Objavljeno

Blog: 100 dana u životu jedne “Koverte”

Koverta sa 97.000 je samo vrh ledenog brijega. Onaj vidljivi dio. Snimljeni dio. Drugi nisu snimali kad su davali. Ili još nisu došli u situaciju u kojoj je DK. Ali, već smo dosta toga gledali u audio i video snimcima nevladinih organizacija i političkih partija na kojima se vide izborni štabovi u kojima se dijeli novac, daje i uzima novac za glas…

Prošlo je sto dana od objave snimka na kojem Duško Knežević daje koverat sa 97.500 eura školskom drugu Migu Stijepoviću ”u dogovoru sa Milom Đukanovićem”. Vrijeme za podsjećanje i privremeno svođenje računa.

Šta je sa odgovornošću? Nakon svih političkih, medijskih, građanskih i drugih reakcija, poziva, apela i zahtjeva rezultat je vrlo skroman – nema političke, nema krivične, nema službeničke ni etičke odgovornosti utvrđene u nekom institucionalnom procesu. Koliko ima smisla novčana kazna koju je ASK izrekla DPS? Vrlo malo. Ko se od političkih partija ne bi mijenjao za pobjedu na izborima zasluženu “kovertom” kad ćeš platiti kaznu u iznosu koštanja jedne vesele noći šefa i njegovog društva.

Detalj iz snimka koji je objavio Duško Knežević
Detalj iz snimka koji je objavio Duško Knežević

Gdje je ključni akter? Migo Stijepović je tada obavljao funkciju gradonačelnika Podgorice, tada i sada je član Predsjedništva DPS-a, a i dalje je generalni sekretar predsjednika Crne Gore, postavljen od predsjednika lično, a nije razriješen (ni iz partije ni iz službe) i kako stvari stoje – neće ni biti.

Svako ko nije režimu lojalni aktivista, policajac, askovac ili tužilac, već decenijama unazad zna da se novac tajkuna i organizovanog kriminala zloupotrebljava za finansiranje DPS-a, uglavnom za kupovinu glasova.

 

Koverta sa 97.000 je samo vrh ledenog brijega. Onaj vidljivi dio. Snimljeni dio. Drugi nisu snimali kad su davali. Ili još nisu došli u situaciju u kojoj je DK. Ali, već smo dosta toga gledali u audio i video snimcima nevladinih organizacija i političkih partija na kojima se vide izborni štabovi u kojima se dijeli novac, daje i uzima novac za glas…

Zato je suština priče o koverti da to nije izolovan slučaj, kao što, između ostalih, govore Tarzan Milošević, direktor DPS-a, i Sreten Radonjić, direktor Agencije za sprečavanje korupcije. Tako, na primjer, Tarzan Milošević u Skupštini 21. februara ove godine kaže: ”Predsjednik naše partije i vrh naše partije nisu znali. Ovo nije bila praksa, ovo je bila jedna incidentna situacija. Ja sam spreman, ako se dokaže da je ovo praksa, ja sjutra sigurno ne bih bio na ovoj poziciji na kojoj sam sad”.

Međutim, mnogo otvoreniji je bio Milo Đukanović koji je kazao: ”To su radili mnogi poslovni ljudi uključujući i gospodina Kneževića. To nije sporno. Sve to što je rađeno je završavalo na odgovarajućoj adresi u Demokratskoj partiji socijalista, dakle u računovodstvu DPS-a. Tamo je pažljivo evidentirano, a prema državnim organima su pravljeni onakvi izvještaj kakvi su ti državni organi tražili“.

Iz Đukanovićeve izjave se može jednostavno izvesti zaključak da ”predsjednik naše partije“ zna prilično o ovim transakcijama kao i da postoje zapisi o drugim donatorima i drugim donacijama.

Naročito jer Đukanović na istoj konferenciji za medije februara ove godine kaže: “Ono što vam sa sigurnošću mogu reći da je neistina da je dato novca toliko koliko je rekao gospodin Knežević…”

Ova Đukanovićeva izjava govori da je i te kako upoznat sa transakcijom. Zdrava logika nam govori: ili si upoznat sa transakcijom i znaš koliko je bilo dogovoreno da Knežević da Stijepoviću, ili ne znaš za tu transakciju, kako inače Đukanović prethodno tvrdi, pa onda ne znaš ni koliko je dato, a koliko nije.

Katnić kaže da nije saslušao Đukanovića ”jer je do činjenica koje bi saznao saslušanjem Đukanovića došao drugim metodama”, a metode su bile saslušanje Miga Stijepovića nakon što je ovaj ”ušao kroz dimnjak u zgradu SDT”, saslušanje partijskih kolega iz odbora DPS-a Zete i izuzimanje finansijske dokumentacije iz sjedišta DPS u Zeti. Sve što je Đukanović kazao govori da su ne samo on već i svi iz partijske centrale DPS-a morali biti saslušani, a dokumentacija izuzeta iz same centrale DPS-a, kako bi tužilački postupak odgovorio na ključno pitanje: ko je i koliko svih ovih godina davao za DPS, a da o tome zvanično nije izvještavano.

U suprotnom, biće jasno da SDT ide tragom odbrambene strategije DPS-a. Da se utvrdi kako je “koverta“ izolovan slučaj, incident ili greška naivnih ili zaboravnih marginalnih ličnosti iz partijske organizacije koji će na kraju (ako uopšte) biti kažnjeni – nešto malo, uslovno i bez ozbiljnih posljedica.

Čemu nas uči ovaj slučaj? Uči nas da je (čak i najbolji) Zakon o finansiranju partija i kampanja slabašno sredstvo za borbu protiv keš finansiranja stranaka i izbornih kampanja. Jer niko u strankama nije lud da javno i zvanično priznaje državnim institucijama da je primio nezakonita sredstva. Štoviše, izvjesno je da će ”naurednija od svih partija“, nakon opisanih dešavanja, osmisliti nove mehanizme i metode prikupljanja, distribucije i prikrivanja “koverata“.

Zato samo profesionalno Specijalno tužilaštvo svojim metodama, uključujući mjere tajnog nadzora i kompleksne policijsko tužilačke akcije, može uspješno voditi borbu protiv upliva tajkunskog (domaćeg i stranog) i keša iz izvora organizovanog kriminala (domaćeg i stranog).

Svjedoka je mnogo, da sam lično Katniću i Ivici Stankoviću sugerisao u proljeće 2016. da sprovedu akciju radnog naziva ”Snimak 2016“ u skladu sa indicijama koje su javnosti dostupne godinama i decenijama ”a koje sve vode do iste pećine” (čitaj: DPS-a) i obezbijedi da se takve prakse u vezi sa izborima 2016. stave pod udar tužilačke istrage. Ništa od toga, ni u susret izborima ni nakon izbora. Zato nam je i dalje prijeko potrebno “provjetravanje” tužilaštva, kako bi na ključna mjesta došli ljudi spremni i sposobni da zaustave tišinu institucija i onemoguće da “koverte“ odrade posao i na izborima 2020. godine.

U novim okolnostima, Vrhovni državni tužilac bi u ime Državnog tužilaštva pripremio Plan borbe protiv krivičnih djela u vezi sa nezakonitim finansiranjem stranaka i kampanja, kupovine glasova koji bi predstavljao opšte uputstvo za rad SDT. Zaboravljeni dnevnik Anele Čekić iz 2016. može biti vodič za pripremu ovog Plana tužilaštva. Evropska unija bi u okviru ukupnih napora za uspostavljanje fer uslova za izbore i nezavisnosti tužilaštva mogla da obezbijedi visoko kredibilan ekspertski tim (iz zemalja EU koje predstavljaju primjer izuzetnosti vladavine prava) koji bi omogućio neku vrstu mekog nadzora i uvida u profesionalnost rada u SDT. VDT bi obezbijeđivalo odgovarajuće izvještaje o preduzetim tužilačkim mjerama i radnjama. Nevladine organizacije bi mogle da organizuju kampanje kojima će se ukazivati na društvenu štetnost kupovine glasova, ohrabrivati odbijanje kupovine glasova, podržati nezavisni pozivni centri za prijavu kupovine glasova i podnošenje krivičnih prijava.

Dugoročna misija OEBS ODIHR bi naročito pratila prakse nezakonitog finansiranja stranaka/kampanja, kupovine glasova, zloupotrebe javnih fondova i resursa i rad institucija zaduženih za borbu protiv korupcije i integritet izbornog procesa.

Agencija za sprečavanje korupcije, sa novim rukovodstvom, bi proaktivno i blagovremeno preduzimala cjeloviti niz mjera i radnji u cilju identifikovanja nezakonitih praksi u bliskoj saradnji sa tužilaštvom. Samo tako, združenim naporima, možemo sistemski da se izborimo sa praksom koja izborni proces već decenijama gura u bezakonje i nasilje, a društvo u uzastopne političke krize.

Stevo Muk,
predsjednik Upravnog odbora IA

Blog je objavljen na portalu Vijesti

Objavljeno

Monitoring javnih okupljanja (2017-2018)

Cilj ove studije je da predstavi u kojoj mjeri se ostvaruje i koristi pravo na slobodu mirnog okupljanja u Crnoj Gori. Vremenski okvir izvještaja je 2017. godina, iako je autorka u izvještaju navodila i slučajeve direktnog posmatranja javnih okupljanja kao i studije slučaja u 2018. godini, koji su neophodni kako bi bio predstavljen kontekst.

Tokom 2017. godine policiji je prijavljeno 304 javnih okupljanja. Od tog broja, 18 okupljanja je bilo ‘’privremeno zabranjeno’’. Ovo je značajno manji broj privremeno zabranjenih okupljanja u odnosu na prethodni izvještajni period. Spontana okupljanja su uglavnom obezbijeđena i kontrolisana, iako u praksi policijski službenici rigidno tumače član koji reguliše ovakva okupljanja, što ostavlja prostor za razbijanje istih i podnošenje prijava protiv građana.

Iako je Ministarstvo unutrašnjih poslova najavilo izmjene i dopune zakona na početku 2017. godine, nije bilo preduzetih koraka u usvajanju predloženih izmjena. Brutalna prebijanja građana tokom protesta u oktobru 2015. godine u Podgorici i dalje nisu efektno istražena, dok su identiteti policajaca koji su pretukli građane ostali tajni.

Od velikog značaja je odluka Ustavnog suda Crne Gore donijeta 24. oktobra 2018. godine, kojom je odlučeno da je podržavanjem zabrane parade ponosa u Nikšiću, Vrhovni sud Crne Gore ugrozio pravo na slobodu mirnog okupljanja, koja je garantovana članom 52 Ustava Crne Gore, članom 11 Evropske konvencije o ljudskim pravima i članom 21 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.

Objavljeno

Novi izvještaj o upravljanju javnim finansijama

Pripremili smo izvještaj o sprovođenju reforme javnim finansijama, koji sadrži unakrsnu provjeru zvaničnih podataka iz izvještaja Vlade o sprovođenju Programa reforme upravljanja javnim finansijama, ali pokriva i manje istražene aspekte reforme upravljanja javnim finansijama.

Zvanični izvještaji Vlade pokazuju da je tokom 2017. i 2018. godine realizovana trećina planiranih aktivnosti, međutim, oni ne sadrže uvijek obrazloženja vrijednosti određenih pokazatelja uspjeha.

Vlada Crne Gore se ne pridržava vremenskog rasporeda prilikom planiranja budžeta, a kvalitet zahtjeva potrošačkih jedinica za dodjelu budžetskih sredstava nije na zadovoljavajućem nivou. Od 19 zahtjeva za 2018. godinu koje smo analizirali, deset ne sadrži nikakva obrazloženja traženih sredstava.

Iako Ministarstvo finansija izvještava o izvršenju budžeta na mjesečnom, kvartalnom, polugodišnjem i godišnjem nivou, tokom godine izostaju važne informacije o potrošnji pojedinačno po ključnim institucijama, funkcijama i programima. Ministarstvo finansija nije iskoristilo zakonske mogućnosti da organizuje javne rasprave o budžetu.

U izvještajnom periodu nije došlo do unapređenja programskog budžeta. U Zakonu o budžetu za 2019. godine nema predviđenog seta indikatora za određeni broj budžetskih programa, što je trebalo da predstavlja prvi korak u daljem uspostavljanju programskog budžetiranja. Projekat koji bi trebalo da dovede do ovih i drugih rezultata u razvoju programskog buždetiranja otpočeo je sa realizacijom krajem 2018. godine. Međutim, desili su se prvi pomaci u finansijskim procjenama strateških dokumenata. U odnosu na manje od 20% sektorskih strategija usvojenih tokom 2017. godine, koje su sadržale ukupnu procjenu finansijskih sredstava neophodnih za njihovo sprovođenje, ovaj procent je porastao na 46% u odnosu na nove sektorske strategije usvojene u 2018. godini. Ipak, i dalje najviše izazova postoji kada je u pitanju precizno navođenje troškova za finansiranje pojedinačnih aktivnosti u okviru strateških dokumenata.

Uz selektivno i nedovoljno izvještavanje o izvršenju ukupnog budžeta, transparentnost kapitalnog budžeta je naročito na niskom nivou. Ključne informacije o tokovima novca koji se troši tokom izgradnje auto-puta Bar–Boljare skrivene su od javnosti. U načelu, uvođenje poreske i poslovne tajne kao osnova za ograničenje pristupa informacijama, unazadilo je transparentnost javnih finansija.

Usklađivanje postupaka javnih nabavki sa EU regulativama ugroženo je izmjenama Zakona o javnim nabavkama iz 2017. godine. Vlada kao jedan od najvećih uspjeha predstavlja povećanje prihoda na osnovu poreza i carina. Međutim, Državna revizorska institucija je utvrdila da je evidencija poreskog duga na početku 2017. godine netačna i da je ukupan dug potcijenjen za preko 15 miliona eura.

Elektronski registar državne imovine još nije uspostavljen. Učinak inspekcije nad državnom imovinom je nedovoljan: tokom 2017. i prve polovine 2018. godine, inspektori su svega 32 puta izašli na teren. Inspekcijski pregledi, iako rijetki, pokazuju zabrinjavajuće stanje kod pojedinih nepokretnosti.

Djelimično je unaprijeđen zakonski okvir za upravljačku odgovornost i unutrašnje finansijske kontrole. Zakon o upravljanju i unutrašnjim finansijskim kontrolama u javnom sektoru je usvojen i stupio na snagu u novembru 2018. godine. Ovim zakonom jasnije je definisana odgovornost rukovodilaca subjekta, rukovodilaca organizacione jedinice i lica na koja su prenijeta ovlašćenja i odgovornosti. Ipak, ministri oklijevaju da delegiraju ovlašćenja za upravljanje finansijskim sredstvima. Samo smo od dva ministarstva dobili rješenja kojima su delegirana određena ovlašćenja starješinama organa u sastavu tih ministarstava.

Državna revizorska institucija je donijela novi strateški plan razvoja i usvojila smjernice za vršenje revizija završnog računa i ocjenu kriterijuma fiskalne odgovornosti. Strateškom planu, međutim, nedostaju mjerljivi ciljevi i pokazatelji uspjeha, dok analiza pokazuje relativno nisku zastupljenost organa javne uprave u izvršenim revizijama tokom 2017. i 2018. godine.

Ključni pomaci u sprovođenju Programa reforme desili su se samo na nivou pripremnih aktivnosti, uglavnom unapređenja normativnog i strateškog okvira. Transparentnost javnih finansija nije unaprijeđena, dok se odlaganjem uvođenja programskog budžetiranja, odlaže i mogućnost praćenja učinkovitosti javne potrošnje. U preporukama dajemo detaljniji osvrt na moguće pravce unapređenja u odnosu na nalaze istraživanja u pojedinim oblastima.

 

Izvještaj o reformi upravljanja javnim finansijama u 2017. i 2018. godini: ”Druga strana medalje” možete preuzeti ovdje.  

Objavljeno

Izvještaj o reformi upravljanja javnim finansijama u 2017. i 2018. godini: Druga strana medalje

Reforma upravljanja javnim finansijama predstavlja jedan od krovnih procesa koji bi trebalo da transformišu našu javnu upravu, doprinesu namjenskoj potrošnji kojom će se ostvariti veća vrijednost za novac, ali posredno, doprinesu i borbi protiv korupcije. Najpodložnije korupciji su upravo one oblasti kroz koje se javni tokovi novca ukrštaju sa privatnim interesima. Ova reforma, kao okosnica dobrog upravljanja, predstavlja jedan od osnovnih stubova pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji.

Zvanični izvještaji Vlade o sprovođenju Programa reforme upravljanja javnim finansijama, pokazuju da je tokom 2017. i 2018. godine realizovana trećina planiranih aktivnosti. Međutim, oni ne sadrže uvijek obrazloženja vrijednosti određenih pokazatelja uspjeha, pa izvještaj koji smo sačinili sadrži unakrsnu provjeru zvaničnih podataka, ali pokriva i manje istražene aspekte reforme upravljanja javnim finansijama.

Izvještaj je podijeljen u šest ključnih djelova, pri čemu struktura uglavnom prati ključne oblasti reforme upravljanja javnim finansijama, uz izvjesna odstupanja. Izvještaj pokriva 2017. i 2018. godinu, pri čemu se analizirani podaci dostupni iz zvaničnih izvještaja nadležnih institucija uglavnom odnose na 2017. godinu, dok se pokazatelji sprovođenja konkretnih aktivnosti i donošenja odluka od značaja za reformu javnih finansija odnose na obje godine.

Ključni pomaci u sprovođenju Programa reforme desili su se samo na nivou pripremnih aktivnosti, uglavnom unapređenja normativnog i strateškog okvira, dok transparentnost javnih finansija nije unaprijeđena. U preporukama dajemo detaljniji osvrt na moguće pravce unapređenja u odnosu na nalaze istraživanja u pojedinim oblastima.

Objavljeno

Vlada zloupotrebljava v.d. stanja i krši zakon

Time što se obnavljaju šestomjesečni mandati vršiocima dužnosti, koji su određeni na ta mjesta bez primjene konkurentnih procedura, gomila se i njihovo iskustvo i povećavaju šanse za dobijanje tih istih pozicija u punom petogodišnjem mandatu na način koji nije fer i pravičan u odnosu na druge potencijalne kandidate, upozorava Milena Muk

Vlada Crne Gore od početka godine prekršila je najmanje devet puta Zakon o državnim službenicima i namještenicima. Naime, za samo tri mjeseca donijeto je više odluka da se produže mandati vršiocima direktora u institucijama, iako je v.d. stanje po zakonu dozvoljeno samo do šest mjeseci.

– U slučaju prestanka mandata starješini organa uprave, odnosno službe ili licu koje vrši poslove visokog rukovodnog kadra može se odrediti vršilac dužnosti do imenovanja, odnosno postavljenja u skladu sa zakonom, a najduže do šest mjeseci – jasno se navodi u članu 61 Zakona o državnim službenicima i namještenicima.

Vršioca dužnosti određuje organ nadležan za imenovanje, odnosno postavljenje starješine organa uprave, odnosno službe ili lica koja vrše poslove visoko rukovodnog kadra.

Na poslednjoj sjednici Vlade u četvrtak v.d. mandat produžen je za još šest mjeseci Rešadu Nuhodžiću koji je na čelu Uprave javnih radova.

Takođe, na ranijim zasjedanjima u martu v.d. mandat je za još šest mjeseci produžen direktoru Direktorata za vanredne situacije u Ministarstvu unutrašnjih poslova Mirsadu Muliću, sekretarki Ministarstva odbrane Nadi Ulićević i direktoru Direkcije za zaštitu tajnih podataka Savu Vučiniću.

Tokom februara v.d. mandati produženi su v.d. generalnoj direktorici Direktorata za građevinarstvo u Ministarstvu održivog razvoja i turizma Tatjani Vujošević, v.d. generalnoj direktorici Direktorata za valorizaciju turističkih lokaliteta Nadi Pavićević, v.d. generalnom direktoru Generalnog direktorata za ekonomsku i kulturnu diplomatiju u Ministarstvu vanjskih poslova Veljku Milonjiću, a u januaru v.d. direktorici Agencije za zaštitu konkurencije Lepoj Aleksić i v.d. generalnoj direktorici Direktorata za zdravstvenu zaštitu u Ministarstvu zdravlja Mevlidi Gusinjac.

Prema riječima Milene Muk iz Instituta Alternativa tokom prva tri mjeseca 2019. smo bili svjedoci čestog obnavljanja mandata vršiocima dužnosti direktora i sekretara u ministarstvima i organima uprave, iako je zakonom propisano da vršioci dužnosti mogu biti određeni samo dok se ta radna mjesta ne popune javnim konkursom, u maksimalnom trajanju od šest meseci.

– Bez obzira na to, materijali sa sjednica Vlade ukazuju na to da je u više sučajeva samo od početka godine konstatovan prestanak šestomjesečnog mandata vršiocima dužnosti ali tek toliko da bi na istoj sjednici bio obnovljen na dodatnih šest mjeseci ponovnim određivanjem istih lica na iste pozicije vršilaca dužnosti. Ova praksa jasno podriva profesionalizaciju rukovodećih radnih mjesta u državnoj upravi, koja bi trebalo da se popunjavaju nakon prethodno objavljenog javnog konkursa. Dodatno, time što se obnavljaju šestomjesečni mandati vršiocima dužnosti, koji su određeni na ta mjesta bez primjene konkurentnih procedura, gomila se i njihovo iskustvo i povećavaju šanse za „dobijanje” tih istih pozicija u punom petogodišnjem mandatu na način koji nije fer i pravičan u odnosu na druge potencijalne kandidate – kaže Muk.

Propusti donosilaca odluka

Milena Muk kaže da, iako je prilikom izrade novog zakona o državnim službenicima i namještenicima bilo riječi o načinu da se zloupotreba instituta v.d. stanja spriječi na način da se precizira da se mandat vršilaca dužnosti ne može obnovljati, stav donosilaca odluka bio je da bi takva odredba predstavjala „prenormiranje”, jer je zakon eksplicitan da se na ove pozicije mogu odrediti kandidati u periodu ne dužem od šest mjeseci.

– Ipak, praksa nam još jednom pokazuje da u Crnoj Gori teško da može biti „prenormiranja” dok god ne postoji volja da se zakon dosledno sprovodi i dok god se zakoni ne obesmišljavaju svega nekoliko mjeseci nakon početka njegove primjene. U nekim rješenjima o ponovnom određivanju istih lica navedeni su određeni razlozi poput usklađivanja pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji sa podzakonskim aktima. Međutim, i ovdje je riječ o propustima donosilaca odluka da na vrijeme donesu podzakonska akta za primjenu novog zakona o državnim službenicima i namještenicima. Podsjećamo, rok za njihovo donošenje je bio 1. jul 2018. godine, iako se neke ključne uredbe, poput Uredbe o kriterijumima za unutrašnju organizaciju i sistematizaciju poslova u organima državne uprave, usvojene tek ove godine – zaključuje Muk.

Tekst je originalno objavljen u Dnevnim novinama ”Dan”, na ovoj adresi.