Upravni sud je tek posle 19 mjeseci zakazao raspravu u predmetu koji smo pokrenuli protiv Agencije za sprječavanje korupcije (ASK) zbog skrivanja Rješenja u kom je utvrdila da se DPS nezakonito finansirao u izbornoj kampanji 2016. godine. Rješenje o čijoj tajnosti Sud sad odlučuje javno je dostupno već skoro 11 mjeseci.
Upravni sud nam je 27. oktobra dostavio Poziv za raspravu u sporu po našoj tužbi koju smo podnijeli 22. marta 2019. godine. Podsjećamo da je riječ o javnosti dobro poznatoj aferi „Koverat“, te da je Agencija za sprječavanje korupcije svoje Rješenje, kojim je utvrdila da se DPS nezakonito finansirao u izbornoj kampanji za parlamentarne izbore 2016. godine, duže od devet mjeseci držala u tajnosti.
Budući da smo pomenuto rješenje od Agencije tražili zahtjevom za slobodan pristup informacijama, koji je Agencija odbila, uz obrazloženje da je INTERNO zbog toga što se postupak u vezi sa istom stvari vodi pred Specijalnim tužilaštvom, obratili smo se Upravnom sudu.
Međutim, brže smo dočekali da Agencija sama objavi sporno Rješenje, nego da Upravni sud odluči o našoj tužbi. Agencija je Rješenje o kažnjavanju DPS-a objavila 3. decembra 2019. godine, a nama poziv za usmenu raspravu stiže skoro godinu dana kasnije.
Ovo nije prva tužba na koju smo ovoliko čekali da dođe na red kod sudija Upravnog suda, niti jedina koja je dočekala da se situacija koju spori riješi „sama od sebe“.
U pitanju je još jedan slučaj koji možemo dodati na listu argumenata da su obećanja o trajanju upravnog spora iz Strategije reforme javne uprave samo lista želja.
Skoro 40 učesnika/-ca je steklo znanja o uvođenju rodne perspektive u sve faze budžetskog procesa, praktičnim primjerima i alatima za dostizanje rodno odgovornog budžetiranja.
Obuku ”Rodna ravnopravnost i javne politike: Osnovi rodno senzitivnog budžetiranja” Institut alternativa je organizovao 27. i 29. oktobra 2020. godine.
Ona je za cilj imala da aktere i akterke koji rade na planiranju, donošenju i sprovođenju budžeta na centralnom i lokalnom nivou, ali i civilno društvo, osposobi za sprovođenje rodne analize budžeta, osmišljavanje mjera koje će doprinijeti rodnoj ravnopravnosti i orodnjavanju postojećih budžetskih programa.
Budžet je najvažnije vladino sredstvo politike, jer bez odgovarajućeg finansiranja nijedna politika neće biti efikasna. Zato se rodno odgovorno budžetiranje koristi kako bi budžet bio sačinjen tako da doprinosi ublažavanju neravnopravnosti između žena i muškaraca i omogućava aktivno bavljenje specifičnim pitanjima vezanim za rod.
”Obuka je odlično osmišljena. Način prezentacije online nema nedostataka, čak naprotiv, ovaj način obuke bi mogao da se više praktikuje i kasnije kada se ukinu sve mjere koje su bile uvedene zbog korona virusa. Svakako, materijal koji sam preuzela koristan je i već se uveliko čita jer priprema ovogodišnjeg budžeta zahtijeva i primjenu rodno odgovornog budžetiranja, a u fazi smo kada prikupljene izjave od potrošačkih jedinica obrađujemo kroz obrazloženja. Nadam se da će biti prilike da se ista obuka organizuje još jednom jer sam zainteresovana da je pohađam”, komentar je jedne od učesnica obuke.
Višnja Baćanović, ekspertkinja u ovoj oblasti, vodila je obuku kombinacijom teorijskog pristupa i grupnog praktičnog rada, uključujući i rad na konkretnim primjerima kao što su budžetsko izdvajanje za sport na lokalnom nivou, rodna analiza budžeta i definisanje ciljeva i mjera za postizanje rodne ravnopravnosti u budžetskim programima.
Zaposleni i zaposlene u direktoratima za državni budžet i ekonomsku i razvojnu politiku u Ministarstvu finansija, službenici/-ce iz lokalnih sekretarijata za finansije opština Berane, Kolašin, Bijelo Polje, Tuzi, Golubovci, Bar i Danilovgrad, predstavnici/-ce Odbora za ekonomiju, finansije i budžet, kao i predstavnici/-ce brojih nevladinih organizacija, Ombudsmana i drugih institucija i organizacija – uspješno su završili obuku o rodno senzitivnom budžetiranju.
”Budžetiranje se nalazi na središtu aktivnosti koje se sprovode u javnom sektoru. Po mom mišljenju, potrebno je organizovati obuke za uključivanje orodnjavanja u fazama strateškog planiranja, akcionih planova i prilikom izvještavanja”, navodi se u anonimnoj evaluacionoj anketi koju su popunili učesnici/-ce.
U proteklom mjesecu održali smo online obuku o orodnjavanju javnih politika na kojoj je preko 40 učesnika/-ca steklo znanja o integrisanju rodne perspektive u crnogorsko zakonodavstvo.
Obuka je sprovedena u okviru projekta ‘’Orodnjavanje, a ne prebrojavanje: Javne politike i rodna ravnopravnost u Crnoj Gori’’, uz finansijsku podršku Ministarstva za ljudska i manjinska prava Crne Gore.
U javnosti je otvoreno pitanje da li je odbijanjem da podnese ostavku na funkciju poslanika, aktuelni predsjednik vlade – prekršio Ustav. Nadalje, da li je tim činom, uz pisano obećanje da stvarno neće koristiti poslanički mandat (da će njegov mandat ”mirovati“) prekršio Ustav i Zakon o sprečavanju korupcije.
Licima koja su članovi vlade nije zabranjeno da budu kandidati na izbornim listama za izbor poslanika u Skupštini Crne Gore. Ustav nije propisao da se predsjedniku i članovima vlade ne može potvrditi poslanički mandat. Ustav je propisao takozvanu (parlamentarnu) inkompatibilnost (nespojivost) funkcija poslanika i člana vlade. Ovaj ustavni institut ima za cilj da spriječi da isto lice u toku mandata (u redovnim okolnostima četiri godine ili u vanrednim okolnostima kraće /duže), obavlja funkciju poslanika i člana vlade.
Sporna privremena pravna i stvarna situacija nije novost u našem ustavnom i parlamentarnom životu. Već smo više puta svjedočili istovjetnoj situaciji u kojoj lica istovremeno (u periodu od dana potvrđivanja mandata poslanika do izbora nove vlade), obavljaju i funkciju poslanika i funkciju člana vlade. Ono što je sada novost jeste da, sticajem političkih okolnosti, sada imamo situaciju gdje član vlade želi da nastavi obavljanje funkcije poslanika nakon što mu prestane mandat člana vlade. Ranije smo imali situaciju u kojoj poslanik nakon izbora na funkciju člana vlade, daje ostavku na funkciju poslanika u Skupštini Crne Gore.
Nespojivost ovih funkcija iskaz je ustavne norme o inkompatibilnosti, a ne obaveze iz Zakona o sprečavanju korupcije (iako joj nije suprotna). Ustav je stariji od Zakona o sprečavanju korupcije i u pravnoj snazi i u vremenu donošenja i primjene.
Ustav je propisao da vladi prestaje mandat “prestankom mandata Skupštine“ (Član 101). Mandat skupštinskog saziva koji je izabrao aktuelnu vladu prestao je danom potvrđivanja mandata poslanika novog saziva Skupštine. Od tog dana Vlada po Ustavu “nastavlja rad do izbora nove“. Drugim riječima, predsjednik i članovi vlade su od 23. septembra ”vršioci dužnosti”, a ne članovi vlade u punoći ustavnog mandata.
Za razliku od inkompatibilnosti u redovnim okolnostima koju opisuje Ustav, u periodu od dana verifikacije mandata u Skupštini do dana izbora nove vlade, imamo privremeno stanje tokom kojeg isto lice vrši poslove člana vlade i funkciju poslanika. Taj period može trajati do isteka roka od 90 dana za sastav vlade, ali i duže u slučaju raspisivanja novih izbora i sve do izbora nove vlade. Vlada nastavlja da ”radi“ odnosno vrši svoju ustavnu funkciju u okviru jednog ustavno i zakonski potpuno nedefinisanog obima poslova. Ustav je propisao da vlada kojoj je prestao mandat ”nastavlja rad do izbora nove“. Dok ova ustavna norma ima za cilj da obezbijedi nesmetano funkcionisanje osnovnih funkcija države i obezbijedi ustavna uloga vlade, odnosno da se spriječi institucionalna blokada, pravna i stvarna neizvjesnost, činjenica je da institut ”rada do izbora nove vlade” nije preciziran zakonskim ili podzakonskim aktima (Uredbom o vladi), što bi svakako trebalo uraditi što prije.
Ova situacija može se urediti odgovarajućim propisom koji bi utvrdio prava, obaveze i ograničenja vlade u periodu od prestanka njenog mandata do izbora nove, kao i pitanja primopredaje dužnosti (potpuno nedefinisana u našem pravnom sistemu).
Primjera radi, samo jedna formulacija poput one iz Zakona o Vladi u Republici Srbiji pomogla bi boljem razumijevanju ograničenja obima nadležnosti vlade u spornom periodu. Tamo su jasno definisana ”ovlašćenja Vlade i člana Vlade posle prestanka mandata Vlade “pa se precizira da vlada kojoj je prestao mandat ”može vršiti samo tekuće poslove i ne može predlagati Narodnoj skupštini zakone i druge opšte akte niti donositi propise, izuzev ako je njihovo donošenje vezano za zakonski rok ili to nalažu potrebe države, interesi odbrane ili prirodna, privredna ili tehnička nesreća”. Precizirana je i još jedna nedoumica koja je u danima posle izbora kod nas izazivala pažnju javnosti. Tako vlada ”ne može postavljati državne službenike na položaj u organima državne uprave, a pri vršenju osnivačkih prava Republike Srbije može jedino da imenuje ili da saglasnost na imenovanje vršioca dužnosti direktora i članova upravnog i nadzornog odbora“.
Odredba Zakona o sprečavanju korupcije koja zahtijeva da javni funkcioner koji obavlja dvije javne funkcije u roku od 30 dana da ostavku na jednu od tih funkcija, nije izvedena iz ustavne norme o inkompatibilnosti. Riječ je o generalnoj, načelnoj normi koja važi za sve dvostruke (i višestruke) javne funkcije. Pri tom, riječ je o normi koja utvrđuje “obavezu podnošenja ostavke“ u okviru dijela zakona kojim se propisuju “ograničenja u vršenju javnih funkcija“. Dakle, ta stvarna situacija ne mora obavezno predstavljati sukob interesa. U tom kontekstu, smatram da je pravno čistije rješenje bilo da su predsjednik vlade i članovi vlade koji namjeravaju da nastave obavljanje poslaničke funkcije, u roku od 30 dana od potvrđivanja svojih poslaničkih mandata, podnijeli ostavke na funkcije predsjednika i članova vlade. Tim činom bi bila zadovoljena formalna obaveza koju propisuje zakon o sprečavanju korupcije, a omogućeno ustavno vršenje funkcije vlade. Ipak, ovo bi bilo samo formalno ispunjenje norme iz Zakona o sprečavanju korupcije, jer bi predsjednik i članovi vlade morali po zahtjevu Ustava (nastavlja rad do izbora nove) da nastave sa radom u Vladi. Taj dodatni period, do izbora nove bi u skladu sa ciljevima i duhom zakona morao biti “pokriven“ dostavljanjem dodatnih izvještaja o prihodima i imovini.
Treba na kraju biti fer i reći da je odlazeći predsjednik Vlade učinio napor da se ova ustavno pravna zbrka (kojoj su on i njegova partija i Vlada kumovali neusvajanjem preciznih propisa) uvede u neke okvire zakonitog djelovanja. Iako se od ove Vlade ne očekuje da predlaže zakone (mada joj eksplicitno ni Ustav ni drugi propis to ne zabranjuju), u slučaju da se nije odrekao tog prava, moguća je situacija da poslanik Marković glasa o predlogu vlade na čijem je čelu predsjednik Marković. Takva mogućnost ne smije biti ostavljena na slobodnu volju odlazećem premijeru ili ministru-budućem poslaniku, i može se ubuduće izbjeći privremenom zamjenom drugim poslanikom sa iste izborne liste.
Na kraju, nema ustavnog sukoba interesa kad poslanik glasa za sebe kao predsjednika ili člana vlade. U suprotnom bi bio poništen izborni rezultat. Poslanici su izabrani da izvršavaju poslanički mandat, u prvom redu glasanjem, gdje je prva obaveza da izaberu vladu. To bi ujedno u toku ovog privremenog dvostrukog stanja, morala biti i granica korišćenja mandata poslanika- članova vlade.
Autor: Stevo Muk, predsjednik Upravnog odbora Instituta alternativa
Odgovori naše Dine Bajramspahić na pitanja ND Vijesti u vezi sa: v.d. stanjem u pravosuđu, teškoćama da se dođe do dogovora i postizanja kvalifikovane većine, najavljenom dobrovoljnom odlasku čelnika u pravosuđu, blokadi Sudskog savjeta i Ustavnog suda
Najprije da kažem da su najave odlaska pojedinih čelnika u pravosuđu dobra vijest. Najbolje se vidi po zastoju u pregovorima da je u pravosuđu došlo do zasićenja, bezidejnosti, nedostatka energije i elana da se procesi povuku naprijed a imaju tu odgovornost. Nije bilo uopšte reakcije iz Sudskog i Tužilačkog savjeta na to da je u Izvještaju Evropske komisije poglavlje 23 ocjenjeno bitno lošije nego poglavlje 24, koje se recimo tiče organizovanog kriminala.
Mislim da ovaj prelazni period treba da iskoriste svi koji su na bilo koji način kompromitovani da se povuku, bilo da se radi o sramnim pravnim tumačenjima da je dva i tri isto, bilo da se radi o ozbiljnijim kršenjima etike, zakona i nanošenja štete pravdi. To bi bio važan doprinos promjenama na bolje.
Ne mislim da će vaukuum koji bi nastao odlivom kadrova iz pravosuđa da izazove neke veće poremećaje jer već nekoliko godina pravosuđe funkcioniše u vanrednom stanju i sa v.d. funkcijama. Odluke koje su donosila dva Savjeta su pod upitnim legitimitetom, odluke Ustavnog suda takođe. Odlivom sudija i tužilaca može doći do gomilanja predmeta ali i to je nešto što nam je takođe poznato i možda je potrebno za dugoročno ozdravljenje sistema.
Problemi u pravosuđu proizilaze iz nekoliko paradoksa koje nije lako riješiti. Prije svega, taj sistem je mali i zatvoren što derogira kvalitet rada. U zatvorenim sistemima kolege uče jedni od drugih i tako se stiču i neke pogrešne prakse. Zato su potrebni novi ljudi koji će otvorenog uma da počnu da analiziraju te navike, da ih preispituju, mijenjaju. Da unesu više hrabrosti i integriteta u rad, što nedostaje jer je dugo vremena taj sistem bio pod strogom kontrolom i njegovana je disciplina kao glavna vrijednost i preporuka za napredovanje.
Međutim, problem je što i tako mali, taj sistem je veći nego što treba biti i Crna Gora već ima mnogo veći broj sudija po glavi stanovnika nego što je to evropski standard. Nova vlast treba da zna da je racionalizacija pravosuđa takođe njena obaveza od koje zavisi napredak u pregovorima u poglavlju 23 jer se radi o prelaznom mjerilu. Racionalizaciju treba vidjeti kao priliku da u pravosuđu ostanu najbolji, u skladu sa objektivnim, preciznim, stručnim mjerilima i evaluacijom profesionalnog učinka.
Odlivom sudija i tužilaca stvoriće se mogućnost da se postepeno ovi sistemi mijenjaju i unapređuju. Umjesto gomilanja sudija, prema evropskim standardima, treba da bude više savjetnika i saradnika, pripravnika, eksperata, razvijati IT tehnologiju kao podršku pravosuđu, modernizovati procese, ubrzati postupke i uložiti u infrastrukturne projekte kako bi moglo biti više suđenja istovremeno.
Mislim da će nova vlast veoma pogriješiti ako bude brzala i pokušavala da probleme u pravosuđu riješi velikim potresima i ad hoc zaokretima. Ne mogu se preko noći proizvesti sudije visoke istance jer bi to značilo da se politički kadrovi mogu lako „ubacivati“ u sistem. Problem pravosuđa neće biti riješen prostom zamjenom jednih ljudi bliskih određenoj politici, ljudima bliskim suprotnoj politici. Pred novom vlašću je rizik da kadrove bliske odlazećoj vlasti zamijeni kadrovima bliskim sebi. Ukoliko bi se to desilo, bila bi protraćena ozbiljna šansa za stvaranje nezavisnog pravosuđa. Mora se postići da, kada jednog dana, novi Sudski i Tužilački savjet budu zaokruženi, ocjena ne bude da su sada pod političkim uticajem nove vladajuće garniture.
Zato smo svih ovih godina branili zahtjevna Ustavna rješenja jer su sprečavala samovolju i jednostranost bilo koga. Suludo bi bilo da svaka nova vlast, svakih četiri godine, formira i rasformira čitav pravosudni sistem. Zato i danas smatramo da su dvotrećinska odnosno tropetinska većina jedini način da se svaka vlast natjera na ozbiljnost i primora da predloži dobra kadrovska rješenja koja su prihvatljiva širem krugu predstavnika građana. Dogovor jeste ključ za profesionalizaciju. Reforma pravosuđa mora da ostane takva da prevazilazi svaku političku struju. Moramo da sagledamo realno da ni smjene vlasti neće brzo i lako da izliječe političke elite od partitokratskih navika i potrebe da nagrađuju svoje partijske kadrove visokim pozicijama. Ustav ih zato primorava da predlažu Skupštini imena kojima se nema šta prigovoriti.
Tu dolazimo do druge važne stvari – primijeniti Ustav. Sve drugo je neozbiljno. Kakva to zemlja ne poštuje svoj Ustav? To nije pravno pitanje nego pitanje političke kulture. Mora se kreirati javni pritisak na novu opoziciju da ne bude tvrdoglava već da u interesu javnosti odblokiraju pravosuđe. To je opšti javni interes i važno je za svakog građanina i građanku, uključujući njihove pristalice. Mislim da je taj nivo zrelosti nužan i zato moguć. Svi poslanici, i parlamentarne većine i parlamentarne manjine, su plaćeni novcem građana da riješe ove probleme i treba ih uporno i uporno pozivati na odgovornost. Pravosuđe nije samo problem vlasti nego društveno pitanje od opšteg značaja, goruće pitanje i sve partije moraju da ulože napor da to riješe.
Nova vlast treba da uspostavi dijalog u Skupštini na ovu temu što prije, da napravi ozbiljnu platformu, ponudi kompetentne ljude i da kreira ambijent u kojem će biti vrlo neprijatno držati Crnu Goru blokiranu u pregovorima.
Ako bi se odustalo od Ustava (mada u ovom mandatu Skupštine za to nema šansi), kadriranje u pravosuđu bi se takođe pretvorilo u podijelu plijena što je neprihvatljivo.
Konačno, treba se podsjetiti da su svi organski zakoni za pravosuđe kreirani pod strogom kontrolom Evropske i Venecijanske komisije i da su u najvećem dijelu dobili podršku. Na osnovu usvajanja tih zakona je CG dobila privremena mjerila za poglavlja 23 i 24. Pravosuđe nije došlo u ćorsokak zbog loših zakona nego zato što relativno dobi zakoni nisu primjenjivani. Novi ljudi u pravosuđu će imati odgovornost da ih primjene, naročito u dijelu izbora i napredovanja sudija i tužilaca, odgovornosti (etičke, disciplinske, krivične), ocjenjivanja, itd. To su takođe privremena mjerila koja Evropska komisija sa najvećom pažnjom prati.
Tekst je objavljen 22.10.2020. godine u dnevnim novinama “Vijesti”, kao i na portalu Vijesti.
U sklopu regionalnog WeBER 2.0 projekta, objavljen je konkurs za dodjelu malih grantova za podršku organizacijama civilnog društva koje se bave monitoringom reforme javne uprave na lokalnom nivou.
Ukupna predviđena sredstva iznose 225.000 eura, a u Crnoj Gori će biti podržana četiri projekta u vrijednosti do 8.000eura.
Rok za prijavu je 1. novembar 2020. godine, a više informacija o konkursu pronađite ovdje.
Institut alternativa (IA) stvorio je uslove da pet diplomaca stekne prvo radno iskustvo baveći se javnim politikama sa našim timom istraživača i istraživačica.
Program stručnog osposobljavanja je namijenjen svim diplomiranim visokoškolcima koji nemaju radno iskustvo u određenom nivou obrazovanja i na evidenciji su Zavoda za zapošljavanje. Stručno osposobljavanje traje devet mjeseci i priznaje se kao radno iskustvo u trajanju od godinu dana.
Ukoliko imate naročito lično interesovanje prema pitanjima u oblasti:
Vladavine prava,
Bezbjednosti i odbrane,
Reforme javnih finansija,
Reforme javne uprave,
I ukoliko ste:
politikolog/politikološkinja sa usmjerenja međunarodni odnosi,
Naš angažman u ovim oblastima sastoji se u ukazivanju na probleme, otvaranju pitanja od javnog interesa, praćenju sprovođenja reformi i davanju konkretnih preporuka za unapređenje. Preporukama utičemo na donosioce odluka s ciljem da se unaprijede politike od važnosti za život građana i građanki Crne Gore. Pratimo važne procese u društvu i borimo se za promjene koje će osigurati bolji, odgovorniji, transparentniji rad državnih organa koji će raditi u interesu svojih građana.
