Projekat ima za cilj da uključi mlade sa Zapadnog Balkana u raspravu o budućnosti Evrope. Projekat direktno doprinosi izradi politika u Evropskoj uniji (EU) kroz učešće građana u uobličavanju i izmjeni politike proširenja EU na Zapadni Balkan.
U okviru projekta biće održano devet događaja koji će okupiti studente, omladinske aktiviste i stručnjake sa prostora zemalja Zapadnog Balkana i država članica EU. Kroz moderiranu raspravu, na ovim događajima učesnici će iznijeti svoje ideje i prijedloge za razvoj EU u budućnosti. Takođe, mladi će imati priliku da svojim razmišljanjima doprinesu raspravi koja će se voditi na elektronskoj platformi za konsultacije. Sve to će biti uobličeno u prijedloge javne politike, sa jasno usmjerenim preporukama. Po završetku projekta, svi izrađeni prijedlozi javne politike će poslužiti kao doprinos mladih sa Zapadnog Balkana u tekućoj raspravi o budućnosti Evrope.
Ovaj projekat podržava Evropska izvršna agencija za obrazovne, audio-vizuelne i kulturne politike kroz svoj program „Еvropa za građane i građanke“.
Reagovanje na navode Ministarstva javne uprave i današnju objavu mišljenja eksperata o nacrtima zakona o pristupu informacijama
Nevladine organizacije i novinari se ne protive javnoj raspravi i dodatnim konsultacijama. Naprotiv! Samo tražimo da se rasprava održi nakon uspostavljanja redovnih okolnosti za rad i učešće svih zainteresovanih. Danas je Ministarstvo javne uprave objavilo dva ekspertska mišljenja na ranije verzije nacrta zakona. Jedno od tih mišljenja je negativno dok je drugo pozitivno u odnosu na dio zakonskih rješenja povodom kojih je dato u decembru prošle godine. U svakom slučaju, na osnovu ovih mišljenja se ne može izvesti zaključak koji javnosti nameće MJU. MJU se obilato poziva na “zeleno svijetlo“ Evropske komisije kao argument da je najnoviji nacrt u skladu sa međunarodnim standardima. Međutim, MJU ne može javnosti da ponudi dokument koji svjedoči o datoj saglasnosti i argumentaciji takvog eventualnog stava.
Ovakvo postupanje MJU unosi dodatnu zabunu, i predstavlja dodatni teret za zainteresovane NVO i medije da se upoznaju sa sadržajem ovih dokumenata, ali i obavezu da ostvare komunikaciju sa delegacijom EU i Evropskom komisijom kako bi se upoznali sa zvaničnim stavovima. Uzgred, neki dokumenti su objavljeni na engleskom jeziku koji ne mora poznavati svaki građanin zainteresovan za učešće u raspravi. Sve ovo predstavlja još jedan argument da konsultacije treba odložiti za vrijeme kada ćemo svi moći da neopterećni aktuelnom situacijom i ograničenjima rada, pristupimo kvalitetnoj raspravi.
Nema nijednog razloga za žurbu i nekvalitetnu raspravu u toku “vanredne situacije“. Naročito jer ni Vlada ni Skupština ne funkcionišu na redovan način. Vlada se ne sastaje već funkcioniše u vanrednim okolnostima uglavnom kroz elektronske sjednice i telefonske saglasnosti. Skupština se ne sastaje, i nije poznato kada će se održati sljedeća plenarna sjednica. Kada bude održana prva sljedeća sjednica Skupština će imati na dnevnom redu mnogo važnije i hitnije teme, zakone i politike sa ciljem ublažavanja ekonomskih i socijalnih posljedica izazvanih pandemijom virusa korone.
Povodom najnovije naredbe Ministra zdravlja koja podrazumijeva dalja ograničenja slobode kretanja građana, uključujući i zabranu okupljanja u privatnim stanovima, i povodom dilema oko pravnog osnova za takve mjere u situaciji kada nije proglašeno vanredno stanje, NVO Akcija za ljudska prava (HRA) i Institut alternativa (IA) pozivaju Ustavni sud da se uključi da prati ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti u državi, a Ministra zdravlja da obezbijedi da njegove mjere budu preciznije i bolje obrazložene.
Ministar zdravlja je 30.3.2020. donio naredbu kojom je značajno ograničio kretanje građana uvođenjem mjere zabrane izlaska iz objekta stanovanja građana (radnim danima od 19-05 h i subotom od 13h do ponedjeljka u 5h), koja se kolokvijalno naziva “policijski čas”. Pored ove mjere, predviđena je i zabrana okupljanja u objektima stanovanja osobama koje nijesu članovi zajedničkog porodičnog domaćinstva.
Prva mjera izaziva dileme u pogledu toga da li je za takvo ograničenje slobode kretanja na cjelokupnoj teritoriji države potrebno prethodno uvesti vanredno stanje, dok druga mjera, pored iste zabrinutosti, pokreće i pitanja njenog tumačenja i primjene.
Da li je zabranjeno da u stanu zajedno borave osobe koje žive zajedno iako nisu članovi porodičnog domaćinstva prijavljeni na toj lokaciji? Šta sa osobama koje su iznajmile stan, koje su se odselile, koje od skora žive zajedno? Šta u slučaju urgentne potrebe zbrinjavanja starijih s kojima se ne živi u istom domaćinstvu? Kako će se obezbijediti primjena ove naredbe, da li policija na osnovu nje ima otvorene ruke da pretresa privatne stanove bez dozvole suda? Naredba ne daje odgovor na bilo koje od ovih pitanja. HRA i IA smatraju da ova mjera nije precizna ni dovoljno obrazložena, čime je stvoren prostor za različita tumačenja i proizvoljnu primjenu, što sve ne omogućava pravnu sigurnost.
Sve mjere su zasnovane na članu 55 Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, koji dozvoljava i ograničavanje kretanja. Konkretno, u tački 4, ovaj Zakon propisuje ,,zabranu okupljanja stanovništva u zatvorenim i na otvorenim javnim mjestima”, ali ne i u privatnim zatvorenim prostorima. Tačno je i da tačka 9 ovog zakona ministru omogućava da, na predlog Instituta za zdravlje, naredi i “druge mjere po epidemiološkim indikacijama”. Postavlja se pitanje do kog obima ministar zdravlja može da naredjuje ovakve mjere bez proglašenja vanrednog stanja i očekujemo da odgovor na to pitanje da Ustavni sud. Pozivamo Ustavni sud da se uključi i aktivno primjenjuje svoju nadležnost iz člana 149, stav 3 Ustava da prati ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti u ovoj vanrednoj situaciji i da obavijesti ne samo Skupštinu već i svu zainteresovanu javnost o svojim zaključcima.
Postoji zabrinutost i po kom osnovu djeluje Nacionalno koordinaciono tijelo za zarazne bolesti, koje inicira i vrši nadzor nad donošenjem i primjenom privremenih mjera. Tačno je da je sve privremene mjere donijelo Ministarstvo zdravlja, na predlog Instituta zdravlja, što je u skladu sa Zakonom o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti. Međutim, opravdano se postavlja pitanje pravnog osnova za formiranje Nacionalnog koordinacionog tijela za zarazne bolesti, jer ono ne odgovara opisu koordinacionog tijela iz Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti niti iz Zakona o zaštiti i spašavanju. Zbog toga smo danas uputili zahtjev Vladi Crne Gore da objavi odluku o formiranju Nacionalnog koordinacionog tijela.
Na kraju, HRA i IA upozoravaju da proglašenje vanrednog stanja mora biti krajnja mjera jer vanredno stanje omogućava dodatna ograničenja mnogih ljudskih prava, kao što su pravo na slobodu izražavanja, pravo na mirno uživanje imovine, na slobodu ličnosti, privatnost i porodični život, dok se mjere propisane Zakonom o zaštiti od zaraznih bolesti ipak svode samo na mjere ograničenja slobode kretanja i okupljanja.
Povodom poziva predsjednika Vlade da se izmijeni zakonski okvir i dozvoli dodjela finansijske pomoći građanima uz korišćenje sredstava iz tekuće budžetske rezerve, upozoravamo na važnost transparentnog raspolaganja budžetskim sredstvima i pravednost raspodjele.
Omogućavanje Vladi da kroz tekuću budžetsku rezervu odgovori na zahtjeve građana za materijalnom pomoći u ovom periodu će učvrstiti praksu vansistemske dodjele socijalne pomoći uz diskreciono i netransparentno odlučivanje.
Poziv premijera poslanicima
Ukoliko zabrana isplate jednokratne pomoći u izbornoj godini bude ukinuta, nju ne treba dodjeljivati iz tekuće budžetske rezerve i mimo sistema socijalne zaštite.
Preusmjeravanjem ili rebalansom budžeta je potrebno prebaciti sredstva iz tekuće budžetske rezerve na budžeta Ministarstva rada i socijalnog staranja, odnosno, centre za socijalni rad. Na taj način bi se omogućilo da jednokratna davanja prolaze proceduru propisanu Zakonom o socijalnoj i dječijoj zaštiti i podzakonskim aktima, kao i da lica koja traže i dobiju pomoć budu uključena u sistem informacioni sistem socijalnog staranja, tj. socijalni karton. Isplata pomoći mimo ovog sistema urušava njegovu namjenu – da država vodi sveobuhvatnu, cjelovitu i pravednu socijalnu politku o kojoj ima potpunu evidenciju.
Zakonom o budžetu za 2020. godinu je već planirano isplata 2,2 miliona eura na poziciji jednokratne socijalne pomoći, uprkos tome što Zakon o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja zabranjuje gotovo sve vidove ove pomoći u izbornoj godini. Na poziciji tekuće budžetske rezerve planirano je 86 miliona, od čega se 66 odnosi na pomoć Montenegro Airlines-u.
Za razliku od ovakvog, sistemskog pristupa, raspodjela novca iz tekuće budžetske rezerve će biti brza, tajna, bez kriterijuma za dodjelu novca i uz diskreciono pravo članova Vlade da dijele novac mimo sistema socijalne zaštite i nadležnih institucija.
Sve će to dati za pravo javnosti da sumnja u zloupotrebu sredstava i olakšati da novac ne dođe do onih kojima je potreban i koji ispunjavaju uslove da ga dobiju, već onima koji su podobni i zaslužni na način koji to vidi partija.
Član koji premijer želi da suspenduje, Zakon o finansiranju politickih subjekata i izbornih kampanja
Naša preporuka Vladinoj radnoj grupi formiranoj da formuliše ovaj i druge prijedoge glasi da je borba protiv koronavirusa razlog više da se Vlada trudi da bude dostojna povjerenja građana i da svojim radnjama zasluži da građani vjeruju u opravdanost mjera koje sprovodi. Način na koji će upravljati novcem građana, kako iz budžeta tako i od donacija, je test za Vladu u ovom periodu – da zaštiti sve građane, uz transparentno, zakonito i pravedno odlučivanje o raspodjeli. Sve ovo se ne može obezbijediti tako što će uži kabinet diskreciono dijeliti novac, mimo očiju javnosti.
Uputili smo preporuke Ministarstvu finansija na Prijedlog Uredbe o centralizovanim nabavkama i Prijedlog Pravilnika o načinu sprovođenja jednostavnih nabavki, u cilju prevazilaženja problema koje smo uočili u našim dosadašnjim istraživanjima ovih specifičnih nabavki.
Kada je u pitanju Prijedlog Uredbe o centralizovanim nabavkama, neke od ključnih preporuka su sljedeće:
Propisati poseban obrazac za Plan centralizovanih javnih nabavki, koji će biti sastavni dio ove Uredbe;
Važno je da u Planu stoji i za potrebe kog/kojih naručioca će Centralni organ javnih nabavki (Uprava za imovinu) sprovesti nabavku, i koji dio opredijeljenih (planiranih) sredstava se odnosi na kog naručioca, umjesto zbirnih informacija kako to sada stoji u Planu nabavki Uprave za imovinu. Na taj način će se u velikoj mjeri olakšati praćenje sprovođenja ovih nabavki, usklađenost sa sredstvima opredijeljenim Zakonom o budžetu, blagovremenost dostavljanja zahtjeva za sprovođenje objedinjenih nabavki od strane pojedinačnih naručioca i slično.
Prijedlog Uredbe ne predviđa obavezu propisivanja posebnog obrasca za plan centralizovanih nabavki. U tom bi se slučaju ove nabavke planirale kroz isti obrazac kojim se planiraju individualne nabavke naručilaca, a koji ne odgovara specifičnostima objedinjenih nabavki.
Propisati obavezu objavljivanja okvirnog sporazuma ili ugovora o javnoj nabavci koji zaključi Centralni organ javnih nabavki;
Alternativno, propisati obavezu Centralnog organa javnih nabavki da zaključene okvirne sporazume ili ugovore, uključujući i njihove izmjene, dostavi Ministarstvu, radi objavljivanja u Elektronskom sistemu javnih nabavki (ESJN), u skladu sa članom 44, stav 1, tačka 10 Zakona o javnim nabavkama.
Neophodno je obezbijediti maksimalnu moguću transparentnost centralizovanih nabavki, a naročito kroz objavljivanje zaključenih okvirnih sporazuma i ugovora o javnoj nabavci.
U dijelu Prijedloga Uredbe koji se odnosi na izvještavanje (odjeljak IV, član 15 Uredbe), a koji propisuje obavezu naručioca da Centralni organ javnih nabavki (Upravu za imovinu) obavještava o realizovanim javnim nabavkama po ugovorima o centralizovanim nabavkama, precizirati da se izvještaj dostavlja do 31. januara tekuće za prethodnu godinu, odnosno za drugu polovinu prethodne godine, kada je u pitanju polugodišnje izvještavanje.
Kako je sada formulisano “javni naručilac je dužan da najkasnije do 31. januara tekuće godine dostavi Centralnom organu nabavki izvještaj o realizovanim javnim nabavkama po ugovorima o centralizovanim javnim nabavkama”, nije jasno na koji se vremenski period predmetni izvještaj odnosi, pa je to potrebno precizirati.
O do sada uočenim problemima u sprovođenju centralizovanih nabavki pisali smo u našoj publikaciji “(Ne)objedinjene nabavke: Početak dugog puta”, na kojoj i temeljimo ponuđene preporuke.
Kada je u pitanju Prijedlog Pravilnika o načinu sprovođenja jednostavnih nabavki, neke od ključnih preporuka su sljedeće:
Propisati obavezu sačinjavanja, dostavljanja Ministarstvu finansija i objavljivanja Plana jednostavnih nabavki naručilaca, kao i pripremu obrasca Plana jednostavnih nabavki, koji bi bio sastavni dio ovog Pravilnika;
Budući da je članom 23 Zakona o javnim nabavkama propisano da se “Ovaj zakon ne primjenjuje na nabavke iz člana 26 stav 1 tač. 1, 2 i 3 ovog zakona (u daljem tekstu: jednostavne nabavke).”, shodno tome ne primjenjuje se ni član 84 istog Zakona kojim se propisuje obaveza i način pripreme i objavljivanja Plana javnih nabavki.
Imajući u vidu da se u Izvještaju o sprovedenoj analizi procjene uticaja propisa koja se nalazi na kraju Prijedloga Pravilnika o načinu sprovođenja jednostavnih nabavki koji je pripremilo Ministarstvo finansija, kao jedan od ciljeva donošenja Pravilnika navodi i „postizanje većeg stepena transparentnosti i pravne sigurnosti kroz donošenje jedinstvenog akta koji će stvoriti ujednačenu praksu za sve naručioce kao i efikasnosti u planiranju i sprovođenju postupaka jednostavnih nabavki“, a da planiranje jednostavnih nabavki uopšte nije uređeno ovim Prijedlogom Pravilnika, potrebno ga je dopuniti u tom dijelu.
Propisati obavezu objavljivanja predračuna/profakture za nabavku roba, usluga i/ili radova procijenjene vrijednosti jednake ili manje od 5.000,00 eura, koju naručilac odluči da sprovede direktnim izborom predmeta nabavke određenog ponuđača uz prihvatanje predračuna/profakture, ugovora ili drugog odgovarajućeg dokumenta;
Predračun/profakturu, ugovor ili drugi odgovarajući dokumenta na osnovu kog se vrši plaćanje ovako ugovorene potrebno je objavljivati u Elektronskom sistemu javnih nabavki (ESJN), a do uspostavljanja i početka funkcionisanja istog, na internet stranici naručioca i/ili Portalu javnih nabavki.
Brisati mogućnost da naručilac zahtjev za dostavljanje ponude može uputiti i manjem broju ponuđača od minimalnih tri, ako “zbog tehničkih karakteristika predmeta nabavke ne postoji tržišna konkurencija”.
Smatramo da u svakom slučaju naručilac mora nastojati da obezbijedi minimum tri ponude. U situaciji kada ne zna na koje tri adrese ponuđača da uputi zahtjev za dostavljanje ponuda, preporučili smo da se propiše obaveza javnog objavljivanja zahtjeva za dostavljanje ponuda, na koji se svaki zainteresovani ponuđač može prijaviti.
Smatramo da predložena formulacija ostavlja previše prostora za diskrecionu procjenu i eventualne zloupotrebe, budući da je nejasno kako će naručilac procijeniti i objektivno obrazložiti da “ne postoji tržišna konkurencija”. Ovo je naročito važno ako imamo u vidu da Zakon o javnim nabavkama nije propisao obavezu, već samo mogućnost sprovođenja analize tržišta čak ni za tzv. “velike” nabavke, a naročito ne za jednostavne nabavke, koja bi u nekoliko pomogla rješavanju ovog problema i obrazlaganju nepostojanja tržišne konkurencije za određeni predmet nabavke. Stoga smatramo da, kako bi se obezbijedila makar minimalna konkurentnost, za koju su jednostavne nabavke generalno “zakinute”, ovo treba izbjeći objavljivanjem javnog zahtjeva za dostavljanje ponuda u ESJN-u i/ili na internet stranici naručioca, uvijek kada naručilac ne zna na koje tri adrese ponuđača da uputi zahtjev za dostavljanje ponuda.
Ove i druge preporuke koje smo uputili Ministarstvu finansija u cilju unaprijeđenja transparentnosti i konkurentnosti jednostavnih nabavki (u važećem zakonodavstvu nabavke male vrijednosti) temeljimo na istraživanju čije smo rezultate objedinili u publikaciji “Nabavke male vrijednosti u Crnoj Gori: Bez javnosti i konkurencije“.
Novi Zakon o javnim nabavkama usvojen je u decembru 2019. godine, a primjenjivaće se od 7. jula 2020. godine. Ovaj Zakon nalaže nova rješenja kojim će se urediti planiranje, sprovođenje i izvještavanje o javnim nabavkama, a naročito o jednostavnim, centralizovanim i nabavkama za bezbjednost i odbranu.
Rešenja će propisati Vlada i Ministarstvo finansija svojim aktima. Očekujemo da Ministarstvo finansija i Vlada i druga rješenja, podzakonska akta, uredbe i pravilnike ponudi javnosti na komentarisanje prije konačnog usvajanja.
Pozivamo Ministarstvo javne uprave da odloži javnu raspravu o Zakonu o slobodnom pristupu informacijama nakon pandemije Korona virusa i da objavi mišljenja eksperata Evropske Unije o tom propisu.
Smatramo da je neprimjereno da Ministarstvo u ovom trenutku, kada su građani zatvoreni u svojim kućama i kada Skupština zbog vanrednih mjera ne zasjeda niti je izvjesno kada će se sjednice redovnog zasjedanja nastaviti, organizuje javnu raspravu o njihovom ustavnom pravu na pristup informacijama.
Prije par dana to Ministarstvo je objavilo da predloženi nacrt izmjena Zakona stavlja na ponovnu javnu raspravu i zatražilo pisane komentare do 4. aprila.
Takav slučaj je nezabilježen primjer zloupotrebe instituta javne rasprave, posebno imajući u vidu da taj Zakon ni u kom slučaju ne spada u kategoriju zakona koje je potrebno urgentno mijenjati i to u periodu nezabilježene krize i na pragu vanrednog stanja.
Štaviše, taj zakon je oštro kritikovan od strane brojnih novinara, predstavnika nevladinog sektora, kao i međunarodnih eksperata. Uprkos tome, Ministarstvo sada, u sred pandemije, pokušava da fingirao državanje javne rasprave o tom zakonu.
Javni prostor za diskusiju kakvu zaslužuje ovaj zakon praktično ne postoji, i neprimjereno ga je na silu kreirati u atmosferi kolektivnog straha od nadolazeće epidemije.
Imajući u vidu da je upravo Zakon o slobodnom pristupu informacijama ključni alat istraživačkih novinara i nevladinih organizacija koje prate rad državnih organa, posebno je zabrinjavajuće što se ovaj zakon mijenja na ovakav način, nekoliko mjeseci prije održavanja parlamentarnih izbora.
Upravo situacija sa pandemijom korona virusa pokazuje koliko je važno da informisanje javnosti bude zasnovano na zvaničnim i provjerenim podacima, ostavljajući minimalan prostor za lažne vijesti i neprovjerene informacije.
Zbog svega navedenog toga pozivamo Ministarstvo da objavi sva mišljenja međunarodnih eksperata data na nacrte izmjena ovog zakona, jer je to i njihova obaveza koju propisuje upravo taj zakon.
Na kraju, pozivamo Ministarstvo da odloži održavanje javne rasprave o Zakonu koji definiše pravo građana garantovano Ustavom i brojnim međunarodnim konvencijama, sve dok budu na snazi mjere Vlade kojima se ograničava kretanje građana.
Dolje potpisane NVO i novinari:
NVO Mreža za afirmaciju nevladinog sektora – MANS
NVO Akcija za ljudska prava HRA
NVO Institut alternativa
NVO Centar za monitoring i istraživanja – CEMI
NVO Centar za građanske slobode – CEGAS
NVO Centar za demokratsku tranziciju – CDT
Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore CIN-CG
NVO Centar za demokratiju i ljudska prava – CEDEM
NVO 35 mm
Ekološki pokret OZON
NVO Centar za zaštitu i proučavanje ptica – CZIP
NVO Green Home
NVO Expeditio
NVO Media centar
NVU Centar za ženska prava – CŽP
NVO Mladi Romi
NVO Evropska asocijacija za pravo i finansije (EALF)
NVO Sigurna ženska kuća – SŽK
LGBT Forum Progres
Romska organizacija mladih “Koračajte sa nama – Phiren amenca”
Politikon mreža
Crnogorski komitet pravnika za zaštitu ljudskih prava (CKZP)
NVO Prima
Institut za poslovnu i finansijsku pismenost
NVO Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore – UMHCG
NVO Anima
Udruženje paraplegičara Crne Gore
NVO Centar za preduzetništvo
Udruženje paraplegičara Bijelo Polje i Mojkovac
Unija slobodnih sindikata Crne Gore
NVO Udruženje za razvoj civilnog društva Bijelo Polje
U okviru projekta biće održano devet događaja koji će okupiti studente, omladinske aktiviste i stručnjake sa prostora zemalja Zapadnog Balkana i država članica EU. Kroz moderiranu raspravu, na ovim događajima učesnici će iznijeti svoje ideje i prijedloge za razvoj EU u budućnosti. Takođe, mladi će imati priliku da svojim razmišljanjima doprinesu raspravi koja će se voditi na elektronskoj platformi za konsultacije. Sve to će biti uobličeno u prijedloge javne politike, sa jasno usmjerenim preporukama. Po završetku projekta, svi izrađeni prijedlozi javne politike će poslužiti kao doprinos mladih sa Zapadnog Balkana u tekućoj raspravi o budućnosti Evrope.
Smatramo da je neprimjereno da Ministarstvo u ovom trenutku, kada su građani zatvoreni u svojim kućama i kada Skupština zbog vanrednih mjera ne zasjeda niti je izvjesno kada će se sjednice redovnog zasjedanja nastaviti, organizuje javnu raspravu o njihovom ustavnom pravu na pristup informacijama.