U pripremi novi Zakon o SPI: Štrik u Briselu ili još više tajni?

Izjava za ND Vijesti povodom formiranja Radne grupe za pripremu novog Zakona o slobodnom pristupu informacijama:

Iz činjenice da je Vlada Programom rada predvijela izmjene i dopune Zakona o slobodnom pristupu informacijama, ne treba sa punom sigurnošću zaključiti da Vlada planira da unaprijedi zakon i izbriše sporne odredbe. Naprotiv, treba sa najvećom pažnjom pratiti rad buduće Radne grupe jer je bilo i najava i razmišljanja predstavnika državnih organa na javim panel diskusijama, kako će izmjene ići u pravcu sužavanja broja organa vlasti koji su obveznici zakona kao i produženja svih rokova u zakonu.

Takođe smo svjedoci javnih zagovornika propisavanja odredbe o “zloupotrebi prava na pristup informacijama” što bi u praksi značilo pravo organa da arbitrarno cijeni koji su razlozi I interesi podnosioca zahtjeva za informaciju, što je u direktnoj suprotnosti sa “slobodom” pristupa iz člana 3 važećeg zakona. Zakonom koji je na snazi je propisano da svako domaće i strano fizičko lice ima pravo na pristup informacijama, bez obaveze da navodi razloge i objašanjava interes traženja informacije.

Takva inicijativa je takođe u sukobu sa postojećim konceptom Zakona koji nameće organima obavezu da cijene informaciju, odnosno štetnost ili preovlađujući javni interes da se informacija objavi, a ne da cijeni (motiv) onog koji traži informaciju. Imajući u vidu tromost pravnih ljekova, usvajanje predloga da se propiše institut “zlouptrebe” – kojim bi se dalo pravo organu da podnositelje zahtjeva označi kao “uzurpatora rada institucije” – bio bi samo novi temelj za neosnovano i arbitrarno odbijanje pristupa informacijama od javnog značaja I legalizovalo bi još veće zatvaranje institucija.

To ne znači da ne postoje anomalije i pojedinci na lokalnom nivou koji ekstenzivno koriste zakon, međutim, ovakva inicijativa otvara vrata za potpuno blokiranje organizacija i medija koji su kritički nastrojeni prema radu javne uprave jer bi se zakonom dozvolilo da se stave na “crnu listu” i da se njihovi zahtjevi uopšte ne razmatraju.

Poražavajuće je da smo 2012. godine imali mnogo bolji zakon nego danas. Važeći zakon obiluje neustavnim osnovima za odbijanje pristupa informacijama, zakonom je niz oblasti potpuno isključen iz obaveze sprovođenja testa štetnosti, propisane procedure su maksimalno birokratizovane itd. Čak i ono što je dobro propisano, nije garancija da će biti pravilno primjenjeno pa organi i dalje vrlo slobodno ispoljavaju samovolju u primjeni zakona.

Dina Bajramspahić,

istraživačica javnih politika u IA

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.