Objavljeno

Intervju za Monitor o javnim nabavkama u Crnoj Gori

Ana Đurnić, istraživačica javnih politika u Institutu alternativa, dala je intervju za Monitor o javnim nabavkama u Crnoj Gori.

1. Kako komentarišete nalaze posljednjeg istraživanja koje je izvršilo nevladino udruženje Institut alternativa, a prema kojem čak 71 odsto građana ne zna šta su to javne nabavke? Šta nam to govori?

Ana Đurnić: Ovaj podatak prilično zabrinjava, naročito ako imamo u vidu da je u odnosu na 2015. godinu ovaj broj gotovo udvostručen. Prema sličnom istraživanju koje smo radili 2015. godine, udio građana koji tada nisu znali šta su javne nabavke bio je 37%. Ovogodišnji podatak od 71% neupućenih postaje još veći kada se u ovu grupu građana uračunaju i oni koji navode netačne odgovore (poput uvoza i izvoza robe), kao i oni koji navode korupciju, pranje novca i zloupotrebe položaja, što su negativne odrednice koje valja tumačiti prije kao stav prema procedurama javnih nabavki u Crnoj Gori nego kao upoznatost sa pojmom.

Ovo ukazuje da su javne nabavke birokratski proces i administrativna “zavrzlama” koju građani prosto ne razumiju, a ne bi smjelo tako da bude. Javne nabavke čine značajan dio javne potrošnje, a plaćaju se novcem građana. One nisu mnogo drugačije od odlaska na pijacu, sa kojim se sigurno svaki građanin može poistovijetiti, ali se u javnosti predstavljaju kao velika “glavolomka”. Sa druge strane, gdje je malo interesovanje javnosti, a velika potrošnja, velik je i prostor za zloupotrebe i malverzacije raznih vrsta.

Zato smo mi prije nekoliko dana objavili infografik kojim smo javne nabavke objasnili upoređujući ih upravo sa odlaskom na pijacu, u nadi da će pomoći građanima da ove birokratske procese malo bolje razumiju. Vjerujem da je to, između ostalog, potrebno kako bi se zloupotrebe smanjile – veća upoznatost građana sa javnim nabavkama, veće interesovanje, samim tim i veća javna kontrola. Kada znate da Vas svi gledaju, pazite šta radite, zar ne?

2. U 2019. godini zabilježena je najveća potrošnja za javne nabavke i najniži intenzitet konkurencije od početka primjene prvog Zakona o javnim nabavkama. Kako najjednostavnije objasniti zbog čega bi ova informacija trebalo da bude alarmantna za prosječnog stanovnika Crne Gore?

Ana Đurnić: Skoro po pravilu, nizak intenzitet konkurencije znači i slabiji kvalitet roba, radova i usluga koje se na ovaj način nabavljaju, a automatski i veće cijene. Ili još jednostavnije – ako samo jedan prodavac prodaje trešnje, kilogram košta oko 4 eura. Ako ih volite, nemate izbora nego da kupite od tog jednog prodavca, čak i ako nisu najkvalitetnije. Ali kako se na tržištu pojavljuje više prodavaca trešanja, cijena pada, a mogućnost izbora za Vas raste. Konačan ishod je da ćete kupiti ukusnije trešnje, a potrošiti manje novca. Ovo naravno pod uslovom da svi prodavci trešanja učestvuju na tržištu pod istim uslovima.

Slično je i u javnim nabavkama – što više ponuđača učestvuje na tenderima, veće su šanse da će država nabaviti kvalitetnije robe, usluge i radove po nižim cijenama. Ali preduslov za to su jednaki uslovi za sve ponuđače, što nije uvijek slučaj u našem sistemu javnih nabavki. Upravo to nam pokazuju podaci iz 2019. godine koje ste spomenuli.

3. Kako komentarišete nedavnu izjavu direktorice Direktorata za politiku javnih nabavki u Ministarstvu finansija Jelene Jovetić, da je, prema ocjenama eksperata TAIEX peer-review misije Evropske komisije, crnogorski sistem javnih nabavki jedan od najstabilnijih sistema u regionu? Koji su najznačajniji argumenti protiv ovakvih tvrdnji nadležnih? Činjenica da je, ukidanjem Uprave za javne nabavke Crna Gora postala jedina država u regionu koja nema samostalni organ uprave za nadgledanje javnih nabavki, može biti samo jedan u nizu..

Ana Đurnić: Eksperti su u više navrata u istom tom izvještaju napomenuli i da je Zakon o javnim nabavkama u trenutku njihove misije bio u Skupštinskoj proceduri i da bi brojne probleme koje su uočili upravo usvajanje i primjena tog novog Zakona trebalo da riješi, zbog čega im je “bilo izuzetno teško da daju detaljne preporuke” za unapređenje.

Činjenica je da su oni ipak uočili probleme u našem sistemu javnih nabavki i naveli u izvještaju da postoje izazovi sa kojima se tek treba suočiti, kao i prostor za unapređenje.

Iako je pomenuti Zakon usvojen mjesec dana nakon ekspertske misije, još uvijek nije počela njegova primjena, a podzakonski akti su tek u procesu pripreme. Tek ćemo u narednih nekoliko godina primjene moći da vidimo da li je Zakon ispunio očekivanja i da li će zaista riješiti postojeće probleme ili će stvoriti nove.

Međutim, Crna Gora još od 2015. godine, uz izuzetak izmjena i dopuna Zakona o javnim nabavkama iz juna 2017. godine, nije imala toliko problema sa samim zakonskim rješenjima, koliko sa primjenom. Vidjeli smo nedavno da su se, na primjer, hitne nabavke u minulom periodu zloupotrebljavale za nabavku nečega što i nije bilo tako hitno, a da je to promaklo svim kontrolnim instancama. Svjedočili smo i tome da se dobra zakonska rješenja nekako “izokrenu” kroz loša podzakonska akta, a da kroz primjenu još više izgube na smislu.

Imajući u vidu vrlo dinamične procese u proteklih nekoliko godina– nekoliko izmjena Zakona, uvođenje novih procedura, promjene institucionalnih i kadrovskih rješenja, variranja u pogledu prosječnog broja ponuda po tenderu i potrošnje i slično – STABILNO nije baš pridjev koju bih ja izabrala da opišem sistem javnih nabavki u Crnoj Gori.

Autorka: Andrea Jelić, Monitor

Tekst je originalno objavljen u nedjeljniku Monitor, a online verzija je dostupna na linku.

Objavljeno

IA, CGO, CIN i Media centar: Što prije otvoriti dijalog

Sa zabrinutošću pratimo najnovija dešavanja u Budvi koja svoje izvorište imaju u trajućim i sve dubljim podjelama u crnogorskom društvu, praćenim osjećajem nepravde, ali i spremnošću vlasti da ne birajući sredstva, uz široku zloupotrebu ovlašćenja i institucija, prekraja izbornu volju građana.

Umjesto otvorenosti za dijalog i kompromis, vlast prijeti, podstiče tenzije, provocira reakcije i revolt građana ove opštine, ali i širih zainteresovanih aktera. Selektivna primjena zakona koju vlast demonstrira ne mogu se prikriti stalnim ponavljanjem teza o ugroženosti države, destabilizaciji i državnim udarima s desna i s lijeva. Sve je snažniji utisak da je upravo vlast najzainteresovanija da proizvodnjom haosa i nestabilnosti, sebe predstavi kao isključivog garanta mira i stabilnosti, kako u zemlji tako i u međunarodnim krugovima.

Nasilni otpor ne može biti rješenje, a može biti impuls daljoj eskalaciji problema i materijal vlastima da, igrajući na kartu straha, svaki dalji otpor nepravdi predstave kao nasilje, divljaštvo i primitivizam. Zato pozivamo građane da se uzdrže od napada na policiju i neistomošljenike i da se na dostojanstven način suprotstave nepravdama i zloupotrebama zakona i institucija.

Takođe, pozivamo pripadnike policije da se uzdrže od svake zloupotrebe ovlašćenja, prekomjerne upotrebe sile i da poštuju svakog građanina koji koristi pravo na slobodu okupljanja i izražavanja, odnosno da svoje aktivnosti sprovode isključivo u okvirima zakona i najboljih praksi.

Cijenimo da je neophodno otvoriti ozbiljan dijalog vlasti i opozicije, ali i vlasti i građana, uz odgovarajuće učešće Evropske unije, UK i SAD, kako bi se smirile postojeće tenzije i snažno ćemo podržati sve napore da se takav dijalog uspostavi.

Stevo Muk, predsjednik UO, Institut alternativa (IA)
Milka Tadić Mijović, predsjednica, Centar za istraživačko novinarstvo (CIN CG)
Daliborka Uljarević, izvršna direktorka, Centar za građansko obrazovanje (CGO)
Goran Đurović, direktor, Media centar

Objavljeno

Sloboda mirnog okupljanja u praksi Evropskog suda za ljudska prava

Ovaj priručnik služi za razumijevanje evropskog standarda prava na slobodu mirnog okupljanja, koji je utemeljen u članu 11 Evropske konvencije o ljudskim pravima i izgrađen u dugogodišnjoj praksi Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava. Radi se o minimalnom standardu, što znači da državi ništa ne stoji na putu da ljudima u njenoj nadležnosti priušti i viši standard prava od onog koji je garantovan Konvencijom i predstavljen u priručniku.

Evropski sud za ljudska prava (u nastavku Sud) je do danas donio više stotina odluka i presuda u kojima je razmatrao da li su države povrijedile pravo na slobodu okupljanja. Ovdje nijesmo pomenuli sve njih, već smo nastojali da napravimo dobar izbor koji predstavlja najvažnije što je Sud na ovu temu do danas rekao.

Priručnik nudi i živopisni katalog događaja i ljudi koji su iz najrazličitijih razloga ulagali energiju da se u javnosti izraze, da se povežu sa drugima i da zajedno pokušaju nešto da promijene u državama u kojima žive. Sud je, pored ostalih, razmatrao i predstavke druida oko Stounhedža, aktivista Grinpisa iz čamaca protiv kitolovaca, zemljoradnika sa blokade autoputa, demonstrantkinja pretučenih na Dan žena, ilegalnih imigranata sa protesta u crkvi u Parizu, i brojnih prvaka opozicije pred policijskim kordonima. Slučajevi koje su oni poslali u Strazbur govore mnogo o stanju demokratije u njihovim državama. Na osnovu odluka Suda u tim predmetima možemo bolje da upoznamo demokratske vrijednosti Evrope i da, u odnosu na njih, sagledamo postupanje državnih organa u Crnoj Gori.

Priručnik je nastao u okviru projekta „Okupljanja za ljudska prava: Sloboda javne riječi u javnom prostoru“ nevladinih organizacija Instituta alternativa i Akcije za ljudska prava, koji se sprovodi zahvaljujući podršci Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori.

Objavljeno

Infografik: Gdje su žene u javnoj upravi?

U Crnoj Gori žene su nešto brojnije od muškaraca, i čine 50,5% populacije prema posljednjim istraživanjima. Takođe, više nego ikada ranije žene su u velikom broju visoko obrazovane, i one češće od muškaraca posjeduju diplome završenih bečelor, ali i specijalističkih i magistarskih studija. Ipak, nije tako čest slučaj da se žena u Crnoj Gori nalazi na rukovodećim pozicijama sa većim primanjima, već pozicije moći i statusa tradicionalno zauzimaju muškarci. Iako brojnije u našoj javnoj upravi, one ne zauzimaju pozicije odlučivanja, već što više idemo ka vrhu hijerarhijskih ljestvica, kako na nacionalnom tako i na lokalnom nivou, nalazimo sve manje žena. O zamkama ove zbirne matematike i položaju žena u javnoj upravi, bavili smo se u našem novom infografiku:

 

Objavljeno

Đukanovićeva odluka o datumu izbora je neustavna

Ukoliko se izbori zaista održe 30. avgusta, za kad ih je Predsjednik države zakazao, Crna Gora bi u trajanju od 36 dana mogla imati “dvije Skupštine”.

Odluka Predsjednika Crne Gore da se izbori za poslanike u Skupštini Crne Gore održe 30. avgusta je neustavna.

Cjelovitim tumačenjem odgovarajućih odredbi Ustava Crne Gore i Zakona o izboru odbornika i poslanika, nesporno je da se bez skraćenja mandata aktuelnog saziva Skupštine, izbori ne mogu održati 30. avgusta.

Ukoliko se to zaista desi, Crna Gora će u periodu od 36 dana (od 1. oktobra do 6. novembra) imati ”dvije skupštine“, odnosno dva saziva Parlamenta.

Po Ustavu Crne Gore, mandat poslanika traje četiri godine. Budući da je aktuelni saziv konstituisan 7. novembra 2016. godine, mandat sadašnjih narodnih predstavnika u Skuštini traje do 6. novembra 2020. godine.

Ako bi se izbori održali 30. avgusta, prema Zakonu o izboru odbornika i poslanika, mandati poslanika novog saziva Parlamenta morali bi biti potvrđeni ”u roku od 30 dana od održavanja izbora“, odnosno najkasnije do 1. oktobra. Po automatizmu, istog dana ”prestaje mandat poslanika prethodnog saziva”.

Dakle, novi saziv Parlamenta bio bi potvrđen 36 dana prije isteka Ustavom propisanog mandata aktuelnog saziva. Drugim riječima, dok bi po Zakonu prestao mandat prethodnog saziva, po Ustavu bi taj mandat tekao do 6.novembra.

Riječ je o nedopustivoj ustavno-pravnoj situaciji, koja, ukoliko je riječ o grubom previdu, zahtjeva hitnu reakciju Predsjednika države i donošenje nove odluke o datumu održavanja izbora. Ako je, pak, riječ o namjeri Predsjednika da prekrši Ustav, onda je neophodno da Ustavni sud hitno i po službenoj dužnosti ukine Odluku Predsjednika kao neustavnu.

Stevo Muk
Predsjednik Upravnog odbora Instituta alternativa

Boris Marić
Direktor Centra za građanske slobode CEGAS

Objavljeno

Savjet za reformu javne uprave – prva sjednica u godinu dana

U petak, 19. juna održana je 12. sjednica Savjeta za reformu javne uprave kojom je presjedavao potpredsjednik Vlade za politički sistem, unutrašnju i vanjsku politiku, Zoran Pažin.

Na dnevnom redu Savjeta bili su, između ostalog

Izrazili smo naše nezadovoljstvo zbog toga što je prošlo više od godinu dana od posljednje sjednice Savjeta (11. sjednica održana je u maju 2019. godine). U međuvremenu, nisu prihvatane inicijative za održavanje sjednica pokrenute od članova iz civilnog društva, a Savjet nije raspravljao o važnim dokumentima, kao što je polugodišnji izvještaj o sprovođenju strategije reforme javne uprave, izvještajima o optimizacije i drugim, niti o dešavanjima vezanim za gubljenje sredstava iz sektorske budžetske podrške, kao ni pitanjima važnim za reformu javne uprave, kao što je su bile predložene izmjene Zakona o slobodnom pristupu informacijama.

Ukazali smo na neophodnost izmjene načina rada Savjeta tako da ostvari svoju ulogu koordinacije reformskih procesa i smisleno doprinese sprovođenju strategije reforme javne uprave.

Osim detaljnih nalaza o reformi javne uprave, koje smo objavili u martu ove godine, ukazali smo na metodološke probleme u izvještavanju i praćenju aktivnosti i ispunjenja ciljeva. Posebno smo istakli važnost objektivnog informisanja javnosti o uspješnosti reforme javne uprave mjereno procentom povučenih sredstava iz sektorske budžetske podrške, kao i potrebu da javnost bude obaviještena o razlozima zbog koji smo primili samo pola od mogućeg iznosa podrške EU.

U pogledu sprovođenja Programa reforme upravljanja javnim finansijama, gotovo pet godina je potrošeno čekajući da počne sprovođenje velikih EU projekata, dok su oblasti kao što su transparentnost javnih finansija i prelazak na budžetiranje zasnovano na učinku ostali na istom nivou kao i u vrijeme usvajanja Programa. Posebno smo istakli problem nerada Uprave za imovinu i kašnjenja u uspostavljanju jednistvenog registra državne imovine, koji će prema navodima iz izvještaja, biti u testnoj fazi tek naredne godine.

Ove godine ističu tri ključna dokumenta za reformu javne uprave, Strategija reforme javne uprave, Program reforme upravljanja javnim finansijama i Plan optimizacije javne uprave. Potrebno je da učimo na neuspjesima ovih dokumenata kako bi naredne dokumente pripremili tako da su izvodljivi, smisleni i odgovaraju na potrebe građana.