Komentar na izvještaj o radu Komisije za koncesije za 2010. godinu

U Izvještaju o radu Komisije za koncesije za 2010. godinu se navodi da je Komisija sačinila registar ugovora o koncesijama što još uvijek nije slučaj jer se iz same Vlade navodi da je u toku „fizičko“ sređivanje registra. Takođe, u samom izveštaju se dalje ističe da će registar biti objavljen na internet stranici Komisije za koncesije u najkraćem mogućem roku. Nije precizirano kada bi se moglo očekivati da registar bude dostupan putem interneta, a istovremeno nije konstatovano da Komisija za koncesije ne posjeduje svoju internet stranicu.

Komisija za koncesije je sačinila Izvještaj o radu za 2010. godinu 31. marta 2011. godine. Na osnovu člana 16 Zakona o koncesijama, Komisija za koncesije je u obavezi da dostavlja godišnje izvještaje o radu Vladi Crne Gore, i na uvid Skupštini Crne Gore i opštinama

Međutim, izvještaj o radu Komisije za koncesije za 2009. godinu nije objavljen, mada je Komisija za koncesije osnovana u septembru 2009. godine i trebalo je da uradi izvještaj za četiri mjeseca rada. Uz to, od usvajanja Zakona koncesijama u januaru 2009. godine, do imenovanja Komisije za koncesije u septembru 2009. godine, poslove iz njene nadležnosti je obavljala Komisija za koncesije i BOT aranžmane.

Komisija za koncesije je tokom 2010. godine: 1. Razmatrala i odobrila firmi D.O.O. “Tujko” proširenje istraživačko-eksploatacionog prostora „Rudine“ u Nalježićima, Opština Kotor; 2. Odbila prigovor o povredi zakona koji je podnijela kompanija „Bondtech Corporation Somerset KY USA“ kao potencijalni investitor za finansiranje, izgradnju i upravljanje medicinskim otpadom u Crnoj Gori, nakon čega je ova kompanija podnijela tužbu Ustavnom sudu, koja je, takođe odbijena; 3. Odobrila produženje prava kompaniji DOO „Šišković“ na eksploataciju kamena na ležištu „Visočica“; 4. Obrazovala radnu grupu za razmatranje dokumentacije u vezi sa zahtjevom AD „Zavod za izgradnju Bara“ o produženju prava na eksploataciju tehničko-građevinskog kamena na ležištu „Velji Zabio“.

Vlada je, 3. septembra 2009. godine, imenovala Komisiju za koncesije i njeni članovi su: mr Slobodan Perović (predsjednik, Ministarstvo ekonomije), dr Radonja Minić (član, Ministarstvo ekonomije), prof. dr Miodrag Bulatović (član, Skupština Crne Gore), Vuk Božović (član, Skupština Crne Gore), Tamara Gačević (član, Ministarstvo finansija), Zoran Radonjić Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede), Velimir Perišić (član, Zajednica opštine), Zoran Vulević (član, Udruženje poslodavaca).

Jovana Marović
Koordinator istraživanja

Neophodna bolja regulacija poslaničkih pitanja i premijerskog sata

Poslanička pitanja i premijerski sat ne predstavljaju efikasna sredstva za kontrolu izvršne vlasti od strane Skupštine. Da bi se povećali efekti primjene ovih kontrolnih mehanizama u praksi, neophodno ih je preciznije i detaljnije propisati. Smatramo da treba omogućiti njihovu učestaliju primjenu po uzoru na dobru praksu u zemljama Evropske unije i u zemljama u okruženju. Treba preispitati mogućnost da se pitanja postavljaju bez prethodnog prijavljivanja 48 sati ranije, ili eventualno da se prijavljivanje vrši nekoliko sati pred početak sjednice posvećene poslaničkim pitanjima.

Institute poslaničkih pitanja i premijerskog sata treba propisati tako da se pitanja postavljaju po utvrđenom redu, uz neophodno poštovanje vremenskih ograničenja za pitanja i odgovore, čime bi se uticalo na brzinu, efikasnost, interaktivnost primjene ovih mehanizama. Odredbama treba omogućiti da se sjednice Skupštine posvećene poslaničkim pitanjima i premijerskom satu održavaju učestalije, bar jedanput mjesečno kao što je to praksa u većini zemalja u okruženju. Mjesečno održavanje sjednica posvećenih poslaničkim pitanjima i premijerskom satu uticalo bi na jačanje nadzorne uloge Skupštine u odnosu na izvršnu vlast.

Transparentnost rada Skupštine je neophodno povećati time što bi se na njenoj internet prezentaciji omogućio uvid u podatke o sadržaju rasprave o poslaničkim pitanjima, tj. o broju i sadržini svih poslaničkih pitanja i dobijenih odgovora u tekućem mandatu, kao što je praksa u zemljama u okruženju.

mr Milica Popović
Saradnica na projektima

O registru koncesija

U Crnoj Gori ni dvije godine poslije stupanja na snagu Zakona o koncesijama nije uspostavljen funkcionalni centralni registar ugovora o koncesijama, kazala je za “Dan” koordinator istraživanja Instituta Alternativa Jovana Marović. Ona je napomenula da je zakon usvojen u februaru 2009. godine i njime je preciziran i način vođenja, odnosno, da se „registar ugovora o koncesijama objavljuje na internet stranici Komisije za koncesije”. Marovićeva je kazala da je premijer Igor Lukšić na sastanku sa predstavnicima NVO 13. aprila rekao da će se taj proces uskoro završiti.

– Premijer Lukšić je kazao da je u toku prikupljanje svih ugovora o koncesijama u posjedu ministarstava koja su dodjeljivala koncesije u proteklom periodu. Zato se, po njegovim riječima, toliko kasni – kazala je Marović i dodala da je premijer obećao da će registar, kao što i zakon predviđa, biti dostupan putem interneta.

Iz crnogorske vlade je “Danu” na isto pitanje ranije saopšteno da je fizički registar u fazi sređivanja, dok će se na elektronski pričekati do kraja godine.

Marović, međutim, smatra da, pored otežane evidencije dodijeljenih koncesija, još uvijek nisu donijeti ni svi podzakonski akti za oblast koncesija. Ona precizira da se ta primjedba odnosi na član 61 stav dva zakona koji tretira „vrstu djelatnosti koja je predmet ugovora o koncesiji i tržišne uslove za njeno obavljivanje”.

– Takođe, Zakon o koncesijama nije u potpunosti usklađen sa direktivama Evropske unije u ovoj oblasti. Ova neusklađenost zakonodavnih propisa se ogleda u nepreciznom definisanju koncesija za javne radove, a ni definicije ograničene procedure, kao ni konkurentskog dijaloga nisu na adekvatan način prenijete iz direktiva EU – kazala je Marović.

Napominje da zakon, dalje, predviđa da bi Komisija za koncesije trebalo da bude nezavisna i samostalna u radu, ali da njegove odredbe ne garantuju nezavisnost i samostalnost tog tijela.

– Naime, vlada imenuje predsjednika i članove Komisije za koncesije, a ima nadležnost i da ih smijeni u bilo koje vrijeme. To je navedeno u članu 13 u kome se kaže da „predsjedniku, odnosno članu komisije prestaje mandat razrješenjem na predlog subjekta koji ga je predložio” – primjećuje Marović.

Smatra da je značaj komisije, koja odlučuje i rješava prigovore učesnika u postupku davanja koncesija, nepobitan, zbog čega je neophodno profesionalizovati rad te institucije. Marović ističe da dosadašnje crnogorsko iskustvo u zaključivanju ugovora po modelu javno-privatnog partnerstva, kao i postupci dodjeljivanja koncesija, ukazuju na brojne nedostatke.

– Pored otežanog pristupa zaključenim ugovorima, cjelokupni proces nije adekvatno kontrolisan, niti transparentan. Primjetno je i učestalo kršenje zakonskih procedura, kao i favorizovanje određenih privatnih kompanija – upozorila je Marović i dodala da je pored uspostavljanja centralnog registra za ugovore o koncesijama, neophodno učiniti dostupnim i sve ugovore o JPP, te stvoriti nacionalnu bazu podataka o zaključenim ugovorima.

Objavljeno: Dan, 17. 04. 2011.

Dodatno preispitati pojedina rješenja nacrta novog Zakona o javnim nabavkama

Nacrt novog zakona o javnim nabavkama treba preispitati prije nego što predlog dospije na dnevni red skupštinskog zasijedanja. Smatramo da pojedina rješenja ovog nacrta zahtijevaju dodatnu pažnju i unapređenje.

Nacrt zakona predviđa obaveznu reviziju ugovora vrijednosti preko 1 000 000 eura od strane Državne komisije, iako je prethodna verzija Nacrta sadržala ovu obavezu kada se radi o ugovorima dvostruko manje vrijednosti, odnosno preko 500 000 eura. Smatramo da je adekvatnije rješenje po kojoj obaveznoj reviziji podliježu ugovori preko 500 000 eura.

Napredak u odnosu na prethodni zakonodavni okvir jeste novina o obavezi objavljivanja dopune odnosno izmjene plana, poziva, odluke i ugovora o javnoj nabavci, i ona doprinosi transparentnosti cjelokupnog postupka. Ipak, nivo transparentnosti treba dodatno povećati javnim objavljivanjem izvještaja o sprovođenju pojedinačnih ugovora, statistika o broju poništenih ugovora, statistika o broju i razlozima davanja prethodne saglasnosti na sprovođenje pregovaračkog postupka bez prethodne objave poziva za javno nadmetanje.

U Zakonu je, dalje, neophodno eksplicitno navesti razloge zbog kojih se daje prethodna saglasnost na sprovođenje pregovaračkog postupka, jer je ovaj postupak u najmanjoj mjeri transparentan. Takođe, smatramo da je potrebno precizno navesti sva lica na koja ponuđač može izvršiti uticaj u postupcima javnih nabavki, tako da i lice koje u krajnjem donosi odluku, tj. starješina organa, treba da bude navedeno kao lice na koje se odnose i primjenjuju antikorupcijska pravila i pravila o sukobu interesa.

Imenovanje službenika za javne nabavke je neophodno regulisati na način da se ovo lice bira na osnovu javnog konkursa, jer je riječ o posebnom radnom mjestu sa posebnim ovlašćenjima u okviru organa. Isto tako, ovlašćenja komisije za otvaranje i vrednovanje ponuda prilikom donošenje odluke o izboru najpovoljnije ponude treba da budu veća. Ova komisija ne treba da predlaže nego da utvrđuje predlog odluke o izboru najpovoljnije ponude.

Tehnički elementi, tenderska dokumentacija, uslovi učešća u postupku nijesu pojednostavljeni nacrtom. U odnosu na raniju verziju, rokovi su produženi jedino u dijelu koji se odnosi na hitnost postupka sa 15 na 20 dana od dana objavljivanja poziva za javno nadmetanje. S tim u vezi smatramo da rokove treba dodatno preispitati, a uslove učešća u postupku pojednostaviti.

Najzad, odredba po kojoj Državnu komisiju imenuje Vlada na osnovu javnog oglašavanja nije dobro rješenje za izbor ovog tijela. Smatramo da Državnu komisiju treba da imenuje Skupština Crne Gore, te da se utvrdi obaveza redovnog godišnjeg podnošenja izvještaja o radu Komisije Skupštini. Takođe, potrebno je propisati da članovi Državne komisije imaju potrebno iskustvo u obavljanju poslova iz oblasti javnih nabavki, te funkcije članova Državne komisije profesionalizovati. Stoga je u Zakonu neophodno navesti da članovi Državne komisije ne mogu istovremeno da obavljaju drugu javnu ili profesionalnu funkciju.

mr Milica Popović
Saradnica na projektima

Facebook opozicija

Ovaj tekst je posvećen dobronamjernim ljudima koji su u proteklih dvadeset godina iskreno i u dobroj vjeri podržavali napore za demokratskom smjenom vlasti, ali i onima koji svaku kritiku upućenu na račun opozicije doživljavaju ili makar predstavljaju kao izdaju, zavjeru, operaciju tajnih službi ili sličnu rabotu. Prvima ovaj tekst može biti prilog za razmišljanje, a drugima dobar povod da autora označe kao slugu režima.

Pišem uvjeren da Crnoj Gori treba bolja vlast, ali i bolja opozicija, a da je demokratska smjena vlasti neophodno iskustvo bez kojeg nema funkcionalne demokratije.

U proteklih mjesec dana Facebook grupa „Uličnim protestima protiv mafije” organizovala je nekoliko javnih okupljanja i protestnih šetnji. Široj javnosti ranije nepoznata lica uspjela su da privuku značajnu medijsku pažnju i prisustvo najprije nekoliko stotina, a kasnije tek nekoliko desetina građana.

Retorika i prepoznatljivi simboli opozicionog Pokreta za promjene i prisustvo nekolicine lidera ove i drugih opozicionih partija. Komične izjave političara poput „ja sam ovdje kao građanin, a ne kao političar“. Kontradiktorne poruke poput onih „Lukšiću stani ispred nas„ i „Lukšić Milov potrčko“. Najava novih okupljanja.

Protestne šetnje i Facebook grupa predstavljaju dokaz nemoći opozicije da konvencionalnim sredstvima ostvare svoje legitimne političke ciljeve. Učešće opozicionih lidera na ovim skupovima živo je svjedočanstvo njihove političke nemoći i neprincipijelnosti.

Tražiti ostavke i progon „mafijaša“ iz vlade, policije i pravosuđa, a onda sljedećeg dana sjesti sa tim istim „mafijašima“ u skupštinske klupe, NSEI, nacionalne komisije i druge zvanične institucije prava je mjera opozicione principijelnosti. To je onaj trenutak istine u kojem se slomila i prethodna ideja o bojkotu parlamenta i bojkotu izbora. Ideja sazdana na iskustvu iz drugačijeg političkog i istorijskog konteksta i kao takva osuđena na propast.

Da li se neko od prisutnih opozicionih lidera iskreno zapitao gdje je 5.000 Facebook prijatelja ili više od 2.500 prijatelja ove FB grupe. Da li je razlog tome samo u činjenici što nije dovoljno kliknuti na prozorčić „attend“ (prisustvujem) pa da se i fizički nađete na protestu?

S druge strane, zabrinjavajuća je nezainteresovanost medija nenaklonjenih vlasti za biografije ljudi koji predvode proteste. Nezainteresovanost i prećutkivanje koje se kao i uvijek vraća poput bumeranga, makar na stranicama Pobjede i nemušti odgovor na profesionalno pitanje u emisiji „Načisto“.

Brojne javne ličnosti, lideri nevladinih organizacija i građani nisu se priključili partijski obojenim protestnim šetnjama bez realnih ciljeva i jasnih poruka. Zato me začudilo da profesor Milan Popović predvodnike ovog protesta smatra herojima našeg vremena. Uvaženi profesor očigledno nije upućen u detalje koji sreću kvare ili zaista smatra kako treba bezrezervno podržati svakog ko izgovori čarobne riječi „mafijaški režim“.

Kada bi ostvarivanje opozicionih ciljeva bilo bliže tako što će se ove riječi što češće izgovarati, ti bi ciljevi bili davno ostvareni ili makar na vidiku. Međutim, danas je mogućnost da opozicija zamijeni aktuelnu vlast dalja nego što je to bilo ranije. To pokazuju sva relevantna istraživanja političkog javnog mnjenja. Štoviše, brojke su poražavajuće za opoziciju. Zato vrijedi razmisliti da li su FB protesti dimna zavjesa za nesposobnost političke opozicije da unapređenjem sopstvene organizacije, profesionalnosti, terenskim radom, širenjem kadrovskih kapaciteta i drugim metodama političkog rada podigne svoj politički rejting.

Posebnu odgovornost za današnje stanje opozicionih ideja snosi jedna politička partija. Umjesto da bude stožer okupljanja civilizovane, demokratske, građanske, opozicione energije, ali i promoter profesionalnog rada u opozicionim redovima, rukovodstvo Pokreta za promjene uradilo je proteklih godina gotovo sve da uništi sopstveni unutrašnji potencijal i iznevjeri nadu brojnih građana.

Zato je realna snaga PZP danas nešto malo veća od broja prijatelja njenog lidera na Facebooku. Zato na ulične proteste PZP ne može da izvede ni sopstveni poslanički klub. Zato su danas lideri PZP u stotom redu uličnih protesta očekujući da se desi čudo. FB revolucija? Čudo koje bi preokrenulo stvari i ispravilo posljedice svih pogrešnih političkih odluka i unutapartijskih čistki.

Čuda se kao što znamo dešavaju rijetko. Za demokratsku smjenu vlasti je zato potrebno više od Facebooka, više od protestnih šetnji i više od ko zna koji put ponovljenog zahtjeva za ostavkama državnih funkcionera. Više od svega biće potrebno da se opozicioni lideri okrenu sebi i svojim partijama i objektivno sagledaju sopstvenu odgovornost što Crna Gora danas ima nikad slabiju opoziciju odnosno opoziciju nesposobnu da na izborima (ovim i ovakvim) izbori prvu pobjedu.

Stevo Muk
Predsjednik Upravnog odbora Instituta Alternativa