Objavljeno

Sastanak predstavnika NVO i Agencije za zaštitu ličnih podataka

Saradnica na projektima Instituta alternativa, Dina Bajramspahić, je učestvovala na sastanku Agencije za zaštitu ličnih podataka sa predstavnicima crnogorskih nevladinih organizacija koji je održan u ponedjeljak, 24. oktobra 2011. godine u Podgorici. Agencija za zaštitu ličnih podataka je inicirala sastanak kako bi se zajednički utvrdili načini buduće saradnje Agencije i nevladinog sektora u cilju unapređenja zaštite ličnih podataka.

Na sastanku je zaključeno da je podizanje nivoa zaštite podataka o ličnosti predstavlja angažman najšireg kruga društvenih subjekata i građana, i da će intenzivnija saradnja između Agencije i organizacija civilnog društva biti od posebnog značaja za postizanje postavljenih ciljeva.

Objavljeno

Država, politika, demokratija, identitet

Nakon što je gotovo deceniju ćutala zbog državnog okvira, sada ćuti zbog državnog sadržaja. Ako progovori, smatra da će ispljunuti sadržaj – najslabija grupa suverenista navodno će pomoći antidržavnoj opoziciji i ugroziti državu. Da li su oni u pravu ili je riječ o alibiju ili nesvjesnom sužavanju sopstvenog izbora?

Prvo država, pa demokratija! Taj beskrajno ponavljani poklič suverenista iz predreferendumskog perioda još uvijek odzvanja u ušima. U tom projektu, više ili manje, glasno ili prećutno, učestvovala je gotovo cjelokupna javnost opredijeljena za nezavisnost Crne Gore. Rijetki suverenisti uspjeli su ostati suverenisti, a ne zaćutati pred nepravdom i nezakonitostima. Suma te i takve politike sadržana je u tekstu Jevrema Brkovića, objavljenom u Crnogorskom književnom listu (CKL) uoči referenduma.

Prvo državotvorna opozicija, pa smjena vlasti! Tako bi mogao da glasi novi poklič „najslabijeg“ dijela suverenista. Drugim riječima, tek nakon što se u Crnoj Gori opozicija formira po ukusu „najslabije“ suverenističke struje, moguća je i njihova podrška promjeni vlasti. Nakon što je gotovo deceniju ćutala zbog državnog okvira, sada ćuti zbog državnog „sadržaja“. Ako progovori, smatra da će ispljunuti sadržaj – najslabija grupa suverenista navodno će pomoći antidržavnoj opoziciji i ugroziti državu.

Da li je baš tako ili je riječ o alibiju ili nesvjesnom sužavanju sopstvenog izbora? Odgovor na ovo pitanje zahtijeva konstruktivan i argumentovan dijalog. Od dijaloga na ovu temu, nikom ne može biti nanijeta šteta, a Crna Gora može imati koristi. Namjera ovog teksta je da postavi neka dodatna pitanja koja taj dijalog mogu učiniti kvalitetnijim.

Nema sumnje da je današnja politička opozicija daleko od idealne – niti ima nesporan stav o nezavisnosti Crne Gore, niti jasnu evroatlantsku orijentaciju. Uz to, daleko je od profesionalne, dobro organizovane, strateški profilisane organizacione strukture.

Istovremeno, činjenica da ogromna većina Crnogoraca glasa za Demokratsku partiju socijalista i SDP, mora (makar SNP i PZP, ako su im javno proklamovani ciljevi identični sa stvarnim željama) zabrinuti i navesti na promjenu strategije političkog djelovanja.

Naravno, niko ne može očekivati da će značajniji broj suverenista glasati za opoziciju dok se ona jasnije ne profiliše kao građanska, za koju je državnost nesporna i koja ne dovodi u pitanje bitna obilježja državnosti. S druge strane, teško je očekivati da bi se u nekom doglednom periodu postojeća opozicija mogla transformisati da u cjelosti bude po ukusu „najslabije“ suverenističke struje.

S druge strane, uređivačka politika, novinarsko izvještavanje, javni istupi, programske aktivnosti, nacional(ni)istički incidenti viđenijih novinara, intelektualaca, pisaca, koji pripadaju „najslabijoj“ suverenističkoj struji, govore o nesposobnosti da se odvoje od cjeline Pokreta za nezavisnost (što najprije pretpostavlja jasan otklon od Đukanovića i njegove porodične i poslovne imperije), pod parolom da borba još traje i da posljednja bitka još uvijek nije dobijena, ali i da identitet Crne Gore i građana Crne Gore posmatraju izvan nacionalne matrice najbrojnijeg naroda.

„Najslabija“ struja suverenista ne razumije da se država najbolje čuva dobrom vladavinom, jakom ekonomijom, a ne latentno nasilnom identitetskom politikom koja sa pozicija većine, pozicije moći želi da rješava sve istorijske nepravde. „Najslabija“ struja suverenista ne razumije da je ova vlast imala obavezu da Crnu Goru učini prihvatljivom zajednicom za referendumsku manjinu, a ne da manjinu ispravnom nacionalnom politikom privede k željenom političkom, nacionalnom i jezičkom identitetu. Da je vlast činila tako, danas bi broj građana koji visoko uvažavaju nezavisnost Crne Gore bio daleko veći, umjesto što je tek neznatno veći od onog prije pet godina.

Trećem dijelu, „najslabijem“ crnogorskih suverenista raspoložive su različite opcije.

Prva, da podstaknu procese raslojavanja u Demokratskoj partiji socijalista, na način koji bi jedan dio DPS-a približio demokratskim vrijednostima za koje se zalažu.

Druga, da podstaknu transformaciju Socijaldemokratske partije u opozicionog faktora, demokratski opredijeljenog i identitetski prihvatljivog.

Treća, da podstaknu jasniju procrnogorsku identitetsku profilaciju Pokreta za promjene (moguće i SNP) što bi podrazumijevalo pokušaj povratka PZP na poziciju iz 2007. godine, odnosno vremena usvajanja Ustava Crne Gore, odnosno radikalnu transformaciju identitetske politike SNP.

Četvrta, da formiraju novu političku partiju i/ili ujedine/pridruže postojeće vanparlamentarne suverenističke partije, grupe i inicijative.

Peta, da bez obzira na politički raspored snaga, govore javno, snažno, kontinuirano i glasno o karakteru ove vlasti (i opozicije), ukazuju na nepravde i nezakonitosti i traže odgovornost i transparentnost na svim nivoima.

Šesta, da ne govore o bilo čemu drugom, osim o pitanjima identiteta. Ova opcija je istovremeno i najlošija od svih. Ako se opredijele za taj izbor, prije ili kasnije (ako već nisu) skliznuće u prostor crnogorskog nacionalizma i postati privjezak najnazadnijih snaga unutar same vlasti.

Stevo Muk
Predsjednik Upravnog odbora Instituta Alternativa

Objavljeno

Održana konferencija Mehanizmi kontrole javnih finansija – Zajedno na istom zadatku

Institut alternativa je, uz podršku UNDP-ja u Crnoj Gori, organizovao jednodnevnu konferenciju “Mehanizmi kontrole javnih finansija – Zajedno na istom zadatku”.

Među panelistima su bili predstavnici skupštinskog Odbora za ekonomiju finansije i budžet, Državne revizorske institucije, Ministarstva finansija odnosno Sektora za centralnu harmonizaciju finansijskog upravljanja i kontrole i unutrašnje revizije u javnom sektoru, civilnog sektora, kao i gospođa Annie Demirjian, šefica Sektora za demokratsko upravljanje, UNDP regionalni centar u Bratislavi.

Cilj događaja je bio okupljanje svih aktera koji se bave kontrolom javnih finansija i razmjena mišljenja o mogućnostima koordinacije i saradnje. Pružena je prilika za sagledavanje stanja u oblasti kontrole javnih finansija, osnaživanje napora različitih aktera u oblasti kontrole javnih finansija, razmjenu iskustava i podizanje svijesti o potrebi komunikacije, saradnje i koordinacije, ali i stavljanje naglaska na ulogu organizacija civilnog društva.

Sa skupa je poslata poruka da je potrebna koordinacija i saradnja među institucijama koje se bave kontrolom budžeta kao i da doprinos civilnog sektora može da bude važan mehanizam u ovim poljima. Ubrzo će biti sastavljena i kratka publikacija koja će sadržati izlaganja panelista, izvode iz diskusije i zaključke i preporuke.

Objavljeno

Koliko kasno je prekasno?

Odbor za bezbjednost i odbranu odugovlači raspravu o izvještaju Uprave policije

Odbor za bezbjednost i odbranu ulazi u četvrti kvartal, a da još uvjek nije razmotrio izvještaj o radu Uprave policije za 2010. godinu.

Prema Zakonu o parlamentarnom nadzoru u oblasti bezbjednosti i odbrane, Odbor je dužan da razmotri godišnji izvještaj o radu Uprave policije. Prema usvojenom Planu vršenja nadzorne uloge Odbora za bezbjednost i odbranu, izvještaj Uprave policije je trebao proći kroz nadzor parlamentaraca u drugom kvartalu 2011.

Kako upravo ulazimo u četvrti kvartal 2011, Institut alternativa želi da podsjeti na ovu obavezu i ukaže na zabrinjavajući silazni trend u stepenu aktivnosti Odbora za bezbjednost i odbranu.

Generalna praksa raspravljanja izvještaja o radu za proteklu godinu u drugoj polovini tekuće godine obesmišljava sam cilj izvještavanja. Kašnjenjem u razmatranju godišnjeg izvještaja Uprave policije za 2010. gubi se na aktuelnosti, s obzirom na to da treba raspravljati o događajima iz prošle godine nakon devet mjeseci.

Podsjećamo da su niz obaveza iz Mišljenja Evropske komisije posredno ili neposredno povezani sa radom Uprave policije. Između ostalih, to su sprovođenje Strategije i Akcionog plana za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala, jačanje borbe protiv organizovanog kriminala, pojačana saradnja sa regionalnim i partnerima iz EU, efikasna obrada kriminalističkih obavještajnih podataka i povećanje kapaciteta za sprovođenje zakona i koordinaciju.

Ovo je bio jedan od razloga da se upravo izvještaju Uprave policije posveti dužna pažnja i parlamentarnim nadzorom pomogne u rješavanju i razjašnjenju pitanja koja su bila povod za izricanje ovakvih zahtjeva od strane EK.

Problem sa zakašnjenjem u raspravljanju izvještaja o radu Uprave policije dobija na značaju kada se u obzir uzmu i ostale, brojne obaveze koje čekaju Odbor u posljednjem kvartalu. Od razmatranja izvještaja o učešću Vojske CG u mirovnim misijama, izvještaja o spoljnoj trgovini kontrolisanom robom za 2010. godinu, o prijedlozima budžeta za 2012. institucija nad kojima vrši nadzor, razmatranje izvještaja o primjeni mjera tajnog nadzora, itd. Ukoliko i poslanici iz redova opozicije odluče da iskoriste svoje zakonsko pravo i makar u toku drugog redovnog zasijedanja održe sjednicu sa dnevnim redom po sopstevnom nahođenju, eto još više obaveza za Odbor koji u ovoj godini još uvjek nije održao nijedno kontrolno ili konsultativno saslušanje. Po svemu sudeći, čeka nas vrlo uzbudljiv i dinamičan kvartal kada je riječ o parlamentarnom nadzoru u oblasti bezbjednosti i odbrane.

Marko Sošić
Saradnik na projektima