Objavljeno

Intervju, Marko Sošić – Umjesto reformi, kontinuitet izgovora

Tekst originalno objavljen u nedjeljniku Monitor, “MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA: Umjesto reformi imamo kontinuitet izgovora”

Najvažniji zadatak, makar za civilno društvo, je da pomno prati rad uprave, kritikuje loše stvari, ukazuje na probleme i predlaže rješenja. Nećemo slijepo podržavati rad bilo koje Vlade, pa kakvu god istorijsku misiju ona misli da ima. Imamo iskustva da su nas i DPS vlade optuživale da radimo protiv državnih interesa zbog kritike njihovog rada, pa nas neće nikakav državni razlog ni sada ućutkati.

Ova Vlada je obećala krupne reforme, a uporno odbija da pruži više detalja o tome šta nas čeka. Naš zadatak je da insistiramo na tome da prilikom donošenja tih odluka, politika ne zloupotrijebi podatke, da analize ne budu samo opravdanje onoga što se želi uraditi nego stvarno ispitivanje opcija.

Evropa sad 2 je možda najvidljiviji, ali nije jedini krupni plan ove Vlade o kojem ne znamo šta je precizan plan, šta se želi postići, a koji nam mogu mnogo koštati – mijenjaju se sistemski zakoni o lokalnoj samoupravi, najavljuje decentralizacija i veća potrošnja, radi se sistemski zakon o zaradama, prekrajaju se organi upravi, najavljuje se izmjena 85 zakona da bi se opet decentralizovale inspekcije…

Upravo zbog tako krupnih promjena koje se planiraju, bilo bi dobro da imamo što više nezavisne kritike, objektivnog ispitivanja postupaka Vlade i konsultativnog postupka u donošenju odluka. U oblasti javnih finansija je ovom pogledu situacija posebno loša – Fiskalnog savjeta još uvijek nema, godinu nakon što je “uspostavljen”, DRI još uvijek radi u krnjem sastavu i zasigurno ih u Vladi ne slušaju, većina u skupštinskom odboru za budžet guši opozicione inicijative nadzora. Istovremeno je u javnosti sve glasnija prazna i i politički motivisana kritika svakog poteza Vlade koja se izdaje za nezavisnu, a u toj buci se objektivna i argumentovana kritika teško probija i čuje.

Varljivi planovi Vlade

Teško je komentarisati planove ove Vlade jer se svakog dana javljaju nove ideje na nivou objava za društvene mreže – nove institucije, novi zakoni, novi projekti – bez uporišta u nekom planskom dokumentu, bez ozbiljnijeg obrazloženja koji se problem želi riješiti i zašto je baš ta opcija izabrana.

Odjednom na primjer čujemo za neku finansijsku policiju i govore nam da na tome nešto rade, ali kako ozbiljno sa tim polemisati? Umjesto slijeda koraka koji bi prvo objasnio koji se problem želi riješiti, pa istražio uzroke tog problema i onda ispitao koja to rješenja najbolje odgovaraju našem kontekstu – premijer odmah skače na kraj i ponavlja Guardia di Finanza, jer mu se vjerovatno sviđa kako to zvuči.

Pri tom, ništa od te ideje nećete naći u planskim dokumentima ove Vlade. S obzirom na to koliko je važno mjesto u programu PES-a činila reforma javnih finansija, iznenađuje koliko se malo pažnje toj oblasti posvetilo u planskim dokumentima ove vlade. Ne postoji nijedna mjera iz oblasti javnih finansija u nacrtu srednjoročnog programa rada vlade koja je reformska, nova ili korjenito važna. Ili ih nemaju planirane ili ne mare za plan, nego će raditi što im padne na pamet ili čega se dosjete u hodu.

Već pet mjeseci rada Vlade nije pripremljena Fiskalna strategija, koja bi trebalo da vodi njihov rad za četiri godine mandata i pruži i programske mjere i fiskalni okvir u kojem će se kretati naš budžet. Taj dokument bi trebalo i da pruži detalje u vezi sa sprovođenjem programa Evropa sad 2 i ostalih planiranih reformi u oblasti javnih finansija.

Vjerovatno naivno vjerujemo da strateška dokumenta daju odgovor na pitanje – a šta će to ova Vlada tačno uraditi? Ni program Evropa sad 1 nije bilo planiran u bilo kom dokumentu, za njega sem Spajića i Milatovića niko u Vladi, Skupštini, javnosti nije ni znao dok nam ga jednog dana nisu “poklonili”.

Novi zakon o zaradama?

Ključna informacija iz prvog mjesečnog izvještaja o budžetskoj potrošnji je da u januaru 2024. zarade u državnoj upravi plaćamo 10 miliona ili 20% više nego u januaru 2023. godine, a to je bez dogovorenih povećanja iz pregovora sa sindikatima. To znači da ćemo ove godine potrošiti gotovo 200 miliona više za zarade nego 2020. godine, što zbog povećanja broja zaposlenih, što zbog većih zarada.

Kapitulacija prethodne Vlade pred svim sindikatima, u kojoj se vrlo lako pristalo na povećanja zarada i do 40% za period od tri godine (uz uvećanje mnogih drugih elemenata zarade sem osnovnog koeficijenta) je došla na naplatu i pokazala koliko je mehanizam takvog kolektivnog pregovaranja neprimjeren kada nemamo čvrste fiskalne okvire i pravila. Tome je doprinio i program Evropa sad 1, jer je poremetio platne razrede zarada u javnom sektoru nepromišljenim i nedovoljno dobro planiranim reformama.

Sistemski Zakon o zaradama je do te mjere obesmišljen naknadnim izmjenama i dopunama, što od Vlade što od poslanika, da se trenutno odnosi gotovo isključivo na javne funkcionere, ili tek 5% od 80ak hiljada zaposlenih u javnom sektoru.

Svi veliki sektori uprave su “izvučeni” iz zakona o zaradama, tako da se njihove plate njime ne uređuju već se ostavljaju kolektivnom pregovaranju, jer taj zakon predviđa da se zarade mogu povećati samo kada je budžet uravnotežen ili je ostvaren suficit.

Često se kao rješenje za sve probleme pominje novi Zakon o zaradama u javnom sektoru – ali jedino što se može uraditi je da se troškovi još više povećaju, jer će se neki koji sada smatraju da su nepravedno zapostavljeni nagraditi. Iako se mnogo priča o tom novom zakonu, malo suštine se čuje – mi uopšte ne znamo kako Vlada vidi probleme u toj oblasti i šta želi da mijenja, a to ne piše ni u nacrtu programa rada vlade.

Nisam optimista da se novim zakonom mogu ostvariti neke uštede ili uvesti red — čak je mnogo vjerovatnije da će se troškovi povećati jer će se “ispravljati nepravde” manje plaćenih, a teško da će se nekome moći nešto uzeti.

Liste zarada – podaci ili propaganda?

Način na koji je u januaru i februaru Ministarstvo finansija objavljivalo podatke o zaradama u javnom sektoru je sve samo ne sistemski i pouzdan.

Umjesto sistemske informacije o nivoima zarada po organima, po sektorima, o razlikama u osnovnim zaradama, dodacima, posebnim i varijabilnim djelovima zarade, o nastavku zloupotreba naknada za radne grupe i slično, Ministarstvo finansija objavljuje propagandne top liste, isključivo kao sredstvo u borbi sa sindikatima.

Umjesto da ispuni svoju zakonsku obavezu i ima analitiku zarada sa kojom će moći da uđe u analizu sprovođenja granskih kolektivnih ugovora i Zakona o zaradama, Ministarstvo finansija nam “na kašičicu” daje podatke — iako je po zakonu o zaradama, javnost zarada u javnom sektoru zagrantovana, a nihova transparentnost glavni princip tog zakona.

Još od 2015. godine, Ministarstvo finansija ima zakonsku obavezu da vodi evidenciju o zaradi svakog zaposlenog u najšire definisanom javnom sektoru (centralna i lokalna uprava, ustanove, preduzeća). To nije urađeno, a nije ni centralizovan obračun zarada pa još uvijek npr. 200 škola svaka na svoju ruku radi obračune zarada i rizikuje tužbe zaposlenih zbog neminovnih grešaka.

Broj zaposlenih – konačno imamo brojke

O optimizaciji, odnosno smanjenju ili racionalizaciji broja zaposlenih u javnom sektoru, se nekada (prije 2020. godine) mnogo pričalo, a ništa se nije radilo. Od promjena 2020. do danas, ne samo što se ne radi na tome, već se više ni deklarativno niko ne pretvara da mu je to prioritet.

Jedna stvar je ipak ista – nastavljaju da nas prave ludima i da povećanje broja zaposlenih predstavljaju kao napredak u optimizaciji. Vlada izvještava da opada udio zaposlenih u javnoj upravi u odnosu na ukupnu zaposlenost u državi, jer je stopa nezaposlenosti manja nego ranije. Drugim riječima, zašto bismo smanjivali pretrpanu administraciju kada sticajem okolnosti raste opšta zaposlenost, pa se to “manje vidi”? Na isti način je nekada Vlada DPS-a pokušavala da nas ubijedi da smanjuje broj zaposlenih jer se procenat troška za zarade u upravi smanjuje u odnosu na naš rastući BDP.

Kao ogroman uspjeh se predstavlja to što je Vlada u februaru ove godine “po prvi put” objavila listu zaposlenih u javnom sektoru, ali ona je u najbolju ruku poluinformacija, nepotpuna i nepouzdana.

U toj listi nema zaposlenih u javnim preduzećima, odnosno, fali makar 30% ukupnog broja zaposlenih u javnom sektoru. Na primjer, ako biste gledali samo ono što je vlada objavila, vjerovali biste da na lokalnom nivou radi oko 7 hiljada ljudi, a zapravo ih je više od 15 hiljada kada se uračunaju lokalna javna preduzeća.

Takođe, nema nikakve analitike o broju privremenog angažovanih za koje znamo da ih ima više nego ikada jer se troši više nego ikada (21 milion ove godine). U Vladinoj listi nema informacija ni o zaposlenima koji su angažovani preko agencija za posredovanje u zapošljavanju (samo CEDIS ih ima gotovo svakog mjeseca 250).

Lako je biti transparentan o radu prethodnika — tek treba da vidimo da li će Vlada nastaviti da objavljuju čak i ove i ovakve podatke o broju zaposlenih tokom njihovog mandata.

Fondovi EU, istina i obmane

Dosta se barata sa poluinformacijama kada je riječ o tome koliko smo novca i za šta dobijali ranije, a koliko tek treba da dobijemo, i premijer u tome prednjači, možda iz neznanja, možda iz loše namjere – što god da je nije dobro.

Kada je riječ o tome koliko smo uspješni da dobijemo evropske pare za našu infrastrukturu, ono što znamo za sigurno je sljedeće — Nacionalna investiciona komisija, jedino zvanično tijelo koje može ažurirati listu infrastrukturnih projekata sa kojima apliciramo za EU novce se nije sastala još od 2021. godine.

Takođe znamo da je naša važeća Jedinstvena lista prioritetnih projekata – baza projekata sa kojom se obraćamo EU – objektivno najlošija u regionu po nivou informacija o planiranim projektima i preciznosti odrednica zrelosti projekata. Ono što je kod nas štura tabela sa nazivima projekata, procjenama vrijednosti i zrelosti na desetak strana, na Kosovu je ozbiljan dokument od gotovo 700 stranica gdje je svaki projekat detaljno razrađen. U našoj zvaničnoj listi kojom se obraćamo EU/WBIF ćete naći da su brojke vrijednosti projekata pogrešno sabrane, da su projekti ocjenjivani nepostojećim oznakama zrelosti, da se očigledno površno daju ocjene zrelosti za cijele grupe projekata – odnosno, da se država ovim nije ozbiljno bavila.

Zbog Plana rasta, od kojeg će dvije trećine raspoloživih sredstava ići upravo za infrastrukturne projekte po ovom modelu, još je više važno da se u budućem periodu ozbiljno razgovara o tome šta predlažemo za finansiranje, šta nam je podržano i u kojem iznosu i kako se prate radovi.

Kod kapitalnog budžeta nije pitanje samo koliko para imamo, gdje smo se uspjeli povoljno zadužiti, već i šta se sa tim novcem radi i na koji način.

Ministri bi trebalo da nađu vremena da, između nenajavljenih (a medijski ispraćenih) posjeta gradilištima, svojeručnog “intenziviranja radova” i prijetnji izvođačima radova, unaprijede sistem kako planiramo i trošimo kapitalni budžet.

Skupština je uz budžet za 2024. godinu po prvi put usvojila zaključak da je Vlada kvartalno izvještava o izvršenju kapitalnog projekta. Nadam se da će ti izvještaji dobiti pažnju koju zaslužuju, kao i da će, osim priče o pojedinačnim projektima, poslanici obratiti pažnju i na to kako se sprovodi reforma kapitalnog budžetiranja. Vremena nema mnogo, novi prijedlozi za kapitalni budžet 2025. se predaju već do kraja ovog mjeseca, a ova Vlada se ne može dovijeka pravdati greškama ili neradom prethodnika.

 

Marko Sošić

Objavljeno

TV debata o javnim nabavkama u zdravstvu

Da su postupci javnih nabavki medicinske opreme i ljekova isuviše kompleksni, te da je evidentno da postoje problemi u nabavkama za sektor zdravstva, zbog čega treba pojednostaviti procedure, glavni su zaključci gošći emisije “Debata” na Televiziji Vijesti.

Emisija je realizovana u sklopu projekta “Javne nabavke pod lupom – Čuvari da čuvaju!” koji sprovodimo uz finansijsku podršku Ambasade Kraljevine Holandije u Srbiji i Crnoj Gori. Emisiju smo organizovali sa ciljem da se diskutuje o problemima u javnim nabavkama u ovom sektoru, a samim tim i približi građanima šta je uzrok, između ostalog, nedostataka ljekova u apotekama, dugim listama za određene zdravstvene usluge.

Generalna direktorica Direktorata za IPA i druge projekte Ministarstva zdravlja, Amra Pepić, istakla je u emisiji da su prisutni određeni usporivači procesa javnih nabavki, te da postojeći Zakon o javnim nabavkama ne propisuju granicu i tematiku žalbi koje određene firme mogu da dostave na raspisane tendere. Kada su u pitanju kapitalni projekti, Pepić je navela da su u ministarstvu primijetili manjkavosti u samom projektnom zadatku, koji se kasnije u samom izvođenju, iskažu u znatno većoj mjeri.

Dragica Pejanović, predstavnica Sektora za javne nabavke Instituta za javno zdravlje Crne Gore, navela je da bi procedure bile mnogo brže kada bi se smanjili administrativni zahtjevi samih ponuđača – odnosno kada bi na sistemu mogli provjeriti svu tendersku dokumentaciju. Sa time je saglasna i Nisera Mekić, rukovoditeljka službe za javne nabavke Kliničkog centra Crne Gore, dodajući da se tender može najbrže završiti za 60 dana, ali da je mnogo razloga zbog kojih se podnose žalbe, da se dosta puta desi da su neosnovane i odbijene, ali da se samim tim proces produžuje.

Dva aparata za magnetnu rezonancu i dalje na čekanju

Pepić navodi da od decembra 2022. godine traju tenderi za nabavku dva aparata za magnentnu rezonancu, ali da nijedan pacijent ne čeka duže od 45 dana na snimanje.

“I zemlje kao što su Austrija, Slovenija, nailaze na probleme kada je u pitanju nabavka opreme. Zakon o javnim nabavkama nije ograničio žalbe niti njihov predmet. U Ministarstvu zdravlja pravimo analizu primanja i pružanja zdravstvene zaštite, možda čak i razmišljamo o formiranju posebnog lex specialisa kada je u pitanju nabavka medicinske opreme”.

Komentarišući ove navode, Mekić je istakla da je prije dvije godine pokrenut postupak za nabavku skenera i angiografa. Skener je u međuvremenu isporučen, dok je angiograf “na čekanju” jer traje postupak žalbe, četvrte po redu, već puna 23 mjeseca.

“Mi smo u ovoj godini izgubili značajan aparat za neuromonitoring, koji bi uveo nove procedure, jer je bila žalba koja se odnosi na dokumentaciju, tehničke prirode, jer je navedeno da je nešto izdato od Poreske uprave, odnosno na Upravu prihoda i carina. Crna Gora je malo tržište i takva oprema se rijetko nabavljala do prije zadnjih par godina. Ponuđači se nerijetko bore za svoj dio kolača, nauštrb i nas i pacijenata, jer znaju da će se takva oprema kupiti sad i neće se nabavljati u narednih 10-15 godina”, zaključuje Mekić.

Jednostavne nabavke koriste kao hitne

Savjetnica direktora Montefarma Mirjana Bošković navela je da, s ozbirom na to da se bave centralizovanom nabavkom za sve zdravstvene institucije u Crnoj Gori, se trude da prate potrošnju ljekova, ali i da se od pandemije korona virusa povećava broj, a da je potrebno nabaviti ljekove koji su kvalitetni, a čije su cijene adekvatne.

“Jednostavne nabavke nam predstavljaju vid hitnih nabavki gdje mi u iznimnim situacijama pribjegavamo tim nabavkama. Ide se u tom smjeru, da ako je moguće, da idemo u pravcu prilagođavanja Zakona o javnim nabavkama – samoj nabavci ljekova i medicinskih sredstava, kako bismo pojednostavili i ubrzali taj postupak”, zaključuje Bošković.

Gošće su saglasne da je potrebno smanjiti birokratsko opterećenje, da se smanje uslovi koji su suštinski nebitni, te da ukoliko jedan tender “padne” – to utiče na sve nas.

“Rješenje Ministarstva zdravlja je i mijenjanje zakonodavnog okvira, ušli smo u proceduru ocjenjivanja sistema, ali i pored toga vidimo određene pomake u postupcima javnih nabavki”, zaključila je Pepić.

Cijelu emisiju možete pogledati na sljedećem linku.

Projekat „Javne nabavke pod lupom – Čuvari da čuvaju!“ ima za cilj da osnaži i motiviše čuvare budžeta da se bore protiv korupcije i neprikladnih uticaja u javnim nabavkama. Projekat specifično teži da ohrabri, pospješi i obogati javni dijalog o korupciji u javnim nabavkama i da podstakne institucionalni odgovor na korupciju, da osnaži građanski nadzor i unaprijedi kvalitet medijskog izvještavanja o javnim nabavkama i da doprinese kvalitetu procesa kreiranja javnih politika i zakonodavstva u oblasti javnih nabavki.

Objavljeno

17 NVO: Novi zakonski okvir treba da doprinese da RTCG postane istinski javni servis

Pozivamo Ministarstvo kulture i medija da novim Zakonom o RTCG osigura da se, neposredno nakon očekivanog brzog usvajanja u Skupštini Crne Gore, obavi imenovanje novih članova/ica Savjeta RTCG, a Skupštinu da zaustavi započeti proces izbora dva člana Savjeta RTCG po aktuelnom zakonu.

Imajući u vidu eskalaciju kontroverzi u RTCG, a kojima je dominantno doprinio sadašnji sastav Savjeta RTCG kroz nepoštovanje sudskih odluka, vjerujemo da je odgovornost Ministarstva kulture i medija, ali i Skupštine Crne Gore, da doprinesu urgentnom rješavanju ove situacije u okviru svojih nadležnosti.

Najnovija verzija nacrta Zakona o RTCG (Zakon o nacionalnom javnom emiteru – javnom medijskom servisu Crne Gore) propisuje jasne uslove za izbor članova Savjeta RTCG, a njima se traži VII-1 nivo stručne spreme i 10 godina radnog iskustva, dok se za generalnog direktora traži da ima VII-1 nivo stručne spreme i najmanje 10 godina iskustva. Takođe, nacrtom Zakona o RTCG predviđeno je da se broj članova Savjeta RTCG poveća sa sadašnjih 9 na 11. Dodatno, nacrtom Zakona je predviđena procedura izbora članova Savjeta RTCG kojom se ograničava neprimjereni uticaj političkih partija na proces izbora članova Savjeta na način što predstavnici NVO u ovom tijelu neće biti birani od strane poslanika/ca u Administrativnom odboru u Skupštini, već će ih birati upravo NVO koje ispunjavaju zahtjevne kriterijume kojima dokazuju svoju aktivnost. Ove odredbe, i pooštravanje kriterijuma za izbor članova Savjeta, treba da vode većoj samostalnosti Savjeta RTCG, a posljedično i većoj samostalnosti menadžmenta RTCG.

Ministarstvo predviđa da se primjena zakona odgodi za tri godine kako bi sadašnji Savjet i menadžment RTCG završili mandat. Time Ministarstvo demonstrira neprimjeren ignorantski odnos prema gorućim problemima i svjesno obesmišljava potrebne promjene koje treba da indukuju novi medijski zakoni.

Sadašnji Savjet je izabran u proceduri koja je omogućila snažan uticaj političkih subjekata preko Administrativnog odbora Skupštine Crne Gore, koji su prema svojim političkim preferencama birali predstavnike NVO, a oni čine 4 od 9 članova Savjeta. Takav Savjet je dva puta protivzakonito izabrao generalnog direktora RTCG, što su potvrdile sudske presude, kao i odluka Agencije za sprječavanje korupcije (ASK).

Skupština trenutno sprovodi proceduru izbora dva člana Savjeta za novi mandat, iako je jasno da novi zakonski tekst mora biti brzo usvojen, kako bi Crna Gora dobila IBAR u junu, kao i da je jedan od dva kandidata učestvovao u dvostrukom nezakonitom imenovanju Raonića.

Podsjećamo da proces izmjena medijskih zakona traje već skoro 30 mjeseci, kao i da su ključni zahtjevi Evropske unije i Savjeta Evrope da se poveća samostalnost u radu upravljačkih organa RTCG i Agenciji za elektronske medije (AEM). To su obaveze države Crne Gore u procesu pristupanja EU. Konačno usvajanje ovih zakonskih tekstova se očekuje u narednih mjesec dana.

Cijenimo da nema nijednog valjanog argumenta da se za tri godine odgodi izbor svih upravljačkih struktura RTCG, jer je to jedini način da se stvore preduslovi kako bi se ova institucija oslobodila partijskog uticaja i profesionalizovala u istinski javni servis.

Kršenje zakona i ignorisanje sudskih presuda u RTCG ne može biti doprinos poziciji Vlade koja tvrdi da je posvećena evropskim integracijama i vladavini prava. Stoga, pozivamo Ministarstvo kulture i medija da uvaži ovaj zahtjev civilnog sektora i u konačnu verziju predloga Zakona o RTCG uvrste odredbe kojima se omogućava primjena zakona odmah nakon njegovog usvajanja, ali i Skupštinu Crne Gore da obustavi trenutni postupak i da sve nove članove Savjete izabere po novom zakonskom rješenju.

Potpisnici inicijative:

Media centar, Goran Đurović
Centar za građansko obrazovanje (CGO), Daliborka Uljarević
NVO Prima, Aida Perović,
Crnogorski PEN centar, Milan Marković
Asocijacija SPEKTRA, Jovan Ulićević
Centar za istraživačko novinarstvo CIN-CG, Milka Tadić Mijović
Centar za monitoring i istraživanja (CeMI), Zlatko Vujović
Savez za jednaka prava LGBTI osoba ERA, Danijel Kalezić
Crnogorski ženski lobi, Aida Petrović
Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), Marina Vujačić
Crnogorska LGBTIQ asocijacija Kvir Montenegro, Staša Baštrica
NVO Juventas, Ivana Vujović
Društvo crnogorskih izdavača, Vladimir Vojinović
Sindikat medija Crne Gore (SMCG), Radomir Kračković
Centar za ženska prava (CŽK), Maja Raičević
Institut alternativa, Stevo Muk
Centar za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO), Zorana Marković

Objavljeno

IA podržao tri organizacije za praćenje reforme javne uprave na lokalnom nivou

Institut alternativa (IA) je u okviru projekta „Pokretači civilnog društva za reformisanu javnu upravu (WeBER 3.0)“ potpisao ugovore sa tri organizacije koje će u narednom periodu pratiti reformu javne uprave na lokalnom nivou.

Podržali smo sljedeće organizacije:

NVO Punta – projekat “Efikasne mjesne zajednice – efikasna veza građana i opštine u procesu kreiranja javnih politika”

Incijativa mladih sa invaliditetom Boke (I MI BOKE) – projekat “Deinstitucionalizacija osoba sa mentalnim invaliditetom u Kotoru”

Mreža za otvoreni dijalog (MOD) – projekat “reProgram”.

U cilju jačanja kapaciteta organizacija za bavljenje ovom temom na lokalnom nivou, organizovana je regionalna radionica za sve organizacije iz regiona podržane u okviru WeBER 3.0 šeme malih grantova.

Grantisti su se tokom trodnevne radionice održane u Beogradu, 21-24. aprila, upoznali sa vještinama (design thinking) koje je potrebno i da primjene tokom implementacije projekta, kao i sa pravilima i procedurama upravljanja projektom, finansiranjem, izvještavanjem, kao i komunikacijom i pravilima vidljivosti.

Partneri iz 5 organizacija Zapadnog Balkana (Institut za evropske politike – Skoplje, Institut za demokratiju i medijaciju – Tirana, Grupa za pravne i političke studije – GPPS Priština, Vanjskopolitička inicijativa – VPI Sarajevo), uz Centar za evropske politike (CEP) koji je vodeća organizacija u okviru implementacije ovog projekta, potpisali su ugovore o grantu sa još 18 organizacija civilnog društva.

Program malih grantova je dio regionalnog projekta ”Pokretači civilnog društva na Zapadnom Balkanu za reformisanu javnu upravu – WeBER 3.0” koji traje tri i po godine. Finansiran je od strane Evropske unije, koju predstavlja Evropska komisija, a sufinansiran od strane Austrijske razvojne agencije. Period implementacije projekta je februar 2023 – jul 2026.

Objavljeno

Druga epizoda IA podkasta (Re)Forma sa Marijom Hajduković: Kako prebrojati zaposlene u javnoj upravi?

O sprovedenim aktivnostima u procesu reforme javne uprave, značaju dostupnosti podataka i najavljenim (hitnim) izmjenama Zakona o državnim službenicima i namještenicima, u drugoj epizodi IA potkasta (Re)Forma razgovarali smo sa Marijom Hajduković, generalnom direktoricom Direktorata za strateško planiranje u javnoj upravi, međunarodnu saradnju i IPA fondove Ministarstva javne uprave.

Kao značajne rezultate sprovedenih aktivnosti, Hajduković je istakla oblast koja se odnosi na službenički sistem, a što podrazumijeva intenzivan rad na izmjenama i dopunama Zakona o državnim službenicima i namještenicima, koji je 2020. godine pretrpio izmjene, a koje su kritikovane od strane Evropske komisije.

“Očekujemo da će taj zakon vrlo brzo biti na javnoj raspravi, trenutno smo i u komunikaciji sa predstavnicima SIGMA-e. Posebno bih istakla rezultate koji su ostvareni u ovih stotinu dana rada nove Vlade – tu prije svega mislim na objavljivanje broja zaposlenih u javnoj upravi, ali i objavljivanje 1.000 najvećih zarada u javnom sektoru, što ukazuje da se u prethodnom periodu radilo zaista na potrebi transparentnog rada i objavljivanja podataka koji su u posjedu organa”, istakla je Hajduković.

Dodaje da je preduzet niz drugih aktivnosti kada je u pitanju normativni dio, ujedno i najkompleksniji.

“Prije svega mislim na Zakon o Vladi, pripreme i donošenje Zakona o lokalnim samoupravama, Zakona o informacionoj bezbjednosti”, navodi Hajduković, poručivši da je i objavljivanje registra institucija na centralnom nivou jedan od važnih razultata kada je u pitanju reforma javne uprave.

Ministarstvo javne uprave je, kako navodi, u saradnji sa Ministarstvom finansija izradilo interaktivnu platformu koja podrazumijeva da svi zainteresovani mogu pratiti ne samo institucije, već i broj zaposlenih u institucijama i na centralnom i na lokalnom nivou.

“Jako je važno da se radi o interaktivnoj platformi koja će se ažurirati ovaj kvartal. To je jako važno ne samo zbog praćenja broja zaposlenih i iznosa zarada, nego da bismo na neki način i smanjili broj zahtjeva za slobodan pristup informacijama, jer se veliki broj lica obraća Ministarstvu javne uprave ili Ministarstvu finansija za dobijanje podataka” – zaključila je Hajduković.

Opseg reforme javne uprave – i dalje bez javnih preduzeća

Uprkos inicijativama da se u okvir Strategije za reformu javne uprave, koja je donijeta krajem 2021. godine, uključe i javna preduzeća, strateški pravac Vlade Crne Gore bio je taj da preduzeća nisu dio javne uprave.

“Važno je da svi razumijemo šta podrazumijeva opseg javne uprave, i uvođenjem javnih ustanova bila je vrlo značajna reforma. Saglasna sam da u nekom idealnom slučaju bi bilo i uključivanje privrednih preduzeća, što nije uobičajeno, to nisu neka pravila”, poručila je Hajduković, dodajući da se i u toj oblasti sprovode određene aktivnosti, te da je prošlog mjeseca objavljena informacija o uspostavljanju registra preduzeća, zaključujući da taj dio zahtjeva određeno unaprjeđenje.

U toku je, kako navodi, izrada analize o stanju u javnim ustanovama, koja će biti polazni korak u kreiranju politika, u konačnom Zakona o javnim ustanovama, koji Crna Gora još ne posjeduje. Ipak, donošenje pomenutog zakona nije planirano programom rada za 2024. godinu.

Svi preduslovi su tu – sad samo da se radi

Hajduković je istakla da postoji i politička i finansijska podrška, kao ključni preduslovi za dalji proces reforme javne uprave, te da je to, uz znanje, jedini način da se ostvare rezultati.

“Jako mi je važno da ukažem da se Strategija reforme javne uprave realizovala između dvije vlade, za svaku reformu odnosno za svako ostvarivanje rezultata je jako važna politička podrška. Sem političke podrške, veoma je važno imati finansijska sredstva, odnosno održivo ostvarivanje tih rezultata”, poručila je Hajduković, zaključivši da u ovom trenutku postoji strateški dokumnet koji je relevantan i pokriva sve one izazove sa kojima se suočava crnogorska administracija.

Objavljeno

Protest 16 NVO protiv predloga da se aktuelnim sudijama Ustavnog suda produži mandat

Poslanici Pokreta Evropa sad (PES) Vasilije Čarapić i Darko Dragović predložili su amandman na Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju na osnovu koga bi se propisao izuzetak od uslova za penzionisanje u korist sudija Ustavnog suda. Na ovaj način bi došlo do produženja mandata aktuelnom predsjedniku Ustavnog suda Miloradu Gogiću i sudiji Budimiru Šćepanoviću, kojima mandati po važećem zakonu prestaju u maju, odnosno sutkinjama Dragani Đuranović i Desanki Lopičić, kojima bi funkcije takođe trebalo da prestanu do kraja ove godine.

Milorad Gogić i Desanka Lopičić su sudije Ustavnog suda od 2005. godine, Budimir Šćepanović od 2013. godine, a Dragana Đuranović od februara 2023. godine.

Dolje potpisane nevladine organizacije se oštro protive predloženoj izmjeni zakona, smatrajući je neprimjerenim uticajem izvršne vlasti na Ustavni sud. Smatramo da bi usvajanje predložene zakonske izmjene i produžavanje mandata aktuelnim sudijama nepotrebno dovelo u pitanje integritet Ustavnog suda, koji mora da štiti vladavinu prava, a ne interese izvršne vlasti.

Da je stvarni cilj vlasti bio principijelno razmatranje optimalne granice za odlazak u penziju, ovo pitanje se ne bi razmatralo samo u odnosu na sudije Ustavnog suda, već u odnosu na sve sudije, koje su u istoj pravnoj situaciji zbog Ustavnog rješenja, i ne bi se to pitanje otvaralo ishitreno, od strane poslanika i bez javne rasprave, u očiglednom cilju sprečavanja da aktuelnim sudijama Ustavnog suda uskoro prestanu mandati.

Smatramo da pitanje prestanka sudijskih funkcija treba principijelno otvoriti za sve i riješiti ga za ubuduće, na način koji ne dovodi u pitanje integritet Ustavnog suda.

U nastavku detaljniji razlozi protiv predloga poslanika PES-a.

  1. Ishitrena izmjena zakona u cilju produžetka mandata aktuelnim sudijama Ustavnog suda samo bi potvrdila sumnje o političkom uticaju na čak četvoro sudija tog suda koji ove godine ispunjavaju uslove za odlazak u penziju po važećem Zakonu o PiO. Izmjenom zakona bi se opšti interes za nepristrasnim i objektivnim Ustavnim sudom bez opravdanog razloga podredio subjektivnim interesima četvoro sudija.
  2. Postupak izbora sudije/sutkinje Ustavnog suda koji bi zamijenio/la odlazećeg predsjednika Ustavnog suda regularno je započet, šest osoba se kandidovalo za tu poziciju i nema prepreka da se to mjesto blagovremeno popuni. Međutim, tačno je i da je nadležni Ustavni odbor, pod vođstvom Simonide Kordić (NSD), u posljednjih mjesec dana propustio da utvrdi da li prijavljeni kandidati ispunjavaju uslove i da ih pozove na intervju, vjerovatno zbog pomenutog plana da se izmjenom zakona aktuelnom predjsedniku produži mandat. Takođe, još uvijek nije raspisan konkurs za sudiju koji bi zamjenio sudiju Šćepanovića, koji 31. maja puni 65 godina, i ispunjava uslove za odlazak u penziju odnosno prestanak funkcije. Ovo je još jedan pokazatelj da postoji u najmanju ruku očekivanje Ustavnog suda, ako ne i dogovor, da im izvršna vlast izađe u susret i svima omogući produžetak mandata. Međutim, ako bi se ovaj konkurs odmah raspisao, moguće je blagovremeno obezbijediti popunjavanje i te sudijske pozicije.
  3. Predlog je diskriminatoran prema sudijama redovnih sudova kojima funkcija takođe obavezno prestaje sa 65 godina života, odnosno 40 godina radnog staža, i prema drugim sudijama Ustavnog suda kojima su nedavno prestale funkcije iz istog razloga, a koji su dugi niz godina istovremeno obavljali funkcije sa aktuelnim predsjednikom Ustavnog suda Miloradom Gogićem, odnosno sutkinjom Lopičić i sudijom Šćepanovićem. Gogić je po nedavnim izmjenama Zakona o PiO (koje su uslijedile nakon odluke Ustavnog suda) već ispunio uslove za prestanak funkcije, jer je starosna granica izjednačena za muškarce i žene na 65 godina, a on je 65 godina napunio još prošle godine. Iako je ostao na funkciji po starim uslovima, sada izvršna vlast još predlaže i nove izmjene zakona po kojima bi mu mandat bio dodatno produžen. Kako vjerovati da se ovakve usluge posle neće vraćati?! I sutkinja Đuranović je, sudeći po biografiji, takođe ispunila uslove za prestanak funkcije, jer je 40 godina staža navršila tokom protekle godine, pod uslovom da joj je radni staž neprekidno tekao. Ona svakako u decembru ove godine navršava 65 godina života, čime ispunjava i taj uslov. Sutkinja Lopičić, takođe, sudeći po biografiji, tokom ove godine navršava 40 godina staža, ako joj je radni staž tekao bez prekida, čime i ona ispunjava uslov za odlazak u penziju, odnosno za prestanak funkcije po tom osnovu.
  4. O ustavnosti ove izmjene zakona odlučivale bi iste sudije Ustavnog suda (čak četvoro od ukupno sedam) kojima zakonska izmjena produžava mandate, koje bi se morale smatrati pristrasnim i biti izuzete od odlučivanja. Međutim, kako njih nema ko da zamjeni, a kako bi, u suprotno, nedostajao i kvorum za donošenje takve odluke, time bi ponovo de facto bio onemogućen rad Ustavnog suda i, samim tim, ugrožena vladavina prava. To je svakako previsoka cijena za produžetak mandata pojedincima.
  5. Zabrinjava tendencija donošenja ad hominem zakona po kojima političke partije na vlasti rješavaju pojedinačne slučajeve, pa nekada skraćuju mandate, nekada imenuju podobne kadrove, a sad pokušavaju i da produže mandat sudijama koji bi trebalo da odlučuju o njihovim zakonskim rješenjima.
  6. Izvršna vlast kao da zaboravlja da je suština pregovora sa Evropskom Unijom u tome da Crna Gora dokaže da ima institucije sposobne da obezbijede vladavinu prava, a ne interese partija na vlasti. Ustavni sud bi, kao posljednja brana vladavine prava, morao biti van sumnje. Činjenica da je izvršna vlast spremna da njegov integritet kompromituje na ovakav način, po svaku cijenu, odmaže evropskom putu naše države.

Akcija za ljudska prava (HRA)
Asocijacija Spektra
Centar za demokratsku tranziciju (CDT)
Centar za građansko obrazovanje (CGO)
Centar za građanske slobode (CEGAS)
Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG)
Centar za monitoring i istraživanje (CEMI)
Centar za razvoj NVO (CRNVO)
Centar za ženska prava (CŽP)
ERA – Savez za jednaka prava LGBTI osoba na Zapadnom Balkanu i u Turskoj
Institut alternativa
Institut za medije Crne Gore
Juventas
Mreža za afirmaciju nevladinog sektora MANS
Sigurna ženska kuća
Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG)