Panel diskusija „Zaštita žrtava kriminala – Mehanizmi i praksa u Crnoj Gori“
Osnažene: Javne politike za rodnu ravnopravnost
Tokom ove godine Institut alternativa će sprovesti još jedan projekat u oblasti rodne ravnopravosti, a čiji je cilj da unaprijedi stručne kapacitete državnih službenika i službenica za orodnjavanje strateškog planiranja u Crnoj Gori.
Glavni cilj projekta ’’Osnažene: Javne politike za rodnu ravnopravnost’’ je da doprinese razumijevanju i primjeni Zakona o rodnoj ravnopravnosti, kroz unapređenje stručnih kapaciteta državnih službenika i službenica za preduzimanje posebnih mjera za postizanje rodne ravnopravnosti u oblasti strateškog planiranja.
Kako bismo ostvarili navedeni cilj, u narednom periodu sprovešćemo sljedeće aktivnosti:
- Izradićemo edukativnu video animaciju sa ključnim koracima i pitanjima za učinkovito sprovođenje analize uticaja politika na rodnu ravnopravnost i položaja žena, a koja će biti namijenjena državnim službenicima i službenicama koji se bave razvojem javnih politika;
- Pokrenućemo inicijativu Vladi Crne Gore za izmjenu Uredbe o izboru predstavnika nevladinih organizacija u radna tijela organa državne uprave, kako bismo obezbijedili da i nevladine organizacije koje se bave pitanjem položaja žena i ostalim horizontalnim pitanjima mogu da učestvuju u radnim grupama za izradu zakona i strategija;
- Organizovaćemo obuku za državne službenike i službenice koji se bave strateškim planiranjem, u skladu sa revidiranom verzijom metodologije strateškog planiranja čiji je cilj da obuhvati i aspekt orodnjavanja strategija;
- Izradićemo analizu tri odabrane strategije sa aspekta integrisanja rodne perspektive u strateškom planiranju, i dati praktične smjernice kako ono može da se unaprijedi;
- Organizovaćemo završnu konferenciju ’’Strategije i zakoni za bolji položaj žena: Šta smo naučili?’’, koja će kombinovati otvorenu diskusiju i edukativni pristup, a na kojoj ćemo okupiti ključne aktere u ovoj oblasti, razmijeniti mišljenja i dati preporuke.
Navedene aktivnosti predstavljaće nadogradnju našeg ranije sprovedenog projekta ’’Orodnjavanje, a ne prebrojavanje: Javne politike i rodna ravnopravnost’’ koji se fokusirao na zakone i aktere koji rade na izradi predloga zakona, dok ćemo kroz novi projekat akcenat staviti na strategije. Projekat direktno korespondira i sa početkom implementacije Nacionalne strategije rodne ravnopravnosti (2021-2025), i osnažuje napore Vlade da standardizuje procedure za orodnjavanje javnih politika, što je jedna od mjera navedene strategije.
Projekat ’’Osnažene: Javne politike za rodnu ravnopravnost’’ Institut alternativa sprovodi uz finansijsku podršku Ministarstva pravde, ljudskih i manjinskih prava Crne Gore.
Prava i interesi žrtava kriminala da budu u centru svih postupanja nadležnih organa
Crnoj Gori nedostaje sistematičan pristup zaštite žrtava kriminala, pri čemu ne smijemo kriviti pojedine karike iz sistema već je potrebno da stvorimo sistem u kojem će se žrtva u svakom trenutku osjećati zaštićeno, počevši od momenta kad prijavi djelo do okončanja postupka.
To je zaključeno na panel diskusiji Instituta alternativa „Zaštita žrtava kriminala – Mehanizmi i praksa u Crnoj Gori“, koja je organizovana povodom obilježavanja 22. februara, Evropskog dana žrtava kriminala. Događaj je organizovan u okviru regionalnog projekta „Radar organizovanog kriminala na Zapadnom Balkanu“, koji podržavaju Ambasada Kraljevine Holandije u Beogradu, Ambasada Kraljevine Norveške u Beogradu i Balkanski fond za demokratiju.
Dragana Jaćimović iz Instituta alternativa je kazala da se procjenjuje da svaki sedmi Evropljanin, odnosno Evropljanka, budu žrtve kriminala, te da ne postoje konkretne procjene za Crnu Goru. Ona je istakla i da ne postoji zvanična statistika o ukupnom broju žrtava kriminala u Crnoj Gori, te da se podaci za pojedina krivična djela mogu naći u izvještajima o radu MUP-a.
Bojan Božović, državni sekretar u Ministarstvu pravde, ljudskih i manjinskih prava, pominjući Deklaraciju Ujedinjenih nacija o osnovnim principima pravde za žrtve kriminaliteta i zloupotrebe moći, kazao je da sama činjenica da je riječ o Deklaraciji usvojenoj 1985. govori da nije postojala spremnost u svijetu da to bude obavezujući pravni akt već samo pravni izvor koji predstavlja vrstu preporuke. Imamo problem i sa implementacijom ovih normi unutar našeg sistema. „Uprkos brojnim odredbama, i dalje se osjeća nedostatak sistematičnog pristupa, pa i određene oblasti nisu u dovoljnoj mjeri regulisane, ali dolazi i do preklapanja nekih normi“, dodao je Božović.
Božović je kazao i da je potrebno osnivanje posebne nacionalne službe koja će za cilj imati podršku žrtvama od najranije faze postupka, a da posebnu pažnju treba pokloniti medijskom izvještavanju, gdje se i dalje mora raditi na zaštiti privatnosti žrtava. Kao probleme u postojećem sistemu, Božović ističe nedostatak posebnih prostorija u kojima bi žrtva odvojeno boravila od počinioca krivičnog djela, kao i često ponovno saslušanje žrtava.
Maja Raičević, izvršna direktorica Centra za ženska prava, kazala je da je naš zakonski okvir sasvim solidan, ali da primjena zavisi od senzibiliteta osoba koje dolaze direktno u kontakt sa žrtvama, dodajući da „često zaboravljamo da su žrtve kriminaliteta, žrtve iz našeg okruženja i osobe koje su bile izložene određenoj traumi što može da utiče na njihovu sposobnost da pristupe pravdi.“
“Kroz praksu sam se uvjerila da bez adekvatne, efikasne i dobre ekspertske pravne pomoći, žrtve rijetko ostvaruju prava”, kazala je Raičević, dodajući da „prava i interesi žrtava treba da budu u centru svih postupanja i da je potrebno da žrtva ima i sve informacije kada se radi o sudskom postupku – koliko će trajati i slično.“
Ona je istakla da se moraju osposobiti odvojene prostorije za pristup žrtvama sudnici, jer u našim sudovima imamo situaciju da u hodniku stoje i žrtva, okrivljeni i povjerljivo lice, pa može da dođe i do fizičkih napada, pritiska. Ukazala je i na potrebu da poštujemo ono što omogućava Istanbulska konvencija, a to je pravo žrtve da bira povjerljivo lice. „Danas imamo situacije da neke sudije i neki tužioci ne odobravaju prisustvo povjerljivog lica iako je mehanizam da žrtva ima pravo da bira povjerljivo lice je od izuzetne važnosti kao faktor osnaživanja žrtve i pomoć pravosudnim organima“, kazala je Raičević.
Kao pozitivan primjer, Raičević ističe to što je nedavno jedan sudija za prekršaje omogućio žrtvi da da iskaz bez prisustva okrivljenog, što je bilo od izuzetnog značaja za nju, jer je izjavu davala bez straha i bez pritiska, napominjući da takvi slučajevi nisu česti.
Odgovarajući na pitanje novinara da li sudije koje izriču kazne ispod minimuma mogu biti pozvane na odgovornost, Božović je kazao da sankcije nesporno jesu bile preniske, ali da su svjesni sve te loše prakse, usvojili izmjene Krivičnog zakonika i podizali minimalni prag sankcije, kako bi uspjeli da dođemo do kažnjavanja koje će biti adekvatnije. Dodao je i da će se kroz izmjene Zakona o Sudskom savjetu dotaći i disciplinske odgovornosti sudija, ali da je važno da podsjećamo na višestepenost postupka, jer je to važan instrument zaštite žrtava.
Nadovezujući se na pitanje, Raičević je kazala da rijetko imamo adekvatne mehanizme kada je u pitanju odgovornost sudija, ali i problematizovala kvalifikaciju djela od strane tužilaštva, budući da zvanična statistika pokazuje da imamo više od 2000 prekršaja, a svega 250 krivičnih djela za nasilje u porodici.
“Kad god imamo službena lica, vidjećemo da kazne, čak i za neko teže nasilje, ne prelaze šest mjeseci, čime im se omogućava da nastave rad u službi, što vidimo kao neku vrstu prećutnog dogovora”, istakla je Raičević.
Odgovarajući na pitanje novinarke u vezi sa slučajevima u kojima je nasilnicima izrečena kazna kućnog pritvora u prostoriji koju dijeli sa žrtvom, Božović je kazao da je upravo to još jedan od povoda da mijenjamo Krivični zakonik, da ne dajemo mogućnost da nasilniku dajemo ovakvu kaznu. Raičević smatra da se na ovaj način kažnjava žrtva.
Sonja Perišić Bigović iz Odjeljenja za borbu protiv trgovine ljudima u okviru Ministarstva unutrašnjih poslova je kazala da nismo dovoljno uradili da se žrtva osjeti zaštićenom i sigurnom i pozdravila inicijativu izmjene KZ, te da smatra da se kod težih djela trgovine ljudima ne trebaju uzimati u obzir olakšavajuće okolnosti.
Snežana Armenko, zamjenica Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, kazala je da svi svojim djelovanjem moramo buditi uspavana prava, te da se pravo ne iscrpljuje u normiranju, već ima smisla kada žrtva može da konzumira to pravo u sistemu. Ona je ukazala da je sa aspekta žrtve važno da i sama žrtva zna koja joj sredstva stoje na raspolaganju, navodeći kao primjer ustavnu žalbu.
Zaključeno je da je potrebno uspostaviti da čitav sistem funkcioniše, jer ako jedan segment ne funkcioniše, uzaludne su visoke sankcije. Ukazano je i na važnost socijalnih ustanova, psiho-socijalne podrške, kao i službi za pružanje podrške svjedocima/ oštećenima i žrtvama pri sudovima, te da ih je potrebno ustanoviti na drugačiji način u odnosu na postojeći.
Događaj je dio projekta „Radar organizovanog kriminala na Zapadnom Balkanu (WB-OCR)“, koji predstavlja inicijativu civilnog društva nastalu kao odgovor na sve veću štetu koju građanima Zapadnog Balkana nanosi organizovani kriminal. Rad podržavaju Ambasada Kraljevine Holandije u Beogradu, Ambasada Kraljevine Norveške u Beogradu i Balkanski fond za demokratiju.
Snimak panel diskusije možete pogledati ovdje:
Nova Odluka ASK: Bošković prekršio Zakon o sprječavanju korupcije
U ponovljenom postupku po nalogu Upravnog suda, Agencija za sprječavanje korupcije donijela je novu Odluku i utvrdila da je aktuelni poslanik u Skupštini Crne Gore, a bivši ministar odbrane Predrag Bošković, prekršio član 12 stav 5 Zakona o sprječavanju korupcije jer je kao potpredsjednik Izvršnog odbora Evropske rukometne federacije 2017. godine prihodovao iznos od 24.000,00 eura, a kao potpredsjednik Izvršnog odbora Evropske rukometne federacije i član Odbora Svjetske rukometne federacije u 2018. godini prihodovao iznos od 24.999,96 eura. Ovaj slučaj je pred Agencijom još 2018. godine pokrenuo Institut alternativa jer je članom 12 Zakona o sprječavanju korupcije propisano da javni funkcioner može biti predsjednik ili član organa upravljanja i nadzornog organa, između ostalog i sportskih udruženja, ali da po tom osnovu ne može ostvariti prihod, ili drugu naknadu.
Naš komentar za Dnevne novine Vijesti na Odluku Agencije dostupan je u nastavku u cjelosti.
Obeshrabruju duge i iscrpljujuće procedure
Odluka Agencije potvrdila je, konačno, ono na šta smo prvi put ukazali prije više od dvije godine i time smo, naravno, zadovoljni. Međutim, ne možemo biti zadovoljni dugim i iscrpljujućim procedurama i pred Agencijom i pred Upravnim sudom koje su dovele do toga da se prihodi koje Bošković kontinuirano ostvaruje, sada znamo – protivzakonito, uvećavaju, a da u našem sistemu nema mehanizma koji će ga natjerati da vrati nezakonito stečen novac. Podsjećam da je prošlo ukupno 29 mjeseci otkad smo se prvi put obratili Agenciji zahtjevom da istraži ovaj slučaj, što je prvobitno odbijeno od strane tadašnjeg rukovodstva Agencije za sprječavanje korupcije. Tada je, zaključno sa 2018. godinom, vrijednost prihoda funkcionera Boškovića po osnovu angažmana u Evropskoj i Svjetskoj rukometnoj organizaciji iznosio 62.000 eura.
Crnogorski antikorupcijski sistem još uvijek bez adekvatnog odgovora na nezakonito bogaćenje
U međuvremenu, Bošković je za 2019. godinu prijavio prihod po istom osnovu od oko 33.000 eura, i isto toliko za 2020. godinu. Još uvijek nije objavljen njegov imovinski karton za 2021. godinu, ali pretpostavka je da je i u toj godini ostvario približno isto prihod, pa se vrijednost njegovog kršenja Zakona o sprječavanju korupcije povećava na preko 150.000 eura.
Zakon o sprječavanju korupcije, s druge strane, njegovo postupanje tretira kao prekršaj i u najboljem slučaju može ga kazniti kaznom od 2.000 eura, i to samo za vrijeme za koje nije nastupila zastarjelost pokretanja i vođenja prekršajnog postupka, koja nastaje u roku od godinu dana od dana kad je prekršaj izvršen.Agencija bi sada, dakle, morala djelovati brzo da prekontroliše Boškovićeve prihode u prethodnoj godini kako bi izrekla kaznu od 500 do 2.000 eura, koja je, u poređenju sa tim koliko je prihodovao, zanemarljiva.
Crnogorski sistem, dakle, za sve ove godine nije pripremio odgovor na nezakonite prihode javnih funkcionera, a ne čini se ni da nova nastojanja idu u tom pravcu. Primarno mislim i na Nacrt Zakona o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću, jer u ovom predmetu nije u pitanju kriminalna djelatnost, ali jeste riječ o nezakonitom bogaćenju. Ovaj slučaj pokazuje i na sve slabosti Zakona o sprječavanju korupcije koji je vrlo načelno definisao mnoge situacije, pa se na isti način sankcioniše i 150 nezakonito stečenih hiljada, i 50 eura.
Neznanje?
Možda i najzanimljivi dio iz Rješenja ASK je onaj u kome se navodi da je poslanik Predrag Bošković smatrao da ovakvim postupanje ne krši Zakon „jer se na pravila poslovanja Evropske i Svjetske rukometne federacije ne primjenjuju zakoni Crne Gore“. On je, kao dugogodišnji javni funkcioner morao znati da se na njega, kao crnogorskog javnog funkcionera po slovu Zakona o sprječavanju korupcije, primjenjuju domaći propisi i sva ograničenja s tim u vezi. Iako mi je teško da povjerujem da je u pitanju zaista neznanje, ukoliko dugogodišnji visoki javni funkcioneri ne poznaju svoje obaveze i ograničenja u vršenju javne funkcije ni punih šest godina od primjene Zakona, Agencija za sprječavanje korupcije nešto definitivno loše radi u pogledu prevencije i edukacije javnih funkcionera.
Sa druge strane, ukoliko je u pitanju zaista neznanje poslanika, na njemu je da nađe zakonit način da ispravi posljedice nezakonitog ponašanja i pokaže lični i profesionalni integritet u obavljaju javne funkcije.
Ana Đurnić, istraživačica javnih politika u Institutu alternativa i članica Radne grupe za Poglavlje 23
Povezani tekstovi:
ASK odbio da pokrene postupak protiv Boškovića: Zakon ne važi kad stranci plaćaju