Unaprijediti demokratsku kontrolu nad obavještajnim sektorom

Dina Bajramspahić, istraživačica javnih politika u Institutu alternativa, i članica radne grupe za poglavlje 23 “Pravosuđe i temeljna prava”, komentarisala je za portal PCNEN pitanje depolitizacije obavještajnog sektora u Crnoj Gori.

1) PCNEN: Na nedavnom panelu, posvećnom depolitizaciji službi bezbjednosti, konstatovali ste da se bezbjednosni sektor u Crnoj Gori počeo zatvarati od momenta početka procesa priključenja NATO-u. Je li to očekivano i logično?

Bajramspahić: Zavisi iz kog ugla posmatrate. Moglo bi da bude logično i da je država Crna Gora nastavila da se ugleda na najbolje prakse u zemljama članicama NATO, po svim pitanjima, uključujući pitanja odgovornosti i transparentnosti obavještajno-bezbjednosnog sektora. To bi bilo dobro i zbog domaće javnosti i zbog izgradnje imidža države koja teži demokratizaciji i evropeizaciji. Naravno, očigledno je da se dešava suprotno. Od kada smo članica NATO, obavještajni sektor se osjeća relaksiranim od daljih reformi, kao da “ne mora nikome ništa više da dokazuje”. Međutim, zabluda je da su reforme koje su bile dovoljne NATO-u, dovoljne i nama građanima. Čak i da su bile, sa razvojem novih tehnologija i mogućnosti masovnog prikupljanja podataka o građanima, postoji potreba za neprestanim unapređivanjem demokratske kontrole nad ovim sektorom.

Osim toga, zatvaranje obavještajnog sektora treba nama kao društvu da bude nauk, šta bi se desilo kada bismo jednog dana postali članica EU, ukoliko sprovedene reforme ne bi bile temeljite. Bez spoljnog autoriteta koji propituje Vladu, javna administracija bi se zatvorila, postala sama sebi dovoljna i potpuno ravnodušna na komentare javnosti.

2) PCNEN: Šta je to ranije bezbjednosni sektor činilo otvorenijim i da li je ta bolja faza bila suštinski drugačija ili su tada imali bolji public relation?

Bajramspahić: Važno je naglasiti da od nečeg mora da se počne. Nijedna pojedinačna radnja ili postupak ne bi direktno vodio u dramatično poboljšanje. Radi se o tome da ANB mora kontinuirano da ima u svijesti da radi za cjelokupno društvo, sa svim njegovim razlikama, a ne samo za političke elite. Ta svijest se manifestuje u preduzimanju koraka da se komunicira ono što se može komunicirati sa javnošću, pred kojom agencije moraju biti odgovorne. Podrazumijeva se da će neka pitanja, posebno mnoga suštinska, biti uvijek tajna.

U okviru regionalnog projekta koji sprovodimo, vidjeli smo da je crnogorski obavještajni sektor najkonzevativniji i najtajtajniji u poređenju sa obavještajnim službama iz susjednih država, da ne govorimo o evropskim i američkim agencijama.

Izvještaji o radu ANB su bili dostupni do 2011. godine, Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji je bio dostupan do 2007. godine, a statistika o primjenjenim mjerama tajnog nadzora je bila dostupna do 2009.godine.

ANB je 2015. godine imala 24 posta na svom sajtu, kakva-takva. Nakon te dobre godine smo dobili pozivnicu u NATO. Onda slijedi potpuni pad transparentnosti, u 2017. godini – 0 objava na sajtu ANB, 2018. – 2, 2019. – 0. Nijedan od tada dostupnih podataka nije ni na koji način ugrozio nacionalnu bezbjednost, da bi ANB zbog toga promijenila praksu. Naprotiv, time što prekomjerno klasifikuje podatke, ANB nam svima šalje poruku da je mrzi da se bavi zahtjevima građana i da odustanemo od pitanja.

Na sledećem linku možete pronaći izvještaje o radu hrvatske Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA). Radi se o izvještajima od oko 45 stranica koji su informativni, bez naravno navođenja pojedinosti kojima bi se dovele u rizik operacije Agencije.

Na internetu možete naći izvještaje raznih evropskih i američkih agencija a većina njih ima naloge na društvenim mrežama i pokušava da proaktivno uvjeri javnost u svoj posvećen i zakonit rad. To ima simbolički značaj, a osim toga ima funkciju da demistifikuje rad obavještajnog sektora. U demokratskom društvu građani ne treba da žive u strahu od agencija sektora bezbjednosti.

Mislim da je takođe važno reći da je veliki problem što je crnogorsko društvo nekritički prihvatilo da je apsolutna tajnost i politizovanost obavještajnog sektora “normalna stvar”. ANB je tabu i za institucije koje imaju zakonska ovlašćenja da je kontrolišu.

3) PCNEN: Da li je u Crnoj Gori sistemski na dobar način riješeno pitanje institucionalne kontrole sektora bezbjednosti?

Bajramspahić: Zakonski, da. U Crnoj Gori postoje četiri institucije sa dobrim zakonskim ovlašćenjima kontrole ANB: Skupština a posebno Odbor za bezbjednost i odbranu, Zaštitnik ljudskih prava i sloboda, Agencija za zaštitu ličnih podataka i Državna revizorska institucija. Sve one imaju uvid u tajne podatke bez obzira na stepen tajnosti i mogućnost detaljnog nadzora u prostorijama same ANB.

Međutim praksa nadzora nije razvijena. Djelotvornost mehanizama nadzora se postiže tek aktivnom primjenom. Dok sa jedne strane potpuno razumijem da kada prvi put uđu u ANB, predstavnici ovih institucija neće znati odakle da počnu, sa druge strane, da su počeli prije deset godina, kada su im data ovlašćenja, do danas bi znali svaki papir i svaku prostoriju ANB.

Ozbiljan nadzor obavještajnog sektora je moguć i treba razbijati taj mit o nedodirljivosti ANB. To možemo naučiti iz prakse susjedne Srbije gdje su u jednom periodu, Ombudsman i Povjerenik za informacije ozbiljno doprinosili unapređenju rada BIA-e. Ombudsman je čak dovodio u pitanje mjere tajnog nadzora koje je odobrio sud, i to ne iz proceduralnih već meritornih razloga.

4) PCNEN: Ima li indicija da bezbjednosni sektor u Crnoj Gori manipuliše onima koji bi trebali da ga kontrolišu?

Bajramspahić: Nije mi poznato. Nisam primjetila da “kontrolori” nešto pokušavaju ozbiljno da nadziru da bi neko morao da ih zaustavlja.

5) PCNEN: Česta je i uvjerljiva ocjena je da su institucije u Crnoj Gori zarobljene. Koliko je alarmantno za jedno društvo ako se ta ocjena tiče i institucija bezbjednosnog sektora?

Bajramspahić: To pitanje nikada neće biti zatvorena tema ni u jednom društvu, a ne samo kod nas gdje su institucije slabo otporne na politički uticaj. Zarobljenost bezbjednosnog sektora je opasnija od zarobljavanja bilo koje druge institucije zbog njihovih posebnih ovlašćenja kojima se najdublje zadire u privatnost, ali i zbog prava da primjenjuju silu.

Zloupotreba tih ovlašćenja najozbiljnije narušava ljudska prava i slobode, vladavinu prava, jednakost pred zakonom. Opasnost od takvog scenarija je uvijek prisutna svuda, čak i u starim demokratijama. Zato je i razvijen koncept demokratske i civilne kontrole sektora bezbjednosti i odbrane, kao odgovor na gotovo “prirodnu” tendenciju u ovom sektoru da se sva pitanja rješavaju radikalnim rješenjima. Poznata je izreka da bi generali svaki problem rješavali ratom. Tako i u obavještajnom sektoru paranoično misle da je svako djelovanje opasno. Zato su neophodni budni, aktivni “civili” i civilne institucije koji će preispitivati njihove prakse.

Intervju je originalno objavljen na portalu PCNEN.

Konferencija “Javna uprava – šta (ni)smo reformisali?”

Institut alternativa je organizovao konferenciju pod nazivom “Javna uprava – šta (ni)smo reformisali?”, dio projekta “Za bolju reformu javne uprave“, koji finansira Evropska unija u okviru sektorske budžetske podrške za reformu javne uprave u Crnoj Gori.

Konferencija je organizovana kako bi predstavili ključne preliminarne nalaze praćenja sprovođenja reforme javne uprave i unaprijedili dijalog među različitim vladinim i nevladinim akterima.

Monitoring reforme javne uprave koji je Institut alternativa sproveo ove godine se prvenstveno bavi pitanjima službeničkog sistema, odnosno zapošljavanja i napredovanja, odgovornosti i organizacije državne uprave, kao i uslugama koje pruža javna uprava.

Uvodne riječi su dali predstavnica Ministarstva javne uprave Marija Hajduković i Eleonora Formagnana ispred Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori.

Predsjednik Upravnog odbora Stevo Muk i istraživač javnih politka Marko Sošić predstavili su ključne rezultate monitoringa i istraživanja javnog mnjenja. U radu konferencije učešće su uzeli predstavnici preko 50 različitih aktera, državnih organa, kontrolnih i nadzornih institucija, nevladinih organizacija, sindikata, ambasada i međunarodnih organizacija.

IA održao sastanak sa ekspertom Savjeta Evrope

Ana Đurnić, istraživačica javnih politika u Institutu alternativa, sastala se sa ekspertom Savjeta Evrope, gospodinom Valtsom Kalninsom, sa kojim je razgovarala o modelima i preporukama za prevenciju korupcije i unprijeđenje integriteta najviših javnih funkcionera.

Tema sastanka bila je implementacija Etičkog kodeksa i sprovođenje odredbi vezanih za sprječavanje sukoba interesa, prijavljivanje prihoda i imovine i prijavljivanje poklona od strane nosilaca najviših funkcija u izvršnoj vlasti.

Ana je ekspertu ukazala na to da Agencija za sprječavanje korupcije, kada provjerava imovinske kartone javnih funkcionera, ne ispituje postojanje sukoba interesa, o čemu smo ranije pisali u našoj publikaciji Umjesto reformi, status quo: Kontrola imovinskih kartona i sukob interesa u Crnoj Gori.

Objasnila je koliko površno Agencija provjerava postojanje sukoba interesa i koliko su neutemeljena njena obrazloženja kad tvrdi da ga nema na primjeru Zorana Jelića, člana Senata Državne revizorske institucije (DRI). On je u periodu dužem od devet mjeseci bio angažovan kod Prve banke Crne Gore kao član Odbora za reviziju i po tom osnovu ukupno prihodovao skoro 6.000 eura.  Međutim, Agencija je utvrdila da Jelić nije u sukob interesa, te da je riječ o ”naučnoj, nastavnoj, umjetničkoj, sportskoj” djelatnosti iz člana 9 Zakona o sprječavanju korupcije, te da javni funkcioner ima pravo da obavlja ove djelatnosti i da po osnovu te djelatnosti ostvaruje prihode i uredno ih prijavi.

Ana je ekspertu objasnila i kako je Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) odbila naš zahtjev za pokretanje postupka protiv ministra odbrane Predraga Boškovića, zbog sumnje da je, kao funkcioner međunarodnih rukometnih organizacija, nezakonito prihodovao najmanje 62 hiljade eura. Agencija je zahtjev odbacila kao neosnovan jer, kako tvrde, Zakon o sprečavanju korupcije se ne primjenjuje na međunarodna tijela.

Tema sastanka bile su i odluke i mišljenja o (ne)postojanju sukoba interesa i kako bi njihovo ažurnije objavljivanje i sistematizovanje određenih situacija iz tih dokumenata moglo pomoći javnim funkcionerima da izbjegnu neželjene i nezakonite situacije.

Sa gospodinom Kalninsom, Ana je razgovarala i o tome kako je crnogorskom zakonodavstvu definisan poklon javnom funkcioneru, i kako funkcioniše prijavljivanje i kontrola primljenih poklona.

Sastanak je održan 10. decembra, u okviru druge faze Projekta za borbu protiv ekonomskog kriminala koji sprovodi Savjet Evrope u Crnoj Gori od maja 2019. godine, a u cilju pripreme Crne Gore za V rundu GRECO evaluacije.

Državno tužilaštvo ne smije protiv Sudskog savjeta

Nevladine organizacije Akcija za ljudska prava (HRA), Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) i Institut alternativa (IA) podnijele su 13.9.2019. godine Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) krivičnu prijavu protiv prof. dr Mladena Vukčevića, predsjednika Sudskog savjeta, i članova Sudskog savjeta, Zorana Pažina, Vesne Medenice, Rade Kovačević, Ane Perović Vojinović, Verice Sekulić, Dragana Babovića, Dobrice Šljivančanina, Lora Markića i Vesne Simović Zvicer.

Krivičnom prijavom je bilo detaljno obrazloženo postojanje sumnje da su svi članovi i članice Sudskog savjeta prilikom intervjuisanja kandidata i kandidatkinja za sudije (po javnom oglasu br. 01-2491/19-30 od 7.5.2019), izvršili krivična djela zloupotreba službenog položaja iz čl. 416 KZCG, nesavjestan rad u službi iz čl. 417 KZCG, protivzakoniti uticaj iz čl. 422 KZCG, falsifikovanje isprave iz čl. 412 KZCG i povreda ravnopravnosti iz čl. 159 KZCG. Podsjećamo, svi članovi i članice Sudskog savjeta su poklanjali ocjene za intervju izabranim kandidatima za sudije ispitujući ih tako što su, umjesto dvadesetak pitanja koja su mogla da daju materijal za ocjenjivanje četiri zakonska kriterijuma ocjenama od 0 do 20, postavljali i samo jedno pitanje, npr, „Da li ste se ostvarili kao majka?“, odnosno tako što su ocijenili i „intervjue“ 7 učesnika na konkursu kojima nijesu postavili ni jedno pitanje. Pritom su dva člana Savjeta, predsjednica Vrhovnog suda i predsjednik Sudskog savjeta, učestvovali u kompletnom procesu izbora s njima povezanih lica (kumče, savjetnica, dijete bliskog saradnika), i to predsjednica Vrhovnog suda i u svojstvu predsjednice komisije za pisano testiranje.

Dana 28.10.2019. godine, Specijalni tužilac Veljko Rutović, dostavio je neobrazloženi akt, Kt. S.br.138/19, od 15.10.2019. godine, kojim nas je obavijestio da je odbacio našu krivičnu prijavu podnijetu protiv predsjednika i članova/ica Sudskog savjeta, jer „ne postoji osnovana sumnja da su prijavljeni izvršili krivična djela koja su im stavljena na teret, niti bilo koje drugo krivično djelo za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti“. Tužilac Rutović nije naveo nikakve razloge za takvu odluku.

Žalili smo se Vrhovnom državnom tužiocu i, u skladu sa čl. 271a Zakonika o krivičnom postupku, predložili da Vrhovno državno tužilaštvo ukine taj akt, jer je državni tužilac u obavezi da donese obrazloženo rješenje o odbacivanju krivične prijave u skladu sa čl. 271 ZKP pošto prethodno pažljivo izvrši uvid u sve dostavljene dokaze i predloge i preduzme dodatne radnje za utvrđivanje činjenica.

U ime Vrhovnog državnog tužilaštva, po pritužbi je postupala Đurđina Nina Ivanović, državni tužilac, koja nas je sada obavijestila da je „nakon razmatranja predmetnih spisa, ocijenila da je odluka specijalnog tužioca pravilna i zakonita“. Ona takođe nije dala nikakve razloge za takvu njenu odluku.

Ističemo da niko iz državnog tužilaštva nije zvao na razgovor predstavnicu HRA, koja je svjedočila spornim intervjuima Sudskog savjeta i o tome sačinila zapisnik dostavljen tužilaštvu, niti su na razgovor pozvani učesnici spornih intervjua koje smo kontaktirali da bismo to provjerili.

Iz svega navedenog zaključujemo da državno tužilaštvo nije spremno da preduzima ni radnje provjere, a kamoli procesuiranja krivične prijave protiv ministra pravde, predsjednice Vrhovnog suda, sudija i drugih pravnika/ica u članstvu Sudskog savjeta. To neće mnogo iznenaditi građanstvo Crne Gore, koje sve više gubi povjerenje u državno tužilaštvo, ali bi moralo da dodatno zabrine Evropsku komisiju, koja Crnu Goru i dalje ozbiljno tretira kao kandidata za članstvo u Evropskoj uniji.

 

 

Tea Gorjanc Prelević, izvršna direktorica NVO Akcija za ljudska prava

Veselin Radulović, pravni zastupnik NVO Mreža za afirmaciju nevladinog sektora MANS

Stevo Muk, predsjednik Upravnog odbora NVO Institut alternativa