Objavljeno

Interaktivni kavijar

Interaktivni kavijarPred Crnom Gorom je i dalje obaveza da postigne potpuno usklađivanje s praksom Evropskog suda za ljudska prava.

Tako je pisalo i još uvijek piše u Izvještaju Evropske komisije o (napretku) Crne Gore, objavljenom u novembru 2016.

Siguran sam da autori ovog izvještaja nisu mislili kako Crna Gora treba da uči od Azerbejdžana.

A desilo se baš tako. U saopštenju iz kabineta Predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice kaže se doslovce ovako:

”Delegacija Vrhovnog suda Crne Gore koju predvodi predsjednica Vesna Medenica 26-28. septembra boraviće u zvaničnoj posjeti Vrhovnom sudu Republike Azerbejdžan, na poziv predsjednika tog suda Ramiza Rzajeva. Tokom trodnevne posjete crnogorske sudije će s azerbejdžanskim kolegama razmijeniti iskustva o rezultatima i izazovima u radu nacionalnih sudskih sistema, sa posebnim osvrtom na saradnju sa Evropskim sudom za ljudska prava i upotrebi informacionih tehnologija u pružanju sudskih usluga. Crnogorsku delegaciju u odvojenim posjetama primiće i Predsjednik Azerbejdžana, Ilham Alijev, kao i ministar pravde, Fikrat Mamadov. Posjeta Vrhovnom sudu Republike Azerbejdžan nastavak je interaktivnog dijaloga i uspješne saradnje uspostavljene 2016. godine, kada je predsjednik Rzajev boravio u zvaničnoj posjeti Vrhovnom sudu Crne Gore.”

Naime, u saopštenju izričito piše ”sa posebnim osvrtom na saradnju sa Evropskim sudom za ljudska prava”. Što se može naučiti iz Azerbejdžana? Kako zadržati aktiviste za ljudska prava u zatvoru, uprkos presudama Evropskog suda za ljudska prava da je njihov pritvor nezakonit?

U Izvještaju o slobodi u svijetu za 2017. godinu, Freedom House napominje da Azerbejdžan krši odluku Evropskog suda za ljudska prava iz 2014. godine, politički motivisanim zadržavanjem iza rešetki, Ilgara Mamadova, lidera opozicionog pokreta REAL.

Takođe, u Izvještaju Freedom House-a, “Nacije u tranziciji“, navodi se da uslijed neuspjeha nacionalnih sudova da obezbijede pravdu, Evropski sud za ljudska prava ima veliki broj slučajeva protiv Azerbejdžana. Do kraja 2016, Evropski sud za ljudska prava je donio sedam presuda protiv države, uključujući tri presude povodom kršenja ljudskih prava političkih zatvorenika.

Možda je bilo poštenije kazati da se otišlo učiti o “nesaradnji” Azerbejdžana sa Evropskim sudom za ljudska prava?

Podsjetimo, Azerbejdžan je zemlja koja se nalazi na dnu liste poštovalaca ljudskih prava, na dnu liste demokratija. Kvalitetne istraživačke priče o korupciji, pod nazivom “Kavijar diplomatija“, objavila je Evropska inicijativa za stabilnost (ESI), renomirana međunarodna nevladina organizacija. Kao rezultat izvještaja pokrenuta je istraga u Italiji i drugim zemljama, kao i parlamentarnoj skupštini Savjeta Evrope u kojoj je nekoliko poslanika manipulisalo u korist promovisanja Azerbejdžana kao ”lidera u regionu”, na štetu objektivne i sumorne slike o stanju ljudskih prava u ovoj diktaturi.

Istraga Projekta izvještavanja o organizovanom kriminalu i korupciji (OCRRP) ukazuje se da su ”od 2012. do 2014. godine, dok je azerbejdžanska vlada masovno hapsila aktiviste i novinare, članovi vladajuće elite u zemlji koristili tajni fond za plaćanje evropskih političara, kupovinu luksuzne robe, pranje novca i ostvarivanje drugih koristi. Bankarski dokumenti otkrivaju da je taj fond bio vrijedan oko 2,5 milijardi eura. Ovaj fond je, tvrdi se, zloupotrijebljen za kupovinu tišine. Najmanje tri evropska političara, novinar koji je pisao priče prijateljima režima, i privrednici koji su hvalili vladu, bili su među primaocima azerbejdžanskog novca. U nekim slučajevima, ove istaknute osobe su mogle da mobilišu važne međunarodne organizacije, kao što su UNESCO i Parlamentarna skupština Savjeta Evrope, da postignu PR pobjede za režim Azerbejdžana. Tokom ovog perioda, azerbejdžanska vlada je zatvorila više od 90 aktivista za ljudska prava, opozicionih političara i novinara (kao što je novinarka OCCRP Khadija Ismayilova), pod političkim optužbama.

Izgleda zaista da crnogorska vlast, sklona promovisanju koruptivnih praksi, ima priličan broj zajedničkih tema sa kolegama iz Azerbejdžana.

Preciznosti radi, u Azerbejdžanu Vesna Medenica nije bila sama, već joj je društvo pravila i supruga Predsjednika Crne Gore, Filipa Vujanovića, sudija Vrhovnog suda Svetlana Vujanović. Ko je još bio u delegaciji i koliko su dana proveli na upoznavanju sa junačkom borbom naroda i rukovodstva Azerbejdžana protiv mrskog, okupatorskog Evropskog suda za ljudska prava nije poznato, a i manje je važno.

Umjesto da postave ova i druga pitanja povodom posjete Azerbejdžanu, mediji su, u crnogorskom proevropskom društvu, ostali nijemi.

Nekako istog dana kad je delegacija Vrhovnog suda otišla na ”interaktivni dijalog” sa drugovima iz Azerbejdžana, Apelacioni sud je objavio presudu da Duško Šarić i društvo nisu krivi za pranje novca – nekih 19,3 miliona eura za koje ih naše pravosuđe goni od 2010. godine naovamo.

Odmah po povratku iz Azerbejdžana, Vesna Medenica je komentarisala zastaru slučaja protiv bivšeg ministra i sadašnjeg poslanika DPS-a. Na pitanje novinara, hoće li potencirati odgovornost sudija zbog zastare slučaja, ona odgovara: ”Zakon ne predviđa da, i ukoliko je napravljena neka greška, a ja ne želim da kažem da je napravljena, ne može samo u jednom slučaju, sudija koji je odlučio, da zbog toga odgovara, nego trebaju da se ispune neki kumulativni uslovi.” Koji su to kumulativni uslovi ona nije kazala, ali je izjavu završila nekim neobjašnjivim (o)smijehom. Novinari je nisu pitali koji su to uslovi. Može joj se.

Nasmijao se posve sigurno svemu ovome i vladar iz sjenke, Đukanović Milo, namignuo njegov dobri drug Aleksandar Vučić, a korektni momak iz Pljevalja, Filip Vuković otvorio šampanjac.

Da se vratimo na početak i pogledamo kako u datom kontekstu tragikomično zvuči preporuka iz Izvještaja Evropske komisije o Crnoj Gori – ”da nastavi da pruža smjernice pravosuđu radi usklađivanja odluka sa sudskom praksom Evropskog suda za ljudska prava u oblasti slobode izražavanja, naročito uspostavljanjem grupe specijalizovanih sudija u prvom stepenu”. Ako nastavimo ovim putem, uskoro će i sudije osnovnih sudova masovno početi da posjećuju Azerbejdžan.

Stevo Muk
Predsjednik Upravnog odbora

Objavljeno

Administrativni odbor da radi u javnom, a ne u interesu DPS-a

Hitno i koordinisano postupanje Administrativnog odbora Skupštine Crne Gore i Agencije za sprečavanje korupcije (ASK), po “anonimnim” prijavama u vezi sa potencijalnim sukobom interesa članova Savjeta RTCG izaziva našu sumnju i zabrinutost da je riječ o politički instruiranom djelovanju oba organa, naručenog od strane vladajuće partije, a čiji je cilj da se RTCG ponovo vrati pod njhovu direktnu kontrolu. Stoga, nakon najave postupka za razriješenje u odboru Skupštine kojim upravlja DPS pozivamo domaću i međunarodnu javnost da pomno prati dalji razvoj ove situacije i postupanje Administrativnog odbora, koji sada treba da se odredi prema odlukama Agencije za sprečavanje korupcije.

Ova sumnja je zasnovana na selektivnosti postupanja oba pomenuta organa.

Administrativni odbor je u prethodnim godinama, posebno u procesima izbora i imenovanja u različita tijela i agencije, demonstrirao grubo kršenje zakona, što su potvrdile i presude pravosudnih organa. Time se Administrativni odbor legitimisao kao radno tijelo DPS-a, a ne Skupštine, u kojoj bi trebalo dosljedno da brani zakonitost procedura i postupaka. Stoga je teško vjerovati da je hitno procesuiranje “anonimnih” prijava u cilju “interesa javnosti za RTCG”, kako je neubjedljivo pokušao objasniti predsjednik odbora, Ljuidj Škrelja.

Istovremeno, Agencija za sprečavanje korupcije (ASK), od svog osnivanja nije uspjela da ostvari nijedan pažnje vrijedan rezultat u borbi protiv korupcije, a zbog čega je i osnovana. Ovakva konstatacija dolazi i sa relevantnih međunarodnih adresa, koje takođe traže konkretne rezultate ovog tijela. U bilo kojem od segmenata njene nadležnosti: sukoba interesa, finansiranja politickih partija, zastite zviždača, ASK je u konkretnim slučajevima pokazala da nema integritet, nezavisnost i autonomnost, već da je i ova institucija pod kontrolom DPS-a.

Stoga, nije ni iznenađenje da je predstavnik NVO u Savjetu, Goran Djurović prvi predmet “anonimne” prijave. Interesantno je podsjetiti da čak 1016 javnih funkcionera nije u skladu sa rokom propisanim zakonom u 2017. godini podnijelo izvještaje o prihodima i imovini i da to nije predmet hitnog postupanja ASK. A izostanak objavljivanja ovog izvještaja predstavlja grubo kršenje Zakona o sprečavanju korupcije. Sa druge strane, ASK hitno postupa po “anonimnim” prijavama kako bi ispitala da li je proizvodnja zelene salate od strane ovog člana Savjeta u sukobu sa obavljanjem funkcije člana Savjeta RTCG.

Iz nemoći da proizvodnju zelene salate dovedu u direktnu vezu sa produkcijom TV programa, ASK donosi odluku da je član Savjeta RTCG, Goran Djurović, prekršio Zakon o sprečavanju korupcije jer nije na vrijeme napustio poziciju izvršnog direktora u poljoprivrednom preduzeću. Važno je istaći da Goran Đurović nije mogao obavljati funkciju ovlašćenog lica privrednog društva, čak ni onoga koje se bavi prodajom salate, a koje je osnovao tokom trajanja mandata, a ne prije stupanja na funkciju. Međutim, treba reći da je istog trenutka kada je saznao da to nije dozvoljena radnja, isto ispravio, odnosno više nije ovlašćeno lice. Da je on ovlašćeno lice se moglo saznati iz njegovog imovinskog kartona jer je isto i prijavio ne znajući da isto nije ispavno.

Međutim, to isto ne predstavlja kršenje Zakona o nacionalnom javnom emiteru i Radio Televiziji Crne Gore i osnov za eventualno razrješenje, jer isto preduzeće nije registrovano za obavljanje niti ima interesa u pravnim licima koja se bave proizvodnjom radio i televizijskog programa. Stoga bilo kakav pokušaj razrješenja bi bio pokušaj nezakonite promjene upravljačkog tijela RTCG. Agencija treba da obavlja svoj posao, ali se nikako ne može dozvoliti zloupotreba, odnosno pokušaj da se pod medijskom prašinom pokuša sprovesti protivzakonito razrješenje člana Savjeta. Očigledno je ovdje meta Savjet RTCG, jasno iz političkih razloga.

Ukratko, tražimo primjenu zakona, a nema zakonskog osnova da se Goran Đurović razriješi jer je prekršajno ponašanje otklonjeno.

Ovakvi mehanizmi obračunavanja DPS sa aktivistima nevladinog sektora na čije djelovanje i rad ne mogu uticati nisu novina. Svjedočili smo, u prethodnim godinama, prljavim kampanjama usmjerenim na narušavanje časti i ugleda aktivista NVO, koje su sprovodili mediji direktno kontrolisani od DPS-a. Institut tzv. “anonimne” prijave nam je takođe dobro poznat, jer je u prošlosti korišten od strane Tužilastva kako bi “izviđalo” rad uglednih NVO koje su ugrozile interese moćnih struktura vlasti. I po tim anonimnim prijava se potupalo hitno, uz prateću orkestriranu medijsku podršku, tako da su sredstva obračuna poznata, samo se mijenjaju direktni izvršioci.

Administrativni odbor ima priliku da odluke Agencije o prekršaju konstatuje i potvrdi ili da pokrene nezakonito razrješenje članova Savjeta. Ako se dogodi ovo drugo, samo će biti potvrđena naša zabrinutost da je u pitanju organizovana akcija u cilju destabilizacije rada Savjeta i RTCG koji se počinju profilisati kao servis u službi svih građana i građanki.

Ana Novaković, izvršna direktorka, Centar za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO)

Zlatko Vujović, predsjednik UO, Centar za monitoring i istraživanja (CEMI)

Daliborka Uljarević, izvršna direktorka, Centar za građansko obrazovanje (CGO)

Stevo Muk, predsjednik UO, Institut alternativa (IA)

Objavljeno

Reforma javne uprave – Koliko daleko je 2020?

Reforma javne uprave – Koliko daleko je 2020?

Predmet ovog izvještaja je presjek stanja u ključnim oblastima reforme javne uprave, uz opšti pregled primjene Strategije reforme javne uprave 2016-2020. godine.

Početak sprovođenja Strategije još nije dao zamah reformi javne uprave: tokom prvih 11 mjeseci primjene, 60% aktivnosti nije sprovedeno u predviđenom roku. Nalazi izvještaja ukazuju da su razvoj i koordinacija javnih politika i upravljanje ljudskim resursima naročito problematične oblasti.

Tokom prve polovine 2017. godine, u potpunosti su izbjegnute javne rasprave o važnim zakonskim izmjenama koje, između ostalog, uređuju pitanja javnih nabavki i slobodnog pristupa informacijama.

Izmjene Zakona o slobodnom pristupu informacijama, iako formalno jedna od aktivnosti predviđenih Strategijom, predstavljaju korak unazad u transparentnosti rada uprave. One uvode dodatna ograničenja za pristup informacijama, kao što su poslovna i poreska tajna i dokazivanje posebnog interesa.

Zapošljavanje na lokalnom nivou naročito je slabo regulisano, što se odražava u propustima, kao što su oglašavanje radnih mjesta koja su već popunjena i nesprovođenje provjere sposobnosti.

Prevelika diskreciona ovlašćenja pri zapošljavanju na državnom nivou takođe negativno utiču na stvaranje sistema zasluga u našoj upravi. Ovi problemi ogledaju se i u negativnim percepcijama građana kada je ova oblast u pitanju. Ključni problem javne uprave za građane je upravo „zapošljavanje preko veze“.

Građani javnim uslugama daju prosječnu ocjenu, dok iskustva „tajnih posjetilaca“ odabranim institucijama na teritoriji osam opština pokazuju relativno veću ispunjenost standarda kvaliteta usluge.

„Priprema terena“ za novi Zakon o upravnom postupku (ZUP), čija primjena je počela 1. jula 2017. godine i od kojeg se očekuje da najviše unaprijedi pružanje usluga, naišla je na poteškoće. Posebni zakoni i dalje nijesu usaglašeni sa novim odredbama ovog sistemskog zakona. Zbog neusaglašenosti, prelazne odredbe novog ZUP-a su izmijenjene, i stari zakon će da se primjenuje na sve postupke koji nisu pravosnažno okončani do jula. To će se negativno odraziti na prosječno trajanje upravnih postupaka.

Za pomake u reformi javne uprave neophodno je brisanje novih ograničenja za pristup informacijama, kao i bolje izvještavanje nadzornih organa. Izvještaj nudi i preporuke za e kasnije organizovanje javnih rasprava, pružanje usluga i upravljanje ljudskim resursima, naročito u pogledu ograničenja diskrecionih ovlašćenja i objektivnije provjere sposobnosti.

Publikacija na albanskom jeziku dostupna je ovdje.

Ova publikacija je nastala u okviru projekta “Civilno društvo za dobru upravu: Da služi i zasluži!” koji finansira Evropska unija, a sprovode ga Institut alternativa, Bonum, Natura, Novi horizont i Centar za istraživačko novinarstvo. Sadržaj publikacije predstavlja isključivu odgovornost autora i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije.

Objavljeno

Policija pogrešno informiše građane o njihovim pravima

Uprava policije pogrešno informiše građane o njihovim pravima prilikom održavanja razgovora povodom organizovanja javnih okupljanja, zbog čega je Institut alternativa uputio inicijativu za ispitivanje ovakvog postupanja Savjetu za građansku kontrolu rada policije

Iz analiziranog uzorka od blizu 400 službenih zabilješki o obavljenim razgovorima u prvoj polovini 2017. godine sa organizatorima javnih okupljanja, Institut alternativa upozorava da se Uprava policije poziva na nevažeći Zakon o javnim okupljanjima, koji mnogo restriktivnije uređuje ovu oblast nego Zakon na snazi.

Naime, organizatorima javnih okupljanja predočeno je da su u obavezi da obezbijede određen broj redara koji bi bio dovoljan za održavanje javnog reda i mira, iako je obaveza obezbjeđivanja redara izbrisana iz važećeg zakona za organizatore javnih okupljanja. Zakon, koji je na snagu stupio 2016. godine, tu obavezu predvidio je samo za organizatore javnih priredbi, odnosno onih okupljanja koja su organizovana radi ostvarivanja prihoda u okviru registrovane privredne djelatnosti.

Dodatno se navodi da je organizator upoznat da se u skladu sa Zakonom okupljanje ne može održati u blizini bolnica i spomenika kulture, na autoputevima, magistralnim, regionalnim i lokalnim putevima, što takođe nije odredba važećeg Zakona.

Navođenjem odredbi koje ne postoje u važećem Zakonu, Uprava policije je pogrešno informisala građane o svojim pravima i obavezama, prikazujući opseg prava građana manjim, a opseg obaveza većim nego što to zapravo Zakon nalaže.

Podsjećamo da je upravo ”lokacija pogodna za javno okupljanje” bila jedna od spornih argumenata koje Ministarstva unutrašnjih poslova želi da unese u izmjene zakona, uvodeći tako zabranu mirnih okupljanja na saobraćajnicama, dok je Institut alternativa u više navrata posljednih mjeseci tvrdio da bi takvo djelovanje bilo protivno Ustavu i međunarodnim standardima.

Uzimajući u obzir činjenicu da postoji mogućnost da samo nemarom ovaj obrazac nije ispravljen tako da odgovara novom zakonu, podsjećamo i da svako propuštanje radnje koja onemogućava građanina ili pravno lice u ostvarivanju prava koja im po zakonu pripadaju predstavlja osnov za disciplinsku odgovornost službenika.

Institut alternativa poziva Upravu policije da u narednom periodu građane prilikom razgovora o planiranju javnog okupljanja informišu shodno važećem zakonu, pravilno im pružajući informacije o tome šta su njihova prava, a šta obaveze.

Aleksandra Vavić
Istraživačica javnih politika