Gušenje kontrolne funkcije Skupštine: Dvije trećine kontrolnih saslušanja odbijeno ili na čekanju

U Skupštini ovih dana parlamentarna većina preispituje pravo koje opozicija ima još od 2010. godine, i kojim joj se garantuje određeni broj kontrolnih saslušanja, koje većina ne može blokirati.

Od početka rada 28. saziva Skupštine Crne Gore upućeno je 14 inicijativa za kontrolno saslušanje, od kojih su samo 4 i održana. Ovom broju treba dodati jedno saslušanje je već bilo definisano Planom rada Odbora za ljudska prava i slobode za 2023. godinu, dvije su inicijative predstavnika parlamentarne većine, a dvije opozicione.

Da je na djelu gušenje kontrolne funkcije Skupštine, pokazuje i podatak da je od 7 “manjinskih” inicijativa opozicije samo jedna prihvaćena i održana, dok su ostale odbijene, preformulisane ili obesmišljene kasnim zakazivanjem.

Tako je, primjera radi, Odboru za bezbjednost i odbranu 15. marta ove godine grupa od 5 opozicionih poslanika dostavila inicijativu za kontrolno saslušanje, koja je istog dana podržana na Odboru a potom je sjednica naknadno zakazana tek za 26. jun, sa preko 3 mjeseca zakašnjenja. Takvom praksom se obesmišljava kontrolna funkcija, kako zbog aktuelnosti teme koju je potrebno raspravljati na Odboru, ali i zbog činjenice da je odluka o terminu održavanja došla tek mjesec dana nakon izglasavanja inicijative.

Dvije manjinske inicijative upućene Odboru za ekonomiju, finansije i budžet su “na čekanju” još od početka marta mjeseca, jer je zatraženo da Kolegijum da tumačenje Poslovnika, dok je manjinska inicijativa upućena Odboru za evropske integracije ostala bez kvoruma, jer predstavnici parlamentarne većine nisu prisustvovali sjednici na kojoj se raspravljala.

Uprkos apelu predsjednika Odbora za međunarodne odnose i iseljenike da se zakaže kontrolno saslušanje na osnovu upućene manjinske inicijative, predstavnici parlamentarne većine su insistirali na glasanju, čime je ovakav vid kontrolnog mehanizma opet ugušen.

Šta je manjinska inicijativa?

Još od 2010. godine, Zakon o parlamentarnom nadzoru u oblasti bezbjednosti i odbrane prepoznaje “manjinsku inicijativu”, odnosno mogućnost da jednom u toku redovnog zasijedanja Skupštine, Odbor održi sjednicu na zahtjev jedne trećine članova, sa jednom temom dnevnog reda. U početku, ovo pravo se odnosilo samo na Odbor za bezbjednost i odbranu.

Izmjenama Poslovnika Skupštine iz 2012. godine, ova mogućnost je data svim odborima, konkretno u pogledu korišćenja nadzornog mehanizma kontrolnog saslušanja. Članu 75 Poslovnika je tada definisano da jednom u toku redovnog zasijedanja Skupštine, odbor donosi odluku o kontrolnom saslušanju, na zahtjev jedne trećine članova odbora.

Izmjenama Poslovnika iz 2020. godine, manjinska inicijativa je ojačana, tako da je poslanici umjesto jednom, mogu iskoristiti dva puta u toku redovnog zasijedanja.

Potrebno saslušanje o javnim nabavkama u zdravstvu

Institut alternativa (IA) uputio je Inicijativu za zajedničko saslušanje na temu javnih nabavki u zdravstvu. Inicijativa je upućena Odboru za ekonomiju, finansije i budžet i Odboru za zdravstvo, rad i socijalno staranje.

Danas je na sjednici Odbora za ekonomiju, finansije i budžet, predsjednik Odbora Mirsad Nurković upoznao članove Odbora sa ovom inicijativom. Član ovog Odbora i predsjednik Odbora za zdravstvo, rad i socijalno staranje Dražen Petrić istakao je da će u komunikaciji sa Nurkovićem, dogovoriti detalje organizovanja ovog saslušanja.

Cilj saslušanja je da se od svih relevantnih aktera dobije više informacija, a naročito u svjetlu navoda o obesmišljenosti postupka javnih nabavki ljekova zbog ograničenog broja ponuđača u Crnoj Gori.

Neposredan povod za ovo saslušanje je, između ostalog, što se prema medijskim navodima na osnovnoj, doplatnoj i listi ljekova sa posebnim režimom, a koji idu na teret Fonda za zdravstvo (FZO), nalazi 906 brendiranih medikamenata, a da je navodno čak za 92 odsto pomenutih ljekova zastupnik ili ovlašćeni distributer “Glosarij”, sa firmama kćerkama “Glosarij CD” i “Medica”.

Međunarodni monetarni fond (MMF) je u poslednjem izvještaju za Crnu Goru ukazao na neke od problema u ovoj oblasti, odnosno da je potrebno unaprijediti efikasnost potrošnje u zdravstvenom sektoru, te da je važno da se ograniče farmaceutski rashodi, koji su dostigli 2,5% BDP-a u 2022. godini.

Institut alternativa podsjeća javnost da je prije više od deceniju održano zajedničko konsultativno saslušanje ovih odbora, ali da je nažalost izostao zaključak, odnosno zajednički izvještaj sa preporukama za rješavanje problema.

Institut alternativa apeluje da ovo saslušanje bude organizovano uz kvalitetnu pripremu koja će omogućiti da se artikulišu jasne preporuke za promjenu politika, propisa i praksi u ovoj oblasti. Institut alternativa stoji na raspolaganju poslanicima i službi Skupštine u pogledu podataka o budžetskoj potrošnji i sklopljenim ugovorima za nabavke.

Polovina odbora Skupštine bez plana rada

Institut alternativa godinama unazad prati rad Skupštine i njenih odbora. I na početku ove godine, uputili smo prijedloge za unapređenje rada gdje smo tražili i aktivno praćenje realizacije zaključaka i razmatranje izvještaja, reforme javne uprave, budžeta, primjene mjera tajnog nadzora i reformi javnog preduzeća.

Ipak, usred proljećnog zasijedanja, uz trećinu godine za nama, polovina skupštinskih odbora i dalje nije usvojila godišnji plan rada za tekuću godinu. Precizno govoreći, sedam odbora Skupštine nema usvojen plan rada za 2024. godinu.

Plan rada nisu usvojili: Zakonodavni odbor, Odbor za politički sistem, pravosuđe i upravu, Odbor za ekonomiju, finansije i budžet, Odbor za rodnu ravnopravnost, Odbor za prosvjetu nauku kulturu i sport, Odbor za turizam, poljoprivredu, ekologiju i prostorno planiranje i Odbor za zdravstvo, rad i socijalno staranje.

Odbori koji jesu usvojili plan rada za 2024. godinu su: Administrativni odbor, Ustavni odbor, Odbor za bezbjednost i odbranu, Odbor za međunarodne odnose i iseljenike, Odbor za evropske integracije, Odbor za ljudska prava i slobode i Odbor za antikorupciju.

Kao i ranije, podsjećamo da je važno da skupštinski odbori planiraju svoj rad u odnosu na zakonske obaveze i nadzor koji vrše nad drugim institucijama i pravovremeno usvajaju planove rada.

Vozni park sve veći: Milionske nabavke u planu

Iako još uvijek nema jedinstvene evidencije o vozilima u državnom vlasništvu, prema raspoloživim podacima, vozni park države premašio 4,6 hiljada vozila.

Iako je još 2013. godine Vlada Crne Gore na čelu sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem, najavila smanjenje voznog parka u svojini države na 2.159 prevoznih sredstava (sa tadašnjih 3.718 registrovanih vozila), 11 godina kasnije Crna Gora je i dalje daleko od toga.  U svojini države trenutno je najmanje 4.658 vozila, odnosno 2.499 više od prije deceniju zacrtanog cilja.

Broj registrovanih vozila u MUP-u trenutno je najreprezentativniji podatak o brojnosti voznog parka u svojini države. Evidentne su i razlike u broju subjekata koji prema podacima Uprave za državnu imovinu imaju vozila u svom posjedu (126), u odnosu na broj organa koja su u registrovala vozila koja koriste (460), što ukazuje da evidencija državne imovine još ne funkcioniše na zadovoljavajući način.

Registrovano 4.658 vozila u državnoj svojini

Prema podacima MUP-a iz februara 2024. godine, u Crnoj Gori je registrovano 4.658 vozila u državnoj svojini, što je za 377 više u odnosu na 2022, odnosno za 85 prevoznih sredstava više nego 2020. godine.

Podaci koje nam je dostavio MUP pokazuju da 4.658 vozila koristi 460 institucija. Najviše vozila ima upravo MUP – 550. Potom slijedi Pošta Crne Gore – 345, Uprava policije – 181, Glavni grad Podgorica – 169, ANB – 119. Više desetina registrovanih vozila imaju i Uprava za inspekcijske poslove – 90, Uprava prihoda i carina – 77, Monteput – 72, Zavod za hitnu medicinsku pomoć – 54, Uprava za katastar i državnu imovinu – 44, Uprava za šume i Radio-televizija Crne Gore – po 43, Uprava za izvršenje krivičnih sankcija – 42, Putevi – 40, Aerodromi – 39, Uprava za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove – 38.

10 državnih organa sa najbrojnijim voznim parkom:  
Naziv Broj vozila
Ministarstvo unutrašnjih poslova 550
Pošta Crne Gore 345
Uprava policije Crne Gore 181
Glavni grad Podgorica 169
Agencija za nacionalnu bezbjednost 119
Uprava za inspekcijske poslove 90
Uprava prihoda i carina 77
D.o.o. Čistoća 74
Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede 74
Monte put d.o.o. 72

Kompletnu evidenciju MUP-a o registrovanim službenim vozilima možete pronaći ovdje.

Prema ovoj evidenciji, najviše vozila od ministarstava, poslije MUP-a, ima resor poljoprivrede i ruralnog razvoja – 74. Ministarstvo odbrane u svom posjedu ima 68 vozila, resor prostornog planiranja i državne imovine 21, a Ministarstvo kapitalnih investicija – 19.

Poslije Glavnog grada, najbrojniji vozni park od jedinica lokalnih samouprava imaju opštine Tivat – 43, potom Bar – 32, Herceg Novi i Kotor po 31. Skupština Crne Gore ima znatno manje vozila (33) nego Skupština Opštine (SO) Budva, čiji vozni park broji 61 automobil. Brojniji vozni park od državnog parlamenta ima i SO Pljevlja – 38. Po nekoliko desetina vozila imaju i lokalna preduzeća više crnogorskih opština.

Međutim, čak ni taj podatak nije cjelovit pokazatelj broja vozila koja se koriste za potrebe državnih i lokalnih organa i institucija, te troškova koji nastaju njihovim korišćenjem, s obzirom da u taj broj ne ulaze vozila koja državne institucije uzimaju na lizing, s obavezom povraćaja vozila nakon isteka ugovorenog perioda, kao što su u prethodnom periodu radile Uprava za inspekcijske poslove i Uprava policije. Iako po državni budžet nastaju troškovi za ta vozila (višegodišnji zakup, troškovi goriva…) i koja neminovno čine vozni park državne institucije, ta vozila registruju davaoci lizinga, pa se ne prikazuju u broju vozila registovanih na državni organ, što su nam potvrdili iz Uprave za inspekcijske poslove i MUP-a. Uprava za inspekcijske poslove je u februaru koristila 40 vozila uzetih putem lizinga, a Uprava policije 130. Ta vozila, u oba slučaja, registrovana su na davaoce lizinga (Auto Čačak i Erste Bank lizing).

Vozni park države vrijedi minimum 20 miliona

Vrijednost prevoznih sredstava za koja su nam dostavljeni podaci od direktnih i indirektnih budžetskih organa (njih 126) je 19.854.655,29 eura, saopšteno nam je iz Uprave za državnu imovinu. Međutim, s obzirom da Upravi ogroman broj direktnih i indirektnih budžetskih korisnika nije dostavio podatke o pokretnim stvarima, a ima i onih koji su dostavili nepotpune podatke, evidentno je da ta procjena nije konačna i da je znatno veća.

Na to ukazuje i broj subjekata koji u svom posjedu imaju službena vozila, prema podacima o registrovanim prevoznim sredstvima u svojini države, koji je znatno veći od broja subjekata koji su Upravi za državnu imovinu dostavili podatke o voznom parku. Vozila registrovana u filijalama MUP-a koristi 460 organa.

Vrijednost voznog parka, prema uporednim podacima iz 2020. godine, danas je veća za 13.303.313,24 eura. Vozila u državnoj svojini, za koje je prije tri godine tadašnja Uprava za imovinu imala računovodstvene vrijednosti, u tom trenutku su vrijedila 6.551.342,05 eura. Iz Uprave za državnu imovinu kazali su da je prosječna starost vozila u državnoj svojini, za koja su im dostavljeni podaci, iznosi 15 godina.

Na pitanje o broju vozila za koja imaju evidenciju, iz Uprave su ranije kazali da je u toku izrada evidencije vozila, te da će o tome javnost biti blagovremeno obaviještena, a podaci će, po prvi put, biti javno dostupni na sajtu Uprave za državnu imovinu.

Uprkos preglomaznom voznom parku u svojini države, budžetski korisnici su prilikom planirana bužeta za 2024. godinu, iskazali zahtjeve za kupovinu preko 500 novih službenih vozila

Nepoznato hoće li biti optimizacije voznog parka

Vlada na čijem je čelu bio Dritan Abazović usvojila je pred istek mandata Informaciju o uspostavljanju međuresorske radne grupe s ciljem optimizacije upravljanja voznim parkom. U tom dokumentu je konstatovano da je evidentno da ne postoji jedinstvena politika nabavke i korišćenja službeenih vozila, nejasno definisana prioritizacija nabavke ove vrste, kao i značajno i neefikasno izdvajanje budžetskih sredstava za ove namjene, te je jasna namjera da se upravljanje postojećim službenim vozilima u vlasništvu države optimizuje, unaprijedi i učini efikasnim, zbog čega je predloženo formiranje radne grupe.

Zaključcima usvojenim na sjednici Vlade, Ministarstvo finansija je zaduženo da formira navedeno tijelo i da u njen sastav, pored prestavnika tog resora, uključi i predstavnike MUP-a, Generalnog sekretarijata Vlade, Uprave za katastar i državnu imovinu, te predstavnike relevantnih institucija. Zaključcima je Ministarstvo finansija obavezano da Vladu informiše o aktivnostima te međuresorske grupe.

Da li je Vladi na čijem je čelu Milojko Spajić prihvatljiva ova inicijativa, da li je, od promjene izvršne vlasti došlo do formiranja međuresorskog tima koji bi se bavio optimizacijom voznog parka, nismo dobili odgovor iz nove izvršne vlasti. Pitanja o tome uputili smo Generalnom sekretarijatu Vlade 14. februara, odakle su ih proslijedili Ministarstvu prostornog planiranja, urbanizma i državne uprave. Odgovor nismo dobili ni na taj upit.

Milionske nabavke u planu za ovu godinu

Više državnih institucija i organa u ovoj godini planira proširenje voznog paka, a to će, prema iskazanim planovima javnih nabavki, poreske obveznike koštati najmanje četiri miliona eura. Početkom februara Skupština je pokrenula procedure za nabavku pet novih putničkih vozila, ukupne vrijednosti 103.305 eura. Kupovinu novih vozila planiraju i Agencija za sprečavanje korupcije (ASK), Monteput, Regionalni vodovod, Centralna banka Crne Gore (CBCG), opštine.

Vlada je na decembru 2023. godine usvojila inicijativu Eko-fonda o uvođenju električnih i hibridnih automobila za potrebe javnog sektora, kojom se nude subvencije od 7.500 eura za električna, odnosno 4.000 eura za hibridna vozila. U zaključcima usvojenim na toj sjednici zadužila sva ministarstava i organe uprave i preporučila jedinicama lokalne samouprave da prilikom nabavke automobila i zamjene starih vozila za nova, počev od 1. januara 2024. godine, u okviru postupaka javnih nabavki predvide električna i hibridna vozila.

Pregled javnih nabavki vozila u prethodne tri godine

U periodu 2021 – 2023. državni organi potrošili su najmanje pet miliona eura za nabavku vozila. To pokazuju podaci sa portala Crnogorskih elektronskih javnih nabavki (CEJN) koje smo analizirali, koji se odnose isključivo za nabavku vozila po potrebe državnih organa, a u analizu nisu uključene nabavke specijalizovanih i teretnih vozila, vozila koje koriste gradske službe, zdravstvene ustanove za prevoz pacijenata i dr. U ovom periodu, kao i ranije, nastavljeno je sa nabavkom vozila putem finansijskog lizinga s obavezom povraćaja vozila nakon ugovorom određenog perioda.

U tabelama u nastavku dati su primjeri pojedinih nabavki službenih vozila tokom 2021, 2022. i 2023. godine

2021. Broj kupljenih vozila Vrsta vozila (novo/polovno/električno) Kupovina na lizing Vrijednost

(eur)

Uprava za imovinu (za potrebe UP)

130

Polovna Kupovina na lizing, s obavezom povraćaja vozila nakon 12 mjeseci

714.745

Uprava za imovinu (za potrebe Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma)

8

Nova /

129.400

RTCG

4

2 nova električna, 2 polovna /

84.408

Sekretarijat Sudskog savjeta (za potrebe sudova)

2

Nova /

55.902

Agencija za elektronske komunikacije

1

Novo /

29.724

Institut za standardizaciju

1

Novo /

16.488

Podaci sa Crnogorskog portala javnih nabavki (CEJN) o kupovini vozila tokom 2021. godine

 

2022. Broj vozila Vrsta vozila (novo/polovno/električno) Kupovina na lizing Vrijednost
Ministarstvo odbrane

3

Nova /

73.507

Skupština

2

Nova /

53.180

RTCG

5

3 električna, 1 novo, 1 korišćeno /

132.721

Pošta CG

3

Nova /

112.402

Monteput

1

Novo /

41.950

Radio-difuzni centar

1

Novo /

20.489

Podaci sa Crnogorskog portala javnih nabavki (CEJN) o kupovini vozila tokom 2022. godine

 

2023. godina Broj vozila Vrsta vozila (novo/polovno/električno) Kupovina na lizing Vrijednost
Uprava za državnu imovinu za potrebe Uprave carina

6

Nova /

146.057

Uprava za državnu imovinu za potrebe MUP-a

33

Polovna Lizing na 12 mjeseci

218.983

Uprava za državnu imovinu za potrebe MJU

2

Polovna /

31.999

Uprava za imovinu za potrebe UIP

40

Polovna Lizing na 2 mjeseca

29.800

Rektorat

1

Novo /

36.880

MUP

97

Polovna Lizing sa obavezom povraćaja vozila

633.890

Skupština

10

Nova /

263.411

RTCG

8

5 električnih, 3 nova /

319.984

ANB

2

Nova /

69.099

Monteput

1

Novo /

49.400

Fond za obeštećenje

1

Novo /

26.446

Podaci sa Crnogorskog portala javnih nabavki (CEJN) o kupovini vozila tokom 2023. godine

Preporuke u odnosu na službena vozila redovne u izvještajima DRI

Da evidencije državne imovine nisu adekvatne i potpune, pokazuju nalazi DRI, koji su u više navrata utvrdili da sama Uprava za državnu imovinu dosledno ne primjenjuje propise kojima se uređuje ova oblast.

U periodu 2020 – 2023, Državna revizorska institucija dala je više preporuka državnim organima za korišćenje službenih vozila na način uređen Uredbom o uslovima i načinu korišćenja prevoznih sredstava u svojini Crne Gore. U Registru preporuka DRI, korišćenjem filtera prema ključnim riječima: “službena”, vozilo”, “automobil”, “Uredba o uslovima i načinu korišćenja prevoznih sredstava u svojini Crne Gore”, nalazi se desetine preporuka za revizije urađene za 2020, 2021. i 2022. godinu.

Iako Uredba o uslovima i načinu korišćenja prevoznih sredstava u svojini Crne Gore jasno definiše kome to pravo pripada, rukovodioci institucija internim pravilnicima propišu sebi ili najbližim saradnicima pravo na 24 – časovnu upotrebu službenog vozila. Međutim, nalazi Državne revizorske institucije (DRI) pokazuju da ni interni pravilnici državnih organa, kojima se uređuje način korišćenja službenih vozila, često nisu usklađeni sa uredbom i propisima.

Ovaj istraživački tekst nastao je u okviru projekta “Javne nabavke pod lupom – Čuvari da čuvaju!“, koji sprovodimo uz podršku Ambasade Kraljevine Holandije u Srbiji i Crnoj Gori, kroz MATRA program podrške. Projekat ima za cilj da osnaži i motiviše čuvare budžeta da se bore protiv korupcije i neprikladnih uticaja u javnim nabavkama.

Izostaje krivična odgovornost za korupciju u javnim nabavkama

U prethodnom periodu izostala je krivična odgovornost za korupciju u javnim nabavkama. Neophodno jačati kapacitete institucija za otkrivanje i procesuiranje korupcije u ovoj oblasti, potrebna su specijalistička znanja za bavljenje ovom kompleksom temom. Ljudi iz sistema se moraju motivisati da prijavljuju sumnje na korupciju.

Ovo su neki od zaključaka sa naše panel diskusije „Korupcija u javnim nabavkama – Zašto nema krivične odgovornosti?“. Tokom događaja su predstavljeni podaci koje je IA prikupio, koji pokrivaju period od sedam i po godina i odnose se na djelovanje policije, tužilaštva i sudstva.

U periodu od 2016. do jula 2023. godine Uprava policije (UP) postupala je u 31 predmetu u vezi sa javnim nabavkama, dok je tužilaštvu podnijela samo jednu krivičnu prijavu – pokazuju podaci koje je prikupio Institut alternativa. Istraživačica javnih politika u Institutu alternativa Dragana Jaćimović kazala je da podaci pokazuju da su napori institucija da se procesuira korupcija u javnim nabavkama veoma ograničeni.

„Agencija za sprječavanje korupcije (ASK) podnijela je pet krivičnih prijava. Tri predmeta su u toku, dok je za dva dostavljeno obavještenje da nema sumnje da je izvršeno krivično djelo“, istakla je Jaćimović.

Prema podacima Vrhovnog državnog tužilaštva, na osnovu prijava ASK-a formirano je sedam predmeta od kojih su pet u nadležnosti Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) i po jedan u Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT) u Podgorici i Herceg Novom.

Sa druge strane, prema podacima iz medija, SDT-u su podnijete tri krivične prijave po drugim podnosiocima prijave, dok je jedan predmeta SDT formiralo samoinicijativno i to u vezi sa nabavkom trajekta “Prizna”. SDT je odbacilo dvije krivične prijave.

Donijete su dvije oslobađajuće presude u vezi sa javnim nabavkama. Osnovni sud u Podgorici je imao jednu oslobađajuću presudu za nabavku iz 2013. godine – zloupotreba službenog položaja u pokušaju, kao i odbacivanje presude protiv bivšeg predsjednika opštine Nikšić gdje je utvrđeno da nije bilo dokaza o izvršenoj zloupotrebi službenog položaja – pokazuju podaci koje je prikupio Instituta alternativa.

Jaćimović je naglasila da je za navedeni period u Crnoj Gori preko javnih nabavki ugovoreno preko 3,5 milijardi eura.

„Iako su javne nabavke oblast koja je od visokog rizika za korupciju, podaci koje imamo pokazuju da izostaje krivična odgovornost za korupciju u javnim nabavkama“, zaključila je Jaćimović.

Napomenula je da od decembra 2023. godine u crnogorskom zakonodavstvu imamo krivično djelo zloupotreba u vezi sa javnim nabavkama.

„Ipak, od uvođenja novog krivičnog djela, policija je postupala u dva predmeta, ali nije podnosila krivične prijave, dok u evidencijama Vrhovnog državnog tužilaštva nema podataka o krivičnim prijavama u vezi sa novim krivičnim djelom“, kazala je Jaćimović, dodajući da obuke za novo krivično djelo nisu u planu obuka Centra za obuku u sudstvu i državnom tužilaštvu za ovu godinu.

Vučina Keković, glavni policijski inspektor u Sektoru za borbu protiv kriminala iz Uprave policije (UP) rekao je da veliki problem predstavlja nedostatak kadra.

„U Odsjeku za borbu protiv korupcije, ekonomskog kriminala i sprovođenje finansijskih istraga sistematizovano je 60 radnih mjesta, od kojih je manje od 50 odsto popunjeno. Veliki problem je što će veliki broj kolega u naredne dvije godine poći u penziju. U proteklom periodu vođena pogrešna kadrovska politika, i trenutno nema kadra za ekonomski kriminalitet. To je stvar koja mora da se riješi. To su osnovni problemi za otkrivanje korupcije, ne samo u javnim nabavkama, već i u svim ostalim sektorima“, obrazložio je Keković.

Keković smatra da je korupcija u javnim nabavkama jako dokazivo djelo ukoliko se istražuje dok se tender ne realizuje. „U dijelu javnih nabavki radio sam u direktno dva predmeta i moram reći da oba predmeta nijesu realizovana. Imamo jasnu sliku da je sve namješteno, ali nismo imali nikakvog mehanizma da dokažemo konkretno krivično djelo. Sa ovim kapacitetima mi smo veoma ograničeni“, dodao je Keković.

„Mi treba da dokažemo koruptivnu radnju i taj dio može biti dokaziv tokom tendera kada bi imali kadrovske kapacitete, kvalitetan broj inspektora. Otvoreni smo za direktnu komunikaciju i ukoliko bilo ko od građana, institucija, NVO sektora i medija ima sazanja treba da prijavi i podijele sa nama informaciju u trenutku saznanja informacija. Ne možemo funkcionisati bez zajedničkog rada sa Poreskom upravom i Upravom prihoda i carina. Bilo bi više rezultata da je ta saradnja jača, posebno u dijelu utaje poreza i javnih nabavki“ – zaključio je je Keković.

Državni tužilac u Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) Vukas Radonjić naveo je da je SDT nadležno za krivično gonjenje javnih funkcionera, ili je kada je riječ o organizovanom kriminalu, te da je u svim drugim slučajevima u nadležnosti osnovnih državnih tužilaštava.

„Krivična djela u vezi sa javnim nabavkama su takva da državni tužilac može teško da ih goni po službenoj dužnosti. Ukoliko organi koji treba da kontrolišu sami postupak (Uprava za inspekcijske poslove, Komisija za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki), ako oni sami nama ne otkriju sporne radnje, teško je očekivati da se tužilaštvo uključi u cijeli slučaj, osim kada građani ili mediji ne otkriju koruptivne radnje“, kazao je Radonjić.

„Trebaju nam ljudi koji su upoznati sa postupkom javnih nabavki, koji uključuju i saradnju sa ostalim organima u Crnoj Gori, a i van države. Moramo uspostaviti timove na međunacionalnom i međunarodnom nivou. Mora se postaviti drugačiji standard dokazivanja. Jednostavno kod korupcije moramo da proširimo standard dokazivanja“ – istakao je državni tužilac.

Kada je riječ o oslobađajućim presudama, naveo je da jedan od razloga koji je otežavao potvrđivanje taj što još uvijek jeste teško dokazati korupciju u javnim nabavkama i zbog načina na koji sud cijeni dokaze. „Policija i inspekcijski organi moraju imati veliku ulogu u otkrivanju koruptivnih radnji. Ne možemo očekivati bolje rezultate dok se svijest kod građana ne podigne o ozbiljnosti ovakvih krivičnih djela”, poručio je Radonjić.

Jelena Jovetić, generalna direktorica Direktorata za upravljanje javnim investicijama i politiku javnih nabavki, Ministarstvo finansija (MF) saopštila je da za 2023. godinu imamo preko 630 miliona eura javnih nabavki, kao i da se kroz uvođenje evropskih standarda pokušava suziti prostor za korupciju.

„Kompleksni su podaci, pa je teško vršiti i kontrolne mehanizme. Sa aspekta MF, važno je implementirati javnu nabavku. Imate pripremnu fazu, tender, zaključenje ugovora. Nejednako se posvećujemo tim fazama. Ističem da je limitirano ulaganje u kadrove koji se bave javnim nabavkama. Vi imate jednog službenika koji se bavi javnim nabavkama i niz kontrolora“ – naglašava Jovetić.

Dodaje da sa aspekta Ministarstva finansija cijene što je prepoznato novo krivično djelo, zloupotreba u javnim nabavkama. „Krucijalno je da pojasnimo da ako tenderska dokumentacija nije popunjena adekvatno to nije krivično djelo, to je prekršaj podložan žalbenom postupku. Kroz ovo krivično djelo više se orijentišemo ka privrednim subjektima, pa se šalje poruka da može kontrolisati zloupotreba javnih nabavki..“ – napomenula je ona.

Posebno naglašava da je veoma koristan elektronski sistem javnih nabavki gdje su objavljeni svi podaci „Tim podacima mogu pristupiti i policija i tužilaštvo. Važno je da vjerujemo da je javnost najbolji kontrolor. Ako posmatramo javnu nabavku da će proći proceduralno ispravno i bez sumnje u koruptivne radnje, sve nakon toga je zakašnjela reakcija“, zaključila je Jovetić.

Stevo Muk, predsjednik Upravnog odbora Instituta alternativa, ukazao je na to da su potrebna specijalistička znanja za bavljenje ovom kompleksom temom, kao i da se ljudi iz sistema moraju motivisati da prijavljuju sumnje na korupciju.

„Ono što je osim pripremnih radnji kod tendera mnogo važnije, jeste faza izvršenja ugovora u kojoj mi imamo ogromne probleme i gdje se korupcija realizuje na način neizvršenja, djelimičnog izvršenja, izvršenja mimo standarda.U toj fazi bismo morali da imamo sve mogućnosti koje nemamo u prethodnim: a to je dokaz o izvršenju u pisanoj formi, u formi potrebnoj za neku ekonomsku forenziku, a šta treba da potvrdi izvještaj o realizaciji nabavke”, dodao je Muk.

Panel diskusija je organizovana u okviru projekta “Javne nabavke pod lupom – Čuvari da čuvaju!“, koji Institut alternativa sprovodi uz podršku Ambasade Kraljevine Holandije u Srbiji i Crnoj Gori, kroz MATRA program podrške.

Intervju, Marko Sošić – Umjesto reformi, kontinuitet izgovora

Tekst originalno objavljen u nedjeljniku Monitor, “MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA: Umjesto reformi imamo kontinuitet izgovora”

Najvažniji zadatak, makar za civilno društvo, je da pomno prati rad uprave, kritikuje loše stvari, ukazuje na probleme i predlaže rješenja. Nećemo slijepo podržavati rad bilo koje Vlade, pa kakvu god istorijsku misiju ona misli da ima. Imamo iskustva da su nas i DPS vlade optuživale da radimo protiv državnih interesa zbog kritike njihovog rada, pa nas neće nikakav državni razlog ni sada ućutkati.

Ova Vlada je obećala krupne reforme, a uporno odbija da pruži više detalja o tome šta nas čeka. Naš zadatak je da insistiramo na tome da prilikom donošenja tih odluka, politika ne zloupotrijebi podatke, da analize ne budu samo opravdanje onoga što se želi uraditi nego stvarno ispitivanje opcija.

Evropa sad 2 je možda najvidljiviji, ali nije jedini krupni plan ove Vlade o kojem ne znamo šta je precizan plan, šta se želi postići, a koji nam mogu mnogo koštati – mijenjaju se sistemski zakoni o lokalnoj samoupravi, najavljuje decentralizacija i veća potrošnja, radi se sistemski zakon o zaradama, prekrajaju se organi upravi, najavljuje se izmjena 85 zakona da bi se opet decentralizovale inspekcije…

Upravo zbog tako krupnih promjena koje se planiraju, bilo bi dobro da imamo što više nezavisne kritike, objektivnog ispitivanja postupaka Vlade i konsultativnog postupka u donošenju odluka. U oblasti javnih finansija je ovom pogledu situacija posebno loša – Fiskalnog savjeta još uvijek nema, godinu nakon što je “uspostavljen”, DRI još uvijek radi u krnjem sastavu i zasigurno ih u Vladi ne slušaju, većina u skupštinskom odboru za budžet guši opozicione inicijative nadzora. Istovremeno je u javnosti sve glasnija prazna i i politički motivisana kritika svakog poteza Vlade koja se izdaje za nezavisnu, a u toj buci se objektivna i argumentovana kritika teško probija i čuje.

Varljivi planovi Vlade

Teško je komentarisati planove ove Vlade jer se svakog dana javljaju nove ideje na nivou objava za društvene mreže – nove institucije, novi zakoni, novi projekti – bez uporišta u nekom planskom dokumentu, bez ozbiljnijeg obrazloženja koji se problem želi riješiti i zašto je baš ta opcija izabrana.

Odjednom na primjer čujemo za neku finansijsku policiju i govore nam da na tome nešto rade, ali kako ozbiljno sa tim polemisati? Umjesto slijeda koraka koji bi prvo objasnio koji se problem želi riješiti, pa istražio uzroke tog problema i onda ispitao koja to rješenja najbolje odgovaraju našem kontekstu – premijer odmah skače na kraj i ponavlja Guardia di Finanza, jer mu se vjerovatno sviđa kako to zvuči.

Pri tom, ništa od te ideje nećete naći u planskim dokumentima ove Vlade. S obzirom na to koliko je važno mjesto u programu PES-a činila reforma javnih finansija, iznenađuje koliko se malo pažnje toj oblasti posvetilo u planskim dokumentima ove vlade. Ne postoji nijedna mjera iz oblasti javnih finansija u nacrtu srednjoročnog programa rada vlade koja je reformska, nova ili korjenito važna. Ili ih nemaju planirane ili ne mare za plan, nego će raditi što im padne na pamet ili čega se dosjete u hodu.

Već pet mjeseci rada Vlade nije pripremljena Fiskalna strategija, koja bi trebalo da vodi njihov rad za četiri godine mandata i pruži i programske mjere i fiskalni okvir u kojem će se kretati naš budžet. Taj dokument bi trebalo i da pruži detalje u vezi sa sprovođenjem programa Evropa sad 2 i ostalih planiranih reformi u oblasti javnih finansija.

Vjerovatno naivno vjerujemo da strateška dokumenta daju odgovor na pitanje – a šta će to ova Vlada tačno uraditi? Ni program Evropa sad 1 nije bilo planiran u bilo kom dokumentu, za njega sem Spajića i Milatovića niko u Vladi, Skupštini, javnosti nije ni znao dok nam ga jednog dana nisu “poklonili”.

Novi zakon o zaradama?

Ključna informacija iz prvog mjesečnog izvještaja o budžetskoj potrošnji je da u januaru 2024. zarade u državnoj upravi plaćamo 10 miliona ili 20% više nego u januaru 2023. godine, a to je bez dogovorenih povećanja iz pregovora sa sindikatima. To znači da ćemo ove godine potrošiti gotovo 200 miliona više za zarade nego 2020. godine, što zbog povećanja broja zaposlenih, što zbog većih zarada.

Kapitulacija prethodne Vlade pred svim sindikatima, u kojoj se vrlo lako pristalo na povećanja zarada i do 40% za period od tri godine (uz uvećanje mnogih drugih elemenata zarade sem osnovnog koeficijenta) je došla na naplatu i pokazala koliko je mehanizam takvog kolektivnog pregovaranja neprimjeren kada nemamo čvrste fiskalne okvire i pravila. Tome je doprinio i program Evropa sad 1, jer je poremetio platne razrede zarada u javnom sektoru nepromišljenim i nedovoljno dobro planiranim reformama.

Sistemski Zakon o zaradama je do te mjere obesmišljen naknadnim izmjenama i dopunama, što od Vlade što od poslanika, da se trenutno odnosi gotovo isključivo na javne funkcionere, ili tek 5% od 80ak hiljada zaposlenih u javnom sektoru.

Svi veliki sektori uprave su “izvučeni” iz zakona o zaradama, tako da se njihove plate njime ne uređuju već se ostavljaju kolektivnom pregovaranju, jer taj zakon predviđa da se zarade mogu povećati samo kada je budžet uravnotežen ili je ostvaren suficit.

Često se kao rješenje za sve probleme pominje novi Zakon o zaradama u javnom sektoru – ali jedino što se može uraditi je da se troškovi još više povećaju, jer će se neki koji sada smatraju da su nepravedno zapostavljeni nagraditi. Iako se mnogo priča o tom novom zakonu, malo suštine se čuje – mi uopšte ne znamo kako Vlada vidi probleme u toj oblasti i šta želi da mijenja, a to ne piše ni u nacrtu programa rada vlade.

Nisam optimista da se novim zakonom mogu ostvariti neke uštede ili uvesti red — čak je mnogo vjerovatnije da će se troškovi povećati jer će se “ispravljati nepravde” manje plaćenih, a teško da će se nekome moći nešto uzeti.

Liste zarada – podaci ili propaganda?

Način na koji je u januaru i februaru Ministarstvo finansija objavljivalo podatke o zaradama u javnom sektoru je sve samo ne sistemski i pouzdan.

Umjesto sistemske informacije o nivoima zarada po organima, po sektorima, o razlikama u osnovnim zaradama, dodacima, posebnim i varijabilnim djelovima zarade, o nastavku zloupotreba naknada za radne grupe i slično, Ministarstvo finansija objavljuje propagandne top liste, isključivo kao sredstvo u borbi sa sindikatima.

Umjesto da ispuni svoju zakonsku obavezu i ima analitiku zarada sa kojom će moći da uđe u analizu sprovođenja granskih kolektivnih ugovora i Zakona o zaradama, Ministarstvo finansija nam “na kašičicu” daje podatke — iako je po zakonu o zaradama, javnost zarada u javnom sektoru zagrantovana, a nihova transparentnost glavni princip tog zakona.

Još od 2015. godine, Ministarstvo finansija ima zakonsku obavezu da vodi evidenciju o zaradi svakog zaposlenog u najšire definisanom javnom sektoru (centralna i lokalna uprava, ustanove, preduzeća). To nije urađeno, a nije ni centralizovan obračun zarada pa još uvijek npr. 200 škola svaka na svoju ruku radi obračune zarada i rizikuje tužbe zaposlenih zbog neminovnih grešaka.

Broj zaposlenih – konačno imamo brojke

O optimizaciji, odnosno smanjenju ili racionalizaciji broja zaposlenih u javnom sektoru, se nekada (prije 2020. godine) mnogo pričalo, a ništa se nije radilo. Od promjena 2020. do danas, ne samo što se ne radi na tome, već se više ni deklarativno niko ne pretvara da mu je to prioritet.

Jedna stvar je ipak ista – nastavljaju da nas prave ludima i da povećanje broja zaposlenih predstavljaju kao napredak u optimizaciji. Vlada izvještava da opada udio zaposlenih u javnoj upravi u odnosu na ukupnu zaposlenost u državi, jer je stopa nezaposlenosti manja nego ranije. Drugim riječima, zašto bismo smanjivali pretrpanu administraciju kada sticajem okolnosti raste opšta zaposlenost, pa se to “manje vidi”? Na isti način je nekada Vlada DPS-a pokušavala da nas ubijedi da smanjuje broj zaposlenih jer se procenat troška za zarade u upravi smanjuje u odnosu na naš rastući BDP.

Kao ogroman uspjeh se predstavlja to što je Vlada u februaru ove godine “po prvi put” objavila listu zaposlenih u javnom sektoru, ali ona je u najbolju ruku poluinformacija, nepotpuna i nepouzdana.

U toj listi nema zaposlenih u javnim preduzećima, odnosno, fali makar 30% ukupnog broja zaposlenih u javnom sektoru. Na primjer, ako biste gledali samo ono što je vlada objavila, vjerovali biste da na lokalnom nivou radi oko 7 hiljada ljudi, a zapravo ih je više od 15 hiljada kada se uračunaju lokalna javna preduzeća.

Takođe, nema nikakve analitike o broju privremenog angažovanih za koje znamo da ih ima više nego ikada jer se troši više nego ikada (21 milion ove godine). U Vladinoj listi nema informacija ni o zaposlenima koji su angažovani preko agencija za posredovanje u zapošljavanju (samo CEDIS ih ima gotovo svakog mjeseca 250).

Lako je biti transparentan o radu prethodnika — tek treba da vidimo da li će Vlada nastaviti da objavljuju čak i ove i ovakve podatke o broju zaposlenih tokom njihovog mandata.

Fondovi EU, istina i obmane

Dosta se barata sa poluinformacijama kada je riječ o tome koliko smo novca i za šta dobijali ranije, a koliko tek treba da dobijemo, i premijer u tome prednjači, možda iz neznanja, možda iz loše namjere – što god da je nije dobro.

Kada je riječ o tome koliko smo uspješni da dobijemo evropske pare za našu infrastrukturu, ono što znamo za sigurno je sljedeće — Nacionalna investiciona komisija, jedino zvanično tijelo koje može ažurirati listu infrastrukturnih projekata sa kojima apliciramo za EU novce se nije sastala još od 2021. godine.

Takođe znamo da je naša važeća Jedinstvena lista prioritetnih projekata – baza projekata sa kojom se obraćamo EU – objektivno najlošija u regionu po nivou informacija o planiranim projektima i preciznosti odrednica zrelosti projekata. Ono što je kod nas štura tabela sa nazivima projekata, procjenama vrijednosti i zrelosti na desetak strana, na Kosovu je ozbiljan dokument od gotovo 700 stranica gdje je svaki projekat detaljno razrađen. U našoj zvaničnoj listi kojom se obraćamo EU/WBIF ćete naći da su brojke vrijednosti projekata pogrešno sabrane, da su projekti ocjenjivani nepostojećim oznakama zrelosti, da se očigledno površno daju ocjene zrelosti za cijele grupe projekata – odnosno, da se država ovim nije ozbiljno bavila.

Zbog Plana rasta, od kojeg će dvije trećine raspoloživih sredstava ići upravo za infrastrukturne projekte po ovom modelu, još je više važno da se u budućem periodu ozbiljno razgovara o tome šta predlažemo za finansiranje, šta nam je podržano i u kojem iznosu i kako se prate radovi.

Kod kapitalnog budžeta nije pitanje samo koliko para imamo, gdje smo se uspjeli povoljno zadužiti, već i šta se sa tim novcem radi i na koji način.

Ministri bi trebalo da nađu vremena da, između nenajavljenih (a medijski ispraćenih) posjeta gradilištima, svojeručnog “intenziviranja radova” i prijetnji izvođačima radova, unaprijede sistem kako planiramo i trošimo kapitalni budžet.

Skupština je uz budžet za 2024. godinu po prvi put usvojila zaključak da je Vlada kvartalno izvještava o izvršenju kapitalnog projekta. Nadam se da će ti izvještaji dobiti pažnju koju zaslužuju, kao i da će, osim priče o pojedinačnim projektima, poslanici obratiti pažnju i na to kako se sprovodi reforma kapitalnog budžetiranja. Vremena nema mnogo, novi prijedlozi za kapitalni budžet 2025. se predaju već do kraja ovog mjeseca, a ova Vlada se ne može dovijeka pravdati greškama ili neradom prethodnika.

 

Marko Sošić