitanje što je rezultat jedno i po godišnjeg „rada“ na ovom zakonskom okviru i da li postoji politička opredijeljenost da se ovaj zakon konačno i usvoji tokom 2013. godine te na taj način obezbijedi transparentno i efikasno upravljanje projektima ovog tipa.
Pored problema odsustva adekvatnog zakonskog okvira, prisutan je i problem nejasnih i „isprepletenih“ nadležnosti i slabe međusobne koordinacije institucija koje dodjeljuju, i upravljaju koncesijama. Kao rezultat takvog, nejasnog i nepreciznog, institucionalnog ustrojstva u Crnoj Gori ne postoji ekspertsko jezgro za ovu oblast, dok Komisija za koncesije odlučuje o neznatnom (12) broju prigovora u drugostepenom postupku i nema drugih nadležnosti u ovoj oblasti, iako se za njen rad izdvajaju značajna budžetska sredstva na godišnjem nivou (88,634.73 eura – Komisija za koncesije; 35,590.47 eura – Komisija za koncesije i BOT aranžmane).
Slaba koordinacija između institucija na nacionalnom i lokalnom nivou ogleda se u činjenici da opštine ne usvajaju planove koncesija, a pojedine, kao što pokazuje izvještaj o kontrolnoj reviziji Državne revizorske institucije za Opštinu Kotor, ne posjeduju niti informacije „o vrsti koncesija na osnovu kojih se vrši zaduženje, dospijeće i naplata koncesija na nivou države kao ni vremenu koje protekne od momenta naplate na konsolidovani račun Državnog trezora do prenosa na račun trezora Opštine“.
Posebno ograničenje predstavlja i neadekvatan sistem naplate koncesija, kao i nadzora (inspekcijskog) realizacije zaključenih ugovora. Zbog toga, koncesionari na ime neizmirenih obaveza u 2012. godini duguju preko 12 miliona eura.
Manjak transparentnosti velikim dijelom je uslovljen nepotpunim centralnim registrom koncesija, budući da je registar koji postoji na sajtu Komisije za koncesije ne sadrži planove otplata koncesija, kao ni kompletne ugovore o dodijeljenim koncesijama, a u potpunosti izostaju podaci o ugovorima i obavezama koncesionara koje se odnose na 2012. godinu.
Dosadašnja koncesiona politika u Crnoj Gori je bila neplanska, netransparentna, nedovoljno kontrolisana, i kao takva zahtijeva urgentno reformisanje. Neophodno je, u tom pravcu, što prije usvojiti zakonski i definisati institucionalni okvir, obezbijediti adekvatno planiranje i efikasan sistem nadzora naplate i realizacije ugovora o koncesijama.
Bivši direktor policije je 29. decembra prošle godine izjavio: “U narednom periodu iskoristiću mogućnost da saopštim stav o nekim konkretnim pitanjima i relacijama organizovanog kriminala i korupcije, politike, bezbjednosnih službi, medija i nefomalnih centara moći”.
Što je to što Veljović zna, a nije do sada rekao? Da li je njegova namjera da “progovori” stvarna i usmjerena ka javnom interesu? Ili je njegova namjera da se brani ili napada, a interes koji želi da zaštiti njegov lični i grupe njegovih bliskih saradnika?
Hoćemo li nešto više znati uskoro? Da li će mediji čekati Veljovića ili će ga nešto pitati? Da li će predsjednik Crne Gore, čiji je Veljović savjetnik za odbranu i bezbjednost, pitati Veljovića i nešto saopštiti javnosti? Da li će Vlada tražiti od Veljovića da saopšti svoj stav? Na kraju, da li će skupštinski odbor za odbranu i bezbjednost tražiti od Veljovića da kaže ono što im nije rekao u ranijim brojnim susretima?
Sudeći po reakcijama u danima praznika, niko se neće naročito angažovati da sazna što je to Veljović namjeravao da kaže. U drugoj zemlji, riječi bivšeg direktora policije bile bi alarm za uzbunu, a kod nas samo još jedna izjava u moru drugih.
***
Državno tužilaštvo je uhapsilo šefa kriminalističke policije u Budvi. VDT kaže kako ima osnovanu sumnju da je ovaj vršio protivzakoniti uticaj tj. da je tražio da istraga o slučaju prijetnji novinarki Lakić ode u nepoznatom pravcu. Ozbiljna optužba, bude li potkrijepljena odgovarajućim dokazima. Kakav dokaz može biti valjan u ovom slučaju? U izostanku svjedoka, jedino snimak navodnog razgovora (uz to, koji je zakonito odobren). Da li takav snimak postoji? Iz dosadašnjih obraćanja tužioca zaključujem da nema. Kakav će epilog ovog slučaja biti? Vjerovatno nikakav.
Ako se ovaj razgovor (ili neki njegov dio) stvarno desio, da li je tužilac imao moralno pravo na ovakvu vrstu samoodbrane? Da li je umjesto ovoga trebalo da se potrudi da u skladu sa profesionalnim standardima prikupi dokaze, uključujuči i mjere tajnog nadzora? Čije su to “sujete, lična mržnja…” nadvladali “razum i profesionalnost“, kako to kaže Veljović? Biće da je ovdje Veljović ipak u pravu kada kaže “da se opet tresla gora, a rodio nerasvijetljeni slučaj“.
Kolateralna šteta ovog slučaja je, kao i prošle godine, Vladan Joković, čovjek čija je ostavka “iz ličnih razloga”, a nakon afere “listing” dodatno osnažila misteriju upravljanja bezbjednosnim službama. Tajnoviti i uvijek imenima (naročito ako je riječ o političarima i funkcionerima) nesklon državni tužilac, naprasno je postao pričljiv bez dokaza. Zašto?
***
Mediji javljaju da je zamjenik specijalnog tužioca za korupciju i organizovani kriminal (!!!) tražio dokumentaciju od Komisije za raspodjelu prihoda od igara na sreću, za četiri nevladine organizacije. Jedna od ove četiri organizacije se javila sa sljedećom informacijom: “Nažalost, od te Komisije nikada nismo dobili sredstva”, druga organizacija je primila “2.900 eura” i slovima” dvije hiljade i devet stotina eura”.
O kakvoj korupciji i organizovanom kriminalu je riječ ovdje? Da li se to zamjenik igra sopstvenom funkcijom i nadležnostima koje ima? U čijem to interesu radi? Kakvu poruku šalje javnosti, ako informacije o njegovom radu medijima prenosi onaj koji podnosi lažne prijave? Kakvu poruku “specijalni“ šalje ako se sa fokusom na “korupciju i organizovani kriminal” fokusira na nekoliko NVO? Da li je specijalni već istražio sve one prijave koje mu godinama građani i NVO dostavljaju protiv funkcionera i političara? Da li se na ovaj način šalje poruka kako na bilo čiju i bilo kakvu prijavu (ili samo izabranih i plaćenih) može sjutra i neko druge ime i organizacija naći na stupcima dnevne štampe? Da li će mediji, nekad jedni, nekada drugi, gladni svega, umorni od afera funkcionera i političara, ponovo potrčati u zagrljaj očiglednoj neistini? Da li će biti nebitno što neki djelovi službe imaju za cilj da izvrše pritisak na grupu nepodobnih i unište povjerenje koje građani imaju u nevladine organizacije?
***
Presudom Višeg suda okončan je još jedan sudski postupak u maratonskom pravosudnom slučaju u čijem su centru nekadašnji direktori i funkcioneri Luke Bar. Svojevremeno je ovaj slučaj na posredan način otvorio kadar SDP-a u tadašnjem odboru direktora. Danas, četiri godine posle, izgleda da će ostati samo mrlja na tužilaštvu i policiji koji su tvrdili da imaju slučaj, mjeseci pritvora za nekolicinu ljudi i zahtjevi za naknadu štete iz budžeta.
Ovih dana mediji objavljuju: “Specijalnoj tužiteljki za suzbijanje organizovanog kriminala i korupcije Đurđini-Nini Ivanović predati su svi dokazi o teškoj zloupotrebi u Sektoru za ljudske resurse, Uprave policije, vrijednoj oko milion eura, koje je prikupio bivši ministar unutrašnjih poslova Ivan Brajović i ona na tome intenzivno radi”.
Đurđina Ivanović, specijalna tužiteljica za organizovani kriminal i korupciju: “Imamo potrebu da saopštimo da je specijalni državni tužilac u posjedu samo jedne informacije o navodnim zloupotrebama u upravi Policije… Uz tu informaciju tužilaštvu nije dostavljena bilo kakva dokumentacija…”
Ministar Brajović, potpredsjednik SDP, nije ni potvrdio ni demantovao ni prvu ni drugu informaciju. Zašto?
Stevo Muk
Predsjednik Upravnog odbora
Tekst je originalno objavljen u rubrici ,,Forum” dnevnog lista Vijesti
Pitanja novinara Dnevnih novina:
– Izazovi/problemi u bezbjednosnom sektoru – Parlamentarni nadzor – Revizija DRI
Pitanja koja ostaju izazov za crnogorski sektor bezbjednosti su: razvoj prakse nadzora, odnosno demokratske i civilne kontrole nad institucijama sektora bezbjednosti i odbrane, sa jedne strane; i sa druge strane, traženje najadekvatnijeg modela odnosa i podjele nadležnosti između ovih institucija koji bi rezultirao efikasnom borbom protiv korupcije i organizovanog kriminala – što je primarni cilj u narednom periodu za ove institucije i od čega isključivo zavisi dalje napredovanje Crne Gore u EU integraciji. Iako je Zakonik o krivičnom postupku (ZKP), koji uređuje ove relacije, u cijelini stupio na snagu tek u septembru 2012. već se javljaju inicijative za izmjenama u podjeli nadležnosti između policije, tužilaštva i istražnih sudija pod plaštom nedovoljne efikasnosti.
Kada je u pitanju nadzor nad institucijama iz sektora bezbjednosti, najaktivniju ulogu ima skupštinski Odbor za bezbjednost i odbranu. Zakon o parlamentarnom nadzoru u oblasti bezbjednosti i odbrane koji uređuje rad ovog odbora je progresivno zakonsko rješenje koje daje odboru na raspolaganje određene mehanizme za vršenje nadzora. Međutim, kontrolni mehanizmi se ne primjenjuju u dovoljnoj mjeri, a tek praksom vršenja nadzora će se razviti njihova djelotvornost kojom se može ostvariti kontrola nad ovim državnim organima. Zaključci koje Odbor usvaja su još uvijek jako generalni i ne daju dovoljno smjernica za unapređenje ovog sektora. Institucije dostavljaju godišnje izvještaje o radu, ali struktura tih izvještaja nije unaprijed definisana, pa institucije imaju dovoljno prostora da Odbor izvjeste o onome o čemu same procjene da je potrebno. Ovo je posebno zabrinjavajuće kada je ANB u pitanju.
Prvi izvještaj DRI o reviziji godišnjeg finansijskog izvještaja ANB za 2011. godinu je izuzetno značajan i predstavlja prvu kontrolu od strane jedne nezavisne institucije nadležne za nadzor nad ANB. Ostale takva institucije su Zaštitnik ljudskih prava i sloboda i Agencija za zaštitu ličnih podataka, koje iako imaju zakonske mogućnosti, do sada nisu izvršile nadzor nad ANB. Imajući u vidu da se često postavlja pitanje zakonitosti primjene mjera tajnog nadzora od strane ANB, kojima se privremeno ograničavaju Ustavom garantovana prava pojedinaca, potrebno je što prije izvršiti detaljan stručni nadzor nad prikupljanjem podataka od strane ANB.
Posebno zabrinjavajući nalaz DRI za nas je potvrda da generalni inspektor ANB koji je nadležan da vrši unutrašnju kontrolu u ANB nije dostavljao izvještaje o izvršenim kontrolama ni Vladi ni direktoru ANB, na šta je po Zakonu o ANB obavezan. Smatramo da Odbor mora zakazati hitno kontrolno saslušanje predstavnika Vlade koji bi objasnio zašto generalni inspektor ne vrši kontrolu.
1. Šta očekujete od crnogorskih poslanika u 2013. godini, u pogledu rada u parlamentu?
Očekujemo i nadamo se da će Skupština u narednoj godini ojačati svoju poziciju na svim poljima, a poslanici imati više inicijativa, biti aktivniji i ažurniji u ispunjavanju svojih obaveza. Trenutni položaj i uloga Skupštine ne daju prostora za zadovoljstvo – kako bi parlament prestao biti posmatrač, i postao aktivni učesnik važnih procesa u državi, potrebni su veće zalaganje i pregnuće, kako poslanika, tako i skupštinske službe.
U 2013. godini, očekujemo značajniju upotrebu kontrolnih mehanizama – ali ne samo u pogledu brojki i statistike – važniji je uticaj sprovedenih kontrolnih saslušanja, sudbina skupštinskih zaključaka, preporuke sa konsultativnih saslušanja, itd. Poslanici moraju u 2013. godini otići dalje od forme i nadograditi postojeće stanje u pogledu kontrolne funkcije insistiranjem na rezultatima i povratnoj reakciji na njihove preporuke i zaključke, u cilju izgradnje kulture odgovornosti u izvršnoj vlasti.
Bilo bi značajno istrajati u upotrebi parlamentarne istrage, koja se mora odomaćiti u radu Skupštine – uz učestalije korišćenje, na što funkcionalniji način i sa konkretnim rezultatima.
Smatramo da nadzor na budžetom mora biti ojačan, između ostalog i kroz osnivanje novog radnog tijela, Odbora za budžet i reviziju. Prvi korak ka ovoj izmjeni poslovnika može biti formiranje istoimenog pododbora u okviru postojećeg Odbora za ekonomiju, finansije i budžet, kao neke vrste testa i pripreme za ogroman obim posla koji stvarni nadzor nad budžetom iziskuje. S tim u vezi, nadamo se da će prijedlog budžeta doći tri mjeseca prije kraja godine u parlament i da će poslanici biti konsultovani i u fazi njegove formulacije. Takođe, smatramo da poslanici moraju razmatrati sve pojedinačne izvještaje o reviziji koje objavljuje DRI i sprovesti temeljnu raspravu o završnom računu budžeta, uz formulisanje svojih, konkretnih zaključaka. Takođe, nema više vremena za gubljenje kada je riječ o izmjenama Zakona o DRI i imenovanju petog člana Senata te institucije – oba zadataka bi se morala naći na vrhu prioriteta Skupštine.
Nijedno radno tijelo parlamenta nije usvojilo plan rada za narednu godinu, tako da je neophodno da svi odbori taj posao završe već u januaru.
Naredna godina će biti važna za nova radna tijela parlamenta, u prvom redu Odbor za antikorupciju i Odbor za evropske integracije, da pronađu svoje mjesto i opravdaju svoje osnivanje kroz pružanje novog kvaliteta radu Skupštine.
Vladajuća koalicija treba da radi na izgradnji povjerenja i podjeli odgovornosti za donijete odluke, odnosno, mora prestati sa dosadašnjom praksom, prema kojoj skoro sve što dolazi iz opozicije mora biti odbačeno ili preglasano. S druge strane, i opozicija mora biti aktivnija i imati više konstruktivnih inicijativa, jer je ona ta od koje u najvećoj mjeri zavisi kvalitet kontrolne funkcije Skupštine.
Na kraju, očekujemo veću otvorenost Skupštine i poslanika prema civilnom društvu, doprinosu koje organizacije civilnog društva mogu pružiti njihovom radu i inicijativama koje dolaze iz tog sektora.
Bivši direktor policije je 29. decembra prošle godine izjavio: “U narednom periodu iskoristiću mogućnost da saopštim stav o nekim konkretnim pitanjima i relacijama organizovanog kriminala i korupcije, politike, bezbjednosnih službi, medija i nefomalnih centara moći”.